Quote:
penelop@ kaže:
Ja sam isla na vjeronauk i u crkvu, pjevala u zboru, citala molitvu vjernika... Mozda se varam ali mi se cini da su prije 20-25g svecenici bili blizi narodu ili sam samo bila mlada i naivna.
Nekako mi vise ne ulijevaju duhovnost ljudi koji se voze u skupim autima i koji naplacuju sve zivo (od krstenja preko blagoslova do pogreba) a sad imaju i drzavnu placu.
Ne slazem se ni sa zabranom kontracepcije i stigmatizacijom umjetne oplodnje. Od kud im pravo da traze da se sve pusti prirodnim putem a u isto vrijeme idu doktoru i lijece se
Ako sve treba biti bozja volja zasto osudjuju iskljucivanje sa aparata one amerikanke?
|
Neka vjera propovjeda ono što želi. Kao što su mnogi ovdje rekli, svatko ima pravo vjerovati u ono što želi.
Pitanje se postavlja oko toga da li dijete ima zapravo pravo izbora? Ja se sjećam vjeronauka u svojoj školi iz kojeg se nisi mogao ispisati iako je bio izborni predmet. Drugim riječima, ako si se upisao da bi vidio želiš li to uopće i slušati, više se nisi mogao predomisliti. A bilo je onih koji su se htjeli ispisati.
Između ostalog, ako u školi ideš na vjeronauk za očekivati je da će vjeroučitelji pričati o onome u što vjeruju, između ostalog i o kontracepciji (koja je grijeh), sexu prije braka (što je grijeh) i ostalim stvarima koje, kad čuješ, izgubiš svaku želju slušati ih dalje.
Da ne govorimo o onome u uvodnom postu " kršćanin svaki dan treba misliti na svoju smrt i onome što ga čeka nakon toga" otprilike.
Treba li sve to zaista djeci? Zar ne bi bilo normalnije da dijete odlučuje o vjeri (kad se ona već ne događa sama po sebi) nakon što bude u mnogućnosti razmišljati sam za sebe?