Lingvistička čašica razgovora

[Shain]

joe enter kaže:

Nego kad smo kod purista i originalnosti leksika ...

Kad smo kod purista, vidim da se u srpskom jeziku kaže i preslovljavanje, a u slovenskom prečrkovanje.

U hrvatskom je obično transliteracija.

Rugala se sova sjenici.

[hexenkind]

Zekoslawa kaže:

Pokušaj izgovoriti bilo koji suglasnik sam za sebe i uvijek ćeš imati tzv. šva. Isto tako, pokušaj kontinurano izgovarati p, b ili neki drugi suglasnik, te s druge strane r. Razlika postoji. Slog ne može postojati bez samoglasnika, a r se po svojim izgovornim svojstvima razlikuje od suglasnika.

Jerovi i jorovi nisu se izgubili, oni su i dalje tu, samo što ih se ne bilježi. Isto tako, slogotvorno r i l u različitim su se razdobljima kod nas bilježili posebnim znakovima. Nije to uvijek bio zaseban grafem, nego su se bilježili s popratnim znakom za poluglas. Već iz toga jasno je da se razlikovao njihov suglasnički od samoglasničkog izgovora.

kod izgovaranja nemam problema, i ne vidim (osjećam) nikakvu razliku...moguće da je to zato što sam doista iz Zagreba s jezičnim utjecajem s Varaždinskog područja, pa zato i pitam

...da, nisam spomenuo i slogotvorno L, koje se izgubilo u današnjem hrvatskom standardu, dok se još uvijek zna upotrebljavati u nekim kajkavskim krajevima (za to znam, ne znam za čakavske)...u glagoljici se primjerice u takve riječi stavljao obično znak Jer ("štapić"), ali je njegov položaj u riječima obično bio iza slogotvornog R (smr't, a ne sm'rt)...no, baš zato mi je zbunjujuće da se u suvremenoj gramatici inzistira na slogotvornom R kad ono u biti i ne postoji...

...s time se zapravo pokazuje da je naš jezik podosta daleko od fonetskog, kako ga često nazivaju, već imamo puno glasova za koje zapravo nemamo znakove nego se upotrebljavaju oni koji su na neki način najbliži...poput nazalnog N kojeg sam spomenuo, ali i koji se često upotrebljava u dalmatinskim dijalektima; pa dugo otvoreno E koje se pak često upotrebljava u kajkavskim govorima; ali i primjerice navodno izgubljeni glas DZ (glagoljski Dzjelo) koji se zadržao u nekim riječima poput Švedska ili predstava, gdje se piše kao dvoglas DS

[Zekoslawa]

A nije baš grafija slogotvornog r bila tako dosljedna - pisao se poluglas i ispred i iza ili se nije uopće pisao. Isto vrijedi i za slogotvorno l, koje i danas donekle postoji (npr. strane riječi kao bicikl).

A nije baš ni svako ds=dzelo. Dolaze tu razna jednačenja, tako da se ne može govoriti o glasu fonološkoga karaktera (neovisnom o okolini).

[Alexandra Burek]

hexenkind kaže:

...s time se zapravo pokazuje da je naš jezik podosta daleko od fonetskog

Ne postoji jezik na svijetu koji je ''fonetski''.
Npr. M u misliti, bomba, volim se razlicito izgovaraju.

[m] u misliti
[ɱ] u bomba
[ ᵐ̥] u volim (ovdje se samo usne zblize, i izgovori se m do pola, u protivnom bismo dobili forsirani [mə] (tako npr. molim vas izgovaraju Talijani: molimə vasə]

[joe enter]

Ima li iko predstavu o etimilogiji reči "škrbav"(trošnih zubi)?!

Ja nešto predpostavvljam da je možda od podražavanja , ali ipak.....?!

[boki55]

pozdrav,ne znam da li pitanje postavljam na pravo mjesto pa oprostite unaprijed..nego možete mi reći kojem jeziku pripada riječ četiri-dvajst ili tak nešto..ili je to izmišljeno

[MMovca]

joe enter kaže:

Ima li iko predstavu o etimilogiji reči "škrbav"(trošnih zubi)?!

Ja nešto predpostavvljam da je možda od podražavanja , ali ipak.....?!

Škrgutanje zubima troši zubnu krunu

Onomatopejski zvuk

[Shain]

joe enter kaže:

Ima li iko predstavu o etimologiji reči "škrbav" (trošnih zubi)? Ja nešto predpostavljam da je možda od podražavanja, ali ipak.

Škrba je od praslavenskog *šč6rb-, značenje krnj zub. Srodne su: škrbina, škrbav, škrbast, škrbotina, iškrbati.

Sve to od indoeuropskog korijena *sqer-, značenje rezati. A od njega ima riječi i u grčkom, njemačkom, engleskom, norveškom jeziku itd.

[MMovca]

Shain kaže:

Škrba je od praslavenskog *šč6rb-, značenje krnj zub. Srodne su: škrbina, škrbav, škrbast, škrbotina, iškrbati.

Sve to od indoeuropskog korijena *sqer-, značenje rezati. A od njega ima riječi i u grčkom, njemačkom, engleskom, norveškom jeziku itd.

Želim biti ti kad odrastem

[Ista dy Ajelo]

boki55 kaže:

pozdrav,ne znam da li pitanje postavljam na pravo mjesto pa oprostite unaprijed..nego možete mi reći kojem jeziku pripada riječ četiri-dvajst ili tak nešto..ili je to izmišljeno

Nagađam da misliš na "štirindvajset" što je slovenska riječ za broj dvadeset i četiri.

[boki55]

Ista dy Ajelo kaže:

Nagađam da misliš na "štirindvajset" što je slovenska riječ za broj dvadeset i četiri.

pa pretpostavljam da je to iako sam čuo u izgovoru četiridvajset ima li još neki jezik sličnost u takvom izgovaranju brojeva ili je to karakteristično za slovence jer vidim da i rusi imaju nešto slično..

[Emericzy]

boki55 kaže:

pa pretpostavljam da je to iako sam čuo u izgovoru četiridvajset ima li još neki jezik sličnost u takvom izgovaranju brojeva ili je to karakteristično za slovence jer vidim da i rusi imaju nešto slično..

Njemački

[boki55]

Ima li još koji jezik da se na taj način izgovaraju brojevi (znači prvo manji pa veći broj)?

[boki55]

Može li neko napisati koja je razlika između latinskog i grčkog jezika?

[Emericzy]

boki55 kaže:

Može li neko napisati koja je razlika između latinskog i grčkog jezika?

Je l' ti to trolaš ili što?

Koja je razlika između mađarskog i njemačkog?

Podsjetilo me na obaj vic kad pita Mujo Hasu da mu objasni što je podmornica. Haso misli, misli, misli, pa pita, "Mujo, znaš li ti što je singerica?"
"Znam," kaže Mujo.
"E, vidiš, podmornica ti je skroz-naskroz drukčija."

[Daniel.N]

Ja bih rekao da je razlika latinskog i (staro) grčkog nešto manja nego razlika hrvatskog i latinskog, ili tu negdje, kako se gleda.

latinski, hrvatski i starogrčki imaju padeže, npr. i to prilično slične
starogrčki ima članove
sva tri jezika imaju različit sustav glagolskih vremena
itd...

U svakom slučaju, latinski i starogrčki nisu nimalo međusobno razumljivi jezici.

[boki55]

Hvala,može još par pitanja,koji je stariji od ta dva?zašto primjerice se latinski nazivi čak i danas koriste u medicini,pravu i sl.a grčki baš i ne toliko?i dal uopće ima koristi naučiti jedan od ta dva,izuzev pravnika i doktora koji ih moraju znati

[Emericzy]

boki55 kaže:

Hvala,može još par pitanja,koji je stariji od ta dva?zašto primjerice se latinski nazivi čak i danas koriste u medicini,pravu i sl.a grčki baš i ne toliko?i dal uopće ima koristi naučiti jedan od ta dva,izuzev pravnika i doktora koji ih moraju znati

Grčki je puno stariji.

U srednjem je vijeku, zato što je bio službeni jezik Crkve, a svećenici praktički jedini pismeni ljudi, latinski bio univerzalni jezik obrazovanih ljudi, širom Europe. To je dovelo do toga da je nazivlje u svim tradicionalnim strukama, poput medicine, prava, kemije itd. pretežno latinsko.

Latinski ti pomaže u puno različitih struka, a osobito ako učiš druge europske jezike. Od njega su svi jezici posuđivali. Grčki je puno manje koristan u tom smislu.

[Saffron]

boki55 kaže:

Hvala,može još par pitanja,koji je stariji od ta dva?zašto primjerice se latinski nazivi čak i danas koriste u medicini,pravu i sl.a grčki baš i ne toliko?

Što se medicinskog nazivlja tiče, nekako je ovako bilo. Najstariji pisani tekstovi zapadne medicine potječu iz grčke ere (5. i 4. st. pr. Kr.) i ti nazivi pokrivaju manje-više sva područja medicine, postoje nazivi za brojne bolesti i simptome. Rimljani, kako nisu imali sličnu tradiciju, nakon osvajanja zadržali su grčke termine, a i mnogi su liječnici bili Grci. Ne znam koliko kasnije, mislim 1. st., Aulus Cornelius Celsus, rimski enciklopedist, autor "Medicine", suočio se s činjenicom da latinski nema ekvivalente za grčke medicinske nazive. To je riješio korak po korak , najprije je nazive pisane grčkim pismom počeo pisati latinicom, a zatim im je dodavao i latinske sufikse (grč. pyloros, eileos - lat. pylorus, ileus). Zadržao je grčko anatomsko nazivlje, latinizirao je, ali i prevodio. Tu je bio i treći jezik medicine, arapski, no kako se s vremenom latinski proširio, a i nakon tiskanja "Medicine" i Galena na latinskom (15. st.), i grčki i arapski su se tekstovi prevodili na latinski i on preuzima ulogu jezika medicine. Od renesanse nadalje uglavnom se na latinskom objavljivalo. Tako se i nacionalni strukovni jezici (medicine) temelje na latinskome (s mnogo pojmova preuzetih iz grčkoga).

[boki55]

Hvala na odgovoru..zna neko razliku između starogrčkog i novogrčkog jezika?