Quote:
shtefy kaže:
U biti si samo razradila ono što sam ja rekla: nema vajde od toga da se nekoga uči da je dužan čistiti tuđa govna, svatko nek nauči čistiti svoja.  |
Ne, baš suprotno.
Jedino od toga ima vajde dugoročno.
Benigan primjer.
Kad sam neko vrijeme konobarila, najviše od svega išli su mi nakurac ljudi koji su, stojeć' na šanku, zamazali sve pepeljare pepelom, tek toliko jer su tamo, jedna s lijeve, druga s desne strane, jedna pred njima.
Nikad više nisam to radila u kafićima, a dotada jesam.
Jer što, pa ionako su tamo, i ionako ih moraju očistiti, uopće nisam razmišljala o tome.
Ali tada sam počela.
Tako i sa drugim stvarima.
Poznavajući stanje u našim veceima, primijetila sam da ljudi, ne samo da ne čiste svoja govna, ne puste ni vodu.
E pa puštali bi da im je jednom tjedno na repertoaru čistit sva govna. I svoja i tuđa, pod moraš.
Al to nećeš raditi dok na svojoj koži ne iskusiš to, jer...tvoja te ne smetaju.
Tvoja su. Tvoja ti mirišu, tvoja te ne smetaju.
Dug je put do spoznaje da moraš čistiti za sobom, da to osjećaš kao dužnost, da to smatraš neophodnim.
Mislim da je to bolji način za učenje nego ostavljati to kao nešto što će im
valjda roditelji usaditi.
Quote:
shtefy kaže:
Znači, ako moje dijete počisti tuđe sranje, ono dijete koje je to sranje napravilo će iznebuha biti prosvijetljeno da to nije ok?
I ne, nikada se nisam slagala s tim da čisti onaj koji nije zasrao, čak ni dok sam ja išla u školu. Jedino što sam naučila iz tog čišćenja je da neki najebu ni krivi ni dužni, a oni koji redovno prave sranja itekako znaju kako da se naprave slatki, nevini i uvale drugima da budu njihove budale.
|
E, pa zato je ovaj sistem gdje to svi rade, bez iznimke, dobar, jer nema nevinašaca i dežurnih budala.