Nisam prokometarisao ovu rečenicu (gore delimično navedenu):
«Kada danas u
kritičkoj retrospektivi rezimiramo njegovo djelo [reč je o jednom našem kritičaru], uzimajući, naravno, u obzir
sve rezultante onog vremena koje su
determinirale njegov stvaralački potencijal – djelo koje u svojoj suštini predstavlja
začudnu simbiozu zdrave logike i političke sklonosti, onda možemo
otvoreno sagledati svu visprenost i elasticitet njegove misli, uočiti njegove invencije i kritičke opservacije,
shvatiti interpretacije i sudove koje – u većini slučajeva – ni
vrijeme, taj najautentičniji regulator svake vrijednosti, nije moglo zbaciti sa pozornice aktuelnih zbivanja.
Ovakav raspad stila i svega što je urađeno u jeziku tokom dva stoleća dosad nije viđen. Pre svega, interpunkcija je prilično klimava. Ova rečenica nije jasna zbog nedorečenosti pojmova (
rezultante – čega?), zbog netačnih tvrđenja (
rezultante su determinirale piščev
stvaralački potencijal), zbog nepreciznosti izraza (
političke sklonosti – umesto:
sklonost prema politici;
otvoreno (?!) sagledati
njegove invencije – umesto:
njegovu invenciju), zbog konfuznosti zaključka (
vrijeme je regulator svake vr(ij)ednosti – umesto:
oc(j)enjivač; a zatim: kako bi to
vr(ij)eme moglo da zbaci invencije i kritičke opservacije toga kritičara sa pozornice aktuelnih zbivanja?!).
Elasticitet u ovom kontekstu?!
Jezik ne voli stege, ali voli red.
p.s. Negde sam skoro pročitao da je
hajde glagol (?!). Valjda uzvik...
