Detalji veze nisu bitni. Uglavnom, bila je emocionalno jaka, borili smo se s vanjskim čimbenicima i puklo je prije godinu i pol. Ja sam još loše, uslijedila mi je depresija koja i dan danas traje, emocije su još jake, trudim se, na par dana se smirim no sve se opet vrati i završim plačući. A nema šanse da se išta popravi, niti prijateljstvo nije moguće. Često puta sam bila na rubu samoubojstva, osjećam se nesposobno, kao teret svima, prerazličita da bih se ikad relativno uklopila u ovaj svijet.
Što učiniti? Išla sam kod psihologa no ništa mi nije pomogao.
Pa jedna solucija je da se odaš piću. Druga solucija je da se odaš piću i spavaš sa svima. A ako ti se baš to ne da, probaj raščistiti sama sa sobom o svemu, što se dogodilo, što bi se dalje trebalo dogoditi i koji je slijedeći cilj u tvom životu. Zatim ostani ležati i plakati u svojoj sobi koliko je potrebno dok donekle ne zacijeliš i poližeš rane, a onda se poput feniksa izdigni iz pepela i kreni dalje.
__________________
Da nema džeparoša, ne bih imao nikakav seksualni život
Nijedan psiholog ti ne može pomoći, ako ti to sama ne želiš
Znam da zvuči ružno, ali to je istina. No hard feelings.
Moraš krenuti sa nečim što te opušta i ispunjava. Jesi li zaposlena? Ideš na faks? Koliko ti je godina?
To je uobičajeno napisati kada otvaraš teme ovakvog tipa.
__________________
Neću se bojati. Strah pobjeđuje um. Suočit ću se sa svojim strahom. Pustit ću ga da prođe kroz mene i preko mene.
Znam da zvuči kao klišej, ali organiziraj sebi dan tako da ne stigneš puno misliti o prošlosti i općenito o bilo čemu. Zovi prijatelje, izlazi, upiši tečaj jezika, slikanja, plivanja, šivanja, šminkanja, aerobik, zumbu, pilates, jogu - bilo šta. Počni misliti samo na sebe i pokušavaj što manje vremena provoditi sama, tako će ti biti lakše da skreneš misli s te bivše veze. Da ne kažem kako bi nova ljubav pomogla.
Ajde ne seri,kom je nesretna ljubav tolko fatalna ubije se i bok.
Ti si uvijek trgaš istu krastu.
Zaboravi,gotovo je,nema,finito,mrtvo,toga više nikad neće biti,to ne postoji.
Pređi preko toga i gotovo.Nemoj razmišljati,zaokupi si vrijeme nečim,ak te opet baš čopi na najjače napij se i to je to.
Ne nedostaje ti toliko ta osoba kolko si sama sebi sjebana i nemreš se izdržat,popravi se.
sa 16 ili 18 svijet upravo tako izgleda....svijet se urotio protiv nase ljubavi i sad ttuzni placemo i ne mremo si pomoci jer....to je bila uzasno jaka ljubav koju nikada vise necemo naci....niti cemo traziti (jer bi to bila izdaja....bla...bla...bla).....
sa 25 svijet izgleda malo ipak ddrugacije.....sta da se radi....jedno razocaranje vise.....idemo dalje......tresko je ali proci ce....ima jos dobrih decki.....mozda i boljih od bivseg.....cak mislim da cu i naci boljeg.....mora biti boljih .....idemo u akciju upoznavanja.....
....sa 35....ima li neki normalan da ga vise upoznam i da zivim sa njim....vec mi je dosta tog stalnog upoznavanja...i onda prekid zbog toga sto bi on ono tamo....nije spreman jos.....nije jos razmisljao .........hocu samo nekog normalnog sa kim se moze zivjeti.....
....sa 45......koga vraga sam se vezivala za kretena.....samo kuham, rintam na poslu, rintam doma.....sto mi je to trebalo....mogla sam izlaziti sa frendicama....naci kakvog manjer dosadnog tipa koji bi barem jednom tjedno izlazio samnom na neka interesantna i romanticna mjesta.....fali mi romantike.....proci ce mi zivot a ja necu dozivjeti da nadjem tipa koji je doista romantican a da nije opet kao strina.....
sa 55.....on je kod kuce....boli me dupe za njega....on i tako voli buljiti u tv i komp vise no izaci van i dobro se provesti.....a cure i ja se volimo zabavljati.....konacno smo se rijesile djecice (dolaze kad ih pozovemo na rucak ili veceru)....a i muzeva....oni su kod kuce ili na pecanju....a mi uziiiiivamooooo....
...sa 65....opet me m i s zovu da idemo u subotu na kavu i kolace.....pa dokle cu im morati objasnjavati da neeeee jeeeeedeeeem kooooolaceeeeee....kolesterol mi je visok......jao vala sto su ostarile....sta god im kazem moram 100 puta ponoviti i nikako da upamte......bem ti izlaske sa dvije senilne babe koje samo pricaju o snahama i zetovima i kilazi......nejdem nikud .....ostajem kod kuce radije gledasti tv....barem ga mogu ugasiti kad mi dosadi..... uzivat cu sama polako piti caj, pustit cu si moju omiljenu muziku...... ........uh k vragu....zaboravila sam da je i moj stari danas kod kuce....nisu sinoc isli u ribolov on i ona dva stara jarca.....opet ga ukocilo u ledjima.....
....sa 75......danas je krasan , suncan dan......bilo bi lijepo sa njim izaci u park i prosetati ali od sinoc me boli prokleti kuk.....ne mogu maknuti.....on mi kuha caj,....i dorucak mi je donio u krevet.....pricali smo jutros o zivotu i sta nas oboje ceka....starost i bolest....tko ce koga sluziti.....uh.....kad samo pomislim kako bi mi bilo da sam ostala sama.....a smetalo mi je toliko toga kod njega....njegove lose navike, hrkanje, sto se u sve petlja....a sad....uh....kad je covjek star samo da nije sam.....da ima nekoga da mu da casu vode....da pozove lijecnika kad zatreba......ljubav?.....e to je ljubav.....prava ljubav.....kada shvatis da si covjek....smrtan....bolezljiv....nesavrsen......i da su drugi takvi.....a onaj pored tebe je jedini tvoj.....i ti njemu.....nas dvoje sjedinjeni zivotom u ljubav....
__________________
....nationalnost je uvjerenje....ona ne postoji doista....
Detalji veze nisu bitni. Uglavnom, bila je emocionalno jaka, borili smo se s vanjskim čimbenicima i puklo je prije godinu i pol. Ja sam još loše, uslijedila mi je depresija koja i dan danas traje, emocije su još jake, trudim se, na par dana se smirim no sve se opet vrati i završim plačući. A nema šanse da se išta popravi, niti prijateljstvo nije moguće. Često puta sam bila na rubu samoubojstva, osjećam se nesposobno, kao teret svima, prerazličita da bih se ikad relativno uklopila u ovaj svijet.
Što učiniti? Išla sam kod psihologa no ništa mi nije pomogao.
nije nista u zivotu bas toliko lose da se ne moze popraviti
niti toliko lose da se moras ubiti
ljudi su prezivljavali holakouste, ratove , pa i nesretne ljubavi
to ti je samo sada osjecaj ako ne mozes sama izaci na kraj s time, nastavi ici kod psihologa
Ajde ne seri,kom je nesretna ljubav tolko fatalna ubije se i bok.
Ti si uvijek trgaš istu krastu.
Zaboravi,gotovo je,nema,finito,mrtvo,toga više nikad neće biti,to ne postoji.
Pređi preko toga i gotovo.Nemoj razmišljati,zaokupi si vrijeme nečim,ak te opet baš čopi na najjače napij se i to je to.
Ne nedostaje ti toliko ta osoba kolko si sama sebi sjebana i nemreš se izdržat,popravi se.
Ma fenomenalan savijet, ubij se zbog nekog kurca / pičke.
Ako već nemate vitalnosti, gdje vam je ponos? Ajde izuglajte si sliku jednog kurca odnosno pičke, ovisno o vlastitoj preferenci, isprintajte, stanite pred ogledalo, držite sliku tako da vidite istovremeno sebe i sliku, i zapitajte se, ali na glas: "vrijedi li se ubiti zbog ovoga? osobito podrazumijevajući da ih na svijetu ima cca 3.5 milijardi?"
Kao što kaže Mantis, ima dosta gorih sranja od nekakve "joooj cmolji cmoji cmulj plač plač juj on me neceeee" nesretne ljubavi. neće te? oke, nastavi dalje. to je kao noga u gipsu, ne možeš ništa drugo nego sačekati da kost zaraste. tako i ovo. proći će. boli? jebiga, prestat će. samo se prestani mučiti s govnima tipa "možda još ima šanse". nemoj pokušavati istražiti je li on zbilja, ali zbilja full spid ziher odlučio da nema šanse. TI odluči da više nema šanse.
Detalji veze nisu bitni. Uglavnom, bila je emocionalno jaka, borili smo se s vanjskim čimbenicima i puklo je prije godinu i pol. Ja sam još loše, uslijedila mi je depresija koja i dan danas traje, emocije su još jake, trudim se, na par dana se smirim no sve se opet vrati i završim plačući.
Je li se u vrijeme prekida dogodilo još nešto što je moglo "pojačati" tu depresiju? Spominješ vanjske čimbenike i "emocionalno jaku" vezu. Je li se radilo o kakvom zlostavljanju?
Quote:
A nema šanse da se išta popravi, niti prijateljstvo nije moguće.
To je najčešće slučaj a što ti želiš? Kako bi izgledalo "popravljeno" stanje?
Quote:
Često puta sam bila na rubu samoubojstva
Što ovo znači - "na rubu"? Imala si suicidalne misli? Plan? Pokušala si si nešto učiniti?
Quote:
osjećam se nesposobno, kao teret svima, prerazličita da bih se ikad relativno uklopila u ovaj svijet.
Kad pročitaš ovo, ne čini li ti se da je prekid veze samo povod, ali ne i uzrok tvom stanju i da je ono ipak nešto ozbiljnije od uobičajenog stanja osobenakon raskida veze?
Quote:
Išla sam kod psihologa no ništa mi nije pomogao.
Što ovo znači? Kako si išla? Koliko puta, s kojim ciljem? Kod kakvog psihologa? Na testiranje, terapiju...? Kako točno misliš da ti nije pomogao?
__________________ Ako za života strahujemo od smrti,
hoćemo li kad umremo,
strahovati od života, strahovati da se ne rodimo ponovno? (D. A. K.)
znam kako je..ja sam prekinuo s curom prije mjesec i pol nakon 6g veze...zavrsio kod psihijatra,dao mi tablete nisam nist od tog pio...sad sam u nekom cudnom stanju,usamljen bez prijatelja,cini mi se kao da sam se udaljio od svijeta kao sam u nekoj drugoj dimenziji...niti izlazim niti se s kim cujem,niti cugam nista...imam osjecaj da sam duh...dosla mi je faza da se rijesim muke al sam to malo odgodio da vidim sto ce se dogodit jos
Je li se u vrijeme prekida dogodilo još nešto što je moglo "pojačati" tu depresiju? Spominješ vanjske čimbenike i "emocionalno jaku" vezu. Je li se radilo o kakvom zlostavljanju?
To je najčešće slučaj a što ti želiš? Kako bi izgledalo "popravljeno" stanje?
Što ovo znači - "na rubu"? Imala si suicidalne misli? Plan? Pokušala si si nešto učiniti?
Kad pročitaš ovo, ne čini li ti se da je prekid veze samo povod, ali ne i uzrok tvom stanju i da je ono ipak nešto ozbiljnije od uobičajenog stanja osobenakon raskida veze?
Što ovo znači? Kako si išla? Koliko puta, s kojim ciljem? Kod kakvog psihologa? Na testiranje, terapiju...? Kako točno misliš da ti nije pomogao?
Nije bilo zlostavljanja, no okolina je bila protiv nas.
Da smo prijatelji (kakvi-takvi) imala bi ga u svom životu nekako, čisto da je tu negdje na periferiji. Ovako nemam ništa.
Na rubu - suicidalne misli, planiranje, no nikad nisam još pokušala sprovest u djelo.
Može bit da se tu radi o više stvari, a prekid je samo doprinijeo depresiji. Svakako je osjećam najviše kad ga se sjetim.
Išla sam svako 2 tjedna (nije privatno), psihologinja je provodila kognitivno-bihevioralnu terapiju i nije mi apsolutno ništa pomoglo.
Nije bilo zlostavljanja, no okolina je bila protiv nas.
Pretpostavljam da onda nitko nije "kriv" za prekid, što ga je dodatno otežalo. Ispravi me ako griješim.
Quote:
Da smo prijatelji (kakvi-takvi) imala bi ga u svom životu nekako, čisto da je tu negdje na periferiji. Ovako nemam ništa.
Razumijem. Ipak, ne mogu a da se ne pitam kakva bi kvaliteta tog prijateljstva bila. Jako je teško ostati u dobrim odnosima nakon prekida, osobito kada jedna od strana nije načisto sa svojim osjećajima.
Meni se čini da ljudi igraju različite uloge u našim životima te da je često teško jednoj osobi dodijeliti više uloga, osobito onih suprotstavljenih. Naravno, ne moraš se s time složiti.
Quote:
Na rubu - suicidalne misli, planiranje, no nikad nisam još pokušala sprovest u djelo.
Pretpostavljam da si o tome razgovarala sa svojom terapeutkinjom. Prilično mi to ozbiljno zvuči. Imaš li sada takvih misli?
Quote:
Može bit da se tu radi o više stvari, a prekid je samo doprinijeo depresiji. Svakako je osjećam najviše kad ga se sjetim.
Ovo je uobičajeno i razumljivo. Sjećanje na gubitak nam je rijetko ugodan, osobito ako nismo u dobrom stanju to egin with.
Quote:
Išla sam svako 2 tjedna (nije privatno), psihologinja je provodila kognitivno-bihevioralnu terapiju i nije mi apsolutno ništa pomoglo.
Žao mi je što imaš takav dojam. Ne bih ništa govorila napamet, no možda ti nije odgovarao pristup ili terapeutkinja.
Iskreno, meni tvoj upis zvuči prilično ozbiljno, i to kao da je prekid veze bio okidač za pojavu depresivnih simptoma koje navodiš. Svakako mislim da bi trebala i dalje tražiti stručnu pomoć, možda čak i u vidu lijekova (naravno, tu procjenu prepuštam psihijatrima, samo iznosim jednu od opcija).
Pišeš da se osjećaš kao teret - imaš li kakvu podršku u okolini? Obitelj, prijatelje? Kako oni reagiraju?
__________________ Ako za života strahujemo od smrti,
hoćemo li kad umremo,
strahovati od života, strahovati da se ne rodimo ponovno? (D. A. K.)
[QUOTE=Maria Callas;40308877]sa 16 ili 18 svijet upravo tako izgleda....svijet se urotio protiv nase ljubavi i sad ttuzni placemo i ne mremo si pomoci jer....to je bila uzasno jaka ljubav koju nikada vise necemo naci....niti cemo traziti (jer bi to bila izdaja....bla...bla...bla).....
Išla sam svako 2 tjedna (nije privatno), psihologinja je provodila kognitivno-bihevioralnu terapiju i nije mi apsolutno ništa pomoglo.[/QUOTE]
možda si prebrzo odustala. treba vremena da se postigne napredak. ništa se ne događa preko noći, budi jaka i nastavi dalje rješavati što si započela, a to je da budeš dobro. sigurno će s vremenom cjelokupna slika biti pozitivnija od ove koju trenutno vidiš.
Ovo će ti zvučati grozno, ali 1,5 godina i nije neki period. Tako da možeš samo stisnuti zube i čekati.
Možda ga nikad nećeš preboliti, i to je ok. Nije neka utjeha i nije neki život, ali s vremenom postane podnošljivo. Meni su prošle 3 godine i prihvatila sam da nikad više neću biti ista osoba. Praznina je uvijek tu, imam dobrih i loših dana, ali tko ih nema?
I, vjeruj mi, bolje je da ne želi prijateljstvo ako si još uvijek toliko opčinjena njime.
neki dan sam sreo zenu kojoj su ubili 3 sina i muza...zena s osmijehom na licu hoda, razgovara samnom...ako je ona mogla nastavit dalje, svatko moze
mnogi od nas su ostali povrijedeni, evo ja mogu poceti od sebe...ispocetka sam mislio da je kraj svijeta, no onda sam samo sjeo i razmislio o svemu i shvatio da ce mi jedino biti dobro ako nastavim dalje...pa zivio sam i prije te osobe, mogu nastavit dalje i bez nje...nije lako, ali nije nemoguce...sada je se sjetim ponekad, ali mi je svejedno...
tak da, moze se samo ako hoces
__________________
"Could we have everything louder than everything else?"
Kao što kaže Mantis, ima dosta gorih sranja od nekakve "joooj cmolji cmoji cmulj plač plač juj on me neceeee" nesretne ljubavi. neće te? oke, nastavi dalje. to je kao noga u gipsu, ne možeš ništa drugo nego sačekati da kost zaraste. tako i ovo. proći će. boli? jebiga, prestat će. samo se prestani mučiti s govnima tipa "možda još ima šanse". nemoj pokušavati istražiti je li on zbilja, ali zbilja full spid ziher odlučio da nema šanse. TI odluči da više nema šanse.
nije Mantis to uopce rekla, ti si jako zao ker koji izvlaci iz konteksta
autorica je rekla da ne zeli biti s njom ni frend ni nista
ne isplati se ubiti zbog ljubavi- no nitko joj naravno ne moze bol umanjiti.
werther se ubio zbog nesretne ljubavi, Romeo isto- to sto je nesto jako romanticno ne znaci nuzno da je i racionalno ni ispravno.
no autorice mozda i postoji sansa da budete zajedno jesi bas sve, sve pokusala ?
zasto te nece, on je tebe ostavio ili ??
ako je on tebe ostavio i iskljucivo ti je rekao da ne zeli biti s tobom, biti u depri je bezveze
ali ako ti nisi zeljela biti s njime zbog "pritiska" okoline i nekakvih brija u tvojoj glavi ja bih mu se ipak javila i ostala u nekakvim odnosima s njime ukoliko se oboje i dalje zelite.
Zadnje uređivanje Mantis Religiosa : 09.07.2012. at 09:48.
a što ti želiš? Kako bi izgledalo "popravljeno" stanje?
Linearni mod
