Veza nakon razvoda

[Nausikaja]

vjerojatno otvaram temu koja se vec negdje raspravljala, ali nisam uspijela nista konkretno naci.
naime zanima me iskustvo razvedenih muskaraca i zena: koliko dugo vam je trebalo nakon rastave braka da se osjetite spremni i voljni zapoceti novu vezu?

evo, da kazem vise o svom iskustvu: rastavljena sam dvije i pol godine nakon 13 godina braka. odmah nakon rastave, imala sam nevjerojatnu potrebu da odmah, podhitno nadjem nekoga za vezu, sex, sve to skupa i jos vise. valjda za sve ono sto sam ocekivala da cu dobiti u braku, a nisam. toliko mi je to bilo potrebno da sam cak bila spremna i neke svoje kriterije drasticno promjeniti. to mi je bilo......ma skoro pa najbitnije u zivotu. na srecu, imam dobru i kreativnu karijeru pa me je ipak to malo zaustavljalo.
taj period je trajao oko godinu, godinu i pol. bez nekih vecih uspijeha, ali prvenstveno zato sto mislim da apsolutno nisam bila spremna na novu vezu.

i sad mi se nekako cini da jesam. znam po tome sto mi to vise nije tako goruci prioritet. naime imam feeling da mi se nikud ne zuri i da mi nije nikakva presa.
voljela bih znati kako je to bilo drugima.

[ombia]

Ja sam za to bila zrela i prije razvoda sluzbenog, ono kad si prazan i kad je dosao kraj i spreman si na bilo sto samo na taj brak vise ne.
Imala sam ljubavnika neposredno pred razvod i neko vrijeme nakon, onda smo preknuli. Taj dio na kraju mi je i postao naporan, jer on nije prihvacao prekid, evo dvije godine ce vec i jos se nada.
Par mjeseci sam namjerno bila sama, iako iskustvo iz tog razdoblja: na razvedene idu ko musice na voce.
Sad sam preko godinu dana u vezi, ali ne zuri mi se nikamo, dapace decku sam malo prespora sa nekim dugorocnijim odlukama. A meni pase laganini bas, imala sam proslu godinu izrazito napornu na poslu, doslovce sam i spavala u uredu i sad su mi se stvari malo drugacije poslozile, nasla posao gdje mogu tri dana u komadu biti slobodna svaki tjedan, bavim se hobijima, putujem...a on bi da stavimo tu vezu u neki okvir.

[Shwake]

Kod mene brak nije rarvrgnut, a fizička distanca traje preko 2 god 4 mjeseca.

Potreba za reorganizacijom života (i novom ženom) u mene se pojavila tek od konačnog saznanja o izopačenoj razini pravničke mi montaže životnog pakla u režiji supruge i njene ekipe. Od tada, nakon oko 1 god dana od razilaska, ili oko 1 god 4 mjeseca unatrag, postao mi je konačno prisutan i osjećaj za slobodno gledanje naprijed u život, za oslobođenost od bračnog zavjeta.
Ali, nikakvo srljanje u nove okove ni pod razno ne dolazi u obzir.
Nametnuta mi financijska blokada života i nasilna obezkunjenost, vjerojatno je odigrala u svemu presudnu ulogu, pa nisam niti mogao rasterećeno dalje.
Ali, duh je konačno "oslobođen iz boce", pa je sada pitanje spontanosti.
Pa ... iako nije priša ... kad budeš spremna ... dojavi ... kako je.

[Nausikaja]

ombia kaže:

Ja sam za to bila zrela i prije razvoda sluzbenog, ono kad si prazan i kad je dosao kraj i spreman si na bilo sto samo na taj brak vise ne.
Imala sam ljubavnika neposredno pred razvod i neko vrijeme nakon, onda smo preknuli. Taj dio na kraju mi je i postao naporan, jer on nije prihvacao prekid, evo dvije godine ce vec i jos se nada.
Par mjeseci sam namjerno bila sama, iako iskustvo iz tog razdoblja: na razvedene idu ko musice na voce.
Sad sam preko godinu dana u vezi, ali ne zuri mi se nikamo, dapace decku sam malo prespora sa nekim dugorocnijim odlukama. A meni pase laganini bas, imala sam proslu godinu izrazito napornu na poslu, doslovce sam i spavala u uredu i sad su mi se stvari malo drugacije poslozile, nasla posao gdje mogu tri dana u komadu biti slobodna svaki tjedan, bavim se hobijima, putujem...a on bi da stavimo tu vezu u neki okvir.

uh, ti si to stvarno super izvela. imam nekako dojam da nemas djecu iz tog braka? odnosno, ma citala sam metar tvojih postova i gotovo sam sigurna da nemas klince.
i mislim da si rekla da ne zivis u hr?
pitam jer mislim da su to sve kategorije koje nuzno odlucuju ljubavni zivot nakon b(m)raka

meni osobno je super taj feeling spremnosti i kontrole, u smislu da manje vise znam sto hocu i kako hocu, a da vise nisam preplavljena negativom. jer zadnjih godinu, cak i dvije prije samog raskida braka, stvarno sam bila pogubila samu sebe. nista mi vise nije bilo jasno.
ima jedan odlican engleski, odnosno americki termin za svojevrsni oblik emotivnog, psihickog zanemarivanja, maltretiranja koji glasi 'gaslighting'
http://en.wikipedia.org/wiki/Gaslighting

upravo su se takve stvari meni desavale prije samog raskida, da stvarno vise nisam znala sto je gore, a sto dole, a kamoli tko sam ja i sto je moja volja.

stvarno treba vremena da se covijek poslozi

[bajadera3]

meni su tri godine prošle od razvoda, i zapravo mi se čini da sve manje znam što želim
neposredno nakon pucanja braka trebao mi je seks i takva vrsta odnosa, za sve što traži više emocionalnog ulaganja - nisam bila spremna. i ta "veza" je bila odlična, odlična... dobila sam točno ono što mi je trebalo da mi podigne samopouzdanje, a istodobno, nije uzimala od mene mnogo....
nakon nekog vremena učinilo mi se da postajem spremna i za nešto više... ali eto, nisam izdefinirala ni dan danas što je to "nešto više"
ono što znam jest da se ne želim više udavati, da ne tražim oca svojoj djeci, ne mislim dovesti nikoga doma, niti se ikome useljavati....
imam posao, honorarni posao, djecu, prijatelje.. koliko mi vremena uopće ostaje za "imati dečka"? kako to uopće izgleda "imati dečka" u četrdesetima?

[ombia]

nausikaja123 kaže:

uh, ti si to stvarno super izvela. imam nekako dojam da nemas djecu iz tog braka? odnosno, ma citala sam metar tvojih postova i gotovo sam sigurna da nemas klince.
i mislim da si rekla da ne zivis u hr?
pitam jer mislim da su to sve kategorije koje nuzno odlucuju ljubavni zivot nakon b(m)raka

meni osobno je super taj feeling spremnosti i kontrole, u smislu da manje vise znam sto hocu i kako hocu, a da vise nisam preplavljena negativom. jer zadnjih godinu, cak i dvije prije samog raskida braka, stvarno sam bila pogubila samu sebe. nista mi vise nije bilo jasno.
ima jedan odlican engleski, odnosno americki termin za svojevrsni oblik emotivnog, psihickog zanemarivanja, maltretiranja koji glasi 'gaslighting'
http://en.wikipedia.org/wiki/Gaslighting

upravo su se takve stvari meni desavale prije samog raskida, da stvarno vise nisam znala sto je gore, a sto dole, a kamoli tko sam ja i sto je moja volja.

stvarno treba vremena da se covijek poslozi

Dobro si citala, nemamo djecu. A ti?
Vani sam da, ali mislim da to nema nikakvog utjecaja i da bih i u Hrvatskoj nasla decka, ili ne?
Mislim da ima vise utjecaja neimanje djece, jer se nisam usudila na kraju imati dijete s nekim s kim je brak postao tako los. Bili smo udomitelji, ali ta je prica zavrsila prije razvoda.

I ja sam se pred razvod pogubila debelo, bila mi je dijagnosticirana depresija, nasla sam se bas na dnu, fizicki sam se isto razboljela, ma svasta.
Puno sam od tad radila na sebi. Ovo kako si opisala kod mene je bilo isto.
Gledam slike iz tog razdoblja a ja na njima imam mrtav pogled , uopce me nema, samo biljka, iznutra prazno.

Jebi ga ja sam daleko od svih svojih i taj brak mi je bio sve domace i poznato, zato mi je i trebalo tako dugo da se odmaknem.
Ne znam zasto, ali imam osjecaj da cu imati i drugi brak i djecu u istome.
Ne bih znala objasniti odakle taj osjecaj, ali to moje iz trbuha me dosad jos ni jednom nije prevarilo.
Zeznula sam se samo onda kad sam taj feeling ignorirala.

Hvala na novom pojmu, obozavam nesto novo nauciti.

[Shwake]

bajadera3 kaže:

... ono što znam jest da se ne želim više udavati, da ne tražim oca svojoj djeci, ne mislim dovesti nikoga doma, niti se ikome useljavati....
... kako to uopće izgleda "imati dečka" u četrdesetima?

Jest. Životna zasićenost besmislenim odnosima prisutnija je u zrelijim godinama, te je i rijetkost slijediti neispuhanu strast a ne razum. Al, nije da se ne bi, jer uvijek vrijedi ona "i tata bi sine".

[Nausikaja]

pa sto ne bi bilo super ponovno se zaljubiti, hodati po gradu drzeci se za rukice, ljubiti se na zrinjevcu, ici u kino i kupovati karte za ljubavna sjedala?
meni se cini da su veze jako, jako bitna stvar. kroz njih rastemo, razvijamo se kao ljudi, dobijamo svoj odraz, dobijamo svoju hranu, dobijamo vrlo posebni moguci feedback koji nam je nuzno potreban za zdravu i ispunjenu egzistenciju.

sex je vrlo bitan, ali i ono njezno emotivno sebstvo koje toliko zudi da bude prepoznato, priznato, zagrljeno i voljeno je takodjer izuzetno bitno, zar ne?

[Nausikaja]

ombia kaže:

Dobro si citala, nemamo djecu. A ti?
Vani sam da, ali mislim da to nema nikakvog utjecaja i da bih i u Hrvatskoj nasla decka, ili ne?
Mislim da ima vise utjecaja neimanje djece, jer se nisam usudila na kraju imati dijete s nekim s kim je brak postao tako los. Bili smo udomitelji, ali ta je prica zavrsila prije razvoda.

I ja sam se pred razvod pogubila debelo, bila mi je dijagnosticirana depresija, nasla sam se bas na dnu, fizicki sam se isto razboljela, ma svasta.
Puno sam od tad radila na sebi. Ovo kako si opisala kod mene je bilo isto.
Gledam slike iz tog razdoblja a ja na njima imam mrtav pogled , uopce me nema, samo biljka, iznutra prazno.

Jebi ga ja sam daleko od svih svojih i taj brak mi je bio sve domace i poznato, zato mi je i trebalo tako dugo da se odmaknem.
Ne znam zasto, ali imam osjecaj da cu imati i drugi brak i djecu u istome.
Ne bih znala objasniti odakle taj osjecaj, ali to moje iz trbuha me dosad jos ni jednom nije prevarilo.
Zeznula sam se samo onda kad sam taj feeling ignorirala.

Hvala na novom pojmu, obozavam nesto novo nauciti.

ma thanks tebi...it's my pleasure. da li sam spomenula u svom postu da sam ja takodjer zivjela u inozemstvu tokom raspada braka?
mislim da nisam.
ajde budem ti poslala privatnu poruku da ne zachatavamo ovdje.
cool

[Shwake]

nausikaja123 kaže:

pa sto ne bi bilo super ponovno se zaljubiti, hodati po gradu drzeci se za rukice, ljubiti se na zrinjevcu, ici u kino i kupovati karte za ljubavna sjedala?
meni se cini da su veze jako, jako bitna stvar.

Ovo pali kod drugačijih tipova. Ja sam to odavno nadrastao.
Nije da sam protiv takve romantike, al to samo ako se veza dokaže vrijednom.
Kad se moraš baviti sa organiziranjem sebe za bolji život djece, na sebi se zakida.

[Nausikaja]

Shwake kaže:

Ovo pali kod drugačijih tipova. Ja sam to odavno nadrastao.
Nije da sam protiv takve romantike, al to samo ako se veza dokaže vrijednom.
Kad se moraš baviti sa organiziranjem sebe za bolji život djece, na sebi se zakida.

pa naravno. zar to nije stvar izbora, mogucnosti, individualnih zelja? ja sam ovo predlozila kao odgovor bajaderi, kao neku moju opciju. ali u potpunosti mi je jasno da netko drugi, npr. ti, vidi stvari u potpunosti drugacije. i to je ok.

[dada500]

ja sam ostala zaprepaštena spoznajom da sam se osjetila toliko light u svim segmentima , nakon fizičkog odlaska bivšeg.

u prvi tren mi se činilo da je to nekakva potisnutost emocija koje će vremenom isplivati, međutim evo i nakon godinu dana od toga, još uijek se osjećam light, točnije superlight

začuđujuće je zbog toga što se naš duugački brak mogao nazvati savršenim.
bilo je poštovanja obostranog za vrijeme i stvari koje drugog zanimaju. kategorija kućanskih poslova nije postojala, sve je nekako išlo u hodu..čak se on trpao oko stvari koje sam sama željela rješavati,, nikada niti jedno nije ušlo u stan da drugome nije donijelo nekakvu sitnicu, nikada se bez puse nije odlazilo niti na spavanje, jedno nikada nije moralo izgovoriti svoje potrebe ili želje jer je drugi imao sluha i iščitavao lako. ako netko zaspe uz tv, svaki put se budi pokriveno dekicom, rođendan drugog je bio vatromet organizacije za onog prvog, npr

naprosto, sve je savršeno funkcioniralo i bili smo uzor apsolutno svima. rodbini, prijateljima, djetetovom društvu...

sad dolazi ono ALI...
ja sam nekako kopnula...
osjećala sam se mrtvom, praznom. kao da hrana nije imala okus, kao da je svaki film ili knjiga isti. kao da godišnja doba ne postoje. neobjašnjivo nešto.
prekorjevala se zbog toga svakodnevno.
kada sam mu x puta govorila o tome i pitala ga kako se on osjeća, odgovarao bi da je sve savršeno. čudio se mojim izjavama, izmišljanjima problema gdje ih nema iz čiste obijesti. tvrdio da me je previše "razmazio". razgovarala sam i s drugim ljudima o tome, svi su imali identičan odgovor; ja sam bahata i razmažena. neki su mislili da sam bolesna.

u takvom stanju sam provela skoro 2 godine te dobila čudesan telefonski poziv. muž ima ljubavnicu.

dobro, nisam neki moralist po tom pitanju, znam da ljudi nisu monogamni, nije zlo priuštiti si osvježenje i novitet, ajde dalo bi se to riješiti, o tome popričati...ne smatram to krajem ni braka ni svijeta.

predložila sam razvod. bio je šokiran...prekinut će to! izrekao je to nekakvim predbacivačkim tonom tipa..kao..ajde, neka ti bude i to...tonom žrtve koja će umrijeti na križu ako je potrebno da bi sačuvala formalnu sliku.

razmislila sam o svemu..o djeteu s kojim sam otvoreno porazgovarala i koje mi je dalo punu podršku u odluci da izađem iz tadašnjeg života/stanja i pokušam nešto drugo.
svi troje smo sjeli, dogovorili sporazumni razvod i svatko svojim putem.

onda mi se dogodilo to naprasno buđenje. kao da sam pala s marsa i tresnula na novi planet. OZ
mislim da am trebala puno prije izaći iz braka, kao i on. ali eto...društvo, moral, klišeji...ubiju duh.

ogroman užitak mi puniti praznine sama sobom, jer sam se, valjda, negdje odavno pogubila..
a nakon toga, vidjet ćemo...
ionako te nitko ne može ispuniti ako si prazan iznutra, a nisam sklona samozavaravanju.
za sad mi apsolutno nikakvo partnerstvo ne pada na um. pobogu tek sam sad svoj na svom, zadovoljna bez težnji, očekivanja, traženja nekoga...

[Nausikaja]

dada, da li ti mislis da je ovo sto si napisala da si kopnula, da si gubila samu sebe, ima veze sa cinjenicom da je on imao ljubavnicu? iako ti to mozda nisi znala na nekom svijesnom nivou, ali nesvjesno vjerojatno jesi. sto mislis o tome?

moj bivis muz takodjer je imao ljubavnicu i to curu koju sam ja jako dobro znala. prije nego sto se njihova afera razotkrila, ja sam nekoliko puta sanjala kako me on vara s tom curom i jos mu to tuka naivna ispricala sva u cudu, kao ne znam sto mi je i blabla. on je naravno mudro sutio. ili je odgovarao nesto poput dada, tvojeg bivseg, da ja samo izmisljam probleme tamo gdje ih nema i da sam objesna i da nikad nisam zadovoljna, itd. itd. (bas je to taj gaslihting o kojem sam pricala).


i definitivno sam dozivjela trenutak srece kad se on konacno bio iselio i kad sam ostala sama. znam da sam danima lezala u dnevnoj sobi na tepihu sa razbacanim jastucima oko sebe, gledala totalno cool filmove cijelu noc i pijuckala neko suepr dobro vino....

ali....nekako, ja bih sada mogla nanovno krenuti. ne brak, ne suzivot, iako nemam nista protiv braka per se, imam samo protiv losih brakova. dakle, ne suzivot, to bi mi bilo preextremno, ali neku vezu, vezicu.....apsolutno da. sto vise, osjecam se sada mudrijom, kao da puno bolje znam sto zelim i da imam vise sanse da ovog puta ili bilo kojeg slijedeceg puta izaberem bolje.
no vidjet cemo kad i ako dodje do toga koliko ce moj entuzijazam trajati.

u svakom slucaju, puno vam hvala svima na stvarno dubokim i perceptivnim odgovorima. nevjerojatno je koliko mi sve ovo osobno pomaze

[miki333]

nausikaja123 kaže:

vjerojatno otvaram temu koja se vec negdje raspravljala, ali nisam uspijela nista konkretno naci.
naime zanima me iskustvo razvedenih muskaraca i zena: koliko dugo vam je trebalo nakon rastave braka da se osjetite spremni i voljni zapoceti novu vezu?

evo, da kazem vise o svom iskustvu: rastavljena sam dvije i pol godine nakon 13 godina braka. odmah nakon rastave, imala sam nevjerojatnu potrebu da odmah, podhitno nadjem nekoga za vezu, sex, sve to skupa i jos vise. valjda za sve ono sto sam ocekivala da cu dobiti u braku, a nisam. toliko mi je to bilo potrebno da sam cak bila spremna i neke svoje kriterije drasticno promjeniti. to mi je bilo......ma skoro pa najbitnije u zivotu. na srecu, imam dobru i kreativnu karijeru pa me je ipak to malo zaustavljalo.
taj period je trajao oko godinu, godinu i pol. bez nekih vecih uspijeha, ali prvenstveno zato sto mislim da apsolutno nisam bila spremna na novu vezu.

i sad mi se nekako cini da jesam. znam po tome sto mi to vise nije tako goruci prioritet. naime imam feeling da mi se nikud ne zuri i da mi nije nikakva presa.
voljela bih znati kako je to bilo drugima.

zašto te drastične kriterije nisi promjenila u brakumožda bi se sad smješkala negdje na špici ti mužu on tebi

[ombia]

dada500 kaže:

r
osjećala sam se mrtvom, praznom. kao da hrana nije imala okus, kao da je svaki film ili knjiga isti. kao da godišnja doba ne postoje. neobjašnjivo nešto.
prekorjevala se zbog toga svakodnevno.za sad mi apsolutno nikakvo partnerstvo ne pada na um. pobogu tek sam D

Meni ovaj opis gore zvuci kao opis depresije. Koju mozes dobiti cak i kad izvana sve stima. Jer ne stima a to znamo podsvjesno...
Uz to vjerujem da su ljudi ipak monogamni.
Jesi ga ikad pitala razlog ulaska u ljubavnistvo?
Jel prvo dosla tvoja faza pa onda njegovo ljubavnistvo ili je ljubavnica dosla prvo?

znam da sam danima lezala u dnevnoj sobi na tepihu sa razbacanim jastucima oko sebe, gledala totalno cool filmove cijelu noc i pijuckala neko suepr dobro vino....

UZ to moj decko je suzivot predlozio jos prosle godine, ali meni pase sad bez suzivota. Zna on prespavati ovdje cesce, isli smo skupa na putovanja itd.

kao da puno bolje znam sto zelim i da imam vise sanse da ovog puta ili bilo kojeg slijedeceg puta izaberem bolje.

Ovako se i ja osjecam.

[oana]

bajadera3 kaže:

meni su tri godine prošle od razvoda, i zapravo mi se čini da sve manje znam što želim
neposredno nakon pucanja braka trebao mi je seks i takva vrsta odnosa, za sve što traži više emocionalnog ulaganja - nisam bila spremna. i ta "veza" je bila odlična, odlična... dobila sam točno ono što mi je trebalo da mi podigne samopouzdanje, a istodobno, nije uzimala od mene mnogo....
nakon nekog vremena učinilo mi se da postajem spremna i za nešto više... ali eto, nisam izdefinirala ni dan danas što je to "nešto više"
ono što znam jest da se ne želim više udavati, da ne tražim oca svojoj djeci, ne mislim dovesti nikoga doma, niti se ikome useljavati....
imam posao, honorarni posao, djecu, prijatelje.. koliko mi vremena uopće ostaje za "imati dečka"? kako to uopće izgleda "imati dečka" u četrdesetima?

super

da ipak dopunim: nema to veze s godinama. a ako i ima, kod mene je barem slučaj da mi je "imati dečka" s 40puno bolje nego kad sam s 20 imala onog za kojeg sam se na kraju i udala.
ili sam možda zaboravila kako je to tada bilo

[dada500]

nausikaja123 kaže:

dada, da li ti mislis da je ovo sto si napisala da si kopnula, da si gubila samu sebe, ima veze sa cinjenicom da je on imao ljubavnicu? iako ti to mozda nisi znala na nekom svijesnom nivou, ali nesvjesno vjerojatno jesi. sto mislis o tome?

ja sam nekoliko puta sanjala kako me on vara s tom curom i jos mu to tuka naivna ispricala sva u cudu, kao ne znam sto mi je i blabla.

bukvalno sam šokirana!

također sam u nekoliko navrata sanjala i ispričala san.
također me utješio da su noćne more zbog vremena, teške hrane...i nazvao ih glupostima.

najinteresantije je to što sam san zapisala. s datumom!
čak ga poslala nekim osobama, ispisanog odmah nakon buđenja sa svim greškama i bez interpunkcije. prijateljica ga i sad ima na kompu

ispostavilo se da je u tom periodu započela njihova veza.

iako nisam usanjala određenu osobu, mogao je s lakoćom povezati...

neću u detalje jer je san bukvalno horor ali otprilike...(ako te zanima, pošaljem ti )
sanjala sam neku mlađu ženu s polumrtvim djetetom. njezina majka mog muža uvlači u ruševnu kuću... kćer je mentalno mrtva, zombi i luđački se cereka...
pokušavam ga izvući jer vidim da u nekom kotlu kuhaju krv...obje imaju kugu...

e sad...
ona je podosta mlađa, odrastala s problematičnom majkom i polubratom, oca nikad nije imala, živjela s problematičnim momkom koji ju nije htio oženiti, imaju dijete, policija čest gost...

ali je još zanimljivije što ju je momak izbacio kad je saznao za preljub pa je s djetetom odselila majci u mali stančić. ne rade niti jedna. sad moj bivši živi s njima. njih 4 u jednosobnom stanu, zaduženi na sve strane...

ne komuniciramo uopće ali ono što mi "dobronamjerni" ljudi imaju potrebu likujući javiti, vrlo je tužno. poprilično mi pokvari dan...
osobno mislim da im je lijepo ...bez obzira na trenutnu situaciju... jer svi imamo ono što nam treba.

nisam imala pojma o preljubu...ali u početku njihove veze krenula je, kako ombia kaže -depresija i ti čudni snovi...
podsvijest je vrlo čudna stvar. sve javi na vrijeme samo što ju ne želimo čitati.

[dada500]

ombia kaže:

Meni ovaj opis gore zvuci kao opis depresije. Koju mozes dobiti cak i kad izvana sve stima. Jer ne stima a to znamo podsvjesno...
Uz to vjerujem da su ljudi ipak monogamni.
Jesi ga ikad pitala razlog ulaska u ljubavnistvo?
Jel prvo dosla tvoja faza pa onda njegovo ljubavnistvo ili je ljubavnica dosla prvo?

ma nisam ga pitala...nekako znam zašto je..

ljudi nisu monogamni jer im se bez obzira na partnerstvo, sviđaju ili ih zanimaju druge osobe suprotnog spola...s kojima hoće ili neće ostvariti dublji odnos. nije stvar u prirodi nego u odluci.
kod monogamnih životinja to ide drukčije. njih ne zanimju drugi partneri dok imaju jednoga...obično zauvijek..i najčešće ugibaju nedugo za njim ...

/uh al' sam objasnila /

moja faza, snovi, gašenje...došlo je točno u periodu kad su ušli u vezu. znam zbog datiranog sna.

[ombia]

dada500 kaže:

ma nisam ga pitala...nekako znam zašto je..

ljudi nisu monogamni jer im se bez obzira na partnerstvo, sviđaju ili ih zanimaju druge osobe suprotnog spola...s kojima hoće ili neće ostvariti dublji odnos. nije stvar u prirodi nego u odluci.
kod monogamnih životinja to ide drukčije. njih ne zanimju drugi partneri dok imaju jednoga...obično zauvijek..i najčešće ugibaju nedugo za njim ...

/uh al' sam objasnila /

moja faza, snovi, gašenje...došlo je točno u periodu kad su ušli u vezu. znam zbog datiranog sna.

Ja i dalje vjerujem da ljudi jesu monogamni, tj. neki jesu neki nisu.
Nisam razumjela koji je njegov razlog tocno bio da kako opisujes odlican brak stavi na koncu. Malo zabave? Zaljubio se?
Zaista ne razumijem.

Natukla bih po guzici sve koji imaju doma nesto dobro a idu to upropastiti. E sad mozda je i on glumio pred preljub i mozda mu puno toga nije bilo dobro.
Nekako ne ide u moju glavu ako nekog volim, seks nam je dobar, sagradili smo nesto u zivotu da to idem, radi cega ono unistiti..
Posjecuje li djecu?
On je mislio dugo tako paralelno voziti da ti nisi dobila taj anonimni poziv? Tko te nazvao? Pa valjda je pao jedan posteni razgovor prije razlaza.

[dada500]

/dijete je samostalna osoba i ne treba ničiju skrb../

pa nije bilo dobro...dobro je bilo izvana.

srodili smo se previše valjda. kao brat i setra

krenuo je u malo zabave pa se zaljubio. ništa strašno niti čudno.

ali... strašno je kad kaže da će se "toga riješiti" zbog braka. pritom se postavlja u ulogu žrtve.
dakle zbog okvira slike u kojoj nema života. u kojoj je netko polumrtav, ja. u kojoj je netko lagao, on. nakon toga bi ostale sumnje koje bi samo pogoršavale i moje i njegovo stanje. on bi bio žrtva koja se mora boriti sa svojom strašću, ljubavi ili čimeveć...a ja bih ga valjda trebala tješiti kako je tako najbolje za sve, valjda

zbrojimo: praznina, pustoš, laž, nezadovoljstvo, sumnje, napetost, stres, žrtve, depresija...i opet laž.

zbog čega? forme? drugih? klišeja? čemu to?