Stvarno bi htjela jednoga dana da dobijem priliku da te opet zajebem, ne znam više šta je to s nama dvoma, i mržnja i ljubav.
Ne želim te gledati sretnog s njom... Znam da lažeš sve, nije me briga što kažeš da je ona dobra prema tebi, da se osjetiš voljen, da se brine za tebe, sve radi za tebe, trči za tobom, da je ona tebi sad ono što si ti bio meni u našoj vezi - potrčko.
Vidjela sam ti u očima sve onu noć kad smo pričali.
Znam da ćeš me opet tražiti, ali ne znaš da ja samo žudim za vraćanjem milo za drago. Mali...
Zamjerit ću već ja samoj sebi, pa ti nemoj.
Previše godina i predobro se poznajem da znam da ovo neće uspjeti dok me već sad 100 stvari proganja, a ti odbijaš i pomisao na više.
Dok se ne zamrzimo, krenimo dalje.
__________________
I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in rain.
Time to die.
Osjećam se ugodno u ovoj temi. Ne znam, vjerojatno jer je to moj prvi susret sa ovakvom vrstom "liječenja". Ispoljavanje osjećaja tekstom. Interesantno.
Danas te nisam gledao u vlaku. Šutio sam do tebe 40 minuta. Nakon jučerašnjeg razmišljanja i shvaćanja koliko tereta imam na sebi nisam mogao smisliti neku temu o kojoj bih mogao pričati.
Eksplodirat ću! Danas sam bio izrazito hladan, pola sata smo čekali pred faksom sami, zajedno na klupi. Nisam prozborio niti riječi. Osjećam se ljuto na sebe, imao sam jedinstvenu priliku reći neke stvari koje bi onda rješio za vijeke vjekova. Ovako, na ovaj svoj standardno kukavički način, zatomio sam u sebi sve one riječi, sve one osjećaje koje sam pripremio da iz iznesem.
Glupane.
Čemu, čemu sve to? Mogao si se otvoriti, priznati sve. Rješio bih najveći misterij u svom životu. Rješio bih pitanje ljubavi, maknuo bih kamen sa srca. No, bih li bio pošten? Nije li to pomalo sebično od mene?
Da, riješio bih problem. Tako sam barem mislio; shvatio sam da bih zapravo prebacio svoj problem na tebe. Na tebe draga moja Ana, na tebe. Osjetila bi pritisak priznanja na sebi, uništio bih ti ono što nas možda kako tako drži zajedno - neznanje o mojim simpatijama naspram tebi.
Kvragu, potpuno sam ohladio. Apsolutna nula. Da li sam napravio glupost i naglo ohladio sve? Ili, možda sam samo odgodio ultimativno pitanje. Ili... ma, opet razmišljam. Jebemu glupane, od kad si postao takav?!
Imao sam veliku sreću što nije vidjela dok sam brisao suzu. Jebote suzu, plakao sam! Pred faksom dok sam bio sam s njom na klupi. Popuštam, snaga koja me pratila kroz godine šutnje i odgađanja popušta. Slab sam nepoznati ljudi ovdje na forumu, slab sam.
Mislim da sam je izgubio. Zauvijek.
Nisam Romeo. Ja sam jedan običan dečko iz malog grada koji se zaljubio u djevojku iz susjedstva. Zapravo, ja sam Anonimus. Vama, njoj a i sebi. Ne poznajem se.
Terapija suzama. Postajem običan dečko koji plače. Suze su zdrave - zanemarimo sada onaj macho faktor koji društov nameće, umjetan je.
Sjedim u čitaonici, gledam u mjesto gdje si sjedila. Nisam prozborio niti jednu riječ danas s tobom - na glas. Misli su danas uzele riječ.
Hvala vam Anonimusi što se osjećam ovdje kao doma iako nikad nisam bio ovdje. A kao da sam oduvijek ovdje. Hvala.
P.S. urezao sam crticu u stolu. Možda je jednog dana i vidite. Predstavlja svaku priliku kojom sam mogao rješiti... sve. Nažalost, neiskorištena.
Konačno. Konačno si pristao da mijenjamo sve što nije valjalo. Konačno smo se pokrenuli u drugom smjeru, konačno to sve ide na bolje. Konačno vidim tvoju trud. I cijenim to, stvarno da. Divno mi je to sve, iako je možda sad malo prekasno za to. Previše puta sam dopustila da me jeftino kupiš, pa sam i dalje oprezna i ne prepuštam se više tako lako.
Uostalom, znamo se. Dovoljno je da opet osjetiš da me imaš, pa da se vratimo na ono staro. A meni se dragi neda ponovno u to ludilo.
nadam se da ću jednog dana imati dečka koji će jasno i glasno reći ---to je moja cura i pustite ju na miru----
ne razumijem zašto muškarci odustaju i ne bore se kako trebaju ako su već odlučili što žele u životu...
ne razumijem zar je tako teško pokazati zube i biti muško? jel to postoji danas uopće? poruka svim dečkima: -----dečko molim te BUDI MUŠKO------
Primjetio sam te i kad si se prvi put prošetala trgom (nije bilo potrebno više) i zatitralo je (nažalost). mrzim te i nadam se da se nećeš javit jer ne znam jesam li dovoljno jak ne odgovorit ti i nastavit te ignorirat.
Koje si mučko đubre ispao, jebalo te sve.
Htio si se osvetiti za moje ponašanje, za varanje, dopisivanje s drugima, odbacivanje tebe, moju hladnoću i nebrigu za našu vezu?
Eto, osvetio si se. Toliko da me srce doslovno boli kad te se samo sjetim. Toliko da ponižavam sebe i nalazim se s tobom u 3 po noći i dopuštam da varaš nju sa mnom. Toliko da mi izmami smiješak na lice kad kažeš da sam ja jedina zbog koje bi ostavio sve i pobjegao na drugi kraj svijeta sa mnom. A ženiš nju.
Šta je sa mnom? Trebala bih biti ljuta na tebe, trebala bih te prekrižiti za sva vremena. A vidi mene, kakva sam jadnica postala, oživila bih kad bi vidjela na ekranu tvoj jebeni broj. Kako se sve u životu okrene.
žao mi je što se ne možeš nositi s mojom depresijom. ne brini, nisi prvi.
i nije da te ne zelim vidjeti, nego nemam energije da se bavim takvim stvarima. svu energiju koju imam usmjerim na to da preživim još jedan dan. ali ok je, znam da ne kužiš.
i poslije mejla, isto. ne mogu. NE MOGU. N.E. M.O.G.U
dosta mi je ovoga,previše me iscrpljuje
vidjet cemo kakav ce sutra biti dan
i šta cemo dalje
ništa najvjerojatnije
ali ne mogu se preskakati stepenice i necu pristat na nikakve ucijene
vec znam proceduru,biti ce teško,ali ce proci
Sjećaš se kako si me čvrsto grlio i stalno ljubio kad god bi se rastajali, a ja se uvijek izmicala i govorila moram ići, dosadan si i sl.?
Sjećaš se koliko si mi puta rekao volim te, a ja rekla: znam, ok, dobro, haha i sl.?
Sjećaš se koliko sam puta prekidala s tobom iz čista mira bez ikakvog normalnog razloga?
Sjećaš se kad si mi rekao da me voliš više nego Jakov Laru?
Sjećaš se kako si me uvijek ujutru volio gledati dok se budim i mazio me da se ustanem, a ja bila nadrkana zbog toga što radiš jer nisam jutarnji tip.
Nisam bila ni popodnevni ni večernji tip. Nikad te nisam znala voliti kao ti mene. Ustvari, nisam znala to pokazati, mislila sam da se ne trebam truditi za tebe, da je tvoja ljubav dovoljna za oboje.
Bila sam jako loša cura tebi. Znam to sad kad sam te izgubila, vjeruj mi da znam.
Najgora su mi sjećanja, sjetim se nekog lijepog trenutka i suze same krenu iz očiju...
Kako možeš biti s drugom nakon svega?
Nemoj da dijeliš ljubav okolo. Moju ljubav, našu ljubav.
baš sam usamljena.
Linearni mod
