Ja davno čitala neku ajuverdsku knjigu u kojoj je bio test da otkrijemo koji smo tip.
Meni je ispalo približno za dvije suprotnosti.
U neku ruku ali u praksi nije tako jednostavno. Osim sto te tri stvari stvaraju niz kombinacija nije niti samo jedna konstitucija u pitanju (recimo mentalno jedno, fizicki drugo), pa neke stvari se mjenjaju kroz zivot i tako, debelo je pojednostavljivanje samo test iz knjige uzeti u obzir. U najmanju ruku bi ga osim iz sadasnje trebala rijesiti iz pozicije djetinjstva, pa vremena kad si se najbolje osjecala, eventualno ako bi uvijek dobila iste rezultate moglo bi bit kolko tolko ok...
no nisam zelio u to ulaziti, nismo na alternativi, vec u rekao bih prilicno logicnu stvar - nismo isti, nemamo iste predispozicije i ne reagiramo jednako na iste stvari pa je besmisleno reci da je nesto apsolutno stetno ili korisno kao da ce svatko jednako reagirati
sto se tice jogickih savjeta nismo jogiji. Oni savjetuju i zivot u celibatu u sumi i meditaciju 20h na dan normalno da nemas iste prehrambene potrebe kao fizicki radnik i part-time zigolo
Takodjer cak i ako prihvatimo taj sustav kao objektivan ne bi preporuka stajala jer asketske prakse teze poticanju odredjenih mehanizama koji mogu dodatno u svakodnevnim uvjetima povecati anksioznost i ine probleme (ili ti povecavaju vattu ), dakle cak niti iz te perspektive ne bi bas stajalo, ne moze se covjeku sa nekim problemom koji zeli izljecenje dati isti "recept" kao zdravom asketi koji zeli misticno iskustvo, yoga koristena terapijski je prilicno drugacija i puno fleksibilnija od toga, a najcesce se niti ne radi zasebno vec sa bazom ili u zapadnoj ili ajurvedskoj medicini.
__________________
Ceterum censeo PŽKinem esse delendam
Istočnjački misticizam tome posvecuje vrlo veliku paznju, pa ako netko hoce biti mirnog jogičkog uma preporuča mu se specifična djeta. Hrana se u tom sustavu dijeli na onu koja zatupljuje, onu koja razdrazuje i onu koja čini da se osijecamo fizički dobro i stalozenog uma.
Istočnjački misticizam čak posvećuje pažnju onome koji tu hranu priprema.
Znači uravnotežena žena koja voli svojeg muškarca i želi mu najbolje treba voljet kuhat.
---
Trpanje hranom sat dva prije spavanja uzrokuje noćne more. Treba dati tijelu odmora.
Kofein je dobar stimulans ako postoji mogućnost/potreba ispucavanja viška energije. Žene bi ga trebale konzumirati zajedno sa drugim ženama jer obično uzrokuje ekstremnu pričljivost.
Meni je žalosno što se djeci daje pristup ogromnim količinama šećera uz prisutan kofein, tek kad vidim pretilu djecu, ne da hrana uzrokuje fizičke opasnosti i poteškoće nego gura dijete u izolaciju i ismijavanje u društvu.
Govoriti djetetu da je debelo, ili stalno pred njim ponavljati zamjerke osobnoj debljini također nije pametno.
najbolje je da nis ne jedes jedno tjedan dva uz redovite klistire.bices ko nova i a guzica ce ti bit cista za analnu trpacinu
Mislim da pretjerano klistiranje nije zdravo. Tu i tamo se klistiram ako je potrebno (i priznajem da se od toga dobro osjećam. osobito mi pomaže ako imam gripu ili neku virozu da mi se organizam lakše izbori s virusima).
Ali ne u svrhu analnog sexa jer sam opsesivno-kompulzivna u kontekstu izbacivanja iz sebe, a ne trpanja u sebe.
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
Negdje sam čitala da su snovi zapravo poligon za stvarnost.
Dakle, oni nam služe kao igralište na kojem nas podsvijest izaziva da uvježbamo neke sposobnosti i otkrijemo što nam treba i pomaže u životu.
Kad sanjaš ružan san, sjeti se da li si problem u tom snu riješila i kako.
Ili ako nisi, zašto? Što te je sputavalo?
Kofein nije taj koji ti uzrokuje noćne more. On ti samo nije dopustio da pravi uzrok ostane uspavan.
Sve to stoji. Kofein nije taj koji mi uzrokuje noćne more, ali je okidač za njih.
Quote:
nicole2007 kaže:
u većini slučajeva je obratno: prejedanje izaziva tromost i otupljivanje emocija.
Zato ljudi često previše jedu i stalno nešto žvaču kad su u stresu.
Nisam sklona prežderavanju. Dapače. Jako male porcije uzimam više puta dnevno.
U pubertetu sam bila sklona jedenju u svrhu smirenja, ali sad je situacija obrnuta.
Rijetko kad se prežderem, a kad se prežderem zbilja sam na rubu "derealizacije".
Iako moram priznati da me voda recimo prilično smiruje.
Čista voda. Ne sok.
Quote:
nicole2007 kaže:
Šteta što ljudi ne razmišljaju više o tome.
Što se tiče osviještenosti, mislim da su tu često prisutne krajnosti: jedni uopće ne razmišljaju o tome i sebe i djecu hrane fast foodom i kilama šećera, a drugi se toliko boje šećera i hiperaktivnosti k'o da će dijete nakon jednog bombona početi skakati po lusteru.
Slažem se i po tom pitanju.
Ja sam također za neku zdravu sredinu i balans. Trudim se što više kuhanog...što manje prženog.
Ali ne mogu djetetu uskratiti s vremena na vrijeme sladoled, mekić, coca-colu i slično.
Kod djeteta baš nisam primjetila pretjeranu hiperaktivnost uzrokovanu slatkišima. Ali on je tip djeteta koji stvarno ne trpa u sebe bezveze. Ne može niti sladoled pojesti do kraja u većini slučajeva.
Ja osobno coca-colu izbjegavam što više mogu jer stvarno mi što sam starija sve gore djeluje na organizam instantno, ali uhvati me ponekad (iako rijetko) želja da ipak popijem koji gutljaj.
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
Meni je žalosno što se djeci daje pristup ogromnim količinama šećera uz prisutan kofein, tek kad vidim pretilu djecu, ne da hrana uzrokuje fizičke opasnosti i poteškoće nego gura dijete u izolaciju i ismijavanje u društvu.
Govoriti djetetu da je debelo, ili stalno pred njim ponavljati zamjerke osobnoj debljini također nije pametno.
Hrana i psiha.
Hmmmm...ne znam kako smo došli sad na tu temu ismijavanja i zamjeravanja debljine djetetu?
Kad bi mi dijete bilo debelo to bih prvenstveno zamjerila sebi, a ne njemu.
Slažem se da je debljina jedan globalni problem i kakve sve psihičke posljedice nosi sa sobom... ali nismo baš o tome počeli pričati... hmmm...
Uglavnom...
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
pa ja sam cuo jednu poslovicu manje vise ovakvu: mi smo ono sto jedemo. Da, na mene jako utjece ono sto jedem. Ne smije piti puto caja jer me stravicno uzbuduje i stvarna tjelesne tegobe,isto tako previse tjestenine me umara,pa je stroga moram dozirati.
predlažem da pročitaš knjigu Život u Zoni dr. Barry Searsa. Bez obzira na tvoje mišljenje o samoj dijeti u Zoni (kao i svaka - za neke je dobra, za neke nije) prvih nekoliko poglavlja opisuje utjecaj hrane na hormonalnu ravnotežu i žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem u tijelu.
Pošto hormonalni balans inzulina i glukagona direktno utječe na mentalno stanje i raspoloženje, te na druge moćne hormone poput eikosanoida, adrenalina, estrogena i testosterona (koje također prehrana stimulira i direktno), biti će ti jasniji utjecaj hrane na psihu i raspoloženje. Otvoriti će ti se i mogućnosti manipuliranja istima u svrhu postizanja optimalnog psihofizičkog stanja u kojem želiš biti (npr. umijesto coca - cole, za miran, čvrst i nadasve regenrativan san pojesti/popiti nešto sa relativno jednnostavnim ugljikohidratima ali i obilato kompleksnim, teško razgradivim proteinima poput caseina - npr. čašu toplog mlijeka )
Ako te "čaša vode donekle umiri" znači da premalo piješ i da si često u stanju dehidracije. Promijeni politiku i prestani piti vodu na čaše; već prijeđi na bočice od pola litre. Neka uvijek jedna bude s tobom, i povremeno pijuckaj iz nje. To je osobito važno ljeti, kada perspiracijom gubiš gomilu vode. U trenutku kada žedno ispiješ čašu vode i zbog toga se osjećaš bolje već je nastupila pozamašna dehidracija.
"Voda ne sok" je u kontekstu onog gore - sokovi sadrže ili brdo lakorazgradivih ugljikohidrata ili umijetne zaslađivače - i jedni i drugi izazivaju nagle skokove inzulina. povišen inzulin na kratko izaziva "hiperaktivnost" metabolizma jer je u krvi previše šećera, pa ga tijelo trpa u spremnike (salo). višak šećera u krvi izaziva psihološke promjene jer je tijelo krcato energije pa ćete osjetiti nervozu, iritaciju, povećanu aktivnost psihe. Ako je "pik" inzulina velik (puno soka/jednostavnih ugljikohidrata) nakon toga nastupa zamor i mrzovolja. previše šećera iz krvi je ubačeno u spremnike i sada je tijelo gladno i bez energije.
umjetni zaslađivači izazivaju inzulinski pik bez prisustva šećera, pa inzulin trpa šećer u salo iako ga u krvi nema previše. mogući učinci na tijelo su malaksalost i manjak energije, te posljedična mrzovoljnost i eksplozivnost.
čajevi su posebna "klasa" pića, oni sadrže razne kemijske spojeve koji imaju različite utjecaje na tijelo. čajevi nisu "piće", oni su lijek i treba imati na umu što se i u kojoj količini pije. svojevremeno sam se bavila skupljanjem ljekovitog bilja za Plivu; a kroz to i za izradu vlastitih pripravaka - čajeva - za liječenje različitih tegoba. svaki čaj ima svojstvo lijeka; koje svojstvo ovisi o sastojcima (npr lipa + metvica => umirenje živčanog i probavnog sustava, bobice gloga => poticajno za kardiovaskularni sustav...), a lijekovi u tabletama nerijetko su ekstrakti upravo kemijskih spojeva iz tih biljaka.
neki pripravci poput steroida i hormona mogu izazvati promjene u ponašanju: zbog toga su bodybuilderi nerijetko na lošem glasu (oni koji uzimaju steroide i/li testosteron nerijetko su agresivni i živčani). no, hormonski suplementi nalaze se i u hrani - npr. soja sadrži fitoestrogen koji je u manjim količinama blagotvoran, ali u prevelikim količinama može narušiti hormonski balans i samim time izazvati i psihološke promjene.
itd. doista se isplati pročitati Searsovu knjigu; ne toliko zbog dijete u Zoni koliko zbog objašnjenja o djelovanju hrane na tijelo i hormonalnu ravnotežu. Sears je kardiolog i ima ph.d iz humane medicine i sve je to zaradio prije no što se počeo profesionalno baviti prehranom. njegovo istraživanje o hormonalnom djelovanju hrane je znanstveno utemeljeno i provedeno na profi plivačima sa Stanforda (najbolji na svijetu) i profi football timovima; tip je zbilja kompetentnan.
Po mom mišljenju prehrana ima presudni utjecaj na naše zdravlje.
Svjetska zdravstvena organizacija od 2003. preporučuje dodatke prehrani jer ne unosimo sve što tijelu treba (osobito ne dovoljno proteina, viatamina i minerala) kroz klasičnu prehranu. Ja sam pronašao rješenje u prozvodima Herbalife, preporučujem
predlažem da pročitaš knjigu Život u Zoni dr. Barry Searsa. Bez obzira na tvoje mišljenje o samoj dijeti u Zoni (kao i svaka - za neke je dobra, za neke nije) prvih nekoliko poglavlja opisuje utjecaj hrane na hormonalnu ravnotežu i žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem u tijelu.
itd. doista se isplati pročitati Searsovu knjigu; ne toliko zbog dijete u Zoni koliko zbog objašnjenja o djelovanju hrane na tijelo i hormonalnu ravnotežu. Sears je kardiolog i ima ph.d iz humane medicine i sve je to zaradio prije no što se počeo profesionalno baviti prehranom. njegovo istraživanje o hormonalnom djelovanju hrane je znanstveno utemeljeno i provedeno na profi plivačima sa Stanforda (najbolji na svijetu) i profi football timovima; tip je zbilja kompetentnan.
Upravo sam odložio knjigu 'Bez starenja u zoni'
Barry Sears je zaaaaaaakon!
Ja kad pojedem fiš (riblju juhu s makaronima) raspoloženje mi se automatski poveča. Pogotovo ako je fiš malo ljuči. Jedino što mi malo uspori pokrete. Onako, osjećam se pretrpanim.
Al nema veze.
Quote:
rejoflajt kaže:
ja se skinula sa gzenegza nakon 15 g. ovisnosti, nemreš mi niiiiš, tralallalala...
nastavimo u ozbiljnom tonu...
Reeejiceeeeee!!! Tako mi je drago što ti je to uspjelooooooo!!!
_________________
Nego, jeste li probali uzimati suplemente PABE, (acetil)kolina, po mogućnosti one sa blokatorom acetilkolinesteraze?
Ja razmišljam da počnem uzimati (acetil)kolin. Pa ono... kažu da je čovjek svjesniji kad ga počne uzimati.
Konzumiram li Coca-Colu kasno navečer obavezno imam noćne more.
Ako se prejedem također
Već dugo promišljam o tom...hmmmm...fenomenu...
I stvarno otkrivam dosta tih uzročno-posljedičnih veza.
Stanje želuca mi je jako povezano sa stanjem u glavi.
Stvarno moram paziti na prehranu da bi mi i stanje psihe bilo u nekom balansu.
Dakle, moram paziti što konzumiram zbog promjene raspoloženja.
Događa li se slično i vama?
totalno isto,uzas,prvo nisam mogla vjerovati da je povezano s prehranom,kako tokom dana ne jedem bas nesto,i gledam da ne jedem iza nekih 9h,desi se par puta mjesecno da se natucem i redovito uzasne nocne more,preznojim se,no obzirom da sam ustanovila da je do hrane vise ne jedem kasno,i pretpostavljam da je to zbog kolicine secera.
inace vjerujem da hrana tekako djeluje na raspolozenje,nazalost ogroman broj ljudi pokusava njom rijestiti svoje neko negativno stanje,depresivno,nezadovoljstvo,postanu ovisni.nije mi ih zao da se razumijemo
Odlična tema! Kao što je netko već napisao, šteta što ljudi ne razmišljaju dovoljno o prehrani u tom smislu.
Konkretno na sebi sam isprbavala sve moguće "načine prehrane". Iz puke znatiželje i interesa na tom poručju.
Godinama sam i na neki način psihički bolesna. Ružno je to reći, ali bože moj, tako je. Bulimija, socialna fobija, anksioznost vezana uz socialnu fobiju.
Unatoč svemu, nikakve grupe i slično mi nisu mogli pomoći. Nisam imala mogućnost ići na psihoterapije i tako sam "prerasla" svoju bolest.
Sama sam istraživala po internetu i tražila rješenja. I konačno sam došla biljne prehrane iliti veganstva. Meni osobno je jako pomoglo reduciranje prehrane. Na način da više nemam "cravings", s time nemam napade bulimije, emocije su se primirile, s veseljem pripremam obrok.
Meni je biljna prehrana promijenila cjelokupni doživljaj hranje i jedenja.
Ok, hrana je bila moj bauk. Danas više nije. Ne sjećam se kad sam zadnji put imala napadaj.
Ima li netko sličnih iskustava?
__________________
"You must not lose faith in humanity. Humanity is an ocean; if a few drops of the ocean are dirty, the ocean does not become dirty." Gandhi
normalno da nemas iste prehrambene potrebe kao fizicki radnik i part-time zigolo 
Linearni mod
