Blaise kaže: Ja sam svoga danas skoro ubila. Ako to jednog dana stvarno napravim, prije nego sto me odvedu striceki u plavom (ili gorostasi u bijelom ), molim da se moji podaci javno obznane tako da mi mozete slati cigarete u zatvor.
Sve ja razumijem, stres, opterecenje, odgovornost, ali moj sef uopce ne primjecuje kakva je svinja dok ja ne odreagiram, a to se dogadja kad tol'ko popizdim da se opce vise ne mogu kontrolirati i ne bojim ga se niti malo. Mislim, strasno.
Lucija, stvarno te razumijem i drzim ti fige. Veliko je postignuce ako se covjek uspije nekako prisiliti da to sve ne prima srcu. Ipak je to samo posao. Razvijaj se su struci, radi na sebi, a gadova ce uvijek biti da ti pokvare veselje.
Taman kad sam mislila da se stvar sredila covjek je posve izgubio kontrolu nad sobom. Ljuta sam kao pas. Nemam nikakav problem s poslom, s puno posla, sa stresom... ali imam problem kad ljudi svoje privatne probleme nastoje prenijeti na vas. Mrzim kad me sef nesto pita ne da bih mu odgovorila, nego da bi se iskaljivao, tvrdio kako su sve zene ovakve ili onakve, svi mladi ovakvi ili onakvi i cijeli svijet samo izmisljotina i bljuvotina u kojoj je covjek nula i nista ne moze ocekivati. Sjedne mi u sobu i davi me dok ga zena ne pozove doma. sorry... morala sam ovo izbaciti iz sebe... a znam da nema lijeka. Osim strpljivosti i mantranja u sebi...
lucija kaže: Taman kad sam mislila da se stvar sredila covjek je posve izgubio kontrolu nad sobom. Ljuta sam kao pas. Nemam nikakav problem s poslom, s puno posla, sa stresom... ali imam problem kad ljudi svoje privatne probleme nastoje prenijeti na vas. Mrzim kad me sef nesto pita ne da bih mu odgovorila, nego da bi se iskaljivao, tvrdio kako su sve zene ovakve ili onakve, svi mladi ovakvi ili onakvi i cijeli svijet samo izmisljotina i bljuvotina u kojoj je covjek nula i nista ne moze ocekivati. Sjedne mi u sobu i davi me dok ga zena ne pozove doma. sorry... morala sam ovo izbaciti iz sebe... a znam da nema lijeka. Osim strpljivosti i mantranja u sebi...
Gutava situacija ... Šta da ti čovjek kaže .... probaj izdržati ...
Lucija, ja imam isto jednu takvu. Doduse, nije mi vise formalno nadredjena, ali jos uvijek moze imati i ima i te kakav utjecaj na moju karijeru (da ne pricam na atmosferu na poslu). Jedna tuzna i usamljena osoba (svojom krivnjom, jer joj nitko nije dovoljno dobar ), uz to jako nesigurna u sebe i iskompleksirana (iako objektivno uspjesna), da ne spominjem da je nezadovoljna time kako joj je zivot ispao (a sama si ga je takvim napravila). Hm, sad sam to objasnila lijepim rijecima. Narodski receno ~ isfrustrirana predklimaktericna baba.
Dok se ti u sebi ne skuliras i dok ne shvatis da njezine/njegove reakcije nemaju veze s tobom, zivcirat ces se i bit ce ti bed uopce dolazit na posao. Nemoj se dovest do toga. On/a toga nije vrijedan/na.
Lokacija: No server is available to handle this request
Postova: 8,498
Lucija: ali imam problem kad ljudi svoje privatne probleme nastoje prenijeti na vas
O, da. To je upravo nevjerojatno. Iako ne pokazujem nikakvog interesa i privatne razgovore sa sefom imam svedene na minimum, cak i one najbanalnije, jer mislim da je tako najbolje za oboje, zna me udavit zeleci me impresionirati ili razmrdati kako bi NJEMU bilo lakse.
Uglavnom, svojim ponasanjem stavlja takav pritisak na mene da ga jedva izdrzavam i uopce se ne sekira oko toga. On je sam sebi bitan i vazan, a svi ostali su samo sredstvo ili smetnja.
Na mnoge svoje ostale obaveze moram se jednostavno prisiljavati jer vremena i zivaca mi ostaje malo. Zato kakam tu po forumu.
Ima dana kad mi je stvarno teska bedara otici na posao. Krenem od kuce i mislim si: Zakaj se sad jednostavno ne okrenem i vratim? Ali se ne vratim. Pa, mislim si ja, ti si "njuska", al' si krelac prvorazredni i nema ti pomoci. I bude mi lakse. Fokusiram se na pozitivne stvari, na ljude koji su mi fakat dragi, na gluposti koje si ponekad radimo samo da ispucamo frustracije, a bogme i na placu koju dobijem pa si mogu nekog vraga priustit. A sto se takvih nedo"pravljenih" - tvog sefa, mog sefa i svih ovih na koje su se ovi dobri ljudi osvrnuli, porucujem im sljedece: :2up:
(psujem)
Blaise kaže:
[B]Fokusiram se na pozitivne stvari, na ljude koji su mi fakat dragi, na gluposti koje si ponekad radimo samo da ispucamo frustracije, a bogme i na placu koju dobijem pa si mogu nekog vraga priustit.
Pa to je ujedno i jedino sto mozes napraviti radi svog mentalnog zdravlja.
Baviti se previse takvim ljudima, bilo u obliku razmisljanja o njima, bilo u obliku traca ili nedajBoze osvete je ciniti zlo samom sebi. Takve ljude treba ignorirati, kao i njihovu zlobu. A to njih najvise dira.
Na jednom od mojih honorarnih poslova isto postoji jedan koji meni apsolutno diže tlak.... Samo se nešto dere i izderava na ljude oko sebe; ulijeće u sobu bez kucanja, radni zadaci su mu po principu naredbe (mislim, svaki radni zadatak je naredba, samo u malo suptilnijem obliku ), ... ukratko, ne pokazuje ni malo ljubaznosti, dobrog odgoja, suptilnosti, štojaznamčega u kontaktu s drugim ljudima. Problem je u tome što to na sve nas koji tu radimo djeluje strašno demotivirajuće i da nas je sve doveo do toga da odradimo svoje i zgibamo doma - ni više ni manje. Zalažemo se onoliko koliko se od nas traži, ali nema kreativnosti, a ako moram napraviti nešto preko, obvezno prvo tražim plaćanje unaprijed.
Ispočetka sam se svađala s njim, pokušavala progurati svoje ideje, ali sad mi se više apsolutno ne da raspravljati. Taj posao bi inače mogao biti jako kreativan (to je jedna mala agencija), ali ja odradim svoje i apsolutno mi ne pada na pamet da tu rasipam svoje ideje i kreativnost. shvatila sam da mi karijera nije na tom mjestu i da tu samo zarađujem dodatnu lovu.
šteta za posao i šteta za frajera jer je on vlasnik. Ali, ako on misli da je najpametniji na svijetu, pravo mu budi.
To je prvenstveno nedostatak smisla za upravljanjem potencijalima drugih ljudi - plaća je važan faktor (to ja jaaaako dobro znam ), ali ima još bitnih stvari i pored toga. Ako bi ovome rekli da postoji nešto kao što je upravljanje ljudskim potencijalima, vjerojatno bi se samo slatko nasmijao - kaj to postoji? I uči se na fakultetu? I ljudi pišu knjige o tome?
Da, da, dragi moj.... itekako postoji.....
Ma znaš što, evo njemu
I evo lucijinom šefu dva!
I evo Princezinoj babi
Evo jedan zajednički za sve
__________________
Zar stvarno misliš da razumijen to šta iman u glavi .. :-*
nazalost nikako.....(iako sam i sàm sef)...
sef je uvijek u pravu,ali bas uvijek...(ne svrstavam se u ove)...
puno puta sam dosao u situaciju da skocim za vrat mojim kolegama
(sefovima) u odredjunim situacijama kada koriste ovu "moc" iako
znaju da nisu u pravu,ali ...sef nikad ne grijesi!
no ne mozes pred ostalima...ali kad smo "na samo"...
samo se pokunje....i muce...
nazalost, ovo je moje iskustvo, tuzno ma istinito,no..
Ali ovdje se radi o jednoj perfidnijoj stvari; naime on je toliko nesiguran da podlijeze mojim zamislima, da se fura na glazbu koju slusam (odnosno ne znam da li stvarno doma to slusa, ali zapisuje i govori da ce morati) i ponekad pocinje drhtati kad razgovaramo kao da je on podredjeni. Mislim slamam se kad u njegovim ocima vidim ocaj, strah, pogodjenost... nakon sto razgovaramo o struci i ja samo otvoreno i jasno kazem sto mislim. Spremna sam na kompromise i razgovor, ali imam stav, znam biti agresivna, boriti se i necu ulaziti u suovisne igre. Osim toga moram zauzeti stav jer njegovo nezauzimanje stava stvara kaos na nasoj katedri i sire. Imam izbor - ili svako toliko osjecati njegov pasji pogled (pogled povrijedjenog stetneta) ili pustiti da sve ode kvragu i da mi posao postane dosadan, neizazovan itd. i da utonemo jos dublje i on i ja. On zeli da ja budem gruba, pa da moze kukat kako ga sve zene (i supruga i ja i druge kolegice) zlostavljamo. On svako toliko sipa negativnu energiju, zna me uvlaciti u nefer igre, ali me to manje smeta od te bolesne suovisnosti.
Popizdila sam kad je prije neki dan rekao da ce probati moj fitnes klub. Jebote trideset godina je stariji od mene. Uglavnom, mislim da moram biti mudrija nego sto mogu. A morat cu.