SAD vs Kina, što nam donosi budućnost?

[Fantasist]

p3ro kaže:

Naravno. I to je ono što je poprilično zastrašujuće jer EU će se naći između čekića i nakovnja te se nadam da će unatoć pedigreu presuditi interesi. A odlazak predsjednice u SAD te premijra u Izrael mogu značiti da je put već odabran iako tko zna

Možeš reći tko je čekić a tko nakovanj ?

Zatim treba sagledati što smo i gdje bili prije ulaska u EU, dakle neki benefiti i navodno loše strane..nema rasta gospodarstva bez da je to realno, baš kao što to radi Njemačka.

kaže sinoć u otvorenom (tema oko slabljenja kune), kinezi će nas plaćom stići za dvije tri godine...jedino što mi imamo a da je traženo, je more i turizam.
To što ne izvozimo u Kinu ili Indiju (potražnja tamo postoji, pola čovječanstva tamo živi), je druga priča.

[glosa]

vojvo kaže:

nije ironija da male države sa malo resursa na vrhu tablice već nužnost. Veća je ovisnost o vanjskom tržištu malih zemalja s malim domaćem tržištem nego kod većih zemalja.
evo npr. USA izvoz odnosno trgovina s ostatkom svijeta čini 14% njihovog ukupnog BDP-a što znači da ostatak dobivaju kroz unutarnju trgovinu i potrošnju
manje su ovisne i ne mogu prosperirati bez trgovine s drugima, veće mogu jer im je unutarnje tržište veće

Dakle, čim je tržište veće tim manje prosperitet ovisi o drugim faktorima. To je logično, pa zato ja svoj grincajg za juhu najviše volim kupovati na zagrebačkom Dolcu.

Najveće tržište je globalno svjetsko tržište bez restrikcija, a najveća društvena klasa je potrošačka. U nju je uključeno 100% stanovništva svijeta, od najbogatijih do najsiromašnijih i u njoj ne postoji sukob interesa. Svi žele kupiti ono što im je potrebno za najmanje novaca.

[p3ro]

Fantasist kaže:

Možeš reći tko je čekić a tko nakovanj ?

Zatim treba sagledati što smo i gdje bili prije ulaska u EU, dakle neki benefiti i navodno loše strane..nema rasta gospodarstva bez da je to realno, baš kao što to radi Njemačka.

kaže sinoć u otvorenom (tema oko slabljenja kune), kinezi će nas plaćom stići za dvije tri godine...jedino što mi imamo a da je traženo, je more i turizam.
To što ne izvozimo u Kinu ili Indiju (potražnja tamo postoji, pola čovječanstva tamo živi), je druga priča.

To cemo jos vidjeti ali sigurno je da EU nije ni jedno ni drugo.

Pa recimo prvo sto mi pada napamet je CEFTA koju smo zamjenili EU trzistem koje nas dampinskim cijenama tjera u propast ( npr.uvoz gaude porastao 300% od ulaska u EU).
Ima toga,bojim se i previše.

Mi smo u EU nebitni.Politika EU je nebitna i dobro je Trump rekao.EU je Njemacko oruđe.
Ali sa SAD-om nismo ako znamo odigrati svoje karte ispravno.

Nasi proizvodi su Kini nebitni.Sta ces im prodati?Brodove?Pa oni ih rade duplo vise za trostuko manje novaca.

Ne,nazalost mi svoj kapacitet nikad necemo doziviti ako budemo.okrenuti EU jer jacanje nasih kapaciteta slabi njihove ( primjer Rijecke luke ).

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

[Fantasist]

p3ro kaže:

To cemo jos vidjeti ali sigurno je da EU nije ni jedno ni drugo.

Pa recimo prvo sto mi pada napamet je CEFTA koju smo zamjenili EU trzistem koje nas dampinskim cijenama tjera u propast ( npr.uvoz gaude porastao 300% od ulaska u EU).
Ima toga,bojim se i previše.

Mi smo u EU nebitni.Politika EU je nebitna i dobro je Trump rekao.EU je Njemacko oruđe.
Ali sa SAD-om nismo ako znamo odigrati svoje karte ispravno.

Nasi proizvodi su Kini nebitni.Sta ces im prodati?Brodove?Pa oni ih rade duplo vise za trostuko manje novaca.

Ne,nazalost mi svoj kapacitet nikad necemo doziviti ako budemo.okrenuti EU jer jacanje nasih kapaciteta slabi njihove ( primjer Rijecke luke ).

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

Čuj neznam baš tko to niej dao luku i prolaz o kojem govori KGK, zatim Kineske ulagače u Hr. i sl., a imamo more..dakle pruga je bila tad aktualna koliko se sjećam.

Možda su to i američki interesi, ako se okrenu sebi možda nam sad dopuste da sami vodimo barem regionalnu politiku, odnosno sa nama sličnim zemljama.

Zašto misliš da nas Njemačka iskorištava (ali oni i uvoze, ljetuju kod nas itd.), pa zašto nemamo industriju i ljude koji bi umjesto da fizički odu raditi kod njih, radili u Hr. (zašto nemamo firme koje imaju uslugu i proizvod koji nema nitko ili rijetko, ajmo tako gledati)..naš problem je stručna radna snaga i ostali faktori konkurentnosti. Zapravo državu treba reformirati jer to je staro za današnje doba. Mentalitet i moral prva točka sigurno. Plenkovićeva vlada bi mogla uspjeti u tome, i zbog vremena i zbog nužnosti.

Što opravdava lošu politiku i ekonomiju prijeulaska u EU..dakle ako bi sutra izišli bilo bi samo lošije (npr. tko bi financirao seljake i poljoprivredu? jel bi to bilo jeftinije po kupca..), rumunji su u uniji pa vidi što se događa...dakle repovi prošlosti.

Naš put je turizam i otvorenost, ulaganje u znanje (nove generacije), sve ostalo će doći samo ako učimo od uspješnih a uz sve to koristimo vlastite prednosti.

[Zoran Oštrić]

Moja generacija živjela je do svojih zrelih godina u svijetu podijeljenom između dva bloka, okupljenih oko dvije velesile. Kad sam imao 32 godine, jedan od blokova se neočekivano, preko noći, raspao.

Nastao je svijet u kojem je ostala samo jedna velesila, plus koloplet drugih značajnih sila. Mic-po-mic je Kina, koja je na početku tog razdoblja bila tek najveća zemlja Trećeg svijeta (i nakon pokolja na Tien-an-menu izgledalo da ulazi u razdoblje nestabilnosti pa će otići putem SSSR-a), izrasla je do statusa velesile.

Na početku godine u kojoj navršavam 60, dogodio se novi nagli obrat (iako je njegovo približavanje godinama bilo uočljivo). Točka preokreta iz teorije uređenog kaosa, prelaz kvantitete u kvalitetu, nagla promjena strukture globalnih odnosa. U Sjedinjenim Američkim Državama je na vlast došao predstavnik proletarijata, te je u desetak dana razmontirao postojeću strukturu.

SAD su i dalje velesila, ali tek druga u svijetu. Nastupaju živčano i spletkare, a samouvjerena Kina se govorom Si Đinpinga, kao prvog govornika na Svjetskom ekonomskom foumu u Davosu tri dana prije Trumpove inauguracije, promovirala u prvu svjetsku velesilu. Ona brani slobodnu trgovinu, kao što su u doba svoje premoći činile SAD i ranije Velika Britanje.

Što pokazuje da kapitalizam nije umro, nego se i dalje preobražava, na početku šestog kondtratijevog ciklusa i četvrte industrijske revolucije.

Jedva čekam vidjeti, kakav će biti svijet kad budem imao 88.

[ruka-slave]

Zoran Oštrić kaže:

Jedva čekam vidjeti, kakav će biti svijet kad budem imao 88.

Sneak peek

[Taroth]

ne znam zasto ljudi toliko pljescu Kini...

cak i u africkim zemljama gdje su dosle kineske firme su se desile pobune protiv novih poslodavaca, pa cak i zal za bivsim kolonistima (gledao dokumentarac). Opcenito, kineski kapitalizam
je cesto vrsta brutalnijeg kolonijalizma od dosad vidjenog...
drugo, kina je narasla na jeftinoj radnoj snazi i socijalnom dumpingu... zatim na nepostivanju intelektualnog vlasnistva, a na kraju na spijuniranju i kradji raznih poslovnih/industrijskih tajni..

i na kraju, Kina ima svojih velikih problema. Prvo tu je zagadjenje, koje dovodi do toga da je trenutno 10% novorodjencadi prerano rodjeno ili rodjeno sa problemima.
Neka od najvecih jezera nestaju radi pretjeranog rudarenja, pa su problemi sa nedostatkom vode uskoro moguci..
last, but not the least, kineske devizne rezerve se rapidno tope... sa 4 tr. usd, su u nesto vise od godinu dana dosli na 3 tr. usd, i to uz sve mjere ogranicavanja transfera novca..
da li znate da npr. svaka osoba u kini ne moze kupiti godisnje vise od 50.000 usd u stranoj valuti?

pad cijena dionica koji se nedavno desio je uplasio kinesku vladajucu partiju, jer u toj zemlji ne postoji mirovinski fond kao sto ga mi imamo u hrvatskoj, nego umirovljenici ulazu u dionice..
zamislite raspolozenja naroda kada se umirovljenici nadju u financijskim problemima jer su dionice pale... pad cijena dionica je zaustavljen zaustavljanjem trgovanja, ogranicavanjem prometa, itd.. dakle, nicim vidjenim i dozvoljenim na zapadu..

tako da, ne bi ja mijenjao SAD za Kinu

[glosa]

Zoran Oštrić kaže:

Moja generacija živjela je do svojih zrelih godina u svijetu podijeljenom između dva bloka, okupljenih oko dvije velesile. Kad sam imao 32 godine, jedan od blokova se neočekivano, preko noći, raspao.

Nastao je svijet u kojem je ostala samo jedna velesila, plus koloplet drugih značajnih sila. Mic-po-mic je Kina, koja je na početku tog razdoblja bila tek najveća zemlja Trećeg svijeta (i nakon pokolja na Tien-an-menu izgledalo da ulazi u razdoblje nestabilnosti pa će otići putem SSSR-a), izrasla je do statusa velesile.

Na početku godine u kojoj navršavam 60, dogodio se novi nagli obrat (iako je njegovo približavanje godinama bilo uočljivo). Točka preokreta iz teorije uređenog kaosa, prelaz kvantitete u kvalitetu, nagla promjena strukture globalnih odnosa. U Sjedinjenim Američkim Državama je na vlast došao predstavnik proletarijata, te je u desetak dana razmontirao postojeću strukturu.

SAD su i dalje velesila, ali tek druga u svijetu. Nastupaju živčano i spletkare, a samouvjerena Kina se govorom Si Đinpinga, kao prvog govornika na Svjetskom ekonomskom foumu u Davosu tri dana prije Trumpove inauguracije, promovirala u prvu svjetsku velesilu. Ona brani slobodnu trgovinu, kao što su u doba svoje premoći činile SAD i ranije Velika Britanje.

Što pokazuje da kapitalizam nije umro, nego se i dalje preobražava, na početku šestog kondtratijevog ciklusa i četvrte industrijske revolucije.

Jedva čekam vidjeti, kakav će biti svijet kad budem imao 88.

US of A je još uvijek velesila numero uno ali je njihov predsjednik u ime radničke klase odlučio da u budućnosti to nebude. Njegov antiglobalistički stav, trgovinski protekcionizam i monetarni intervencionizam ako u tome ustraje učiniti će svoje. Još je prerano ekstrapolirati njegovu politiku u budućnost jer su otpori ogromni i svašta se može još dogoditi. Jedno je sigurno a to je da su burna i zanimljiva vremena pred nama.

[Zoran Oštrić]

Taroth kaže:

ne znam zasto ljudi toliko pljescu Kini...

Nije to pljeskanje (barem ne od mene!), nego samo konstatacija stanja.

cak i u africkim zemljama gdje su dosle kineske firme su se desile pobune protiv novih poslodavaca, pa cak i zal za bivsim kolonistima (gledao dokumentarac). Opcenito, kineski kapitalizam je cesto vrsta brutalnijeg kolonijalizma od dosad vidjenog...

Slažem se, gledao i ja. Čitao sam i neke knjige. Iako bi dublja i svestranija analiza bila potrebna da se sve pohvata i procjeni.

drugo, kina je narasla na jeftinoj radnoj snazi i socijalnom dumpingu... zatim na nepostivanju intelektualnog vlasnistva, a na kraju na spijuniranju i kradji raznih poslovnih/industrijskih tajni..

A eto, i to je metoda da narasteš! Sada se znatno okreću i novim tehnologijama. Kako je u uvodnom postu, puno ulažu u istraživanje i razvoj idr..

i na kraju, Kina ima svojih velikih problema. Prvo tu je zagadjenje, koje dovodi do toga da je trenutno 10% novorodjencadi prerano rodjeno ili rodjeno sa problemima.

Naravno. Pisao sam o tome nekoliko puta. Ipak, ozbiljno su shvalili situaciju i u pposljednjih desetak godina poduzimaju mjere za poboljšanje stanja i generalni zaokret, u čemu postižu i prve uspjehe. U "čistu energiju" do 2020. zamjeravaju uložiti 360 milijardi dolara.

Prošle godine, kao dio kineskog "Rata protiv zagađivanja", Peking je zatvorio 335 tvornica i naredio da se 400.000 vozila s visokim emisijama maknu sa cesta. To daje rezultate: prema podacima Pekinšskog gradksog ureda za zaštitu okoliša, broj "dana s plavim nebom" je prošle godine bio 198, dok je godinu dana ranije bio samo 12.

China plans to create 13 million clean energy jobs by 2020.

Sustav i dalje funkcionira. Pokazuje žilavost i prilagodljivost, kao što je osobina kapitalizma generalno. Naravno, hoće li doći do većih potresa, ne znamo. Vjerojatno hoće, prije ili kasnije.

[cestar]

Zoran Oštrić kaže:

Na početku godine u kojoj navršavam 60, dogodio se novi nagli obrat (iako je njegovo približavanje godinama bilo uočljivo). Točka preokreta iz teorije uređenog kaosa, prelaz kvantitete u kvalitetu, nagla promjena strukture globalnih odnosa. U Sjedinjenim Američkim Državama je na vlast došao predstavnik proletarijata, te je u desetak dana razmontirao postojeću strukturu.

Ovo boldano je vrlo hrabro reći... za sada. I nikakva struktura još nije "razmontirana".

SAD su i dalje velesila, ali tek druga u svijetu. Nastupaju živčano i spletkare, a samouvjerena Kina se govorom Si Đinpinga, kao prvog govornika na Svjetskom ekonomskom foumu u Davosu tri dana prije Trumpove inauguracije, promovirala u prvu svjetsku velesilu. Ona brani slobodnu trgovinu, kao što su u doba svoje premoći činile SAD i ranije Velika Britanje.

Što pokazuje da kapitalizam nije umro, nego se i dalje preobražava, na početku šestog kondtratijevog ciklusa i četvrte industrijske revolucije.

Jedva čekam vidjeti, kakav će biti svijet kad budem imao 88.

Ne može se govoriti kako danas neka država "brani slobodnu trgovinu" u onom smislu koji je ta izjava imala prije 150 godina.
Ne može danas jedna zemlja, ma kako velika bila, "braniti globalni sustav".

Točno je da se kapitalizam preobražava i to će još dugo tako biti. Problem vidim u naravi preobražaja, jer neke društvene i političke pretpostavke razvijenog kapitalizma na Zapadu (demokracija, liberalizam...) ne šire se paralelno sa širenjem kapitalizma... ili u vrlo ograničenoj mjeri.
Ne mislim pritom na kojekakve "obojane revolucije" i/ili vojne intervencije, analogno ranijoj "bratskoj pomoći" sa širenjem realnog socijalizma.

Preporučujem pogled na ovu sliku...

https://www.atkearney.com/documents/...=1450376995605

... sa From Globalization to Islandization - Council Perspective | January 2016


Pogledajte grafikon na slici sa prvog linka, na kojem su osi ekonomskog rasta (horizontalno) i geopolitičke povezanosti (vertikalno).
Autori su prezentirali različite trendove globalizacije u budućnosti... nastavak rasta dosadašnje globalizacije, multipolarna (usporena) globalizacija, regresija ('islandization')... te, meni posebno interesantna, 'Commonization'.

[Zoran Oštrić]

cestar kaže:

Ne može se govoriti kako danas neka država "brani slobodnu trgovinu" u onom smislu koji je ta izjava imala prije 150 godina.

Naravno da se situacija stubokom promijenila. Je li se promijenio "način" ili "smisao", da ne cjepidlačimo. Neke načelne diskusije su u istim parametrima, protekcioniazma je postojao i onda, kao i njemački kameralizam, "nacionalna ekonomija", ordoliberalizam.

Ne može danas jedna zemlja, ma kako velika bila, "braniti globalni sustav".

Naravno, ali Kina nije sama.

Objavio sam jedan opsežni članak o tome jučer, ali sam upozoren da ne smijem davati linkove na svoje blogove, a ne da mi se dugački tekst kopipejstati ovdje. Uglavnom, tu su i Njemačka i drugi.

»Cijeli je sustav funkcionirao tako, da su Njemačka i Kina puno više prodavale nego kupovale, te akumulirale novac, koji su ulagali u razvoj. SAD su trošile i troše više nego prodaju, a to nadoknađuju zahvaljujući monopolu dolara kao svjetske valute. Tako je sustav neko vrijeme u dinamičkoj ravnoteži. Ali to ne može ostati zauvijek. «

Problem vidim u naravi preobražaja, jer neke društvene i političke pretpostavke razvijenog kapitalizma na Zapadu (demokracija, liberalizam...) ne šire se paralelno sa širenjem kapitalizma

Slažem se. Dapače, idemo i u obrnutom smjeru. Još jedan citat iz spomenutog članka:

»U kontekstu informacija o srdačnim odnosima nove američke vlade i autoritarnog ruskog režima, vrijedi spomenuti i vijest da je Reuters izdao upute svojim novinarima o ponašanju prema Trumpovoj administraciji. Oni se moraju prilagoditi novoj situaciji, koja počinje nalikovati radu novinara u zemljama s autoritarnim režimima, u kojima snažni vođe prijete novinarima, a službeni izvori su vrlo nepouzdani.«

Postoji mogućnost da i SAD slijedećih mjeseci evoluiraju u smjeru koji je omogućio čvrstu vlast Vladimiru Putinu.

»Po klasičnoj šemi autoritarne vlasti, obični ljudi zadovoljni su žrtvovanjem dijela sloboda u zamjenu za sigurnost. Vrlo mali krug oligarha kontrolira ogromna bogatsva, ali i malim ljudima ponešto kapne, pa su zadovoljni. Slično kao u Hrvatskoj (koja nema naftu, plin i ugljen, ali ima turizam i doznake radnika iz inozemstva, da se spriječi potpuni kolaps bilance plaćanja s inozemstvom).«

[cestar]

Zoran Oštrić kaže:

Objavio sam jedan opsežni članak o tome jučer, ali sam upozoren da ne smijem davati linkove na svoje blogove, a ne da mi se dugački tekst kopipejstati ovdje. Uglavnom, tu su i Njemačka i drugi.

»Cijeli je sustav funkcionirao tako, da su Njemačka i Kina puno više prodavale nego kupovale, te akumulirale novac, koji su ulagali u razvoj. SAD su trošile i troše više nego prodaju, a to nadoknađuju zahvaljujući monopolu dolara kao svjetske valute. Tako je sustav neko vrijeme u dinamičkoj ravnoteži. Ali to ne može ostati zauvijek. «

Prvo, pohvale za blog, kolega... meni zanimljive teme i obrada, održiva poljoprivreda i energetika.

Vezano za trajne trgovinske deficite i suficite koje spominjete...

A US Retreat on Global Trade Will Not Lead to a Shift in Power

U članku ima dosta toga za analizirati, ali osnovni zaključak iz njega je ovaj, po meni...

Pribjegavanje protekcionističkim mjerama si jedna supersila sa ogromnim unutarnjim tržištem, raznolikom proizvodnjom i trgovinskim deficitom može i priuštiti... u granicama, naravno. Samo, u tom slučaju je još nužnija izmjena sadašnjeg svjetskog monetarnog sustava.

Nekakav novi Bretton Woods dogovor izgleda nužan, ali uvelike različit od originalnog, koji je us dolaru osigurao mjesto globalne valute (sasvim razumljivo, obzirom na tadašnje okolnosti). Tada je kontroverzni Harry Dexter White (optužen poslije rata za špijunažu u korist SSSR-a) navodno izmanipulirao J.M.Keynesa, britanskog predstavnika, koji je htio internacionalnu valutu ("bancor") deponiranu u centralnim bankama kao rezerva i korištenu za transakcije samo između tih banaka.
Taj je status i konvertibilnost za zlato prepušten američkom dolaru, što je tada jedva bilo moguće izbjeći.

Kako je za "novi Bretton Woods" nužna politička volja glavnih igrača i svijest o tome da će se u prijelaznom razdoblju morati doživjeti možda i pad BDP-a na svjetskoj razini, na njega će se ići tek kad stvarno "dogori do noktiju".

Slažem se. Dapače, idemo i u obrnutom smjeru. Još jedan citat iz spomenutog članka:

»U kontekstu informacija o srdačnim odnosima nove američke vlade i autoritarnog ruskog režima, vrijedi spomenuti i vijest da je Reuters izdao upute svojim novinarima o ponašanju prema Trumpovoj administraciji. Oni se moraju prilagoditi novoj situaciji, koja počinje nalikovati radu novinara u zemljama s autoritarnim režimima, u kojima snažni vođe prijete novinarima, a službeni izvori su vrlo nepouzdani.«

Postoji mogućnost da i SAD slijedećih mjeseci evoluiraju u smjeru koji je omogućio čvrstu vlast Vladimiru Putinu.

»Po klasičnoj šemi autoritarne vlasti, obični ljudi zadovoljni su žrtvovanjem dijela sloboda u zamjenu za sigurnost. Vrlo mali krug oligarha kontrolira ogromna bogatsva, ali i malim ljudima ponešto kapne, pa su zadovoljni. Slično kao u Hrvatskoj (koja nema naftu, plin i ugljen, ali ima turizam i doznake radnika iz inozemstva, da se spriječi potpuni kolaps bilance plaćanja s inozemstvom).«

Ja se još uvijek nadam kočnicama u tom smjeru. Ode li se predaleko, tada je, svojevremeno poznata teorija J.K.Galbraitha iz 60-tih o konvergenciji kapitalizma i socijalizma (sovjetskog tipa) bila proročanski točna, bez obzira na pad Berlinskog zida i "kraj povijesti".

Na žalost, ta konvergencija ne izgleda baš kao procvat nove civilizacije... blago rečeno.

Trump samo otvorenije gura već odavno započeti trend, njegov prethodnik se skrivao iza nekakvog "globalističkog pseudoliberalizma", ne znam kako bih nazvao taj miks.

[glosa]

Konvergencije političko-ekonomskih ideologija su prilagodbe stvarnosti a ne kreacije nekog novog sustava. Neke osnovne zakone ekonomije, bez obzira bili nam poznati ili ne, priznali ih mi ili ne, nemoguće je mjenjati, njima se društvo i politika mogu jedino prilagoditi.

Zna se u kojem smjeru djeluje sila teža. Onaj tko to nezna neka se popne na krov kuće i skoči. Brzo će saznat istinu.

[cestar]

glosa kaže:

Konvergencije političko-ekonomskih ideologija su prilagodbe stvarnosti a ne kreacije nekog novog sustava. Neke osnovne zakone ekonomije, bez obzira bili nam poznati ili ne, priznali ih mi ili ne, nemoguće je mjenjati, njima se društvo i politika mogu jedino prilagoditi.

Zna se u kojem smjeru djeluje sila teža. Onaj tko to nezna neka se popne na krov kuće i skoči. Brzo će saznat istinu.

Ta prilagodba ne teče isključivo u jednom smjeru, u nekoj mjeri se društveno-ekonomska "stvarnost" podvrgava pritisku onih koji zastupaju neku ideologiju.

Neki osnovni zakoni ekonomije su truizmi, istina, neki ovise o ljudskom ponašanju... no općenito, ekonomski zakoni nisu toliko egzaktni poput onih u prirodnim znanostima, pogotovo kao što je zakon gravitacije, npr.

Prof. Schumpeter: "Ekonomski zakoni su mnogo manje stabilni nego što su zakoni prirodnih znanosti... i ponašaju se različito pod različitim društveno-institucionalnim uvjetima"

Economic Laws: Useful Notes on the Nature of Economic Laws

[glosa]

Linija manjeg otpora je univerzalan zakon bilo da se radi o toku vode ili trgovini. Onaj tko pokušava takvom toku postavljati brane, prije ili kasnije će izgubiti bitku.

[thortwins]

Angel_of_Death kaže:

Očito to nije svakome jasno kad se mnogi ljudi na svim razinama i u kutcima svijeta protive globalizaciji i smatraju je negativnom pojavom koja uništava šanse za razvoj ogromne većine nauštrb najbogatijih te briše nacionalne, kulturne i etičke vrijednosti.

Iluzorno je govoriti o slobodnom tržištu bilo gdje na svijetu, a pogotovo ne u Kini. Konkretno osim velikog ili isključivog udjela državnih kompanija u svim bitnim granama gospodarstva, Kina ih također štiti od vanjske konkurencije. Te iste državne kompanije postaju državne multinacionalne korporacije koje dobit i utjecaj u drugim državama donose kineskoj državi. Kinez ne ide kamo Amerikanac okolo ubijati, rušiti i svrgavati već polagano i strpljivo kupuje i gradi.

Normalno je da oni koriste postojeće efekte globalizacije na kojima se mogu dodatno obogatiti i razviti, ali taj razvoj je velikim dijelom programiran i kontroliran od strane države.
Kinezi u zadnjih pola stoljeća funkcioniraju puno drugačije od zapadnog uma koji je ispran kroz ideologije, medije i obrazovni sustav. Kinezi rade dugoročno, gledaju benefite cijele države, stvaraju ogroman i educiran srednji sloj koji će kroz pet godina obuhvatiti tri četvrtine kineskog stanovništva. Od zemlje u kojoj je vladalo ogromno siromaštvo su došli do jedne od zemalja sa najmanjim postotkom siromašnih u svijetu.

Lijevo i desno u politici su dvije imaginarne kutije koje ne postoje u realnom svijetu, a njihov cilj je imobilizacija razmišljanja izvan tih kutija.
Kinesko vodstvo je odavno počelo razmišljati izvan i njihov sustav ne može stati u nijednu od postojećih kutija jer crpi ono što smatraju najboljim za Kinu u njima iz svake od njih.

Inače jako dobar post, samo ovo boldano...

Kina do sada nije imala nikakve šanse širiti se vojno, nego je širila gospodarski utjecaj.
A nije baš da se kinesko vodstvo ustručavalo vojno intervenirati. Intervenirali su u Korejski rat, okupirali Tibet, vodili rat sa Indijom oko Kašmira, sa Vijetnamom, čak i pogranične bitke sa Sovjetskim savezom. Na more do sada nisu mogli jer im je mornarica bila potpuno bespomoćna u usporedbi sa USN .
Ali to se mijenja.
Čim su ojačali, već svojataju cijelo Južnokinesko more.

[cestar]

addx kaže:

Ti si u demokratskoj drzavi s drzavljanima. Zajedno birate vladu, uredjujete drustvo, postivate zakone donesene kroz demokratske procese, tvorite drustvo, stitite nacin zivota koji mislite da je ispravan za vas.

Vecina drzava je nastala iz etnickih skupina, ali to je sasvim nebitno. Bitno je da nije moguce sacuvati raznolikost drustava bez drzava, a bez raznolikosti drustava nestat ce mnogo raznolikosti pojedinaca a to veliko jedno drustvo se nece imati u kome ogledati.

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

Uvijek me iznenadi koliko neki ljudi uzimaju "zdravo za gotovo" društvene prepostavke postojanja kapitalizma. Smatraju da je glavni problem otpor "slobodnom djelovanju tržišnih zakonitosti", a te zakonitosti su apstrakcija ako njihovo djelovanje promatramo van zatečene društvene strukture.

Unutar država se odvija veliki dio političkih procesa, točno je da su "nacionalne države premale za velike i prevelike za male probleme", ali za neke vrlo bitne su "taman"...

Raznolikost društva, bogatstvo oblika organizacija i njihovih uloga, nužna je za zdravi razvoj.

[Trupina]

vmro kaže:

Naceo si najvece ogranicenje Kine, a to je sto zapad ima kulturnu hegemoniju, ili kako Raspudic kaze `vladanje dusama i ljudskim umom`...Cela zabavna, pop industrija, NVO sektor i t.d imaju tako veliku ulogu koju uvek potcenimo...Kina ima pre svega ogromnu jezicnu barijeru, pa onda i civilizacijski pogled...

Slozio bih se da je zapadna propaganda vrlo jaka, suptilna i sofisticirana, samo ne mislim da je toliko jaka da bi se to moglo nazvati hegemonijom. Propagandu (u ovom slucaju istocnu) je tesko primjetiti jer je propaganda dobrim dijelom manipulacija, i kao takva, po definiciji, nevidljiva zrtvi.

O istocnoj propagandi se pocelo vise pricati relativno nedavno, u kontekstu internetskih trolova i rata u Ukrajini, fake news i americkih izbora 2016. Medjutim, sovjetski prebjezi (Golitsyn, Kalugin, Mitkrokhin, Bezmenov) jos davno su pisali o KGB-ovoj dugorocnoj (60-ak godina vec) strategiji moralnog i psiholoskog rastakanja zapada, putem npr. pokreta za razoruzanje, pokreta za jednakopravnost rasa, feminizma, teorija o ubojstvu JFK-a, teorija o laziranom slijetanju na mjesec, itd. Takodjer, po njima je temeljna pogreska zapada sto su KGB promatrali kao jos jednu spijunsku agenciju, dok je psiholosko podrivanje zapada "srce i dusa" KGB-a, a spijuniranje tek sporedna aktivnost. Razlog zbog kojeg na temi o sukobu Amerike i Kine uostalom pisem o Rusima, SSSR-u i KGB-u, je Golitsynova teorija da su Rusija/SSSR i Kina uvijek bili daleko blizi nego sto se na povrsini cini, da je njihov sukob fingiran i samo jedna od KGB-ovih prijevara, i da ih u ovom kontekstu treba promatrati kao monolit, kao "istok" recimo.

Koliko sve te teorije zvucale nevjerovatno, opazam neke stvari koje me navode da su u mnogo cemu tacne. Npr., ne znam kakva su vasa osobna iskustva, ali posljednjih godina (recimo od napada na Irak u 2003. ali posebno nekoliko zadnjih godina) primjecujem vrlo zanimljiv trend, a to je da ljudi, i lijevi i desni, pocinju mrziti Ameriku a simpatizirati Rusiju. Zanimljivo u svemu tome je da smo pozitivnije misljenje o Americi i negativnije o Rusima imali prije 30 godina, dok smo bili socijalisticka zemlja vodjena komunistickom partijom i vojno blizi Rusima, nego sada dok smo kapitalisticka zemlja, clanica EU i NATO-a. Izvana, citajuci velikotirazne novine i gledajuci TV, covjek bio rekao da smo dobar i poslusan vazal, cvrsto na liniji, ali u obicnom narodu se primjeti drugaciji sentiment.

Ne znam koliko bi se zapad trebao uznemiravati zbog toga, mozda je sve to nebitno, a mozda se pokaze da je i te kako bitno ako se za pet ili deset godina Rusi odluce zaletiti do Rajne, La Manchea ili Gibraltara (i prokrciti put sa 50-100 atomskih). Zanima me koliko bi se Hrvata poslanih da u okviru NATO-a brani npr. Szczecin ili Debrecen hrabro borilo, koliko bi ih se predalo nakon prvog ruskog metka, a koliko bi ih se predalo i preslo na rusku stranu.

[Defke]

Trupina kaže:

Koliko sve te teorije zvucale nevjerovatno, opazam neke stvari koje me navode da su u mnogo cemu tacne. Npr., ne znam kakva su vasa osobna iskustva, ali posljednjih godina (recimo od napada na Irak u 2003. ali posebno nekoliko zadnjih godina) primjecujem vrlo zanimljiv trend, a to je da ljudi, i lijevi i desni, pocinju mrziti Ameriku a simpatizirati Rusiju. Zanimljivo u svemu tome je da smo pozitivnije misljenje o Americi i negativnije o Rusima imali prije 30 godina, dok smo bili socijalisticka zemlja vodjena komunistickom partijom i vojno blizi Rusima, nego sada dok smo kapitalisticka zemlja, clanica EU i NATO-a. Izvana, citajuci velikotirazne novine i gledajuci TV, covjek bio rekao da smo dobar i poslusan vazal, cvrsto na liniji, ali u obicnom narodu se primjeti drugaciji sentiment.

Pa i na pocetku 20. veka su Hrvati verovatno vise voleli Srbe od Austrijanaca, pa se to ubrzo potpuno promenilo. Lako je nesto voleti sa distance, a teze kada prolazite kroz realne situacije i nesuglasice u saradnji. Zato mi iz ex-SFRJ blaze gledamo na Ruse od svih koji su zapravo ziveli pod njima.

Zato se Amerikom daleko vise odusevljavaju recimo Indijci nego Francuzi, iako su im ovi drugi daleko blizi i po ideologiji i po mentalitetu i po uredjenju.

Teorija da KGB psiholoski rastace zapad, kada se u praksi upravo dogodilo suprotno (rastakanje SSSR-a od strane zapada, i potpuno okretanje vecine njegovih bivsih republika protiv Rusa), je smesna i neutemeljena u praksi.

[Trupina]

Defke kaže:

Teorija da KGB psiholoski rastace zapad, kada se u praksi upravo dogodilo suprotno (rastakanje SSSR-a od strane zapada, i potpuno okretanje vecine njegovih bivsih republika protiv Rusa), je smesna i neutemeljena u praksi.

Rastakanje zapada od strane istoka i rastakanje Rusije od strane zapada su dva medjusobno neovisna procesa, koja se mogu dogadjati istovremeno, tako da postojanje jednog nije dokaz za nepostojanje drugog. Sam sam rekao da je zapadna propaganda vrlo jaka, ali i obrazlozio zasto mislim da je se ne bi moglo zvati hegemonijom.

Alternativni pogled na raspad SSSR-a je detaljno prikazan u knjigama spomenutog Golitsyna, koji, ukratko, tvrdi da je komunizam odglumio svoju smrt. Koliko ima istine u tome ne znam, ali mislim da treba sa respektom saslusati majora KGB-a koji je 1984 predvidio pad Berlinskog zida, ujedinjenje Njemacke i dolazak "demokracije" U SSSR.