Meni je bio interesantan i inteligentan i Schmokljan i Hroabatos, ovaj drugi koji put malo uvrnut, al imao je vrlo zanimljive upise. Kao i jimmy jazz i mnogi drugi. Sve više vidim posivjelih forumaša, nego onih "živućih" intrigantnih. Na djelu je opće zaglupljivanje Foruma.hr.
__________________
Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka, čeljusti što čapnu, kandži koje kvače! Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga! Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!
__________________
Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka, čeljusti što čapnu, kandži koje kvače! Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga! Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!
Ja volim krajeve gdje su ljudi nepismeni i ne znaju da se pise "ne smije", a ne "nesmije".
Pa onda ti ne voliš puno krajeva i ljudi, bijesni moj Bjesomare!
Ima ti ih puno koji su
evo jedna iz mog fotoaparata
EDIT: Oh, pa sad vidim da ih ti voliš, to je nekaj sasvim drugo...
__________________
Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka, čeljusti što čapnu, kandži koje kvače! Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga! Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!
Jesi sudjelovao i u akciji Čitanje na gradskim točkama? Radi se o jednostavnoj akciji glasnog ili bezglasnog čitanja kojom čitatelj ili čitateljica zauzimaju aktivan stav i šalju poruku samim čitanjem na jednostavno označenim točkama u mjestu stanovanja.
__________________
Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka, čeljusti što čapnu, kandži koje kvače! Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga! Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!
Niko se ne može oteti vjerovanju u magijsku moć riječi, čak ni oni koji nemaju povjerenja u njih. Rezerva prema jeziku je intelektualni stav. Samo u nekim trenucima mjerimo riječi; kad oni prođu, opet im vraćamo povjerenje. Povjerenje u jezik je spontan i iskonski čovjekov stav: stvari su njihovo ime. Vjera u riječi je reminiscencija naših davnašnjih vjerovanja: priroda je ispunjena duhovima; svaki predmet ima sopstveni život; riječi, koje su duplikat objektivnog svijeta, također imaju dušu. Jezik, kao univerzum, svijet je poziva i odziva; plima i oseka, spajanje i razdvajanje, udisanje i izdisanje. Jedne se riječi privlače, druge se odbijaju, ali sve su odgovarajuće. Jezik je skup živih bića koja pokreću ritmovi slični onima koji upravljaju zvijezdama i biljkama.
Octavio Paz, Luk i lira
__________________
Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka, čeljusti što čapnu, kandži koje kvače! Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga! Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!
Jesi sudjelovao i u akciji Čitanje na gradskim točkama? Radi se o jednostavnoj akciji glasnog ili bezglasnog čitanja kojom čitatelj ili čitateljica zauzimaju aktivan stav i šalju poruku samim čitanjem na jednostavno označenim točkama u mjestu stanovanja.
Nisam, ali sam zato neki dan pola sata buljio u zid.
Racuna li se i to?
Crvene ptice pevaju u mome mesu.
Crne ptice obleću oko moje glave.
Neka mi čelo bude načeto u lesu
__________________
što bih ja bez toga svijeta bez lica bez pitanja gdje biće poživi tek jedan tren gdje svaki tren slijeva se u ništavilo u zaborav postojanja
Na dno slepog predela gde me nema, jezoviti
gde su prizori, s one strane krvi gde voće
otrovno raste, siđoh, tamo gde uskoro noć će
pokrasti sazvežđe suza koje će u oku mi zriti.
__________________
što bih ja bez toga svijeta bez lica bez pitanja gdje biće poživi tek jedan tren gdje svaki tren slijeva se u ništavilo u zaborav postojanja
Noć s ove strane meseca često ogrezne
u nepotrebne istine i oduševljena klanja.
O, ispod kože mlaz krvi moje čezne
noć s one strane meseca, noć višanja.
__________________
što bih ja bez toga svijeta bez lica bez pitanja gdje biće poživi tek jedan tren gdje svaki tren slijeva se u ništavilo u zaborav postojanja
Svuda u svetu užasna ljubav vlada.
Na horizontu se ukazuju kao poslednja nada
Oblaci puni ptica i budućeg bilja.
__________________
što bih ja bez toga svijeta bez lica bez pitanja gdje biće poživi tek jedan tren gdje svaki tren slijeva se u ništavilo u zaborav postojanja
Linearni mod
