Vera
Nekad sam utorkom radila na jednom tečaju do 21, i onda kad bih sjela u auto i vozila doma ili bi me dečko vozio, obavezno bismo slušali NR i tetu Veru. To je bilo smijanje do suza.
Najprije je bila sama...
Npr."Zlato, čujte...vi njega morate zadovoljiti, ne možete čekati da on uvijek sam dolazi i kao pesek kasnije ode od vas...zlato, oko muškarca se treba truditi, a ovaj vaš je, koliko vidim, vrijedan truda....aaaaaaahahahahahahahahaha".
Smijeh joj je toliko napadan da imam osjećaj da je u režiji stišaju kad se počne smijati
A onda je odjednom došao On, njezin jebač, mislim. Ne sjećam mu se imena, ali isti su. Kad njoj ponestane inspiracije (nastupi zatvor

), evo njega.
Uglavnom, ako se hoćete smijat do suza, samo slušajte
