Ne znam kako je tko uredio svoje kućanstvo - kakav je dogovor, sporazum između partnera u zajednici po pitanju podjele rada odn. kućanskih poslova.
Ali...
Ali danas je žena još uvijek vrlo opterećena kućanskim poslovima ukoliko unutar kućne zajednice ne postoji dogovor ili je muškarac jednostavno tako "predestiniran" da smatra kako bi žena trebala "potegnuti" više nego on ako uopće i "poteže".
Ondje gdje je na ženi - sve - a još uvijek ima jako mnogo zajednica koje tako funkcioniraju (postoje i žene, mahom su to ipak žene starije generacije ili one u izumiranju bar u našem današnjem, modernom društvu (sic!!) koje sebe rado vide i žive u toj ulozi - žena, majka, kraljica - iako vjerujem nijedna ne bi imala ništa protiv da joj je taj rad bio i priznat na način da je plaćen - da je i ona imala plaću za svoj rad a ne samo muž od čije se plaće živjelo (a ona bila o njemu ekonomski ovisna) a živi i danas, vjerujem, u mnogim kućanstvima) nije ni najmanje čudno ni nelogično što žene razmišljaju na ovaj način: ja to shvaćam kao (feministički) glas koji indicira kako žene i danas obavljaju većinu kućanskih poslova (a pomoć muškarca joj ovisi o njegovoj dobroj volji dok se njen angažman podrazumijeva) i ako je već takav "nepisani" status žene u obiteljskoj zajednici - tad bi bilo fer da on bude i nekako novčano valoriziran.
Kako bi to bilo moguće izvesti u praksi, ne znam (postoje li iskustva nekih razvijenih zemalja?) ali po meni najbolji je način - načelni dogovor među partnerima, jer brak je savez. Supružnici su dvije pruge što stoje paralelno jedna naspram druge a da bi kompozicija vlaka mogla nesmetano i sigurno voziti svoj vozni red - trebaju stajati ravnopravno usklađeni.