Quote:
tanuki kaže:
Kriva postavka; slatko se ne može suprotstaviti kiselom, jer potreba za hranom je biološka pa i slatko i kiselo, slano, gorko ili ljuto može biti ugoda. Ali npr. odmor ne može biti ugoda ako ne postoji napor!
|
Preferirani okus je nebitan, pojedinac će uživati u voću svoga ukusa bez da se hranio neukusnom hranom, slatko sam naveo jer je prirodno da uživamo više u slatkome. Odmor je isto potreba tijela.
Onda možemo li uživati u životu a da nismo umrli, koliko je smrt razlog što uživamo u životu?
Možemo li uživati u hrani a da nikada nismo patili od gladi?
Možemo li uživati u prijateljstvu a da nismo prije toga bili svjesni svoje samoće?
Da rastavimo pojmove:
Spoznaja užitka dolazi s užitkom a spoznaja patnje s patnjom, vrijednost jednoga nad drugim dolazi s usporedbom no mi ovdje ne raspravljamo o vrijednosti.
Jedan uživa u životu dok živi a pati od smrti kada je svjestan da umire.
Jedan je svjestan hrane kada ju jede a gladi kada gladuje.
Jedan je svjestan užitka prijateljstva kada stekne prijatelja ne kada ga izgubi.
Tako da znanje užitka dolazi s dolaskom užitka bez obzira jesmo li imali kontras tom užitku, koji mu omogućuje usporedbu vrijednosti.
Odmor nije nužno proizašao iz patnje, dijete se može igrati i biti u stanju ugode a svejedno sjesti da odmori bez obzira što nije ušlo u prostor patnje.
Ili može uživati u snu bez da je bilo pospano već mu se prohtjelo.
Možda je najbolje da se udaljimo od bioloških potreba čovjeka i držimo viših razina poput pravde, poštenja, iskrenosti, ljubavi...
Kada čovjek npr. nešto kupi on uživa u dostavi na vrijeme, dolasku kupnje i prije nego što je počeo da koristi kupnju, bez da je ikada prije platio prevaru.
Čovjek uživa u ljubavi prema ženi bez da je ikada prije patio od toga što nekoga ne voli.