Pogledaj jedan post
Old 27.04.2010., 21:00   #7
gdjambo
mogu samo pretpostaviti kako se osjećaš.
po onom što si napisala vidim da ne znaš od kud krenuti.
pošto je ovo kaj si iznijela anonimno po meni je normalno da si od nekud krenula tražiti pomoć jer vidim da od svojih roditelja nemaš ni pomoć, ni podršku a ni razumijevanje.
dobro je da si od nekuda krenula.
iskreno ne znam kako nekome sigurno pomoći u takvoj situaciji.
znam da ti slova u tvojoj situaciji ništa ne znače al ja sam ti samo htjela ovako napismenoi pružiti podršku i napisati ti da moraš sebi i svojoj djeci željeti najbolje.
netko je prije mene napisao što si do sad čekala.
mlada si, nije kasno reći ne takvom životu.
pretpostavljam da si cijelo vrijeme bit će bolje, tu su i djeca...ali vjerujem da bi već odavno drugačije postupila da si imala roditelje, braću, sestre koji će se zauzeti za tebe i podržati te.
ovako si sama...
prvo nađi si neki posao...posao te vodi prema samostalnosti...peglanje, spremanje...neku srednju si završila...
klinci vrtić...iznajmit stan...gurat polako dan za danom...nije lako al
vjerujem da ćeš uspjet
nebi htjela da pomisliš da pametujem samo ti želim sreću
zgode3 is offline  
Odgovori s citatom