O išèitavanju: ti
jesi pretpostavljao zašto je Dujmoviæ
možda dobio otkaz (jer bi mu i ti sam, kako si objasnio, otkazao da si vlasnik novina...)! Kljuène rijeèi su:
pretpostavljao,
možda.
Meni si prigovorio zbog pretpostavljanja o razlogu otkaza, a sebi to isto dozvolio - od toga sam krenula, to je bila moja prva zamjerka tebi, i to i dalje stoji, neovisno o tvojim objašnjenjima.
Tvoja sintagma kako "mnogi novinari...prestaju raditi pojedine stvari..." meni zvuèi beskrajno, gotovo agitpropovski cinièno - opet moj problem s isèitavanjem?
Pa ne govorimo o prestanku odlaska u teretanu ili roštiljanju...! Govorimo o prestanku pisanja, toènije - o moguæoj zabrani pisanja za novinara, kojemu je pisanje život, egzistencija, bitak!...
Po èemu je Dujmoviæ "poseban"?
Ako je svojevoljno prestao pisati u Veèernjaku, ni po èemu.
Ali ako ima i trunak istine u njegovoj izjavi kako mu je u Veèernjaku
zabranjeno pisati, èudi me kako to da nitko nema potrebu reagirati, kako to da se to sasvim ignorira, i kako to da "otkazivanje suradnje" bez obrazloženja nekim drugim novinarima jest "posebno" i zaslužuje svaku moguæu pažnju i niz protestnih tekstova i objava (pa i HND-a), a Dujmoviæevo je prošlo bez i glasa - makar interesa, pitanja, zanimanja...
To - eventualno saznavanje istine o njegovom otkazu - je bio razlog mog uvodnog posta. I to oèito neæu uspjeti saznati, jer ne zanima nikog osim mene, tako ispada... Neki se vesele, ostali šute ili "pretpostavljaju" kako sigurno Veèernjak ima "svoje razloge" (zašto se u ovom sluèaju tako lako ignorira njegova izjava o zabrani?), nitko ništa ne zna, nitko ništa ne pita...
Pa da na kraju, koliko god patetièno zvuèalo, parafraziram (onu Titovu o pravdi): istinu ne tražite (search for), pa ju niti ne tražite (demand) (za sebe)!