Istina tema je opsirna, i svi ste se dotakli bitnog dijela, iako su pojedini djelovi medusobmo jako daleki (lokali-globalni).
Slazem se da doma dobivama osnovne vrijednosti (dobre ili lose), ali danas se sve vise odgoj institucionalizira, odnosno vise je utjecaja izvan obitelji nego prije.
Realno danas zivimo u znanstvenom svijetu, a definitivno trenutno pisemo i citamo po njemu (internet). Zato sam i naveo u uvodu primjere kako znanstvenici definitivno nisu eticko-moralni autoriteti.
To nije zato sto su znanstvenici, nego zato sto su ljudi. Najbolji primjer za to je po meni Katolicka crkava, koju iako postujem i smatram najboljom (najmanje losom) institucijom u ovome svijetu, i ciji cilj je etika i moral, i sama je u povijesti padala pod zlo.
Odnosno i niih je opila moc, tu po meni dolazimo do zajednickog naziva za vecinu neeticnosti, moc, odnosno egoizam. To je sad malo u glavu, pa bolje da rasclanimo aktualne stvari.
Svi se izgleda slazemo da diktature (bilo cije) nisu dobre niti odrzive, vidimo da ni demokracija nije dobra, stovise lagano mozemo zakljuciti da nista nije savrseno, niti da moze biti.
Niti bi nam cilj trebala biti utopija, jer je po meni ona nedostizna, ali definitvno trebamo teziti i raditi da bude bolje.
Slazem se s @i-s-l-a-m-i-c da smo otisli naprijed u podrucju znanosti, ali ne i etike (zato i ova tema).
Problem danas u globalnom svijetu (bez centra) je upravo: @i-s-l-a-m-i-c
Quote:
|
Neprihvatljive stvari na jednom dijelu planete na drugoj strani planete spadaju u osnovna ljudska prava. Gdje je granica te tko moze postaviti okvire u kojima se ljudska rasa moze kretati?
|
Tu dolazimo do @Human90 koji primjecuje razno razno "razne organizacije za ljudska prava i slicno"
Tu po meni dolazimo do problema sa dobrim i losim znanstvenicima i svecenicima.
Po Platonu, a i u stvarnosti intelektualci su na vrhu i oni vode, odnosno imaju moc mijenjati stvari.
Problem je sto iako po prirodi takvi ljudi su vecinom eticni, nisu glasni. Odnosno rade mirno svoj posao i ne mjesaju se u drugo. Dok neeticni medu njima izlaze izvan svojih okvira i sire negativan utjecaj.
Dojma sam da bi stvari bile dobre 100 000 ljudi mora biti dobro, a da bi stvari bile lose, dovoljan je 1. Al opet nebi ni taj jedan dosao sam od sebe, da ga ovih 100 000 u jednom trenu ne pusti
Kako svijetom ipak vlada moc, tako i vecinu organizacija, pogotovo onih glasnih, nedozivljavam kao "borce za prava", nego kao "borce za interese".
Pogledajte samo kolko u medijima vidite "borce za prava", a koliko one koji stvarno nesto i rade (hrane gladne, pomazu djeci, pomazu hendikepiranima....)