Pogledaj jedan post
Old 22.04.2012., 22:36   #485
Priče iz Kerimove i Fatmine spavaće sobe – 3. dio (iz Fatminog ugla)

…Čvrsto stisnuta u njegov zagrljaj, osjetila je bujicu topline i zadovoljstva. Na trenutak je izgubila tlo pod nogama.U njoj se uskovitlao vrtlog emocija, no odlučila im je ne dopustiti da ovladaju njome. Pomalo bojažljivo prepuštala je svoj jezik njegovom, dok mu je rukom prolazila kroz njegovu, crnu, gustu kosu. Nikada se, kao tog trena, nije osjećala tako sigurnom i tako voljenom. Bila je zarobljena u njegovom naručju, a kada je ruke spustila niže, na njegove grudi, osjetila je snažno lupanje srca. Srca za koje je znala da kuca samo za nju. Budući da nije znala što joj je činiti, pomalo nesigurno je pokušala otkopčati gumb na njegovoj košulji. Sve se više prepuštala i ni ne primijetivši da Kerim vodi bitku sa samim sobom, nije mogla predosjetiti ono što je uslijedilo; njegovo ju je odmicanje zapeklo poput pljuske. Nepomično i šutke se zagledala u njega, usana krvavo crvenih i natečenih od strasti. U njegovim očima vidjela je požudu, koja je više nego očito ukazivala na dozu samokontrole kojoj je zadnjim atomima snage i zrncima zdravog razuma dopustio da ga pobjedi, kako bi je odgurnuo od sebe. No nije si mogla pomoći. U tom trenutku se osjećala odbačeno. Izdajničke suze počele su kliziti niz njene obraze, i kako bi se, posramljena, sakrila pred njegovim pogledom, okrenula mu je leđa, i primakla se prozoru. Tamni olujni oblaci nadvili su se nad Bosporom, i kao da su se trudili dočarati njeno unutarnje stanje, udruženi sa mračnim silama vjetra započeli su đavolji ples. Osjetila je Kerimov nemir kako para zrak poput noža, no nije imala snage suočiti se s njim. Njezin pogled, zamućen od suza izgubio se u daljini, a misli odlutale u bezdan. Miljama daleko od svega, sama sa svojom boli, nije bila svjesna kako joj Kerim polako prilazi. Prenula se na spomen svoga imena i osjetila kako joj njegova ruka nježno odmiče kosu s ramena. I dalje mu je bila okrenuta leđima, pa ju je obujmio rukama oko struka i poljubio u vrat. S toliko ljubavi, s toliko očaja, s toliko žudnje da ju je to dotuklo. Kratka i oštra bol sijevnula je njenom nutrinom i više nije mogla zaustaviti glasne jecaje. Osjetivši kako njegovo tijelo drhti od nemoći, a to je stanje za koje je znala da u njegovom srcu i duši uzrokuje najveću bol, dopustila mu je da ju okrene prema sebi. Njegova ruka joj je lagano podigla bradu, taman na vrijeme da pogledom uspije popratiti suzu koja se pojavila u kutu njegovog oka. U tom trenutku još je jače zajecala. Njegovo lice odavalo je da ga je bol rasporila. A ona je to vidjela. I to ju je pogodilo tamo gdje najviše boli. Kerim joj se primaknuo, prislonio usne na obraz, i kada je osjetila da ih je gotovo neprimjetno razmaknuo, te ih spustio niže,a zatim jednako neprimjetno preselio na drugi obraz, postala je svjesna što se događa; svojim je poljupcima brisao njezine suze….


Odbio si me
usana crvenih i natečenih od strasti

Povrijedio si me
svojom ljubavlju
kad sam bila čvrsto stisnuta u tvoj zagrljaj
kad sam se osjećala toliko sigurna

Posramljena pod tvojim pogledom
okrećem leđa
krijem izdajničke suze
dok olujni oblaci pjene more Bospora

Tvoj nemir
para zrak poput noža
osjećam da tvoje tijelo drhti od nemoći

a oštra bol u mojoj nutrini sijeva glasnim jecajima
kao olujni oblaci Bospora

Prilaziš mi
rasporen mojom i svojom boli
i piješ moje suze poljupcima
kao more
olujne oblake Bospora
brankacro is offline  
Odgovori s citatom