dok sam živa ti će dani za mene uvijek biti posebni. tj nezaboravni. ne trebaju mi za to nikakve zastave. ok, treba ih biti na javnim zgradama, jer je državni praznik... ali, privatno mi je uvijek bilo glupo mahanje zastavama... na svadbama npr.
dakle, ja sam tog i tih dana slušala radio, jer su u svakom slučaju bili ažurniji. tv je je bio stalno uključen tek da mi nešto ne izbjegne.
od svih mogućih datuma, najviše sam zapamtila referendum, tj rezultata koji sam očekivala duboko u noć.
a 5.8.. mi je najvažniji bio i zato što je konačno sve bilo gotovo, hrvatska vojska na svojim granicama... i što je konačno hrvatska postala cjelovita u svojim poznatim granicama. naime, do sl. broda sam morala putovati vlakom 8 sati...okolo naokolo.
sudjelovala sam u onom u čem sam mogla. bar financijski.
DDZ
