"Habibi", Craig Thompson. E, ovo je baš dobro. Riječ je o odiseji djevojčice, koja se kroz roman pretvara u ženu, i njezinog malog crnog štićenika u nekoj neimenovanoj islamskoj zemlji, u neko neprecizirano vrijeme (što je jako efektno, jer se ispočetka stječe dojam da se sve događa u nekoj prošlosti, da bi što se radnja dalje razvija postajalo jasno da je okruženje zapravo prilično suvremeno). Isprešarano referencama iz Kurana, osim što priča zanimljivu i nepredvidljivu priču od dvoje protagonista, čitatelju nenametljivo približava i islamsku kulturu.
ovo zanimljivo zvuči, hvala na preporuci.
kakav ti je 'blankets'? to iz nekog razloga već dugo izbjegavam..
'AX: alternative manga' - kao što ime kaže, zbirka kratkih underground mangi, uglavnom iz japanskog strip časopisa AX, koji je nešto kao nasljednik kultnog Garo magazina iz šezdesetih. od tih tridesetak priča koje su skupljene u ovoj antologiji, jedno pola ih je stupidno, desetak je podnošljivo, a par ih je čak okej. samo što je tih par uglavnom od veterana scene, a strip sam primarno uzeo kako bi se bolje upoznao s recentnom autorima. očekivao sam dosta i dosta se i razočarao.
"Twelve", J. Michael Straczynski. U zadnjim danima Drugog Svjetskog Rata grupicu iz C-lige superjunaka i avanturista (zbilja Marvelovi likovi iz 40-tih) zatoče nacisti, uspavaju u krioničkim kapsulama, nedugo zatim izgube rat i 12 uspavanih budu zaboravljeni. Danas budu otkriveni, probuđeni i pokušavaju se uklopiti u suvremeni svijet. Ovo je počelo jako zgodno, ali onda je nakon osmog broja napravljena velika stanka, da bi sad nedavno bilo dovršeno, što je i inače problem s tim Straczynskim, zbrzano i limunadasto.
"Galactus". Neka od skorijih verzija Galactusa. Opet evo njega na Zemlji, opet je hoće uništiti, opet se Silver Surfer i Fantastic 4 i ostali suprotstave i to se nekako završi da Zemlja ipak ne bude uništena. Dosadno i nepodnošljivo pompozno bez pokrića.
"World War Hulk" saga. Na preporuku tu s foruma, s "Avengers" topica na filmu, dao si truda pročitati i ovu Marvel whole-cast papazjaniju i mogu reći da mi je nakon "House of M" i "Siege" definitivno zadnja. Naporno i neopisivo predugo.
"League of Justice". DC-jeva Elseworlds edicija, DC-jeva menažerija smještena u Srednji vijek. Potpuno smušeno, ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep.
E, sad prelazim na ongoing izdanja koja pratim, od kojih su neka u međuvremenu došla do svog kraja, neka samo što nisu, a nekima se kraj ne nazire.
"The Boys", Garth Ennis. Mada Boys ne ulaze u najboljeg Ennisa, zadnje dvije cjelline "Over the hill with the swords of thousand men" i "The bloody doors off" (koji još traje, ima dva nastavka do kompletnog kraja) su bolje od svega dotad u serijalu. Konačno se nešto počelo događati, veliki obračun je bio efektan, a ovo što se sad događa u "The bloody doors of" je prilično uznemiravajuće.
"Punisher MAX", Jason Aaron/Steve Dillon. SPOILERI!!!! Kao što sam već ranije rekao, ovo je najviše na tragu Ennisovog odličnog Punisher MAX serijala, ali... Znači, Aaron piše Punishera kroz četiri priče: "Kingpin", "Bullseye", "Frank" i "Homeless" i mada ima odličnih dijelova, ima bogami i naramak ofrljarenja. Što se odnosi i na sam kraj, u kojem Aaron, ne'š ti pameti, odluči ubiti Punishera. Po meni, bezidejno i linija manjeg otpora, jer je najmanji problem Punishera ubiti, puno je veći izazov ostavljati ga živog.
"Irredeemable", Mark Waid. Još nešto što je nedavno završilo, mada je moglo i trebalo završiti puno ranije od #37. Ili puno kasnije. Neki razlog da se završi baš u tom trenutku fakat nije postojao. Ukratko, The Plutonian, nekakva verzija Supermana (u čemu na kraju bude i nategnuti twist), prošvika, potamani gro populacije na Zemlji i onda mu njegova dojučerašnja super-ekipica pokušava stati na kraj. I sad tu ima svega, a dojam koji se stječe da je autor u glavi imao početak i kraj, a ovo što se događa između je popunjavao kako mu je već došlo, tako da u kompletu ima zbilja zgodnih ideja i koncepata, ali i puno više praznog hoda i zbrčkanosti.
"Morning Glories", Nick Spencer. Evo nečega za ljubitelje "Losta". Šestoro mladih bude primljeno u prestižnu školu, koja je zapravo nešto drugo. Svi polaznici su rođeni na isti datum, osoblje bez problema ubija studente, i svakakve se misterije događaju, za koje autori tvrde da će na kraju ponuditi razumne odgovore, ali dosad, nakon 20 nastavaka, čini mi se da i ne bude baš tako. Počelo je to zbilja zanimljivo i poticajno za čitanje, ali u zadnjih par izdanja je gadno zalelujalo. (Plus, pročitao sam od istog autora i "Forgetless", kraći serijalčić od dvije manekenke-plaćene ubojice i dva tipa koji siluju predmete i snimke stavljaju na net, a međusobno se sretnu u kultnom disco-klubu na večer njegova zatvaranja i nije me baš bacilo u ekstazu).
"Locke & Key", Joe Hill. Horror/fantasy o obitelji Locke, mami i troje djece, koji se nakon ubojstva tate sele u kućerinu u kojoj je ovaj odrastao, a koja krije gomilu čarobnih ključeva, svaki sa svojom moći. Simpa, iako krcato horror klišejima, no za divno čudo prilično vješto uobličenim u novu cjelinu. Dosad završeno pet ciklusa. Šesti, zadnji, još nije počeo. Konačni dojam kad se sve završi, mada primjećujem da se u zadnje dvije cjeline raspleti jako zbrzavaju.
"Scalped", Jason Aaron. Još jedan serijal koji je došao do pred sam kraj, preostao je samo zadnji nastavak. Noir u indijanskom rezervatu danas. Mada na trenutke gubi sapu (stalna Aaronova boljka?), sveukupni dojam je pozitivan i bit će zanimljivo pročitati sam rasplet.
"Jeniffer Blood", #7-#12. Netko je od Ennisa preuzeo Jeniffer Blood, mješavimu desperate housewife i Punishera. Već je Ennisova postavka bila tek korektna, a ovaj nastavak je koplje niže. Izlazi i dalje, ali sam odustao. Također, pojavio se i spin-off "Ninjettes", ali nakon dva sam broja izgubio želju za praćenjem.
"Saga", Brian K. Vaughan. Tek počelo izlaziti, dosad pet brojeva. Vaughan kreirao svemir i prati priču u centru kojeg su "Romeo i Julija" sa zaraćenih strana, koji bježe i od njenih i od njegovih, i to baš u trenutku u kojem im se rodila kćer. Zasad je simpa i zaigrano. Vaughna sam upoznao kroz "Y" (solidno s dobrim završetkom) i "Ex Machina" (solidno s lošim završetkom), nadam se da će ovo biti još bolje.
"Fury MAX", Garth Ennis. Nick Fury u doba hladnog rata, dosad četiri broja. OK, mada imam flashbackove na Ellroya.
"Shadow", Garth Ennis. Rebootanje još jednog starog heroja. Period pred Drugi Svjetski Rat, omiljena Ennisova epoha. Čitko, dosad tri broja.
"Before Watchmen". Dakle, krenuli su i ti zloglasni prequeli, dosad izašla dva broja Minutemena, Silk Spectre, Comediana i po broj Night Owla i Ozymandisa. Budući da je tek počelo, neću ulaziti u dublje ocjenjivanje, ali ću reći da na temelju ovog dosad i ne postoji neki razlog, osim lihvarskog, za pokretanje serijala. U biti se samo na drugi način prepričava ono što je Moore već napisao u Watchmenima. Ako se ne varam, najavljena je i Rorschach priča, ali izgleda da nju čuvaju za kraj, kad završe sve ove druge koje vode paralelno.
Pročitao sam i nešto Moorea što dotad nisam i novog, ali to ću na njegovom topicu.
Eto ga, to je to. Trudit ću se u buduće ipak sve skupa prijavljivati odmah po čitanju, a ne ovak s višemjesečnim zakašnjenjem. Cheerio.
Ponovno skinuo Transmetropolitan a budala zaboravio pass za Komics-live. Ima li koja dobra duša da me Invite-a? jer se nemreš sam registrirat. A dabome da je najnaj stranica s direktnim linkovima.
"Batman: The Dark Knight Returns" - kako je u "Year One" Miller prikazao Batmana na početku svoje karijere, tako ga ovdje prikazuje u svojim poznim godinama kada je primoran vratiti se iz "mirovine" kako bi ponovno uveo red na ulice Gothama... Meni jedna od najdražih Batman epizoda, mračno, ozbiljno, napeto, briljantno ispričano i nacrtano. Preporuka za sve koji još nisu ovo pročitali.
__________________
Any pour souls who trespass against us/Whether it be beast or man/Will suffer the bite or be stung dead on sight/By those who inhabit this land/For theirs is the power and this is their kingdom/As sure as the sun does burn/So enter this path, but heed these four words/You shall never return...
Kad god se počne pričat u društvu o zombijima, prije ili kasnije završi se na Walking Dead, o američkom panduru koji želi spasiti svijet, dok mu žena švrlja okolo. Ima tu gruesome stvari, ali usporedivši ga s Crossed, jedino ga mogu okaraketirizirati kao romantičnu verziju zombi svijeta.
Crossed Badlands, ovo valjda grezije ne može biti. Kad kaže „ljudi su tako grubi da im se ni pred nevinim djetetom ne topi srce“ sve je jasno. Ovo je preživljavanje, nema tu nade, nitko ne pokušava biti heroj. Svaka naznaka empatije, humanosti gubi bitku pred onom najvećom – preživljavanjem. A u onoj drugoj radnji su toliko sjebani svi, da mi se čini da su oni bili „crossed“ prije nego što su se uopće pojavili prvi crossed, i da se zato snalaze dobro.
E da, među likovima imamo i jednog celebrityja
Crossed Badlands, ovo valjda grezije ne može biti. Kad kaže „ljudi su tako grubi da im se ni pred nevinim djetetom ne topi srce“ sve je jasno. Ovo je preživljavanje, nema tu nade, nitko ne pokušava biti heroj. Svaka naznaka empatije, humanosti gubi bitku pred onom najvećom – preživljavanjem. A u onoj drugoj radnji su toliko sjebani svi, da mi se čini da su oni bili „crossed“ prije nego što su se uopće pojavili prvi crossed, i da se zato snalaze dobro.
E da, među likovima imamo i jednog celebrityja
Ja otkad sam pročitao Ennisov "Crossed: Badlands", a ima tome preko dva mjeseca, govorim si da bih ga morao pročitati još jednom, ali ne mogu skupiti snage. To kako je vješto taj protagonist portretiran kao vrlo simpatičan tip, razložan čak, da bi postajalo sve jasnije o kakvom se zapravo šupku i jadniku radi, to je nešto na što u stripu ne nalazim često.
Ove Badlans nakon Ennisovih nisam išao čitati, jer ih je pisao taj tip koji je napisao Psychopatha, ispod svake kritike.
Ja otkad sam pročitao Ennisov "Crossed: Badlands", a ima tome preko dva mjeseca, govorim si da bih ga morao pročitati još jednom, ali ne mogu skupiti snage. To kako je vješto taj protagonist portretiran kao vrlo simpatičan tip, razložan čak, da bi postajalo sve jasnije o kakvom se zapravo šupku i jadniku radi, to je nešto na što u stripu ne nalazim često.
Ove Badlans nakon Ennisovih nisam išao čitati, jer ih je pisao taj tip koji je napisao Psychopatha, ispod svake kritike.
Ok, ajmo malo o protagonistu ili antagonistu. Pa on nije pozitivan od one epizode s tetivom i keksom, skoro mi je bio laptop ispao iz ruke. Taj lik je samo ženu imao u onom prijašnjem životu, a otkad nje nema samo za sebe brine, a upitno je koliko mu je i žena značila s obzirom da ju je iznevjerio. On je bio bolikurčina prije a kako vidimo i poslije. Mislim da ga Ennis ne osuđuje, tip želi preživjeti, ima muda to pokazati, na neki način "jači" je od onih koji žele preživjeti ali se ne usude to reći, ne jer suosjećaju, nego jer se boje osude većine.
E a taj drugi Crossed, likove raspoznajem jedino po tom imaju li ili nemaju križ na licu.
"Batman: Arkham Asylum" - Joker i vesela ekipica iz Arkhama zauzmu umobolnicu i zahtijevaju da Batman s njima provede jednu noć... Ovo je meni najdraži Batman strip, jedan od prvih koje sam pročitao. Genijalna priča Granta Morrisona, popraćena surealnim slikama Davea McKeana savršeno funkcionira. Za one koji misle da su stripovi samo za djecu.
__________________
Any pour souls who trespass against us/Whether it be beast or man/Will suffer the bite or be stung dead on sight/By those who inhabit this land/For theirs is the power and this is their kingdom/As sure as the sun does burn/So enter this path, but heed these four words/You shall never return...
DMZ – nakon građanskog rata u SAD-u, zemlja je podjeljena, a vlast drže vlada s jedne strane, a s druge nekakva oslobodilačka vojska. Tu je još i Manhattan koji je posebna priča, jer tu nitko nije na vlasti doli samog kaosa. Pravilo je da nema pravila. Upravo se tu nađe jedan pripravnik iz novinarske struke koji želi izvještavati o situaciji na Manhattanu, pošto se ništa ne zna o tamošnjem životu. Uglavnom je puno akcije ali fali one unutarnje akcije u samim likovima. Nadam se da će i do toga doći u sljedećim brojevima.
Fora je dio gdje bivši američki vojnici postaju treehuggers, eto spletom okolnosti
Ne znam što sam očekivala, Lubine sestre definitivno nisam Svakako, sapuničasto u maniri Palomara - i dalje mi je Gilbertovo najbolje djelo na ovu temu Beyond Palomar - tu se stvarno razigrao sa likovima i pričom koja se čita ko krimić. Luba je više ljubić, svak se sa svakim, a trebalo mi je stvarno vrćenja stranica da zaključim tko je sa kime u rodu... Ovo je definitivno jedina sapunica koju mogu progutati Al opet mi je bilo žao kad sam završila, opet sam se, kao i kada sam Palomar čitala, vezala za likove, tako da će sljedeća kupovina vjerojatno biti usmjerena ka spinoffu ovog stripa
Da, nedavno sam i Gilbertov Sloth pročitala... Čovjek je nepopravljivi romantik Priča mi se sviđa, tečna je, nepredvidljiva i suvisla. Tko očekuje sapunicu razočarati će se, ovdje imamo tek 3 lika, ok ljubavi i drame valjda mora biti al' nema neke teške patetike... Naravno, mora i bend tu biti, glazba je uvijek bitan moment u njihovim djelima
Baš sam se uhvatio Crossed, čisto jer se često ovdije hvali, i mogu reći da nisma nešto oduševljen. počeo sam od Crossed volume 1, očekivao sam ipak nešto više od pukog bježanja od tih zaraženih, možda jači kontrast između zaraženih i preživjelih, možda bolju karakterizaciju ali to sve jednostavno sniam dobio. ipak mi The Walking Dead ostaje zanimljiviji.
__________________
The accumulated filth of all their sex and murder will foam up about their waists and all the whores and politicians will look up and shout "Save us!"... and I'll look down and whisper "No."
Lazarus Ledd ispočetka (Wc štivo ) ! i Swamp Thing vol 4 je u pripremi (Alan Moore-ov serijal)! prva 3 volumena su pokazatelj da se radi o još jednom remek djelu Alan Moore-a!
Baš sam se uhvatio Crossed, čisto jer se često ovdije hvali, i mogu reći da nisma nešto oduševljen. počeo sam od Crossed volume 1, očekivao sam ipak nešto više od pukog bježanja od tih zaraženih, možda jači kontrast između zaraženih i preživjelih, možda bolju karakterizaciju ali to sve jednostavno sniam dobio. ipak mi The Walking Dead ostaje zanimljiviji.
Daj mi reci na što misliš kad kažeš jači kontrast među njima
Habibi
Bogami ovo je dobro. Odrastanje jedne djevojčice popraćeno raznim pričama iz Kurana, ona raste i srasta s tim pričama, razumije svijet oko sebe. Tu je i odnos prema djetetu, u početku zaštitnički, gotovo vlasnički odnos, a kasnije nešto posve drugo. Narativno a i vizualno jako lijepo
Mislim da ću nakon ovog pozitivnog iskustva krenuti na Blankets.
Ma očekivao sam da će protagonisti biti ipak čista suprotnost od zaraženih, koji su totalno ludi, monstruozni i izopačeni. Naročito nakon što je onaj riđi četverooki spominjao na početku kako su oni možda među zadnjim ostatcima ljudske civilizacije. Jebeš strip gdje na kraju navijaš da ih ovi zaraženi sve potamane tako da možeš završiti sa čitanjem. Pročitao sam baš jučer i Badlands koji me stvarno ugodno iznenadio, barem one tri epizode koje su se odvijale u Britaniji.
__________________
The accumulated filth of all their sex and murder will foam up about their waists and all the whores and politicians will look up and shout "Save us!"... and I'll look down and whisper "No."
Ma očekivao sam da će protagonisti biti ipak čista suprotnost od zaraženih, koji su totalno ludi, monstruozni i izopačeni. Naročito nakon što je onaj riđi četverooki spominjao na početku kako su oni možda među zadnjim ostatcima ljudske civilizacije. Jebeš strip gdje na kraju navijaš da ih ovi zaraženi sve potamane tako da možeš završiti sa čitanjem. Pročitao sam baš jučer i Badlands koji me stvarno ugodno iznenadio, barem one tri epizode koje su se odvijale u Britaniji.
Kod ljudi imamo dinamiku grupe, dominantnog lika, pa sljedbenike, pa odnos roditelj-dijete, dobre karakterizacije, zombiji su samo grupa, bezlična masa nečega, nema ništa kod njih zanimljivo. Ovo što ti spominješ da nema razlike među njima ja jedino vidim u drugoj Crossed radnji , onoj ne-Ennisovoj.
Blankets – topla i intimna priča o odrastanju autora, njegovom odnosu s bratom u poprilično kršćanskoj bogobojaznoj obitelji. Kako se razvija autor, tako se razvija i mijenja njegov odnos s obitelji, Bogom, crkvenim dogmama i sl. U obitelji jako usamljen i preplašen, autor nalazi utjehu u snovima/eskapizmu i umjetnosti, da bi na kraju napustio norme koje su mu godinama nametali obitelj, društvo i crkva i pronašao svoj vlastiti put. Kao i kod Habibija i ovo je jako lijepo i dirljivo
Idem vidjet što je još napisao
Pa baš eto, ta grupa mi se činila poprilično bezličnom. Mislim da nisam skužio za većinu likova što ih to uopće gura naprijed osima samog instinkta za opstanak i preživljavanje. Neke odluke su mi bile poprilično glupe, ali uredu, pročito sam ga, nije mi bilo zanimljivo štivo, prešao sam na nešto drugo. Ne vrijedi mi više gubiti vrijeme oko toga. Prva tri izdanja Badlandsa su bila vrhunac, definitivno najinteresantnije izdanje u serijalu, kratka, dinamična i kvalitetna priča
__________________
The accumulated filth of all their sex and murder will foam up about their waists and all the whores and politicians will look up and shout "Save us!"... and I'll look down and whisper "No."
The Boys - #45 - #69. "People are toys. They are toys and they're there for my amusement". – kaže glavni superjunak koji je zapravo najveći neprijatelj čovječanstva, a ta mu je rečenica baš primjenjiva na sve i svakoga. Uglavnom puno akcije i puno napornih monologa, da bi došli do twista na kraju, koji baš i nije tako neočekivan. Još samo 3 broja do kraja i ovaj serijal je gotov. I fala Bogu više.
Noć bez kraja je ok, nije spektakl ni u kojem smislu ali nije gubitak vremena, po mom mišljenju... Solidan krimić ako zanemarimo jedan nelogični twist, protkan ljubavnom pričom. Iguana je, po meni, čisto mrcvarenje teme, mislim da im taj svezak nije trebao, bilo bi bolje da su glavnog negativca ostavili misterioznim kakav je i bio.
Inače, ovo mi je drugo čitanje oba romana, prvi put mi se uopće nisu svidjeli, a sad mi je ovaj prvi dio čak ok
al' nema neke teške patetike... Naravno, mora i bend tu biti, glazba je uvijek bitan moment u njihovim djelima 
Linearni mod
