Ljudi koji se nigdje ne uklapaju

[necu ovako]

molilm vas da mi neko nesto odgovori, provjeravam, prvi put sam na forumu

[The Maystor]

Da li si slusao Vitasovica kad si se registrirao?

[richardgere]

evo da se i ja uclanim u klub, ne uklapam se nigdje otkad znam za sebe.mozda je razlog taj sto se ne znam pretvarat,ma ne mogu se ulizivat ni da mi zivot o tom ovisi,ukratko.

[hypnosis]

Ja ne kužim kak se netko nigdje ne uklapa?

[zoki89]

Nije da se ljudi nigdje ne uklapaju, već možda nisu shvatili s kime se uklapaju, te pronašli takve osobe.

[Free and happy]

Pa i meni je ispalo INFJ ? Koliko nas ima a pišu "rare type" hm.

[Martian7]

Free and happy kaže:

Pa i meni je ispalo INFJ ? Koliko nas ima a pišu "rare type" hm.

Rijedak je u općoj populaciji, ali među forumašima može biti ne tako rijedak.

[Abaddon0100]

Martian7 kaže:

Rijedak je u općoj populaciji, ali među forumašima može biti ne tako rijedak.

Ixxx tipovi su opcenito ne rijetki medu forumasima, pogotovo na ovakvim temama.

[Martian7]

Abaddon0100 kaže:

Ixxx tipovi su opcenito ne rijetki medu forumasima, pogotovo na ovakvim temama.

Da, Exxx tipovi se valjda druže uživo dok mi ovdje tipkamo.

[Abaddon0100]

Martian7 kaže:

Da, Exxx tipovi se valjda druže uživo dok mi ovdje tipkamo.

Bas to.

[zoya85]

zoki89 kaže:

Nije da se ljudi nigdje ne uklapaju, već možda nisu shvatili s kime se uklapaju, te pronašli takve osobe.

Upravo tako.

Mislim da je taj osjećaj neuklapanja više svojstven mladoj populaciji u adolescenciji.
Osoba je tada izuzetno zbunjena oko potrage za identitetom, potrebe da se negdje uklopi i pronađe svoje mjesto.

Svatko se negdje može uklopiti. Naravno, osobe koje dijele neke interese manjine, teže će pronaći svoje mjesto i društvo, od onih koji su više prosječni- izlasci, nadmetanje, potrebe za eksperimentima, prelaženjem granica.
Svatko bi trebao prepoznati što mu odgovara, gdje se uklapa i pronaći okolinu koja će mu davati potporu da se razvija.

Ne mislim da je kompromis po tom pitanju dobra stvar, kad se osoba pokušava prilagoditi nekom društvu ili skupini s kojom ne dijeli iste interese i vrijednosti. Za tim se često poseže, jer alternativa da osoba bude osamljena, posebno u osjetljivim godinama, teško pada mladim osobama.

Primijetila sam da čak mnoge zrelije i odrasle osobe također pokušavaju uklapati u društva za koja je jasno da im ne odgovaraju i da ne dijele gotovo nikakve sličnosti.
Po mom mišljenju, za to je potrebno puno kompromisa i vlastitog odricanja.
Ne vidim zašto bi se itko stavio u takvu situaciju, osim ako se ne radi o eksperimentu i stjecanju novog iskustva.
Valjda se radi o strahu o osamljenosti, ali mislim da je to nezavidna situacija, u kojoj ne može biti puno uspjeha niti sreće za onoga koji se prilagođava.

[Abaddon0100]

zoya85 kaže:

Upravo tako.

Mislim da je taj osjećaj neuklapanja više svojstven mladoj populaciji u adolescenciji.
Osoba je tada izuzetno zbunjena oko potrage za identitetom, potrebe da se negdje uklopi i pronađe svoje mjesto.

Svatko se negdje može uklopiti. Naravno, osobe koje dijele neke interese manjine, teže će pronaći svoje mjesto i društvo, od onih koji su više prosječni- izlasci, nadmetanje, potrebe za eksperimentima, prelaženjem granica.
Svatko bi trebao prepoznati što mu odgovara, gdje se uklapa i pronaći okolinu koja će mu davati potporu da se razvija.

Ne mislim da je kompromis po tom pitanju dobra stvar, kad se osoba pokušava prilagoditi nekom društvu ili skupini s kojom ne dijeli iste interese i vrijednosti. Za tim se često poseže, jer alternativa da osoba bude osamljena, posebno u osjetljivim godinama, teško pada mladim osobama.

Primijetila sam da čak mnoge zrelije i odrasle osobe također pokušavaju uklapati u društva za koja je jasno da im ne odgovaraju i da ne dijele gotovo nikakve sličnosti.
Po mom mišljenju, za to je potrebno puno kompromisa i vlastitog odricanja.
Ne vidim zašto bi se itko stavio u takvu situaciju, osim ako se ne radi o eksperimentu i stjecanju novog iskustva.
Valjda se radi o strahu o osamljenosti, ali mislim da je to nezavidna situacija, u kojoj ne može biti puno uspjeha niti sreće za onoga koji se prilagođava.

Osobno mislim da je drustvo u kojem svi dijele iste interese i vrijednosti, poprilicno ograniceno.
Slozio bih se da je potrebno imati neke dodirne tocke sa osobama s kojima se druzimo, ali...
Trazenje drustva koje je preslika nas samih, samo je rezultat vlastite nesigurnosti, te trazenje potvrde nasih misljenja, stavova, strahova, ukusa itd.
Ako je jedan uistinu siguran u sebe, klonovi su mu nepotrebni.

[Free and happy]

Dotor kaže:

Odlična tema.

Ima nas puno, koji se težko uklapamo u društvo.

Ali koliko znam sebe, tako sam sam odlučio iz više razloga.

Ne da mi se družit i pričat sa svakim, 99% nema šta pametno reč i njihovi stavi me odbijaju.

Ali ima nekoliko pozitvnih stvari i kod nas "čudaka"

Vrlo smo familijarno orientirani, dobri smo prijatelji onima koji su i nama lojalni, razgledani smo, imamo visoke etičko moralne standarde, ljudi nas na neki čudan način poštuju jer vide, da se ne ulizujemo šefovima i imamo svoj ponos i stav.

Nismo mi slabi, i noču spavamo ko bebe.

Ljep pozdrav svim koji se ne uklapaju, bilo kuda ima nas svuda.

Dotor

Evo baš to.

[zoya85]

Abaddon0100 kaže:

Osobno mislim da je drustvo u kojem svi dijele iste interese i vrijednosti, poprilicno ograniceno.
Slozio bih se da je potrebno imati neke dodirne tocke sa osobama s kojima se druzimo, ali...
Trazenje drustva koje je preslika nas samih, samo je rezultat vlastite nesigurnosti, te trazenje potvrde nasih misljenja, stavova, strahova, ukusa itd.
Ako je jedan uistinu siguran u sebe, klonovi su mu nepotrebni.

Postoji velika razlika između interesa i vrijednosti.

Tako se može dogoditi da su interesi ljudi koji se druže ponešto različiti, ali kako biti blizak sa ljudima koji uopće ne dijele naš krug vrijednosti?
Ako je jednoj osobi vrijednost npr. novac i po tome cijeni druge, a drugoj osobi su bitnije drukčije vrijednosti, recimo prijateljstvo ili se jedna osoba drži nekih moralnih vrijednosti u svom životu, a druga ih uopće me prepoznaje i ne vidi smisao u njima...

Kako će takve osobe i na temelju čega biti bliske?
Ja mislim da je tu uvijek prisutno makar prešutno kritiziranje i neodobravanje postupaka i razmišljanja druge strane, a sve radi drukčijeg razumijevanja i pogleda na život.
Takvi ljudi se mogu tolerirati kad su na to prisiljeni i pristojno se odnositi jedni prema drugima, ali stvarno ne vidim na temelju čega bi se oni povezali i osjetili potrebu da se druže na jednoj intimnijoj razini.

Po pitanju različitih interesa, stvar je drukčija. Ljudi stvore neku zajedničku bazu i shvate da si odgovaraju, iako se jedan bavi padobranostvom, a drugi sviranjem.
Ali, opet mislim da je tu temelj odnosa sličnost po pitanju bitnih vrijednosti.

Zato ne mislim da se mora raditi o nesigurnim ljudima, ukoliko traže isključivo sebi slične za prijatelje ili blisko društvo.
Ljudi se pronalaze po sličnostima, sličnosti se privlače, svatko želi neko ugodno okruženje ljudi koji ih razumiju u svom privatnom životu.
Nekako mislim da u tim odnosima ne bi mogli opstati, ukoliko će biti iskreni i kritični prema drugoj strani, a sve drugo je neiskreni pokušaj prilagođavanja.
Tko je u takvom odnosu sretan??
Slažem se s time da slično društvo također podupire naša mišljenja i poglede na život, ali čini mi se da je jako teško slagati se s nekim tko je po tom pitanju bitno različit.

Mislim da ljudi to uglavnom i ne pokušavaju, osim ako nisu prisiljeni.

[brzi gonzales]

Temelj ljudskih odnosa je ostvarivanje međusobne korisnosti u njima.
Napredovanje u nekom smislu kroz druženje.

Prijateljstva se sklapaju jer želimo nešto od drugih osoba, hoćemo izvući neki oblik koristi.
To je tijekom puberteta i adolescencije bolje vidljivije jer mladi ljudi su impulzivni, direktni, teže skrivaju namjere dok kod odraslih je to suptilnije, prikrivenije.

Dok god nam nešto treba što ne možemo/ne želimo sami dotle ostajemo u tom odnosu. Točnije rečeno dok nam tako odgovara, dok nam se uklapa. Kasnije promjenom sebe i okolnosti napuštamo odnos i tražimo nekoga drugoga. Ne moram ni napomenuti kako to čak ni najmanje teško ne pada mnogima.
Malo je ,i nažalost sve manje, osoba koje su vjerne i ostaju prijatelji godinama čak i kada zagusti na određenim područjima.

Osobe koje se ne uklapaju u neko društvo jednostavno nisu dovoljno zanimljive, nemaju trenutno nešto za ponuditi.
Činjenica s kojom se teško nositi nekome tko zbog raznoraznih razloga već ima manjak samopouzdanja.
Takvim osobama, dok ne dobiju priliku da nađu neku normalnu osobu, je bolje biti samotnjak.

[Abaddon0100]

zoya85 kaže:

Postoji velika razlika između interesa i vrijednosti.

Pa ti si spominjala iste interese i vrijednosti. Ja sam rekao da su neke dodirne tocke potrebne, ali da nije potrebno da vecina karakteristika izmedu nas i tih osoba bude ista.

Tako se može dogoditi da su interesi ljudi koji se druže ponešto različiti, ali kako biti blizak sa ljudima koji uopće ne dijele naš krug vrijednosti?
Ako je jednoj osobi vrijednost npr. novac i po tome cijeni druge, a drugoj osobi su bitnije drukčije vrijednosti, recimo prijateljstvo ili se jedna osoba drži nekih moralnih vrijednosti u svom životu, a druga ih uopće me prepoznaje i ne vidi smisao u njima...

Pa nades nesto sto ti odgovara, ali to ne znaci da morate imati iskljucivo iste vrijednosti.

Kako će takve osobe i na temelju čega biti bliske?
Ja mislim da je tu uvijek prisutno makar prešutno kritiziranje i neodobravanje postupaka i razmišljanja druge strane, a sve radi drukčijeg razumijevanja i pogleda na život.

Biti ce bliske na temelju onih nekoliko dodirnih tocaka koje sam spomenuo.
Sto se razlicitosti tice, mogu uciti jedna od druge.
Treba pokusati razumjeti tudi pogled na zivot, a ne kritizirati ga samo zato sto je drugaciji od naseg. Tko kaze da je nas ispravan?

Takvi ljudi se mogu tolerirati kad su na to prisiljeni i pristojno se odnositi jedni prema drugima, ali stvarno ne vidim na temelju čega bi se oni povezali i osjetili potrebu da se druže na jednoj intimnijoj razini.

To sto ti ne vidis, ne znaci da nije moguce.

Po pitanju različitih interesa, stvar je drukčija. Ljudi stvore neku zajedničku bazu i shvate da si odgovaraju, iako se jedan bavi padobranostvom, a drugi sviranjem.
Ali, opet mislim da je tu temelj odnosa sličnost po pitanju bitnih vrijednosti.

Pa te slicne vrijednosti su njihove dodirne tocke, ali to ne znaci da su te osobe imalo slicne jedna drugoj.

Zato ne mislim da se mora raditi o nesigurnim ljudima, ukoliko traže isključivo sebi slične za prijatelje ili blisko društvo.

Radi se o nesigurnim, ogranicenim i/ili ignorantnim osobama.

Ljudi se pronalaze po sličnostima, sličnosti se privlače, svatko želi neko ugodno okruženje ljudi koji ih razumiju u svom privatnom životu.
Nekako mislim da u tim odnosima ne bi mogli opstati, ukoliko će biti iskreni i kritični prema drugoj strani, a sve drugo je neiskreni pokušaj prilagođavanja.
Tko je u takvom odnosu sretan??
Slažem se s time da slično društvo također podupire naša mišljenja i poglede na život, ali čini mi se da je jako teško slagati se s nekim tko je po tom pitanju bitno različit.


Mislim da ljudi to uglavnom i ne pokušavaju, osim ako nisu prisiljeni.

Razumjeti se moze, unatoc razlicitostima i razlicitim stavovima.
Iskrenost i kriticnost nisu problem, ako osoba nije nesigurna.
Ljudi opcenito ne vole iskrene i izravne individualce, jer cesto istina nije ono sto uistinu zele cuti.

[tina2412]

Da se priključim klubu neukopljenih...Također se slabo uklapam koliko god se trudila, što se tiče prijateljstva mogu biti prijatelj i drugačijima od sebe, ne tražim 100% slične sebi, ali većinom me ljudi napuste, dosadim im ili što već...

Još gore je biti "ukopljen" jedno vrijeme, misliš našao si prave ljude i prijatelje što će potrajati i onda te napuste bez obrazloženja, bolje da si sam cijelo vrijeme nego ovako nešto doživjeti.

Što se tiče MBTI testa ispalo mi je ISTJ, google kaže najdosadniji tip, a i što bi meni drugo moglo ispasti.

[Abaddon0100]

tina2412 kaže:

Da se priključim klubu neukopljenih...Također se slabo uklapam koliko god se trudila, što se tiče prijateljstva mogu biti prijatelj i drugačijima od sebe, ne tražim 100% slične sebi, ali većinom me ljudi napuste, dosadim im ili što već...

Još gore je biti "ukopljen" jedno vrijeme, misliš našao si prave ljude i prijatelje što će potrajati i onda te napuste bez obrazloženja, bolje da si sam cijelo vrijeme nego ovako nešto doživjeti.

Što se tiče MBTI testa ispalo mi je ISTJ, google kaže najdosadniji tip, a i što bi meni drugo moglo ispasti.

Ne vjeruj uvijek guglu.

[zoya85]

Abaddon0100 kaže:

Pa nades nesto sto ti odgovara, ali to ne znaci da morate imati iskljucivo iste vrijednosti.

Mora postojati poklapanje po bitnim vrijednostima.

Biti ce bliske na temelju onih nekoliko dodirnih tocaka koje sam spomenuo.
Sto se razlicitosti tice, mogu uciti jedna od druge.
Treba pokusati razumjeti tudi pogled na zivot, a ne kritizirati ga samo zato sto je drugaciji od naseg. Tko kaze da je nas ispravan?

Nitko ne kaže da je naš pogled na život ispravan, takav je, kakav je.
Različite ljude život ponekad spoji na jedan neočekivan način kad nađu neke zajedničke interese i dodirne točke, ali mislim da je rijetkost da se dvije različite osobe spoje iz čista mira.

Pa te slicne vrijednosti su njihove dodirne tocke, ali to ne znaci da su te osobe imalo slicne jedna drugoj.

Evo, ja još ne znam nijedan slučaj u kojem su prijatelji i najbliskije društvo, totalne suprotnosti, različitih potreba, navika, interesa ili vrijednosti, osim ako se radi o slučaju gore.
Čast izuzecima.
Prema istraživanjima, najbolje se slažu parovi i prijatelji koji su slični.

Radi se o nesigurnim, ogranicenim i/ili ignorantnim osobama.

Zašto nesigurnim?

Uzmimo primjer da je netko zatvoren, nije glasan, voli mirnija i manja društva, izlete u prirodu.
I nekoga tko je ekstrovertiran, voli tulume, izlaske, upoznavanje novih ljudi, velika društva...
Povučena osoba jednostavno ne nalazi zadovoljstvo u bučnim izlascima, a ekstrovertiranoj osobi je dosadno biti kod kuće i igrati društvene igre sa malim društvom.
Ako će i biti prijatelji, teško da će moći računati na zabavno zajedničko druženje u slobodno vrijeme i biti dio ekipe.

Jest da bi oni ponešto mogli naučiti jedno od drugog, ali mislim da nije realno da će se skompati.

Ja se nikad nisam pokušavala uklopiti u društva za koja znam da mi ne odgovaraju i u čijem bi se društvu osjećala kao riba na suhom.
Niti sam očekivala da se netko bitno drukčiji mora uklopiti u moje društvo ili to doživjeti zabavnim.
Ne moraju se svi svima svidjeti i svi ljudi su ograničeni na jedan način.
Prije bi rekla da su nesigurne one osobe koje se pošto-poto žele uklopiti u društva koja im zapravo ne odgovaraju, a sve radi straha od neprihvaćanja ili samoće.

Razumjeti se moze, unatoc razlicitostima i razlicitim stavovima.
Iskrenost i kriticnost nisu problem, ako osoba nije nesigurna.
Ljudi opcenito ne vole iskrene i izravne individualce, jer cesto istina nije ono sto uistinu zele cuti.

Nisam sigurna da se ikad u potpunosti može razumijeti nečiji oprečni stav ili oprečna vrijednost, ukoliko je ne usvojimo i ne vidimo u njoj logični smisao.
Tolerirati se može.

Također ne vjerujem da ljudi u svom društvu žele osobu koja će ih puno kritizirati i koja ih teško može razumijeti, baš zato jer je bitno različita.

[Abaddon0100]

zoya85 kaže:

Mora postojati poklapanje po bitnim vrijednostima.

Daj mi malo definiraj te bitne vrijednosti.

Nitko ne kaže da je naš pogled na život ispravan, takav je, kakav je.
Ali, ono što nam je strano teško da ćemo moći razumijeti, a kamoli prisvojiti.
Ljudi ne vole mijenjati ono što im je ugodno i obično nemaju potrebu za tim.

Pa ne moramo prisvojiti, ali mozemo razumjeti motive koji tu osobu vode do takvih interesa, vrijednosti, stavova, cega god.

Iskreno, evo ja još ne znam jedan slučaj u kojem su najbolji prijatelji i najbliskije društvo, totalne suprotnosti, različitih potreba, navika, interesa ili vrijednosti.
Čast izuzecima.

Pa ako kazem da uvijek postoje neke dodirne tocke, onda to nisu totalne suprotnosti.
U mojem drustvu svako dere nesto svoje pa se svi slazemo.

Zašto?

Zato sto unaprijed odbacuju ono sto je "razlicito". Ne postoje dvije iste individue u cijelom svijetu, stoga ne bi trebalo biti tesko razumjeti da su "razlicitosti", zapravo normalna stvar.

Uzmimo primjer da je netko introvert, nije glasan, voli mirnija i manja društva, osoba koje vole životinje, sport, izlete u prirodu.
I nekoga tko je ekstrovert, voli tulume, izlaske, upoznavanje novih ljudi, velika društva...
Zašto te osobe moraju željeti za blisko društvo osobe koje su bitno drukčije od njih ili se radi o nesigurnim osobama?

Pa ne trebaju za drustvo zeljeti osobe koje su bitno drugacije od njih, ali isto tako ne bi trebale za drustvo traziti iskljucivo osobe slicne njima samima.
Ja sam introvert, pa se druzim i sa ekstrovertima. Oni idu van, ja ne idem s njima. Ja radim nesto sto njih ne zanima, oni to ne rade samnom. Isto tako postoje stvari koje kao drustvo radimo zajedno. To su nase dodirne tocke.
Isto se tako ponekad dogodi da uletimo u tude polje, te steknemo neka nova iskustva. Ako su iskustva dobra, mozemo to ponoviti, ako nisu, vjerojatno necemo.

Barem svatko u slobodno vrijeme može graditi odnose sa ljudima koji im odgovaraju po senzibilitetu i interesima.
Jest da bi oni ponešto mogli naučiti jedno od drugog, ali mislim da nije realno da će se skompati.
Čemu zahtjev da u bliskom društvu imamo nekog bitno drukčijeg, nije li cilj da se svaka osoba osjeća ugodno u društvu koje joj odgovara?

Boldano upravo i je cilj. Ne treba u bliskom drustvu biti netko bitno drugaciji, ali zasto ga odmah odbaciti zbog te razlicitosti?
Analiziraj malo osobu po osobu u svom drustvu, pa onda procijeni koliko ste uistinu slicni.

Ne vjerujem da se ikad u potpunosti može razumijeti nečiji oprečni stav ili oprečna vrijednost, ukoliko je ne usvojimo i ne vidimo u njemu logični smisao.
Tolerirati se može.

Pa razmislis malo, zasto ta osoba ima takve stavove, sto ju tjera na takva razmiljanja. Ako znamo razlog, mozemo i razumjeti.
Kada bi bilo po tvome, ja bi automatski odbacio sve vjernike sa liste mogucih prijatelja, zato sto ne vidim neki logicki smisao u religioznosti.
Priznajem da automatski odbacujem sve vjerske fanatike, ali to je zato sto me jednostavno zivciraju svojom ogranicenoscu, jer takoder ne priznaju nista drugacije od svojih vjerovanja koja pokusavaju svima nametnuti.

Isto tako, ne vjerujem da ljudi u svom društvu žele iskrenu osobu, koja će ih kritizirati i koja ih teško može razumijeti, baš zato jer je bitno različita.

Ne vidim kakve veze ima iskrenost sa mogucnoscu razumijevanja.