Pjesme koje vrijedi naučiti napamet

[judolino]

Pad























Tup.

[judolino]

Pad























Tup.

[alica u zrcalu]

Zidovi

Bez milosti, bez obzira, bez stida i prava
zidove oko mene sagradiše trostruke.

I sad nepomično tu stojim i očajavam.
Ne mislim na drugo: grizem se od muke;

Toliko je posla trebalo obaviti vani.
Nikad ne začuh šum, da su zidari se rojili.

Ah, što ne pazih kad bjehu zidovi podizani.
Neprimjetno su me od svega svijeta odvojili.

Konstantin Kavafis

[alica u zrcalu]

A veče je već tu


Svatko stoji sam na srcu zemlje
proboden zrakom sunca:
a veče je vec tu.

Salvatore Quasimodo
(1901 - 1968)

mnogo zvanih, malo odabranih...

[alica u zrcalu]

A posebno preporučam napamet naučiti ovu :


F.G. Lorca

Grad bez sna


Ne spava nitko na nebu. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Stvorovi mjeseca njuse i kruze oko koliba.
Doci ce iguani zivi da grizu ljude sto ne sanjaju
i onaj sto bjezi srca razbijena srest ce na uglovima
nevjerojatnog krokodila mirnoga pod njeznim protestom zvijezda.



Ne spava nitko na svijetu. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Ima jedan mrtvi na udaljenom groblju
sto tri godine tuguje
zbog suhog pejsaza u koljenu;
i dijete koje su pokopali jutros toliko da je plakalo
da je trebalo pozvati pse da ga zamuknu.



Nije zivot san. Bdijte! Bdijte! Bdijte!
Mi padamo po stubama da bi jeli vlaznu zemlju
ili se penjemo rubom snijega s korom mrtvih dalija.
Ali nema sna ni zaborava:
meso zivo. Poljupci vezu usta
u siprazje novih vena
i onaj sto trpi, trpjet ce bez prestanka
i tko se smrti boji nosit ce je na plecima.



Jednoga dana
zivjet ce konji po krcmama
a pobjesnjeli ce mravi napasti zuta nebesa
skrivena u ocima krava.



Drugoga dana vidjet cemo uskrsnuce osusenih leptira
i setajuci krajem spuzava sivih i sutljivih camaca
vidjet cemo kako blista nas prsten
i kako teku ruze naseg jezika.



Bdijte! Bdijte! Bdijte!
One koji jos cuvaju tragove pandze i pljuska,
onog djecaka sto place jer nezna invenciju mosta
i onog mrtvaca sto ima jos samo glavu i cipele,
do zida treba odnijeti gdje iguani i zmije cekaju,
gdje ceka medvjedje zubalo,
gdje ceka mumificirana ruka djeteta
i devina koza sto se opire silovitom jezurom plavila.



Ne spava nitko na nebu. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Ali ako netko zatvori oci,
bicujte ga, sinovi moji, bicujte!
Neka bude prizor otvorenih ociju
i gorkih rana upaljenih.



Ne spava nitko na nebu. Nitko, nitko.
Vec sam rekao.
Ne spava nitko.
Ali ako netko ima nocu odvise mahovine na sljepoocnicama
otvorite kapke da vidi pod mjesecom
lazne karte, otrov i mrtvacku glavu kazalista.

[judolino]

Ma jebeš to, kad su to sve tuđe pjesme.
Imaš li ti koju svoju?

[judolino]

Ma jebeš to, kad su to sve tuđe pjesme.
Imaš li ti koju svoju?

[alica u zrcalu]

judolino kaže:

Ma jebeš to, kad su to sve tuđe pjesme.
Imaš li ti koju svoju?

Sve su to naše pjesme! A moja je tek tebi tuđa.

[judolino]

alica u zrcalu kaže:

Sve su to naše pjesme! A moja je tek tebi tuđa.

Aj ne seri!

Gle sad ovu od moje žene:

Zašto nisi ovdje dok kraj mene ležiš?
Misli ti daleko, osjećam da bježiš...
A ti samo kažeš: "Dušo. daj se smiri,
mi smo sve si dalje jer svemir se širi..."


Sviđa li ti se, Alice?

[alica u zrcalu]

judolino kaže:

Aj ne seri!

Gle sad ovu od moje žene:

Zašto nisi ovdje dok kraj mene ležiš?
Misli ti daleko, osjećam da bježiš...
A ti samo kažeš: "Dušo. daj se smiri,
mi smo sve si dalje jer svemir se širi..."


Sviđa li ti se, Alice?

"Jer je sudbina ljudi i sudbina životinja jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako umiru drugi: isti dah imaju svi i ništa ne nadvisuje čovjek životinju, jer je sve taština.

Što veća hrpa riječi, to veća taština, i što to koristi čovjeku?"

[red <3]

nisam neki ljubitelj poezije, ail ova je moj apsolutni favorit:

Some say the world will end in fire,
Some say in ice.
From what I've tasted of desire
I hold with those who favor fire.
But if it had to perish twice,
I think I know enough of hate
To say that for destruction ice
Is also great
And would suffice.

Fire and ice, Robert Frost

...i još mogu istaknuti Šimićevu Opomenu

[Bourne-]

Ne mogu vjerovati da nitko Invictus nije još spomenuo.. Evo ja ću

Invictus - William Ernest Henley

Out of the night that covers me,
Black as the Pit from pole to pole,
I thank whatever gods may be
For my unconquerable soul.

In the fell clutch of circumstance
I have not winced nor cried aloud.
Under the bludgeonings of chance
My head is bloody, but unbowed.

Beyond this place of wrath and tears
Looms but the Horror of the shade,
And yet the menace of the years
Finds, and shall find, me unafraid.

It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll.
I am the master of my fate:
I am the captain of my soul.

[ruri]

Vesna Parun

VEČERNJA ZVIJEZDA

Nisko na nebu večernja zvijezda sja.
Još žamor ljeta u dolini traje.
Noć je, a mi idemo pustim krajem
žar prolaznosti obasjava naš put.

Kako je šutljivo more u daljini!
Beskrajnost njegova je samotna.
Tu blizu negdje u travama pognutim
glas zrikavca tužit ne prestaje.

Noć je, a mi idemo golim krajem.
Mladost naša zalazi za planinu.
Gasne zvijezda. Planina rastuć sja.
U tišini nestaje naš put.

[bhavatarini]

~ Zvonimir Golob, Dušo moja

Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

[bhavatarini]

~ Enes Kišević, Žeđ

I da se vratim s tisuće rana,
na prag kućni kad stanem,
ne nosi vode,
ni zavoja -
tijelom mi povij rane.



~ Nikola Šop, Molitva da ne budem više pjesnik

O Bože, daj da budem ko i svi drugi ljudi.
Da idem tiho, sličan svagdanjem prolazniku.
Za najobičnijim da srce moje uvijek žudi.
Riječ mi oduzmi, koja zvoni isprazno u sliku.

Oduzmi mi i moć, kojom drugome dočaram
sve, što on jadnik nije mogao izreći.
Ugasi moje bdjenje noćno, u kome skrušen stvaram
radost i bol, od koje sam već klonuo pri svijeći.

Kakav to šum sad čujem oko svoga čela?
Zar vijenac lovorov već pletu tajni prsti.
O pusti, neka iz mog siromašnog sela
gladno stado koza slatko ga pobrsti.



~ Antun Branko Šimić, Smrtno sunce

Odavno mi se tijelo krije
od sunca, moje pogibije
Životvorno sunce
mene bonika plaši smakom
Dođem li poda nj, u istom trenu
oborit će me jednom zrakom
Past ću bez krika na moju sjenu.

[macondo]

Duško Gruborović - Čekat ću te

Čekat ću te sto godina i više
na ovom peronu uz pijane noći
dok me ubiju i skitnice se liše
čekat ću te i morat ćeš doći

Čekat ću te i s mjesecom ću sjati
u pospanoj masi kolodvorskih lica
i svi bližnji konačno će znati
za radost i tugu ljubavi propalica

Čekat ću te sto godina i više
i bit ću luđak koji budan sanja
nema te sile suzu da obriše
pa ni šutnje duge naših rastajanja

Čekat ću te i od vječnosti duže
a i to će jednom proći
dok me otope snjegovi i kiše
čekat ću te i morat ćeš doći


Desanka Maksimović - Strepnja

......Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna......

[Martian7]

Antun Branko Šimić

MUČENIK

Iz gomile istupih
sâm
i pozvah vas u zemlju:
Novi Život

Smijeh ruga samo jeknu
iz gomile
k mojem uhu

Pođoh sâm
Al za mnom ravno uputiste Smrt

Umrijeh

Iz moga srca izniknuše
dva modra cvijeta ljubavi
u svijet

[rama]

Pogodite autora i naslov.

Svakog dana šetala se
Sultanova kćerka divna,
U suton kraj šedrvana,
Gdje žubore bijele vode.

Svakog dana rob je mladi
Stajao kraj šedrvana,
Gdje žubore bijele vode:
Svakog dana bivo bljeđi.

Jedne večeri mu mlada
Sultanija naglo priđe:
“Tvoje ime hoću znati,
I otkud si , kojeg roda“.

“Muhamed je moje ime.
Moj zavičaj žarki Jemen.
Od roda sam onih Azra
Koji umiru kad ljube“.

[Andjela1986]

Zadnje vesti

Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj

A ti si htela i htela

A ja sam pitao
Zašto

A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu

Dusko Trifunovic

[rama]

bhavatarini kaže:

~ Zvonimir Golob, Dušo moja

Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

Stvarno je krasna!