[Sigmund]

KREACIONIST kaže:

Točno, Rozenkranzove riječi navodim prvenstveno kao uvod u citate samog Hegela, ali svejedno, naglasak je bio na Hegelovom konstruiranju trokuta trokutova u dijalektičkom kretanju svih sredina svih trokuta sa svim stranicama svih trokuta.

Pa zašto onda ne citiraš samog Hegela, nego Rosenkranza? Hegel ne spominje nikakve "trokute". Mogao si spomenuti i neke kritičare Hegela. Ima ih malo, doduše, a njihove kritike izgledaju pomalo groteskno, kao borba patuljaka s divom, ali ipak...

KREACIONIST kaže:

Pa tu nam je dijalektičku prirodu realnosti otkrio još Heraklit, zar ne? Doduše zar je i Heraklit trebao nekome otkriti da sve teče, da se sve mijenja i prolazi?

Da, naravno. Kao što sam napisao, Hegel je sinteza sve dotadašnje filozofije. Ne radi se o tome tko je što otkrio i tko je bio prvi. Radi se o spoznavanju, o naporu da se dođe do istine, kojeg svatko sam mora poduzeti, uz pomoć filozofije, naravno. Nije to natjecanje. Netko za to ima afiniteta i kapaciteta, a netko nema.

KREACIONIST kaže:

Čemu odlaziti u tom trokutanju trokuta unutar trokuta jednih sa drugima i sa svim njihovim stranicama u neke sulude krajnosti? Što je bio cilj toga? Pretpostavljam da je postojao neki viši cilj, ako je Hegel namjerno svoj život žrtvovao poput Sokrata da bi postigao to da ga ni oponenti ni sljedbenici ne mogu zaobići tada se žrtva očito isplatila, ali to nije dovoljno.

Kakvi opet trokuti, čovječe. Možemo li ovdje malo koherentno misliti? Možemo li čuti neki razumljivi argument? Kakve krajnosti? Sve je razumno i logično. Kakva sad žrtva? Živio je udobnim građanskim životom, imao profesuru. Ne razumijem.

KREACIONIST kaže:

Znači, ako je Hegel svojom monumentalnom grandioznošću svjesno gradio filozofijski Stonhenge da bi dao poticaj i ponudio orijentir budućim zaljubljenicima u neograničenu moću ljudskoga duha, onda je to već nešto, samo se nadam da nije doista oholo vjerovao da nakon njega nema više ništa što se filozofiji može bitno doprinijeti, jer u tom slučaju je morao biti megalomanski psihopata.

To su tipične tvrdnje ljudi koji ne razumiju Hegela. Hegelova ambicija je bila da filozofiju pretvori u znanost, u smislu da je oslobodi od besmislenog trkeljanja, i to mu je u velikoj mjeri i uspjelo. Ne po tome da više nema trkeljanja (jer ga očito ima), nego po tome što se sva ozbiljna filozofija nakon njega morala odrediti prema njemu, tj, prema velikoj sintezi filozofije koju je postigao. Nije se više moglo ići ispod tog standarda. A Hegel nije bio grandoman. On je znao da je vrijeme za tu sintezu sazrelo; on sam govori o smislu i o cilju povijesnog razvoja. U njemu se fokusiralo ono, što bi se da nije bilo njega fokusiralo u nekom drugom, i toga je bio svjestan.

KREACIONIST kaže:

Hegelov jezik je prepreka na mnogo načina tako da ga čovjek lako može krivo shvatiti. Citate koje sam naveo u prilog njegovog misaonog ludovanja čisto formalistički smatram dobrim primjerima neprobavljivosti njegovog jezika, ali i pretencioznosti da se bilo kojim i bilo kakvim jezikom ili logičkom metodom dokaže da ljudskom duhu ništa nije nedostupno.

Jasno mi je da ljudi ono što ne razumiju mogu proglašavati ludim ili beznačajnim, ali to govori nešto o njima, a ništa o onome što ne razumiju.

KREACIONIST kaže:

Kako bi čovjek mogao znati ne samo da Bog jest (Knjiga Prirode i relativna analitička moć ljudskog razuma), nego i kakav Bog jest da mu se taj Bog nije objavio?
Bog je u stanju zastirati vidik prema sebi, a Hegel kao da mu odriče tu moć i pravo i to je ono što se meni kod Hegela čini neobjektivnim i oholim.

Pa Hegel je bio vjernik, zaboga. Ali to nema puno veze s njegovom filozofijom, kao što nema veze je li bio vegetarijanac ili mesojed, gej ili strejt - Hegel je za sve ljude, i za vjernike i za ateiste, jer je jednostavno iznad takvih podjela i takvih zatucanih pogleda na svijet. A naravno, ako se hoćemo baviti filozofijom, onda moramo pretpostaviti da ljudskom umu u načelu ništa nije nedostupno i da postoji nešto kao što je istina. Ne vidim kako bi inače ta aktivnost imala smisla, a isto tako ne vidim koje bi bile prednosti suprotnog stava - osim ako ne misliš da takav stav valja prihvatiti zato što je istinit, ali u tom slučaju proturječiš sam sebi.


A

KREACIONIST kaže:

ko sam nešto krivo shvatio možda opet padnem u napast da opet krenem čitati Hegela...

Svakako bih i tebi i svakome drugome tko kani raspravljati o Hegelu preporučio da prvo nešto pročita o temi svoje rasprave. Mislim, jbg...logično je, zar ne?

KREACIONIST kaže:

Kad čujem da neko vjeruje u bezgraničnu moć vlastitog uma (a da nije sam Bog u pitanju) odmah znam da je to onaj isti koji multisvemirima pokušava izbaciti Boga iz igre, ne zato što argument multisvemira ima smisla već zato što se radi o montiranom mišljenju s unaprijed određenim ishodom kojeg dijalektika samo treba formalno opravdati.

Kakvi sad multisvemiri. Reci nešto o Hegelu!

KREACIONIST kaže:

Što je umno to je zbiljsko, što je zbiljsko to je umno, to mi nekako vuče na Kopenhagensku interpretaciju kvantne mehanike, a Hegelova vjera u bezgraničnu moć ljudskog uma čini Hegela najboljim kandidatom za najradikalnijeg tumača Kopenhagenske interpretacije. Samo ga očito jebe kolaps valne funkcije...
Ili?

Ne, kolaps valne funkcije jebe fizičare, koji bez filozofskog uvida ne znaju kako da ga shvate.