*Mora* li igra *obavezno* imati priču da bi bila dobra?! Koliko samo nekomercijalnih igara koje pripadaju malo slabije zastupljenim žanrovima (koji danas recimo nisu squad based ww2 fps, simulacija utrka po gradskim ulicama napimpanih auta mladih gangstera ili mporg - kao recimo... potezne ratne igre) je odabralo ovaj pristup, pa su, u svojoj niši - fenomenalne!
Takav način prezentacije zove se "sandbox" i legitiman je i jednako zanimljiv u kojoj god se igri pojavio - od Cezara 3 do Falcona 4.0. Zaigraj Crusader Kings, Master of the Orion ili Dominions, imaš praktički istu stvar, a igre su kultne i super-uspješne u svojoj kategoriji...
Nije li svaka partija Civilizationa sa svim pravilima koje možeš odrediti u stvari analogna jednom velikom "scenariju"? Čine li samostalni, user made scenariji za Heroes of Might & Magic 3 igru išta manje zanimljivom jer nisu dio nekakve veće storytelling strukture?
- - prije bi se moglo reći da je nedostatak priče mana uskog pogleda na igre današnjih igrača nego takvih igara!
