Portret umjetnice kao mlade mačke

[kikakm]

Vivian Volcano kaže:

.....uloge koje igramo u životu: žena, sestra, majka, ljubavnica, prijateljica, poslovna mačka, umjetnica, spisateljica, filozofkinja, feministkinja, astronautica....

Pročitala sam polovna mačka lol
Mislim da je astronautica prevelik zalogaj, ali kaj kažeš na ideju da nabacimo masku putopistkinje i odšećemo izvan granica Rvacke. Možemo u svakom novom gradu nabaciti novu masku. Možemo biti kao Beauvoirica i Sartre, opijati se po francuskim kafanama, te baljezgati o egzistencijalizmu i feminizmu.

Vivian Volcano kaže:

Što se tiče koke, rvacki umjetnici su previše bokci i crkveni miševi da bi si mogli priuštiti snježni yayo, više je u igri najobičnija travuljaga i alkohol (ali samo među onima koji naginju samodestruktivnosti ili su dekadentni hedonisti, ili introverti koji time otpuštaju inhibicije i zagrijavaju krv, nastojeći osjetiti vruću i opojnu povezanost s drugima)

Ovi dekadentni hedonisti, djeluje kao seksualno isfrustrirani 40-50godišnji mužjaci

Vivian Volcano kaže:

...dok je kokain u opticaju samo među glumcima (čula sam za njihove praškaste orgije u podrumu HNK).

jbte, znači i do veličanstvenog HNKa su dopuzali. Više se ne skrivaju samo iza zavjesa malih teatara lol

Vivian Volcano kaže:

...saftnu toplinu maternice – a svi mi žudimo natrag u pičku mačku, jer je to, biološki, prirodna reakcija na izvorni šok katapultiranja na svijet, koja se još zove strah od smrti ili bijeg od nje i traje dok svi ne odapnemo...

tako je!

Vivian Volcano kaže:

kao uobraženih, opasnih i ukletih byronovskih junaka...

nemoj u Ahilovu petu. Ne byronovske junake. Jedino vrijedno življenja u ovoj iluziji od života je življenje u drugoj iluziji zvanoj: S Rochesterom u strastvenom zagrljaju dok govori You transfix me quite, maštajući da ga..... ošamariš.

[MadMarx]

Umjetnost, kada joj se pristupa kao kreator ili kada se ista koristi kao gorivo za daljnju kreaciju, otvara percepciju. Otvorena percepcija dopušta različite stvari i prije nego da "stvara" nekakve "moći" u čovjeku, rekao bih da nam samo ukazuje na nešto što imaju svi relativno zdravi ljudi.

Iskreno ne vjerujem da itko perceptivan može dugoročno biti usmjereno destruktivan na ljude oko sebe, takve stvari završe loše za manipulatora. Gledano sa druge strane, tko ne vidi da mu nešto čini loše, očigledno nije perceptivan, a takav ne može imati ikakve moći. Priroda je domišljata i postoje određeni sustavi zaštite - kada postoji namjera iskoristiti ili povrijediti bez opravdanoga cilja ili razloga (prije evolucijskoga nego opravdanoga - kao postulat da se stvari moraju kretati, a ne kruto darwinistički, izvrstan idiom na engleskom za to je "mandate of heaven"), nestaje kontrola nad sobom - tko nema kontrole nad sobom ne zna ništa. Know thyself je jedina lekcija i pravilo bilo kakvih "ezoteričnih" znanja.

[Fantasist]

Vivian Volcano kaže:

Baš tako!

Čovjek bez maski ne može preživjeti, i nikome se ne oprašta apsolutna i bezuvjetna iskrenost i jezična bezdlačnost u svim situacijama. Čovjek bi morao biti krajnje glup da u nekim prilikama ne navuče krinku zahvaljujući kojoj će izbjeći katkad po život opasne nevolje. To se zove socijalizacija i prilagođenost, ili barem razumijevanje zakonitosti prema kojima je izgrađen svijet, makar je njegov velik dio u žlundravom kurcu i psihički poremećen, i čak i autsajderi plešu bal onda kad im pred grkljanom drhturi nožina.

.

A kako tumačiš ekscentričnost ?

Izgleda kako baš oni 'svoji' jesu i kreativno svoji, a u umjetnosti to znači (usput ima raznih umjetnosti to je bitno istaći) nešto izvanredno, u smislu djela.

[Vivian Volcano]

Fantasist kaže:

A kako tumačiš ekscentričnost ?

Izgleda kako baš oni 'svoji' jesu i kreativno svoji, a u umjetnosti to znači (usput ima raznih umjetnosti to je bitno istaći) nešto izvanredno, u smislu djela.

Zapravo sam apsolutno na strani nonkomformista i razbarušenih misfita, najintrigantniji su i od njih se može najviše naučiti (i samoj su mi jednom prišili atribut boogiemana), no ovo što sam opisala možda je malo ekstremno, željela sam reći da čovjek neće, u uzavreloj fantaziji da može letjeti i bezgranično jurišati svemirom (a umjetnički tipovi su najskloniji fantaziranju, i često maštam da se s nebodera otisnem u astralno carstvo), otpustiti kočnice i tu fantaziju realizirati tako što će automobilom pobiti čitavu autocestu, osim ako ga nije ščepao psihotični delirij.

Ekscentričnost može biti najuzvišenija, najdivljija, najoslobođenija i najplodonosnija manifestacija autentičnosti, i tada su autor i njegovo djelo organski i bešavno srasli u jedan monumentalni životni projekt (no tu se „biti svoj“ razlikuje od pukog svjetlucavog imagea). Svi mi u sebi imamo i sadistički i mazohistički dio, i ubojicu i žrtvu, ali to ne znači da ćemo sve najskrivenije i najmračnije aspekte sebe (jungovska Sjena) lansirati na svjetlo dana. Ovo govorim iz pozicije osobe koja je dvaput doživjela živčani slom i u očima psihoterapeutkinje vidjela demona, pa se sada boji emanirati vlastitu ekscentričnost do koske, da ne bih ponovo inducirala razularenu maniju.

A „svoji“ su čak i oni autori koji pate od inhibiranosti i boje se odriješiti svog unutrašnjeg leoparda u, primjerice, društvenim muvanjima, naprosto tu „svojost“ manifestiraju kroz čak i najdijaboličnije stvaralaštvo, dok na nekom domjenku mogu biti naelektrizirani od nelagode.

Tako osoba koja djeluje kao neprikosnoveni anđeo i koja ne puši i ne oblokava se do striptiza pred neznancima, plesanja po stolovima i žvaljenja s mafiozima može slikati prizore prepune nasilja i pornografije, u maniri horor porno estetike (i tu ne mislim na pulp, već na radove koji jesu duboki i prepuni slojeva, koji se skrivaju iza naizgled drečave i pompozne simbolike, nešto poput suvremene verzije Goye ili Boscha ).

I da, što to znači biti bezuvjetno svoj? Ja bih, naprimjer, rado ljeti posve gola hodala ulicama ili u vlakovima širila noge olinjalim pijandurama, jer to je jedan od mojih tajnih fetiša koji me pali, ali znam da bi me zatvorili ili u ćuzu ili u ludaru. A i tablete koje tako konformistički žderem me sprečavaju u tom prljavom naumu.

[kikakm]

Fantasist kaže:

Izgleda kako baš oni 'svoji' jesu i kreativno svoji, a u umjetnosti to znači (usput ima raznih umjetnosti to je bitno istaći) nešto izvanredno, u smislu djela.

Pa zar nema i onih koji su "svoji", ali nisu talentirani i sl.?

Vivian Volcano kaže:

Ekscentričnost može biti najuzvišenija, najdivljija, najoslobođenija i najplodonosnija manifestacija autentičnosti....

Može, ali i ne mora. Ima ekscentričnih ljudi posvuda, ali nemaju smisla za bilo koje područje umjetničkog izražavanja. Warhol je rekao nešto u stilu da nije bitan način izražavanja ideje, već sama ideja, što mi osobno nema smisla, bez obzira koliko mi je on drag i poštujem ga kao umjetnika. Ako netko ima ideju, ali ju ne zna izraziti bilo kojim putem, onda ga osobno, ne bih svrstala pod umjetnika. U umjetnosti uvijek postoji neki oblik medija kojim se sam umjetnik izražava.

Vivian Volcano kaže:

Tako osoba koja djeluje kao neprikosnoveni anđeo i koja ne puši i ne oblokava se do striptiza pred neznancima, plesanja po stolovima i žvaljenja s mafiozima može slikati prizore prepune nasilja i pornografije, u maniri horor porno estetike (i tu ne mislim na pulp, već na radove koji jesu duboki i prepuni slojeva, koji se skrivaju iza naizgled drečave i pompozne simbolike, nešto poput suvremene verzije Goye ili Boscha ).

A neke je oblokavanje i sl. fino pokosilo. Pollock je zbog alkoholizma s vremenom postao nesposoban raditi kao prije, pa je samo kapao boju po platnu lol

Vivian Volcano kaže:

I da, što to znači biti bezuvjetno svoj? Ja bih, naprimjer, rado ljeti posve gola hodala ulicama ili u vlakovima širila noge olinjalim pijandurama, jer to je jedan od mojih tajnih fetiša koji me pali, ali znam da bi me zatvorili ili u ćuzu ili u ludaru. A i tablete koje tako konformistički žderem me sprečavaju u tom prljavom naumu.

U nekom drugom društvenom uređenju, kulturi, bi tako nešto bilo sasvim normalno, ali bi možda izgubilo na značaju. Da dođeš u neko pleme u kojem čitav život žive goli, tvoje širenje nogu i hodanje bez odjeće im ne bi bilo ekscentrično.

[Vivian Volcano]

kikakm kaže:

Pa zar nema i onih koji su "svoji", ali nisu talentirani i sl.?

Da, ali i obrnuto:

Anais Nin je divna spisateljica koja je u stvarnom životu, poput kapriciozne kaćiperke i pogane guje, muljala s mnogo muškaraca i besramno furala bezbroj paralelki, sve kako bi stekla životno iskustvo i isprovocirala elan, vulkansko uzbuđenje i intenzitet koji su joj kolali žilama kao podivljali ocean, i živjela je za slobodu, prezirući sve što je prizemno, prosječno i konvencionalno. Mnogi bi ju zbog toga prozvali snobom, a zbog varanja, ševuckanja sa svima i slamanja srdašaca i licemjerom, patološkom lažljivicom, tj. neautentičnom kreaturom, no ona je izmjene brojnih maski shvaćala kao vragolastu i prpošnu igru, kao vrtoglavi i opojni ples, kao način da se izbjegne suha i surova težina egzistencije i kao začin svom fragmentiranom identitetu, a i nije li imaginacija kao esencija stvaralaštva zapravo izmišljanje nečeg što u realitetu i objektivnoj stvarnosti ne postoji, tj. oplemenjivanje i neonsko, karnevalsko farbanje svakodnevnog, grubog, hrapavog, lobotomičnog sivila svim nijansama dragulja? Zbog toga ona i njezino djelo nisu ništa manje autentičnima.

[Fantasist]

Vivian Volcano kaže:

I da, što to znači biti bezuvjetno svoj? Ja bih, naprimjer, rado ljeti posve gola hodala ulicama ili u vlakovima širila noge olinjalim pijandurama, jer to je jedan od mojih tajnih fetiša koji me pali, ali znam da bi me zatvorili ili u ćuzu ili u ludaru. A i tablete koje tako konformistički žderem me sprečavaju u tom prljavom naumu.

Pročitao sam prvi dio posta i zanimljivo pišeš a i izgleda imaš zanimljiv život u smislu slobode, iako kažeš da si imala slomove, to je pretpostavljam svojevrsni šok.

Zašto bi to činila, ne kužim razloge ? (meni to nije nikakav izazov, reakcije su očekivane, tabu je) Sve ovisi koliko imaš godina, privlačenje pažnje, egzibicionizam u mladosti, kao bunt i sl., a i izgleda ovisi o tome što ti je preokupacija, očito neprilagođenost kao i svima, sloboda i sl.

Moje je osobenjaštvo u smislu da nisam društven i volim radije samoću (nije to iz bjega, već iz poznavanja svijeta i besmisla društvenosti), ne volim glumiti i stavljati maske, smatram to prijevarom ali slažem se da nemožeš u nekim situacijama biti, neugodan prema normalnima.
Uvijek sam ljudima znao reći istinu o njima, zapažanja isl. pa me nisu voljeli, sad manje ali uglavnom nemam samokontrole glede toga, samo ide iz mene. Naravno ja sam uvijek u pravu i imam filozofiju života koja je izvan običnog smisla. Uglavnom to je neki komentar na ono o maskama i sve ostalo.

kikakm kaže:

Pa zar nema i onih koji su "svoji", ali nisu talentirani i sl.?

Može biti, pa duhovnost je to široko polje u kojemu se možeš naći ako nemaš ideju o nekoj kreaciji djelovanju i sl. a svoja si.
Sve ovisi o smislu života. Nađeš se ili te nađe samo.

[fleur amour]

Vivian Volcano kaže:

Zapravo sam apsolutno na strani nonkomformista i razbarušenih misfita, najintrigantniji su i od njih se može najviše naučiti (i samoj su mi jednom prišili atribut boogiemana), no ovo što sam opisala možda je malo ekstremno, željela sam reći da čovjek neće, u uzavreloj fantaziji da može letjeti i bezgranično jurišati svemirom (a umjetnički tipovi su najskloniji fantaziranju, i često maštam da se s nebodera otisnem u astralno carstvo), otpustiti kočnice i tu fantaziju realizirati tako što će automobilom pobiti čitavu autocestu, osim ako ga nije ščepao psihotični delirij.

Ekscentričnost može biti najuzvišenija, najdivljija, najoslobođenija i najplodonosnija manifestacija autentičnosti, i tada su autor i njegovo djelo organski i bešavno srasli u jedan monumentalni životni projekt (no tu se „biti svoj“ razlikuje od pukog svjetlucavog imagea).

Ta ekscentričnost i posebnost kako si slikovito i elokventno opisala je u redu dok je usmjerena na umjetnička djela i ide u tom smjeru izražavanja.

Međutim, to može imati i drugu stranu u smislu lošeg funkcioniranja u svijetu oko sebe i ovisnosti o drugim ljudima. Poznajem jednu umjetnicu, ekscentričnu ne samo po djelima koje stvara nego i po tlačenju svojih bližnjih, jer se ne snalazi u svijetu oko sebe. A oni normalni kakvi jesu, to sve trpe jer je njihova. Ona pak sa svoje strane, odhebe sve kad joj nešto ne paše ili nije po njezinom. Perfidno koristi druge za svoje potrebe.
Tako (neki) umjetnici žive u svom svijetu i svojoj posebnosti i svim superlativima koje si im prišila, jer im upravo ovi koji su 'obični' osiguravaju prostor za to u svakodnevnoj egzistenciji.

Vivian Volcano kaže:

Da, ali i obrnuto:

..... no ona je izmjene brojnih maski shvaćala kao vragolastu i prpošnu igru, kao vrtoglavi i opojni ples, kao način da se izbjegne suha i surova težina egzistencije i kao začin svom fragmentiranom identitetu, a i nije li imaginacija kao esencija stvaralaštva zapravo izmišljanje nečeg što u realitetu i objektivnoj stvarnosti ne postoji, tj. oplemenjivanje i neonsko, karnevalsko farbanje svakodnevnog, grubog, hrapavog, lobotomičnog sivila svim nijansama dragulja? Zbog toga ona i njezino djelo nisu ništa manje autentičnima.

zanimljivo mi je to nazivanje svakodnevne stvarnosti ...'tj. oplemenjivanje i neonsko, karnevalsko farbanje svakodnevnog, grubog, hrapavog, lobotomičnog sivila svim nijansama dragulja' ..

Meni je recimo ta stvarnost zanimljiva takva kakva jest, i vidim je u cijelom spektru boja, osjećam njenu vibraciju i kad se ništa ne događa, osjećam ono ispod površine, i od sveg intenziteta mi treba povlačenje u moju vlastitu nutrinu koja sama pršti od vibracija i boja.
Svijet mi je preintenzivan za moj ukus, previše svega oko mene, i uvijek tražim odmak.
Ovo farbanje koje spominješ i što je tebi lobotomično sivilo, meni je urnebes boja.
Kad bi svijet funkcionirao kako si opisala, ja bih se odselila na pusti otok ...

[Vivian Volcano]

fleur amour kaže:

Tako (neki) umjetnici žive u svom svijetu i svojoj posebnosti i svim superlativima koje si im prišila, jer im upravo ovi koji su 'obični' osiguravaju prostor za to u svakodnevnoj egzistenciji.

Većina današnjih umjetnika su društveno angažirani i aktivistički nastrojeni i osjetljivi na pizdarije koje nas okružuju, a u reakcije na takvo đubrivo novčano ulažu SAMI. "Obični" im osiguravaju samo nerazumijevanje i podsmjeh, koprcajući se na vlastitom oblaku modnih žurnala i sanjarija da ih povali neki hollywoodski playboy (pritom podržavajući čudovište kapitalizma i eksploatacije).

fleur amour kaže:

Ovo farbanje koje spominješ i što je tebi lobotomično sivilo, meni je urnebes boja.
Kad bi svijet funkcionirao kako si opisala, ja bih se odselila na pusti otok ...

Ti ne pratiš društveno-politička zbivanja, domaća i svjetska? Mene ono što nas godinama okružuje duboko deprimira i oko sebe vidim golemu količinu nesreće i nepravde, siromaštva, diskriminacije i korupcije (ne želim ovdje ići u detalje), a strahovito bih željela da se ljudi oko mene valjaju u svili i kadifi i da je sve hipijevski cvjetićasto.

Da, i ja sam (postala) introvert polupustinjak, i ja preferiram rasnu knjigu nad vrištavom halabukom nadrogirane kloake znojavih tjelesa koja se iduće jutro neće sjećati imena svojih pojebulja, ali osjetljiva sam na tuđi očaj. Vidim i neonski vatromet, ali bogami i oguljena, izobličena lica onih kojima je bog okrenuo dupence.

[Vivian Volcano]

fleur amour kaže:

Poznajem jednu umjetnicu,...

Poznajem jednu umjetnicu, ekscentričnu ne samo po djelima koje stvara nego i po tlačenju svojih bližnjih, jer se ne snalazi u svijetu oko sebe. A oni normalni kakvi jesu, to sve trpe jer je njihova. Ona pak sa svoje strane, odhebe sve kad joj nešto ne paše ili nije po njezinom. Perfidno koristi druge za svoje potrebe.
Tako (neki) umjetnici žive u svom svijetu i svojoj posebnosti i svim superlativima koje si im prišila, jer im upravo ovi koji su 'obični' osiguravaju prostor za to u svakodnevnoj egzistenciji.

Jedna k´o nijedna.

Većina ljudi koji se bave umjetnošću zapravo su najveći empati, jer ne samo da racijom prepoznaju emocije, već ih i osjećaju. A osjećanje je nužno za kreativnost.

A propos arogantnih iznimki koje drugima zagorčavaju život, povijest umjetnost vrvi titanima koji su u privatnom životu bili moralno vrlo dvojbeni, čak i ubojice, tako da to zapravo znači figu frišku.

Roman Polanski je drogirao i silovao maloljetnicu, Woody Alen je oženio vlastitu pokćerku i molestirao kći, Klaus Kinski je silovao vlastitu potomkinju, no njihovi filmovi i dalje su vrhunska ostvarenja i ultimativne poslastice

[fleur amour]

Vivian Volcano kaže:

Ti ne pratiš društveno-politička zbivanja, domaća i svjetska? Mene ono što nas godinama okružuje duboko deprimira i oko sebe vidim golemu količinu nesreće i nepravde, siromaštva, diskriminacije i korupcije (ne želim ovdje ići u detalje), a strahovito bih željela da se ljudi oko mene valjaju u svili i kadifi i da je sve hipijevski cvjetićasto.

Pratim, ali (više) ih ne puštam u sebe. Ono što gledam i čime se hranim je ljepota u svim oblicima i pojavnostima, ono božansko što možemo osjetiti u svijetu i nanjušiti u prirodi.

[krena]

Koju literaturu da nabavim ako želim saznati više o ovome? O čemu ja zapravo tačno govorim? Intuitivno sam osvijestila nešto, ali ne znam uopće u kojem smjeru da krenem dalje, ne znam čime sam to okružena.

Priključi se ovoj sekti: http://www.regionalexpress.hr/site/m...tvaranja_video

Polugola djevojka kao objekt stvaranja-VIDEO

KOMAJA -ČIN UMJETNIČKOG STVARANJA I OBLIK MEDITACIJE-SEXKLUZIVNO!!!
U okviru zimske škole Komaje, Junona Boninger, akademska slikarica, visoka svečenica Komajine crkve ljubavi iz Luzerna, održala predavanje o jednom od mnogobrojnih oblika meditacije, a to je umjetničko stvaranje.Završila je akademiju umjetnosti u Skoplju, no sada živi i stvara u Luzernu (Švicarska).....

https://www.youtube.com/watch?v=OBFjURcXiYo

[Vivian Volcano]

fleur amour kaže:

Pratim, ali (više) ih ne puštam u sebe. Ono što gledam i čime se hranim je ljepota u svim oblicima i pojavnostima, ono božansko što možemo osjetiti u svijetu i nanjušiti u prirodi.

I ja bih si rado dopustila taj luksuz. Ali onda, apsolutno bez iznimke, nailazim na komentare tipa, "pa gdje ti, pobogu, živiš?", "jesi pala s Marsa?", "joj, što si glupa, niš ne kužiš", "pa pred nosom ti oduzimaju vlastita prava, a ti se praviš toša, jesi ti normalna???", "ako se ti ne baviš politikom, politika će se baviti tobom" itd. Iskreno, mislim da ovako mogu živjeti potfutrani, elita na visokoj nozi s vilama na visokim šumovitim tajnovitim planinama, a mi bokci moramo glumiti revolucionare.



(Basta, gibam s foruma, posao čeka!)

[Leteća]

Klosta kaže:

Čitala sam te na topicu o NPD-u, imaš dobru ideju o čemu se radi, sigurno, štaviše, prepoznala si neke od vlastitih osobina.

Evo me, koka, sori kaj si čekala. Viša sila.

Ajmo po redu. Ono kaj sam prepoznala nisu neke moje nego svačije osobine koje su, ipak, kod većeg dijela populacije latentne. Umjetnici se lakše mogu "uštekati" u to, osobito glumci.

Nego, one vibrice kaj osjećaš kod nekih zapravo su vrlo prizemne i nemaju veze s okultizmom. To je zajebancija za klince i forumske retarde. Istina, može biti inspirativan za stvaranje djela u određenim žanrovima, ali to je sve.

Dakle, velika mistična istina glasi:
Ti tvoji umjetnici bi ti htjeli umetnuti svoju umjetninu.

Godine i spol tu nemaju baš neke veze - ta ekipa i nije nešto izbirljiva. Ako ti nisu napeti, potjeraj to, a ako jesu... hm... moglo bi ti biti zabavno.

[NiktaX]

demistifikacije su dosadne i nepotrebne.

nek se ta citirana iz uvodnog posta ne pita nego samo osjeća

[Leteća]

NiktaX kaže:

demistifikacije su dosadne i nepotrebne.

Možda tebi. Nekoga vesele. Neka cura vidi što joj je draže - mistifikacija na Magiji ili demistifikacija na Psihologiji.

NiktaX kaže:

nek se ta citirana iz uvodnog posta ne pita nego samo osjeća

Upravo to sam joj suptilno preporučila.

[bijelatama]

fleur amour kaže:

Daj reci ideju...

S nekog psihološkog gledišta, djevojka je fascinirana 'facama' iz umjetničkog svijeta i doživljava ih 'bogovima', laska joj njihova pažnja i želi biti dio tog svijeta dok istovremeno gubi svoj identitet. Zato se, kao, želi distancirati od njih, kako bi podigla vlastite moći (možda i samoobranu), da bude prihvaćena, da ta njihova pažnja ne nestane. Cura možda ima problema sa samopuzdanjem i definiranjem svog identiteta pa želi postati netko drugi, a u ovima, u tim krugovima, vidi tu novu sebe. Nije zadovoljna s onim što ima, već želi nešto više, bolje i moćnije... al pod koju cijenu, druga priča ...

odličan post!
žao mi je djevojke kol'ko je fascinirana i koliko je još daleko od poimanja da je vrijedna takva kakva je.