A dosta toga ovisi i o tome što netko smatra kao problem....
Ono što je možda nekom Peri problem i smak svijeta,nekom Franji je obična zajebancija....
Pri čem je autor teme koji ih analizira sastrane lično preosjetljiv,pa se zato identificira s Perom.
Po meni su egzistencijalni problemi i problemi održanja života najveći problemi,a sve ostalo puke gluposti i buhe od kojih ljudi prave slonovi.
__________________
The chick just knew too much..that was her biggest problem.. that*s why she had to be eliminated..
Zadnje uređivanje dead-as-a-rock : 21.06.2012. at 17:05.
Naravno da je lakše riješiti tuđe probleme nego svoje. Možemo pristupiti objektivnije tuđim problemima, a tu je i vječno izigravanje svemogućega od strane čovjeka. Taj trenutak u kojem shvatiš da imaš mogućnost nekome pomoći je neprocjenjiv. I dok je svijeta, uvijek će biti ovakvih ljudi i nikad neću odgonetnuti da li su oni ti koji daju bolje sutra onima u nevolji, ili su sami spasitelji ovisnici o svojem stadu.
Na kraju krajeva, koliko je to doista sve to važno ako doista pružaju pomoć tamo gdje je potrebna. Ali uvjek ću se bojati dvije vrste ljudi, onih koji se stalno smiju i ljudi koji su uvijek spremni požrtvovano priskočiti u pomoć.
Ja sam nakon svega shvatila, koliko god ti sličnih, gotovo identičnih situacija imao s nekim, nikad ga nećeš u potpunosti shvatit. Mislim, nije neki zaključak, ali ljudi često misle da se mogu poistovjetit s nekom osobom jer su imali takvu situaciju, ali nije baš tako. Ja sam uvijek prije mislila da mogu dosta dobro razumjet tuđe probleme, da ih gotovo pa mogu osjetit, zamislit se u tuđoj koži ( mlada sam još, ne zamjerajte ), ali shvatiš da baš i nije tako...A mene su iskreno uvijek nervirali savjeti i to kako drugi ''znaju'' šta je za mene dobro. Lako je bit pametan drugima dok su ti njegovi problemi kao da ih čitaš na papiru. A i znam da će mi drugi reć ono što je razumno. Ali nitko ti nikad neće bolje reći od tvog instinkta pa makar bilo i pogrešno, naučit ćeš. Zato mi nije žao radi ijedne greške koju sam sama napravila, žao mi je jedino stvari koje sam radila slušajući druge.
Lijepo rečeno i vrlo točno.Čim ti hm dobrotvori plus ni naajmanje ovisnici o adrenalinu jel, imaju para za pravit tuđe kuće,pardon prihvatilišta,u Africi,nije njima loše...
U civiliziranom svijetu,a posebno svijetu gradova je ipak najveći problem nedostatak novca za vlastito preživljavanje...ako ga netko pak ima dovoljno da ode i nekom drugom radit kuću ili sklonište na drugi kontinent,nema taj brajo nikakvih životnih problema.
Odnosno čim si netko može priuštit da volontira 20 godina u Africi,tj. da ne crnči na nekom poslu u Europi,kakve bi taj pobogu mogao imati osobne probleme?
Osim da eventualno pati od žešće dosade,pa ide razbit monotoniju.
A što se tiče samofinanciranja..pa pobogu i da se kreneš baviti padobranstvom moraš sam platit,finacijski vrlo masno,a životno vrlo riskantno..a svejedno to ljudi vole...
Otvarat nekom novi svijet,biti profesor i odgajatelj je vrlo zabavno jer se uvijek uči i podučava nešto novo,a s druge strane biti spasitelj daje osjećaj moći i golica ego....sve je to matematika zvana egoizam, s tim da to sve zaogrnjeno romantičnim plaštom nekakvog dobročinstva služi da se ostvari pojačani stimulans....i onda se još preimenuje u "MISIJA" jer to dodaje na osjećaju važnosti...
zivot je avantura, pomiri se sa time, oni bar cine nesto lijepo za ljude i za sebe, dok ti ne. ti cak ni babi na pjesackom nisi pomogla ceker ponit a baba jedva na noge stala kad je digla ceker i upalilo se zeleno. tebi ne savjetujem afriku vec da ostanes u hrvatskoj, takvi tvog mentaliteta ne smiju izlazit van drzave.
Bok
Citao sam ovaj topic i porazgovarao bih sa vama o necemu sto bi moglo imat isti naziv, ali totalno razlicito znacenje i djelovanje.
To je upravo- interveniranje u tudj privatni zivot i privatnost, a ne rjesavanje velikih problema i ljaga u svome dvoristu. Obicno, u slucajevima koje ja poznajem, takve osobe, ne ''napadaju'' slicne sebi, vec je to nesto sto ih privlaci i ujedinjuje, da sudjeluju skupa, da li iz straha da svojim iskustvom mogu jedni drugima da prave velike probleme.Da li su to osobe sa sopstvenim kompleksima ili su cisto zle da moraju da napadaju osobu koja nije u njihovom taboru? Zasto im toliko smjeta tudja srijeca koja ne ugrozava njih? Ako i nemaju sta lose da nadju u biografiji zrtve, ''kopaju'' po povjesti ismjejavajuci navodne detalje iz djetinjstva ili jos i izmisljaju detalje koje iako dokazivi kao netocni, ostavljaju oziljak na liku i djelu ali i psihu zrtve.Kako se izboriti sa takvim ljudima i zastititi osobu do koje vam je stalo neprijatnosti?
Kada pokusavamo pomoci sebi ili drugima, na pamet padne nekoliko rjesenja. Drugima se uvijek prikaze misljenje i kako da rijese, dok mi sami istu stvar ne bi ucinili. Ne bi se usudili. Volim pomagati i savjetovati, no to sto savjetujem ja sama nikad ne bih ucinila, bolje bih ostavila problem po strani i okrenula se drugom, laksem.
), ali shvatiš da baš i nije tako...A mene su iskreno uvijek nervirali savjeti i to kako drugi ''znaju'' šta je za mene dobro. Lako je bit pametan drugima dok su ti njegovi problemi kao da ih čitaš na papiru. A i znam da će mi drugi reć ono što je razumno. Ali nitko ti nikad neće bolje reći od tvog instinkta pa makar bilo i pogrešno, naučit ćeš. Zato mi nije žao radi ijedne greške koju sam sama napravila, žao mi je jedino stvari koje sam radila slušajući druge.
Linearni mod
