Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 04.03.2009., 16:53   #41
Quote:
budim se kaže: Pogledaj post
Jesi li sigurna da je ocito da roditelji nisu krivi za to posredno? Recimo da su ti srozali samopouzdanje, pa nisi prepoznala prve znake omalovazavanja kod decka i postupno ste stigli do zlostavljanja. Ili su roditelji bili takodje zlostavljaci, pa si ljubav povezala sa zlostavljanjem i nastavila obrazac.
Ne bih ih ja tako lako oslobodila odgovornosti...(ne mogu reci krivica, cak ni u tom slucaju, toliko mi se ogadila ta rec)
Da, mogu biti krivi za tu prvu losu vezu zbog svega ovoga sto navodis. Ali htjedoh reci da nisu krivi ako zbog jedne lose veze (nebitno u ovom trenutku zasto je do nje doslo) imas fobiju od novih. Ako je taj prvi decko bio uzrok traume, onda je on i uzrok fobije. Bez obzira sto je uzrok toj prvoj vezi.
__________________
Sreća je svjesni izbor, ne automatska reakcija. (Mildred Barthel)
Joanna4 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 17:04   #42
Quote:
budim se kaže: Pogledaj post
Tacno je da nije problem samo u njima, ali je odgovornost njihova prevashodno. Jer, oni su bili odrasli, a mi smo bili mali. Njihova ljubav prema nama se uzimala zdravo za gotovo i nikad se nije dovodila u pitanje. Boze moj, pa oni su nam roditelji, "naravno" da nas vole. A kad nam cine nesto nazao, "to je za nase dobro". "Oni su nas rodili, oni imaju pravo i da nas ubiju"."Batina je iz raja izasla".
Koliko takvih besmislenih opravdanja smo culi dok smo odrastali? Retko ko od nas, je posumnjao u njih u startu. Zato sto smo mi nase roditelje voleli. Jedino ko u tom odnosu sigurno voli je dete.
Kao sto sam pisala i na onoj staroj temi, ok, naravno da nasi divni roditleji nisu znali za bolje. Ako odrasla osoba udari drugu osobu, ako toj drugoj odrasloj osobi prijeti smrcu, ako godinama ponizava tu drugu odraslu osobu, ako prisili na seks tu drugu odraslu osobu... to su sve stvari koje zestoko osudjujemo, da ne kazem zlocini. A kad se to isto radi osobama koje su djeca, onda je to drustveno prihvaceno. Jer eto, roditelji nisu znali bolje.


Ne postoji savrsen roditelj, i svatko grijesi u svemu sto radi. Ali postoji roditelj koji ce shvatiti da je pogrijesio, i bar nece to ponavljati stalno. Ili ce pokusati ispraviti stetu. Ili ce djetetu pruziti dovoljno ljubavi da ne zivi u strahu od napustanja. Ili ce jednostavno pokazivati svom djetetu da je vrijedno ljubavi i da je vrijedno da zivi. Otrovni roditelji su oni koji nikad, bas nikad nista od ovoga nece napraviti. Umjesto toga, lijecit ce svoje komplekse i svoje probleme iz djetinjstva/braka/sve ostale na osobi koju su izabrali stvoriti. Fizicki i verbalno. O takvim roditeljima pricamo.
__________________
Sreća je svjesni izbor, ne automatska reakcija. (Mildred Barthel)
Joanna4 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 21:00   #43
Budim se" hvala ti na lijepim riječima podrške,
sve ja to razumijem samo još da krenem u pozitivnom smjeru-ma valda i hoću,držim da je rješenje u nama samo je stvar izbora.
tamarix is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 21:50   #44
Quote:
budim se kaže: Pogledaj post
Mi smo se bojali.
Za njih, da ce im se nesto desiti, da ce prestati da nas vole, da ce nas napustiti.
Za sebe, da cemo ostati sami i napusteni, da cemo biti nevoljeni.

Nasa deca nas vole. To je jedino sigurno. Koliko mi njih volimo...eeee, to je vec upitno.
Nismo imali od koga da naucimo, ali nas to ne opravdava.
Slazem se sa svim sto si napisala samo nazalost koliko gorcine i boli stoji iza
takvog iskustva.Nemoj se cuditi da te slike proslosti jos proganjaju,neces ih
se nikada rjesiti,jer uz djetinjstvo su vezane nase prve i najsnaznije emocije.
Zato si danas dobra majka koja ne zeli ponoviti greske svojih roditelja pa i to
je neka utjeha zar ne ?
lilamer is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 23:26   #45
"Svi roditelji povremeno griješe,te niti jedan,djetetu nemože biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme.S vremenom je i normalno da roditelj vikne na svoju djecu,-ali ih večina ostane pretjerano kontrolirajuča-.I večina roditelja udari djecu,pa makar i rijetko,.Čine li ih takova ponašanja okrutnim ili neprimjerenim roditeljima?
Naravno da ne.Roditelji su samo ljudi sa čitavim nizom problema.Večina djece može se nositi s povremenim naletima ljutnje,sve dok imaju dovoljno ljubavi i razumijevanja.
No postoji,mnogo roditelja čiji su negativni obrasci ponašanja trajni i dominantni u životu djeteta.To su roditelji koji nanose štetu.

Što vam čine otrovni roditelji?
Bilo da su odrasla djeca ili otrovni roditelji premlačivani u djetinjstvu,prečesto usamljeni,seks. zlostavljani ili se prema njima ophodilo kako to ne dolikuje(kao prema budalama,npr.),ili su bili prezaštičeni gotovo svi imaju začudno slične simptome: oštečeno samopuzdanje,koje vodi do autodestruktivnoga ponašanja.Na ovaj ili onaj način,gotovo svi se osječaju bezvrijednima,nevoljenima i nedoraslima.Ovisnom bespomočnom djetetu lakše je osječati se krivim zato što je napravilo nešto "loše" te zaslužilo tatin bijes,negoli prihvatiti činjenicu da se tati zaštitniku ne može vjerovati.
Kad takva djeca odrastu,nastavljaju nositi teret krivnje i nedoraslosti,što onemogučava razvoj pozitivne slike o sebi.Rezultat toga je manjak povjerenja i samopoštovanja koji,s druge strane utječe na svaki aspekt njihovog života.
žacko1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 23:31   #46
Talking control-freak, rješenje

Quote:
tamarix kaže: Pogledaj post
Moj sin u svakom slučaju misli otići, kaže da će u Rijeci raditi ,plaćati stan sa nekim drugim dečkima još i studirati.Ja ga podržavam u tome da se školuje dalje i da se odvoji.A i dalje me strah na što sve može naići u većem gradu i da se ne rAOČARA JER MISLIM DA JE JAKO TEŠKO OSTVARIVO TO ŠTO JE ON NAUMIO. Ni financijski mi nije blistavo,ali pokušala bi mjesečno izdvajati za njega.

To je i bilo uvjek tako ja sam bila sama s djecom imala sam samo povremene poslove i bila stalno u grču i strahu , u borbi za opstanak.
Ja sama stvarno nisam mogla bolje ni više,to je bilo baš jako teško, graniči s nemogućim.
A cijelo vrijeme sam i sama bila ŽELJNA LJUBAVI , PAŽNJE a ja svoju ljubav pokazujem na strašan način .Meni je ljubav kAD JA SVE KONCE DRŽIM U RUKAMA I KAD NIŠTA NIJE IZMAKLO KONTROLI, u PROTIVNOM IMAM OSJEĆAJ DA BI SE MOGLO NEŠTO STRAŠ no dogoditi.
Nije lako ni meni ni ljudima oko mene.
oprostite na velikim slovima neda mi se brisat.

Želiš spriječiti da se nešto ne dogodi - da bi sačuvala sina! A zapravo ga gubiš! Shvaćaš li da je to što radiš iracionalno?

Treba ti kontrola! Kao i svakome drugome. Samo ti treba drugačiji način, koji će biti usmjeren cilju koji želiš postići! A ne smirivanju straha.
Strah i ljubav su međusobno isključujuće emocije, kad se javi strah , to više nije ljubav. Probudi ljubav (imaš ju, sigurno, vidi se iz tvojih postova) , budi iskrena, strahu ne pridavaj dosadašnju pažnju (šta god tražio od tebe, skreni pažnju na želju tvog sina za samostalnošću, njegov entuzijazam za životom - plodove njegove ljubavi! Uroni u poštovanje spram njegove cijelovitosti) pa će se svesti na normalnu mjeru vremenom. I onda s tom novom motivacijom ostvari ovo podvučeno. Ne mora sve odmah biti savršeno . Razvijajte se zajedno. Šta ima bolje za sačuvati od toga?!
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 23:38   #47
@tamarix (to i može proizaći iz krajnje ljubavi,postići naoko,savršenu kontrolu na dijete,..ali to guši,..strašno guši i zagušuje u konačnici((majka svojom ljubavlju može dijete strahovito gušiti))) dijete to osjeti,i nikad više onoga povjevrljiva pristupa na dobroboljnoj osnovi.
žacko1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 23:52   #48
Thumbs up što kad je naizgled kasno

Quote:
tamarix kaže: Pogledaj post
Ma mene ionako neće vše ništa pitati , a dal mu uopće nešto znači da mu kažem da vjerujem u njega.Sad bi sigurno želio samo jednu stvar -da ode.
Ma tužno, pretužno,tako se osječam neuspješna i gotovo višak na ovaom svijetu.
Žao mi je jako što nisam veselje i ponos svojoj djeci.A toliko sam htjela da sve ispadne najbolje što može.
Ni mojim roditeljima ni mojoj djeci nisam bila ono što sam trebala biti.

Nije završeno, razvoj se nastavlja! Jednostavno tako. U promijenjenim okolnostima, ali se nastavlja. I pitanje je šta ćeš nastaviti graditi.
Najprije prihvati nastalu situaciju, koja zaravo i nije tako loša, nego je prosto realna - svatko se želi osamostaliti, to dokazuje da ti je sin normalan, ništa više! Možeš biti izuzetno sretna radi toga!
Definiraj koji su realni (ali ne iracionalni ) ciljevi za budućnost, na koji način možeš sudjelovati u njegovom životu, a da to ovisi primarno od tebe (ne od njega, ili okolnosti). Poštuj njegov prostor, ali i ponudi održavanje komunikacije i nađite kompromis! Čujete se jednom tjedno, neka te posjećuje 1 mjesečno , ili što drugo. Vidi šta i on o tome misli i budi spremna predložiti kompromis!
Kod potrebe za kontroliranjem drugih vrijedi pravilo 'manje je više'!
Samo nemoj još odustati.
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2009., 23:57   #49
Quote:
žacko1 kaže: Pogledaj post
@tamarix (to i može proizaći iz krajnje ljubavi,postići naoko,savršenu kontrolu na dijete,..ali to guši,..strašno guši i zagušuje u konačnici((majka svojom ljubavlju može dijete strahovito gušiti))) dijete to osjeti,i nikad više onoga povjevrljiva pristupa na dobroboljnoj osnovi.

Da, slažem se. Samo to zapravo nije ona ljubav u pravom smislu riječi (ljubav je kreativna, a ne destruktivna sila). Suštinska ljubav je onda uspavana i bačena u drugi plan . Treba je probuditi.
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 02:37   #50
"Probudi ljubav (imaš ju, sigurno, vidi se iz tvojih postova)"

Joj ovo mi je bilo baš lijepo pročitati,a kako da probudim ljubav?hmkad ga čujem kako pametno priča tako sam ponosna na njega , i kako se dobro meni suprotstavlja,ali na kraju se uplašim same sebe kad vidim kako sam neka tvrda i uporna,umjesto da se opustim.
tamarix is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 03:20   #51
Tamariks-dakako da,nitko svojoj djeci ne želi nešto loše,iz čega može proizaći niz gotovo nebitnih elemenata po okolinu.Postoji i ljubav koja ne guši.,a nalik je slobodi.
Vjerujem ,da si opterečena prevelikom brigom za sutrašnjicu.
Eto i moj jedan od primjera,mene je mater stalno držala zaštitnički,gotovo pod staklenim zvonom ali uz izuzetnu kontrolu i sve je htjela pošto-poto znati.
Ukratko epilog: stakleno zvono se raspuklo u paramparčad i živimo odvojeni.
žacko1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 10:59   #52
Quote:
Joanna4 kaže: Pogledaj post
Ne postoji savrsen roditelj, i svatko grijesi u svemu sto radi. Ali postoji roditelj koji ce shvatiti da je pogrijesio, i bar nece to ponavljati stalno. Ili ce pokusati ispraviti stetu. Ili ce djetetu pruziti dovoljno ljubavi da ne zivi u strahu od napustanja. Ili ce jednostavno pokazivati svom djetetu da je vrijedno ljubavi i da je vrijedno da zivi. Otrovni roditelji su oni koji nikad, bas nikad nista od ovoga nece napraviti. Umjesto toga, lijecit ce svoje komplekse i svoje probleme iz djetinjstva/braka/sve ostale na osobi koju su izabrali stvoriti. Fizicki i verbalno. O takvim roditeljima pricamo.
Nekad mi se cini da bih sve oprostila samo da mi jednom kaze "gresila sam u vaspitanju". Nekako mi se cini da nikada necemo doci dotle.
Jednom, nedavno, se dogodilo da moja vaspitacica sretne moju drugaricu iz detinjstva i da joj moja drugarica kaze: "Eeee, tetka ... , kad se samo setim koliko puta smo napustali film na pola projekcije i trcali do kuce sa "budim se", samo da je ne bi kaznili zato sto je zakasnila, niko nije imao tako strog rezim kao ona"....moja vaspitavica je sva u cudu mi pricala: "Kako ti je bezobrazna drugarica, sta to ona prica? Svasta! Pa niko nije imao toliko slobode kao ti"
To sa filmom i nije neki primer zlostavljanja, to je opis rigidnosti i autoritarnosti, koja je u mom slucaju bila vazan aspekt psihickog zlostavljanja.
Nikad oni ne priznaju. Da im samo padne na pamet da nesto ne rade dobro, ne bi vise ni mogli to da rade. Ali takve misli oni duboko potiskuju i pravdaju svoje ponasanje gomilom izgovora.
budim se is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 11:13   #53
Quote:
žacko1 kaže: Pogledaj post
Eto i moj jedan od primjera,mene je mater stalno držala zaštitnički,gotovo pod staklenim zvonom ali uz izuzetnu kontrolu i sve je htjela pošto-poto znati.
Ukratko epilog: stakleno zvono se raspuklo u paramparčad i živimo odvojeni.
Cak i da te nije drzala pod staklenim zvonom, posle 18. godine i ne treba vise ziveti sa roditeljima. Tu su deca iz provincije u prednosti nad decom koja studiraju u svom gradu. Hteli, ne hteli, moraju da se odvoje od roditelja i roditelji moraju da ih puste. Posle kratkog perioda prilagodjavanja, nauce da brinu o sebi u formalnom smislu: hrana, higijena, spremanje stana i rasporedjivanje mesecnih prihoda. Sustinski oni su vec spremni za samostalan zivot, bez obzira sto je do tada te poslove obavljao neko za njih. Samostalan zivot znaci da sve oko sebe rade sami...zavrsavaju adminisatraciju, hrane se u nekom studenstskom domu, prijavljuju ispite, koriste javni prevoz i odlaze kod roditelja jednom mesecno. Ako im mama salje skuvanu hranu u teglama svake nedelje, ili dolazi da im posprema stan ili tata dolazi po njih kolima svakog petka i vraca ih nedeljom....kontrola se nastavlja, salje im se poruka da ne mogu sami, da su nesposobni. Imam koleginice koje idu i na fakultet da svojoj deci prijavljuju ispite. Po pravilu su takva deca losiji studenti...teskomogu da poveruju u sebe, ako im roditelji ne veruju.

Znam da ti nisi mislio na ovo, ali sam osetila potrebu da napisem, prvenstveno zbog ovog pametnog momka koji je nasao nacin da ode od mame. Ja mu se divim na snazi i verujem da ce uspeti.

Ti si mislio na ono: ako ne dozvoljavate deci da idu sa skolicom na more, sa skolom na ekskurziju i slicno, jednom kad odu vise se nece vratiti Jel da?
budim se is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 11:16   #54
Evo ja sam priznala,ali moj sin se dere po kuči da mi nikad neće oprostiti,a ja nisam ni bila svjesna da radim nešto loše.
Neznam dal je ta potreba za kontroliranjem neka ovisnost ili koji vrag.?
Neznam s kim se sad druži, neznam dal ima curu, neznam kud ide kad mi uzme auto i mislim da bi bila mirnija da znam. S druge streane da je mene netko tako htio kontrolirati ja bi ga izvrijeđala gadno.
Nema mi druge nego da pokušam uživati u tome što mi je dijete odraslo i ne treba me više.
tamarix is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 11:36   #55
tamariks...prvi korak u pronalazenju ljubavi je da u nju posumnjas.
mislila sam da se podrazumeva da volim svog sina. svasta sam radila za njega, ali sam umela da budem nervozna, da ga grdim, cak i udarim pa da posle shvatim da nije bio kriv vec ja nervozna jer sam umorna od obaveza, od toga da sve moram da predvidim, isplaniram. Mislila sam da drugacije ne moze, da ja moram da se igram sa njim kad mi se ne igra, jer kakva sam to majka kojoj se ne igra sa sopstvenim detetom. Da moram da spremam djakonije za njegove rodjendane kako bih svima pokazala svoju ljubav prema njemu, dok bih istovremeno bila previse umorna da se pomazim sa njim. Bila sam u grcu. Nisam smela sebi da priznam da ne osecam ljubav prema njemu. To je bilo uzasavajuce. Onda mi je drugarica priznala da nije osecala ljubav prema detetu na pocetku. Da je prosla kroz proces izvlacenja te ljubavi na povrsinu i da je uspela. Uostalom, videla sam i sama kakav odnos ima sa detetom i da su oboje srecni. Pocela sam da gledam dete drugim ocima, kao da sam skinula naocare. Pocela sam da ga gledam kao nezavisno bice, da ucim njegove osobine, da prihvatam njega a ne da pravim njega. Pojavila se prvo neznost. Postovanje. Ili obratno, ne znam bas... a onda me je preplavila ljubav. Potpuno novo osecanje za mene. Bez ikakve zelje za posedovanjem, bez grca da li cu uraditi nesto ispravno u vezi njega i bez ikakvog osvrtanja na to sta ce bilo ko drugi misliti, bilo ko, to je nas odnos, nas dvoje ga gradimo, primamo treceg kada smo oboje saglasni i to je to.
Od tad nema strategije, nikakve...sve se odvija samo, kako sta dodje na red zavrsimo, sve manje sam mu potrebna i to me raduje. Plan nam je na nedeljnoj bazi, spisak njegovih obaveza i to je najduze sto planiramo. Ranije sam imala isplaniran svaki dan u naredna dva meseca. Uzas jedan, a bila sam tako ponosna tada na sebe i svoju organizovanost.

nikad nije kasno za novi pocetak tamariks, nikada...olaksanje je vidljivo kod oboje, uvek je trenutak da se okrene list i da se odnos popravi. veruj mi da je mnogo lakse kad malo olabavis uzde, pre svega one koima sebe drzis...a ja sam bila pravi, pravcati kontrol frik. uspeces da popravis odnos sa sinom, imaj poverenja u sebe i pocni polako
budim se is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 11:40   #56
U mom sitnom iskustvu sa dva onako.. daveza ( ) onaj vanjski ociti pritisak je jasan problem cak i kad si djete.. vidis odakle dolazi, onaj suptilniji je malo nezgodniji jer nije toliko ocit. One negativne sugestije, projekcije vlastitih problema (i zelja) na djete, istresanje problema iz svakodnevnog zivota koje nije dovoljno staro da uopce shvati (osim da si umisli kako je ono nesto krivo), nemogucnost da se komunicira sa njim na njegovoj razini... U biti rekao bih da je osnovna stvar koju roditelji trebaju nauciti na tecaju koji ce im odobriti licencu za pravljenje djece ( ) da su klinci do nekih godina jako .. pa doslovno shvacaju sto im se kaze i treba paziti kako se komunicira te problem rjesavati kada je moguce naglasavanjem suprotne pozitivne strane, a ne negativne (kritiziranjem) posto se to pretvara u sugestiju da je zaista tako (a djeca rekosmo sve doslovno shvacaju, nemaju dovoljno razvijen "analiticki filter" ). Znaci ako recimo ima problema u skoli ici ces sa pozitivom kako je sve bolji, kako napreduje, a ne sa onim "nikad nis od tebe", "kako si me razocarao" i slicne gluposti.. a to je iznomno cest slucaj koji se uopce ne shvaca dovoljno ozbiljno iako moze imati izrazenije posljedice od samaranja i slicnog. Ma u principu ako si sam u kurcu i brak ti je u kurcu tesko ces dobro odgajati djete, a vrlo cesto ljudi koji su u kurcu osim sto nisu toga svjesni od samih sebe bjeze u razne aktivnosti, a jedna od njih znaju biti i djeca. Pa isproiciraju kako ce djeca postici sta oni nisu i sve ce biti bajno, a nisu svjesni kako sama ta njihova nesredjena psiha i situacija, ponasanje, komunikacija, atmosfera u kuci isl vise utjece na odgoj od svih njihovih fiks ideja i planova u glavi.

P.S. svaka slicnost sa stvarnim osobama je slucajna
__________________
SMISAO ZIVOTA !!!

Zadnje uređivanje Beljki : 05.03.2009. at 11:49.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 17:36   #57
Ja ga nisam shvatila ozbiljno kad je rekao da želi promjeniti školu, jednostavno nisam prepoznala a trebala sam.Mislila sam da su to neke bube u glavi.
Sad viče i plaće da sam mu uništila 4 g života i samopouzdanje.
Kako je geozno nositi toliko breme krivnje.
tamarix is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 19:14   #58
Quote:
tamarix kaže: Pogledaj post
Evo ja sam priznala,ali moj sin se dere po kuči da mi nikad neće oprostiti,a ja nisam ni bila svjesna da radim nešto loše.
Neznam dal je ta potreba za kontroliranjem neka ovisnost ili koji vrag.?
Neznam s kim se sad druži, neznam dal ima curu, neznam kud ide kad mi uzme auto i mislim da bi bila mirnija da znam. S druge streane da je mene netko tako htio kontrolirati ja bi ga izvrijeđala gadno.
Nema mi druge nego da pokušam uživati u tome što mi je dijete odraslo i ne treba me više.

Prvo, sve će to morati s vremenom, i ljubav, i poštovanje... Problem je i nastao iz nemogućnosti da se trpi frustracija i tendencije da rješenja moraju biti sada, uskoro i pouzdana, gotovo odmah vidljiva! A to ne postoji. Tako će rješenje problema morati ići ukorak s vašim obostranim sazrijevanjem! Tu nema metoda, ima samo proces!

Drugo, sad vidim da je situacija kod vas još malo kompliciranija nego sam prvotno pomislila. Odnosno, iako je on relativno zreo za svoje godine i samosvjestan, ne znači da je zreo uistinu! Ne dovoljno. To ništa značajno ne mijenja, punoljetan je, koliko se sjećam. To samo znači da ćeš ti morati biti zrelija od njega. Ako je on naklonjen ultimativnim rješenjima i nestrpljiv, neraspoložen za razgovor - ti možeš uložiti veći napor (isplati se), preuzeti odgovornost za situaciju i indicirati razgoro, indicirati kompromise, moguća rješenja, biti užasno strpljiva, itd. I on ima pravo na svoju nezrelost, kao i zrelost, i njemu treba proces. Utoliko još treba tebe, ali tvoj psihički dio, ne više doslovnu kontrolu. Ova situacija je dobar poticaj za oboje da nastavite svoj rast koji možda inače ne bi.

Treće, nema ništa od prošlosti. Bez obzira na činjenice, o kojima mi je ovako teško suditi, nema ništa od zadržavanja u krivnji. To nije plemenito, to je prikriveni način izbjegavanja odgovornosti. Treba se orjentirati na ono što je pod našom kontrolom sada! Što se može napraviti, a da je pod što manjim utjecajem okolnosti i drugih, da se ipak dođe do željenog cilja?! To je važno pitanje.

Tvoja sabranost i rad na vlastitom samopouzdanju su mu najbolji putokazi kako da on uspije. A sve skupa, dugoročno, na obostrano zadovoljstvo.
Ali nema rješenja koja su izgledna već sutra!
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2009., 19:45   #59
Quote:
budim se kaže: Pogledaj post
Nikad oni ne priznaju. Da im samo padne na pamet da nesto ne rade dobro, ne bi vise ni mogli to da rade. Ali takve misli oni duboko potiskuju i pravdaju svoje ponasanje gomilom izgovora.
Ovo si lijepo rekla. Ne priznaju i ne bi priznali ni pod mukama.

Prvo, jer sami cesto misle da su zaista u pravu (jer su roditelji, a roditelj je u odnosu na dijete, kako misle, po defaultu uvijek u pravu), a drugo jer je u pitanju ni manje ni vise nego Prevelika i Presveta Roditeljska Cast.

Oni da priznaju da su mozda negdje pogrijesili i to da priznaju SVOJOJ djeci?
Nikad. Prije umrijeti. Umrijeti casno.
gerbengoy is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2009., 09:47   #60
Quote:
tamarix kaže: Pogledaj post
Ja ga nisam shvatila ozbiljno kad je rekao da želi promjeniti školu, jednostavno nisam prepoznala a trebala sam.Mislila sam da su to neke bube u glavi.
Sad viče i plaće da sam mu uništila 4 g života i samopouzdanje.
Kako je geozno nositi toliko breme krivnje.
ma dobro, to ce se s vremenom srediti. Kao djeca ovisna o roditeljima uvijek idealiziramo, vremenom (ako ne prije kad sami postanemo roditelji valjda, zivi bili pa vidjeli.. il blje ne ) ljudi ipak "sidju na zemlju" i shvate da svi radimo greske pa se ti adolescentski sukobi izglade. Samo sacekas desetak god i dobro je Mozda i on pomalo prikriveno gusta sto je sada emotivnim trikom dosao u "poziciju moci" nad roditeljem Bude ga proslo kad stignu krediti

Ne treba se uvlacit u te stvari i pustit da te diraju. Ako si primjetila neku grasku kod sebe ispravis, ali proslost je proslost, ne moze se vratiti, nema koristi d toga da se grizes zbog njegovog istresanja, a i svaku takvu emotivnu izjavu/stanje treba uzeti sa dozom rezerve, posebno u tim godinama, uzroci mogu biti i drugi (ili isestruki) pa to posluzi kao ventil. Mislim... ne znam, samo teoretizram
__________________
SMISAO ZIVOTA !!!
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:57.