Quote:
nightfall kaže:
Nitko u svemu tome nije glup, ako to želiš reći. Naravno da se uočava kad roditelj po deseti put tijekom jednog polugodišta opravdava dijete da ga je boljela glava. Da moje dijete toliko često boli glava i ne može u školu, bogme bi ga odvela na pregled.
Samo zašto bi se učitelje dovodilo uopće u situaciju da propituju valjanost isprike/ispričnice? Tko sam ja da roditelju govorim da me laže, kad me gleda u oči (na informacijama recimo) i ispričava po deseti put dijete koje je pod isprikom bolesti izostalo. Pa odvedi ga doktoru ako je tako često bolesno.
I da, djeca na svemu tome uče. Pa tako na komadu papira potpišu roditelja već u nižim razredima škole i tvrde da je to napisala mama. To je ono čemu ih želimo naučiti? Zaista?
|
gle, potpisu roditelja koji mu ne zeli ispricati. i to je dio, koji ako je ucitelj voljan, i ako je roditelj imalo suradljiv, zapravo mogu super odradtii s klincima i nauciti ih svasta za zivot.
meni osobno puno draze nego da ode kod doktorice i sam si otvori "bolovanje" ili ako nazove frenda, koji mu nabavi ispriciniu, jer ima dobar skener i par maznutih ispricnica, ili tetku doktoricu ili neki drugi nacin za nabaviti ispricnicu koju onda dila dalje....
ja zapravo ne znam sto ih ucimo ako inzistiramo ako za svaki kasalj mora ici doktorici
i ne znam cemu ih ucimo ako sve moramo opravdavati, umjesto da se ono sto izostanemo mora kad tad nadoknaditi?
imam osjeca da se puno previse energije trosi na trazenje ispricnica umjesto na nadoknadjivanje gradiva.
(u moje doba su najbolje prolazili oni s lijecnickom ispricnicom, njih se nista nije smjelo pitati jos neko dugo vrijeme, jer su tesko bolovali i imali su opravdanje...mi sa roditeljskim, smo mogli reci, danas nisam stigla prepisat, al evo, sutra budem)
i tebi je mozda okej sjediti u cekaonici 2 sata, meni uopce nije.
i msilim da dijte za to vrijeme treba doma odmarati i piti caj (ako je bolesno), ili prepisivati biljeznice, ako je ozdravilo.
pa cak i ako cita nesto sto ga zanima, svira gitaru, crta, meni se cini bolje utroseno vrijeme, od cekanja birokratske ispricnice i zauzimanja mjesta bolesnima, u ionak pretrpanim cekaonicama.
s najmanje mi je okej nazvati pedijatricu/lomovku i traziti ispricnicu od tad do tad, jer je bila viroza. ili jos bolje, mejlati joj datume, pa pokupiti ispricnicu na oglasnoj ploci, bez da smo se vidle
(ja tak kupim kod pedijatrice za vrtic)
onak,proforma.
jer me to traze u vrticu; doduse, ne da opravdam nedolazak (to ih ne zanima, cijena mi je ista, njima jos i bolje da nas nema), nego da ne dovedem bolesno diejte u kolektiv.
mislim da u skli ne traze ispricnicu s tim namjerama...a bome niti kod mene na poslu.