Vedro nezadovoljstvo

[Mala Leona]

Velika subota (vazmeno bdijenje) započinje paljenjem novog ognja.
USKRSNA SVIJEĆA je u središtu pažnje. Vjernici dolaze sa svojim svijećama (najbolje bi bilo donijeti svoju krsnu svijeću) i pale ju sa uskrsne svijeće.
Svijeća predstavlja sliku vjere koja se upalila na krštenju.
Velika subota je prisjećanje na sve što smo prošli ranije i ulazak u otajstvo Božje ljubavi koja nas pere.
Nauči i ti biti hrana za druge. Jer tako se Isus nama daje.
Vjera se rađa u Crkvi. Vjeru smo dobili od drugih.
Kada izgubiš vjeru, možeš ju pronaći u zajednici koja se zove Crkva.
Uskrsna svijeća predstavlja Isusa Krista.
Važno je upaliti to svjetlo ispred sebe da ne lupamo glavom u mračnim ulicama našega života.
Bog je Stvoritelj i sve dolazi od Njega. Moj život je dar i radost. I sve je dobro.
Kad ti se čini da ti Bog nešto uzima, znaj da Bog ništa ne uzima i sve ti daje.
Bog je jači od naših strahova. To čega se bojimo, bojimo se jer smo sami. Isus nas poziva da mu damo povjerenje i da mu dopustimo da bude uz nas i pomogne nam nositi taj naš križ. Isus uživa u odnosu s nama i voli nas upravo takve kakvi jesmo, takve prljave. On nas želi oprati. Uđimo u taj duh, u to raspoloženje, da nam ti simboli obnove našu vjeru iznutra. Bolest je prilika za povjerenje u Njega.
Evanđelje o usksnuću je evanđelje o praznom grobu.
To je iskustvo smrti i uskrsnuća.
U životu ne postoji točka, već samo zarez.
Isus je jači od smrti, i ne postoji kraj nego samo novi početak.
♡ USKRSNU ISUS DOISTA ♡

[Mala Leona]

Isusovo uskrsnuće je naše uskrsnuće.
Uistinu, nikakve mi koristi ne bi imali od toga što je Isus uskrsnuo a da nećemo uskrsnuti mi.
Svojim uskrsnućem Isus nas je spasio od smrti duše i tijela. On je zato i došao na ovaj svijet. Ono što se dogodilo Isusu dogodit će se i nama.
Svojim uskrsnućem Isus je pobijedio smrt i nama otvorio vrata vječnosti. Njegovo uskrsnuće je garancija našega uskrsnuća.
Apostol Pavao kaže Rimljanima i nama: “Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen”. (10,9). I dalje nastavlja: “Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša pod Duhu svome koji prebiva u vama (Rim 8,11).
Uskrsnuće tijela je potrebno jer tijelo umire.
Duša ne umire. Ona je besmrtna.
Mi vjerujemo u uskrsnuće tijela i život vječni.
Katekizam katoličke Crkve citira Tertulijana koji je rekao:
“Tijelo je stožer spasenja”.
Mi vjerujemo u Boga koji je stvoritelj tijela;
vjerujemo u Riječ koja je postala tijelom da otkupi tijelo;
vjerujemo u uskrsnuće tijela, dovršetak stvorenja i otkupljenje tijela.
“Uskrsnuće tijela” znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša “smrtna tijela” (Rim 8,11) oživjeti.
Uskrsnuće Kristovo pokazuje da Bog voli tijelo i da će naše tijelo uskrsnuti.
Mi ćemo dobiti uskrslo tijelo.
Da Krist nije uskrsnuo mi bi bili prevareni ljudi.
Bog i nas želi usrećiti.
Bol nema zadnju riječ.
Bolest nema zadnju riječ.
Smrt nema zadnju riječ.
Zadnju riječ ima radost uskrsnuća na novi vječni život.
Uskrslo tijelo je zdravo. Uskrslo tijelo se može pretvoriti u kruh da ga žvačemo. (Euharistija) Apostol Pavao kaže da će uskrslo tijelo biti neraspadljivo, proslavljeno, sjajno, jako, silno, duhovno i nebesko. (v. 1 Kor 15, 42-49).
Zato se isplati živjeti s Isusom koji je jedini Put, Istina i Život!
Isus je uskrsnuo!
On je živ i s nama je!
Aleluja!

[Da Kang]

faljen isukrst i sretan ti vaskrs šećeriću...
sva sreća da imamo tebe, mi zalutale ovčice, da nas pocjetiš da slavimo Gospodina

[Ms. Ella]

Da Kang kaže:

faljen isukrst i sretan ti vaskrs šećeriću...
sva sreća da imamo tebe, mi zalutale ovčice, da nas pocjetiš da slavimo Gospodina

Da Kang, moraš pazit sa stvarima sa kojima se igraš, jer naš Bog je jedan veliki osvetnik. Osvetoljubiv je. Kada ima neprijatelja, Bog učini da se njegov najveći neprijatelj zaljubi u njega.
Samim time što čitaš i pratiš ovu temu očito da te nešto jako pogodilo u srce. Pazi da se ne zaljubiš u Isusa i Njegovu riječ jer to bi bila Božja osveta. Bog je taj koji svojom ljubavlju gađa u srce neprijatelju.

Mir i blagoslov svima koji slave Uskrs!
https://goo.gl/images/oK6huL

[Mala Leona]

Svi oni koji žele živjeti s Bogom bit će progonjeni. (2.Timoteju 3:12)
Kada te prijatelji ostave zbog Krista, ili ti se kolege izruguju, kada te rodbina i tvoji najbliži ocrnjuju zbog Krista, tada znaj da je Bog s tobom
više nego ikad prije. 
Isus je rekao: „ Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač. Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve. Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani.
Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan.
Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan.“ (Matej 10:34-37)
Isus je znao da će se mnogima od nas kršćana, zbog toga što smo spašeni, naši prijatelji protiviti.
Nemoj odustati od svog hoda s Bogom zbog pritiska ljudi!
To se ne isplati!
Život s Bogom koji si primio je najdragocjenije što imaš. Nemoj ga ispustiti ni pod koju cijenu. 
Neki ljudi nakon spasenja dožive progonstvo od svojih najbližih, te odustanu od svog hoda s Bogom kako bi sačuvali „mir u kući“. Naprave kompromis tamo gdje ne bi trebali.
Na kraju izgube svoj odnos s Bogom, a ni odnosi u obitelji ne budu kakvi bi trebali biti. 
Drugi pak odluče nastaviti svoj hod s Bogom. Ukućanima pokazuju poštovanje i ljubav, ali ne popuštaju njihovim pritiscima. Mnogi su tako prošli kroz teško razdoblje, ali i dočekali spasenje svoje obitelji. 
Odluči da ćeš slijediti Isusa ma kakvu cijenu morao platiti.
Osoba koja napravi takvu odluku sigurno se neće razočarati.
Ona će imati mnogo plodova u svome životu. 

♡Isus♡

[Mala Leona]

Često možemo čut kako ljudi govore da strah čovjeka paralizira. Ali to nije istina. Strah čovjeka pokreće i tjera ga da učini nešto i to, u većini slučajeva, nešto krivo.
Ono bitno što Isus kaže je: " Ne bojte se!"
Oh, kako li je često tebi i meni potrebna ta riječ?
Ne boj se!
Zbog čega ti i ja žurimo u životu?
Od čega ti i ja bježimo?
Koji nas to strahovi dovode do toga da ti i ja pogriješimo?
Vrlo često, gotovo uvijek kada griješimo vodimo se nekim strahom.
Bojimo se da ćemo nešto napraviti, da ćemo nešto izgubiti i onda napravimo nešto sasvim krivo.
To je kao oni studenti koji se boje da neće uspjet na ispitu, pa onda se izgube u svemu i svačemu i ne nauče ono što treba i na kraju padnu.
Strahovi su ti koji nas dovode do nezadovoljstva, do očaja. A Isus kaže:
Ne boj se!
Predaj se u moje ruke!
Zagrli mene!
Pođi sa mnom!
Idi za mnom!
Nemoj se opterećivati svime i svačime. Jer ne trebaš sve napravit.
Samo ono što je potrebno, što je nužno.
Nemoj gubit svoje snage na sve i svašta.

[Mala Leona]

Tko god čita Isusove riječi o prosidbenoj molitvi otvoreno i nepristrano, bit će dirnut: jednostavno molite, kaže Isus, i dobit ćete. Velika se nada rađa u našim srcima.
Je li to zaista istina?
Trebamo li ga držat za riječ i prihvatit se molitve- i dobit ćemo sve što želimo i što nam je potrebno. Ali naše iskustvo često ubije nadu. Često smo se dosad razočarali u molitvi! Isusove riječi nikako ne mogu značiti ono što vele. Ako one to znače, kako da mi protumačimo svoje neuspjehe u molitvi?
Odgovor je vrlo jednostavan.
Ako nismo imali uspjeha u molitvi, to nije zato što molitva nema djelovanja, već zato jer nismo naučili dobro moliti.
Inženjer se može tužiti da tehnika ne valja, jer se sruši svaki most što ga sagradi.
Istina je, međutim, da je tehnika dobra, a on loš inženjer.
Ako ne uspijevamo u svojoj molitvi, to je stoga što loše molimo.
Nismo usvojili zakone molitve što ih je Isus jasno naveo a to su da vjerujemo i da opraštamo.
Molitva ima svoje zakone kao što i tehnika ima svoje.

[Mala Leona]

Isus je obično onoga koji ga je nešto molio pitao:
"Vjeruješ li da ti to mogu učiniti? Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!"
Drugim riječima, On je uvijek zahtijevao vjeru u svoju moć da može liječiti, ozdravljati i činiti čudesa.
U svom rodnom gradu Nazaretu nije mogao učiniti mnogo čudesa zbog manjka vjere njegovih sumještana.
On se gotovo strogo držao ovoga zakona:
" Ako vjeruješ, sve ti je moguće.
Ako ne vjeruješ, ne mogu ti ništa učiniti."
Taj su zakon vjere dobro shvatili apostoli koji su ga prenijeli prvim kršćanima. Sv. Jakov ovako piše u svojoj poslanici (1, 5-8)
" Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim."

[Mala Leona]

Isus i danas nastavlja činiti čudesa kao odgovor na vjeru. Vjera nije nešto što bismo sami mogli proizvesti. Jer ako se silimo na to da imamo vjeru, to uopće ne bi bila vjera nego naš veliki napor da vjerujemo.
Vjera dolazi kao DAR kada se izložimo Božjem društvu.
Što smo više u vezi s Bogom, to više počinjemo shvaćati da Njemu ništa nije nemoguće. Tada ćemo početi vjerovati da on lako može promijeniti i naša kamena srca... i onoga trenutka kad se to uvjerenje ukorijeni i nama, počet će se i zbivati promjena srca.
" Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam."
Kako neobično! Vjerujte da ste već primili i bit će vaše. Još nije vaše. Ali morate tako moliti kao da je vaše. To je razlog zašto neki ljudi svoje prošnje povezuju sa zahvalom.
Oni će za nešto moliti- i onda počinju zahvaljivati Bogu što im je udijelio ono što su ga molili.
Kad je pravo vrijeme da započnemo zahvaljivati?
Rekli bismo, kad čovjek primi što je molio. Ali ne! Pravi je čas da počnemo zahvaljivati kad nam je Bog dao uvjerenje da je čuo našu molitvu- čak i prije nego uistinu primimo dar za koji molimo. Svoje prošnje uvijek prožmimo sa zahvalama.
Kad nam netko da ček, čekamo li da ga najprije unovčimo u banci, pa onda zahvalimo darovatelju?
" Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu."
Ovo je formula kako uvijek živjeti u miru Božjem!

[Mala Leona]

" Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe." (Mk 11, 25)
To je temeljni zakon molitve, nešto što Isus uvijek iznova zahtijeva.
Ako vi ne oprostite, neće se ni vama oprostiti, nemoguće je da budete sjedinjeni s Bogom.
" Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!" ( Mt 5, 23- 24)
Glavni razlog zašto molitva nema snagu je zato jer čuvamo ogorčenje u srcu.
Ogorčenje protiv poglavara, protiv svih vrsta nepravdi, stvarnih ili umišljenih... Nismo ni svjesni koliko to šteti našem molitvenom životu, pa čak i našem tjelesnom zdravlju.
Ti osjećaji ogorčenosti, mržnje, srditosti, truju nas i uzrokuju patnju.
Upravo je čudesno kako ih se čvrsto držimo.
Ponekad bismo se radije odrekli nečega što posjedujemo, kako god to dragocjeno bilo, nego zamjeraka koje u sebi gajimo protiv drugoga.
Mi jednostavno odbijamo oprostiti!
Isus to ne odobrava. Njegov je nauk jasan: ako ne oprostite, neću imati posla s vama.
Jednostavan način iskopamo potisnute osjećaje koji su u nama jest da napravimo popis ljudi prema kojima smo negativno raspoloženi ili popis ljudi o kojima imamo loše mišljenje ili pak popis onih koje volimo manje nego druge, ili onih koji ne vole nas. Popis nam može donijeti i iznenađenje o nezdravim osjećajima ili ogorčenjima koja u sebi nosimo.
Što bi trebali učiniti s tim popisom?
Često pomaže da s ogorčenjem postupimo tako da ga " izbacimo iz sebe." Idealno bi bilo da o tome razgovaramo s tom osobom na koju smo ogorčeni i da joj svoje ogorčenje otvoreno izrazimo. Tu idealnu situaciju, na žalost, često nije moguće ostvariti jer ili ta osoba nije tu ili, ako i jest, ne bi mogla na pozitivan način odgovoriti na izraz naše ogorčenosti. Sljedeći najbolji potez bio bi da to svoje ogorčenje izrazimo u mašti. Zamislimo tu osobu na koju smo ogorčeni pred sobom i recimo joj sve u lice, pa čak i svoju i ljutnju možemo izraziti udarajući šakom u jastuk. Nakon ovakvog zamišljenog sastanka shvatit ćemo kakve smo kukavice bili i kako smo slabi prema njima bili.Oproštenje nije slabost ili kukavičluk. Možda se situacija s tim osobama neće promijeniti, ali mi ovim činom postajemo kadri razumjeti ih i oprostiti im. Kada iz sebe izbacimo tu srdžbu i neprijateljstvo koji su nas toliko mučili, naša će ljubav izbiti na površinu i bit ćemo sretni kada otkrijemo da te naše " svađe" nisu oslabile naše odnose, nego su ih čak i produbile.
Kada se na nekoga ljutimo, mi smo u nekakvom odnosu s njime i pokazujemo da nam je stalo do njih i kada smo ljuti.
Ako je naš odnos prema njima kolebljiv i nesiguran, nećemo pokazati ljutnju iz straha da ih ne izgubimo. Moramo biti dovoljno sigurni u njih i dovoljno prisni s njima kako bismo imali povjerenja i onda kada izražavamo svoju ljutnju.
Ljutnja je vrlo često naličje ljubavi, često je to ljubav sama u drugačijem obliku.
Oprečna ljubavi nije ljutnja, nije čak ni mržnja.
Oprečne su hladnoća i ravnodušnost.

[Mala Leona]

Molimo za dobrobit ljudi koje ne volimo. Isus je to preporučio u Govoru na gori. Kada molimo za njih, tako naš odnos prema njima doživljava tajanstvenu promjenu. Počinjemo se brinuti za njih, postajemo im skloni, čak ih počinjemo i ljubiti. Lakše opraštamo ljudima koje volimo i za koje se molimo.
Možemo promatrati svaku nepravdu na način kao da ju je Bog planirao i upravljao iz nekog tajanstvenog razloga.
Nije dovoljno reći:
" Bog je to dopustio." Bog ne "dopušta" događaje; On ih planira, On ih upravlja.
Muku Kristovu, veliko djelo ljudske nepravde, Bog nije samo dopustio. Ona je bila planirana, voljna, unaprijed predviđena. Isus je stalno govorio da mora proći kroz muku " da se ispuni Pismo." I Petar kaže:
" Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazarećanina... Njega koji je predan po nepromjenjivoj odluci i predznanju Božjem, i koga ste vi bezbožničkom rukom razapeli i ubili, Bog je uskrisio." ( Dj 2, 22- 23)
Gledamo li na sve "muke" u svom životu kao što je Isus gledao na svoju; na sve nepravde, stvarne ili umišljene, koje su nam nanesene; nećemo se dugo ili duboko zadržavati na drugim uzrocima, na ljudima koji nam uzrokuju muku i bol, na Herodima i Pilatima u našem životu. Iza njih gledat ćemo Oca koji u svojoj ruci drži sve niti našega života i koji je tu patnju odredio za naše dobro i za dobro svijeta, i bit će nam lakše oprostiti svojim neprijateljima i progoniteljima.
Ovo nas može dovesti do problema da naše ogorčenje usmjerimo protiv Boga kada nam se u životu dogodi neka nesreća kao što je bolest, smrt bliske osobe, financijske neprilike...
Mi tada na neki misteriozan način ispravno shvaćamo da trebamo "kriviti" Boga koji stoji iza svih tih događaja. Iako nam naša vjera i razum govore da je sve to Bog planirao za naše dobro, srce i osjećaji ne mogu si pomoći, pa su ogorčeni na osobu koja je stvorila te nevolje, a mogla ih je spriječiti.
Moja mi pamet može reći da je kirurgov nož dobar za mene, ali to neće zaustaviti moje tijelo da mu se opire ili čak da ga mrzi kao zlo- tako je i sa srcem nad čijim osjećajima ne možemo u ijek vladati.
Kad ogorčenje protiv Boga izbije na površinu, dobro ga je izraziti u Njegovoj prisutnosti.
Bila sam toliko ogorčena na njega zbog svega što mi se dogodilo počevši od teške bolesti koju mi je dao pa sve do različitih životnih problema koji su me stisnuli da sam odbijala moliti i nisam htjela razgovarati s Njim. To je bilo djetinjasto ponašanje, ali vrlo djelotvorno. Izrazila sam svu svoju ljutnju i mržnju koju sam osjećala. Duboko u sebi sam znala da mogu imati dovoljno povjerenja u Boga i izraziti mu svoje negodovanje, baš kao što to činim i svojim prijateljima.
Ne bojim se izraziti sva svoja negativna čuvstva prema njima jer sam sigurna da me vole dovoljno da bi me razumjeli i da će kao posljedica toga "susreta" ljubav među nama ojačati.
Ako susprežem svoje negativne osjećaje prema njima, postupat ću s njima ljubazno, kao sa znancima, a ne kao s bliskim prijateljima, i bit ću u opasnosti da se moj odnos prema njima ohladi, budući da se ogorčenje ne može "snagom volje" izbrisati;
ono tinja pod površinom i, na dugi rok, potkopava našu ljubav.
Kako bi se oslobodili pritužbi i ogorčenja, možemo doći u duhu pred Krista Raspetoga, zastati i uprti pogled u tu veliku Žrtvu nepravde. I uistinu, neće nam trebati dugo da se zastidimo što dižemo toliku galamu zbog malih nepravdi koje su nas pogodile; mi koji se zovemo Njegovim učenicima i pristali smo Ga slijediti upravo pod uvjetom da i sami uzmemo SVOJ KRIŽ kao što je On uzeo svoj.

[Ms. Ella]

Nemojmo mješati molitvu s mišlju. Nije nam uvijek potreban um da bi molili.
Um je često prava prepreka za molitvu. Molimo srcem, a ne umom, baš kao što glazbu slušamo ušima, a ružu mirišemo nosom.Razlog zašto Božju prisutnost ne doživljavamo jasnije je u tom, što smo previše navikli da sve pojave očekujemo izvana. A ovo dolazi iznutra. Toliko smo okrenuti vanjštini i pažljivi samo na vanjske dojmove, da nutarnje poticaje i glasove gotovo i ne razabiremo.
Zamišljamo, da bi se Bog za razgovor s nama trebao poslužiti stvarnim glasom, koji bismo mogli čuti izvana, ušima. A ako na neki način Božju prisutnost u sebi doživimo, držimo da smo to mi sami, i opet Boga ne prepoznamo. Ne uočavamo, da u središtu svoga bića nismo mi, nego netko Drugi. Naš vlastiti identitet je taj Drugi. Tek kad se u sebe okrenemo, bacamo se u Božji naručaj.Važno je sve donijeti pred Boga u molitvi.
Za dobru komunikaciju s Bogom potrebno je otvoriti svoje srce, biti spreman učiti, mijenjati se i slušati Božji glas.
Svaka molitva mora biti nutarnja, tj. izvirati iz srca i biti proživljena.
Vanjska, odnosno izgovorena molitva samo treba biti odraz nutarnje pobožnosti.

[Mala Leona]

Jednom je netko hinduističkom svecu Swamiju Ramdasu rekao kako je jedan agnostik na Zapadu izjavio:
" Ja ne vjerujem u Boga. Kad bih vjerovao, potražio bih ga i zadavio zbog patnje koju je prouzročio u svijetu."
Ramdas je odgovorio:
" Kad bih susreo toga čovjeka, nježno bih stavio njegove ruke oko njegova vrata i rekao: samo naprijed, ovdje je jedan koji uzrokuje patnju, zadavi ga!"
Danas običavamo kriviti druge za zlo u svijetu i Crkvi.
Nisu liberali ili konzervativci stvarno krivi za metež i pomutnju u Crkvi.
Nisu kapitalisti ili komunisti odgovorni za patnju i nepravdu u svijetu.
Grijeh je kriv.
Moj grijeh.
Kad bismo iskorijenili grijeh, iskorijenili bismo i patnju.
Prihvatimo li tu istinu, shvatit ćemo kako je važno raditi na tome da grijeh bude iskorijenjen iz svijeta.
Svim silama smo se bacili na posao da iskorijenimo glad, nezaposlenost, bolest i nepismenost.
Odlično!
To je djelo samilosti.
To od nas i zahtijeva naša kršćanska ljubav.
Ako smo hladni prema patnji i zapostavljenoj braći, naša je vjera besmislena, jer nemamo Kristove ljubavi u srcima.
Ali ne smijemo zaboraviti da čineći djela samilosti, u biti, mi se bavimo simptomima, ali moramo raditi i na korijenu.
Anestetik će zaustaviti bol koji osjeća bolesnik od raka, ali neće ubiti rak.
Isto tako, iskorijenimo li glad, bolest i nepismenost, to neće ubiti rak egoizma koji je u korijenu svih tih zlih djela.
Najveće zlo na svijetu nije ako čovjek umire od gladi. Nedvojbeno, to je bolna smrt; pretpostavljam da ljudi umiru jednako bolnom smrću u bogatim društvima kad umiru od raka, a moderna medicina ne može ukloniti bol.
Ne, uistinu nije strašna bol od gladovanja;
strašna je bešćutnost i ravnodušnost čovjeka koji bi mogao pomoći gladnom bratu,a neće.
Strahota egoizma i grijeha!
Mi vjerujemo da je sva patnja ušla u svijet kao posljedica grijeha. Što ima više grijeha, to ima više patnje.
I danas se Isus ponovno nalazi na križu u osobi svoje braće: emocionalno ranjenih, bolesnih, žrtava nepravde.
Kao što mogu stajati pred raspetim Kristom i reći: " To je učinio moj grijeh", tako mogu stupiti pred svakog čovjeka koji trpi i reči: " To je učinio moj grijeh".
To je razlog zašto ne ispovijedamo svoje grijehe samo Bogu nego i svojoj braći. Svojim grijehom ne vrijeđamo samo Boga nego i čitavo mistično tijelo.
" Udari gong na jednom mjestu, i čitav gong vibrira." Pater Teilhard de Chardin
U dobru i u zlu svi smo dio jednog tijela; ako je jedan ud bolestan, čitavo tijelo trpi.

[Templarski red]

Ms. Ella kaže:

Nemojmo mješati molitvu s mišlju. Nije nam uvijek potreban um da bi molili.
Um je često prava prepreka za molitvu. Molimo srcem, a ne umom, baš kao što glazbu slušamo ušima, a ružu mirišemo nosom.Razlog zašto Božju prisutnost ne doživljavamo jasnije je u tom, što smo previše navikli da sve pojave očekujemo izvana. A ovo dolazi iznutra. Toliko smo okrenuti vanjštini i pažljivi samo na vanjske dojmove, da nutarnje poticaje i glasove gotovo i ne razabiremo.
Zamišljamo, da bi se Bog za razgovor s nama trebao poslužiti stvarnim glasom, koji bismo mogli čuti izvana, ušima. A ako na neki način Božju prisutnost u sebi doživimo, držimo da smo to mi sami, i opet Boga ne prepoznamo. Ne uočavamo, da u središtu svoga bića nismo mi, nego netko Drugi. Naš vlastiti identitet je taj Drugi. Tek kad se u sebe okrenemo, bacamo se u Božji naručaj.Važno je sve donijeti pred Boga u molitvi.
Za dobru komunikaciju s Bogom potrebno je otvoriti svoje srce, biti spreman učiti, mijenjati se i slušati Božji glas.
Svaka molitva mora biti nutarnja, tj. izvirati iz srca i biti proživljena.
Vanjska, odnosno izgovorena molitva samo treba biti odraz nutarnje pobožnosti.

Jako, jako lijepo.

[Mala Leona]

Što znači ubiti?
Ubiti znači oduzeti život.
Ne ubiti znači dati život.
Ne ubiti znači ljubiti.
Kada sam ja ubila nekoga?
Svaki puta kada sam bila hladna i kada sam nekoga ignorirala, ja sam ubila tu osobu. Jedini istinski odnos među nama je ljubav.
Koga sam ja ubila?
Koga ja to nisam ljubila?
Jesam li prekinula sve radnje koje sam radila u trenutku kada je netko trebao moju pomoć?
Nema niti jednog odnosa u kojemu se prije ili kasnije neće dogodi to da će me druga osoba staviti u situaciju muke. Mogu reći fućka mi se, ili mogu tu osobu ljubiti bez obzira na sve. Ljubav traži da dopustiš drugoj osobi da te stavi na križ.
Kršćanska ljubav je ljubiti i točka. Bez obzira da li tebe ljubi netko ili ne.
Da bi nekoga ubio, dovoljno je ne ljubiti.
Jedini način da nekoga ne ubiješ je da ga ljubiš.
Ljubav je ono kada ideš dalje od onoga što možeš dati.
Ljubav i pravda su u sukobu.
Ako će moja pravda morat uvijek biti zadovoljena, neću nikada moći ljubiti.
Pozvani smo na ljubav koja je praštanje i milosrđe.

[Mala Leona]

Sve ono što se događa u našim životima, svi naši križevi, trebali bi postati alat kojim bi trebali početi ljubiti druge. Kako je Isus dobio svoj križ, tako ga je i svatko od nas dobio, i nemojmo ga odbacivati.
Kako da svoj križ iskoristimo da bi pomogli drugim ljudima?
Puno nam je lakše misliti da smo žrtve. Treba imati hrabrosti dati sebe za druge ljude.
Koji su uzroci naših neslaganja s drugim ljudima?
Uzroci su upravo naše traume koje smo doživjeli u djetinjstvu. Sve te situacije pune naš pištolj i iznimno su opasne. Postoje situacije koje ne razumijemo i uslijed tih situacija doživljamo napadaje bijesa. Te nataložene nepravde u jednom trenutku postaju nam previše teške i mučne i onda dolazi do situacije kada pada ona kap koja prelijeva čašu.
Iz želje da ispravimo nepravdu koja nam je nanesena, postajemo ubojice.
Nasilje nastaje u trenutku kada na sebe počnemo gledat kao na žrtvu.
Začarani krug samosažaljenja nam u jednom trenutku daje za pravo da mi istjerujemo pravdu na vidjelo.
Najgora ubojstva su učinjena radi pravde.
Kako je Hitler uspio uvjerit njemački narod da pobije 6 milijuna ljudi?
Vrlo jednostavno.
Uvjerio ih je da su zli oni drugi i da im je nanesena nepravda.
Tako dugo dok smo mi ti koji u rukama držimo dobrotu i pravednost, druge smatramo dužnicima i želimo im naplatiti taj dug.
Grijeh nastaje u trenutku kada osudimo nekoga zbog nepravde koja nam je nanesena. Nitko od nas nema pravo druge zakidati, ispravljati, ubijati...Budimo svjesni svojih pogrešaka.
Pravda nam ne ide u prilog, već moramo shvatiti da živimo od milosrđa. Postoji jedna ljubav koju mi nismo uzvratili i ustvari trebamo shvatiti da smo mi ti koji smo dužni i nepravedni, a ne nitko drugi. Nismo žrtve, nego krvnici.

[Mala Leona]

Sve dok ne naučimo oprostiti, nećemo znati, niti moći ljubiti. Trebamo se izvježbati praštati.
Hladnoća i indiferentnost drugih ljudi nas ubija.
Ne ubiti znači riskirati s drugom osobom.
Ne ubiti znači ljubiti.
Ljubav = Oprost
Oprost = Ljubav
Lako je ljubiti ljude koji i nas ljube.
Prava ljubav je ona koju pokazujemo u onom trenutku kada druga osoba pogriješi prema nama.
Probudimo ljubav u odnosu na drugu osobu.
Pozvani smo darivati sebe. Pozvani smo ljubiti.
Imati brata i prijatelja znači ljubiti ga do kraja - do krvi - istinski.
Samo onaj tko istinski ljubi, taj zna, u slobodi stvari, i reći kada nešto nije u redu.
U nekoj situaciji ćemo trebati istrpjeti patnju i zlo iz ljubavi, a u drugoj situaciji ćemo trebati znati reći stop.
Kriterij za razlučiti bi trebao biti istinsko dobro druge osobe.

[Mala Leona]

Tko zna ljubiti?
Ljubiti može i zna samo onaj koji je ljubav i primio.
Tko zna oprostiti?
Oprostiti može i zna samo onaj tko je primio oprost.
Oprostiti može samo onaj tko se prepoznaje kao ubojica, onaj tko se prepoznaje kao grešnik.
Sve ono što nismo u svom životu prihvatili, sve to čini problem u našim odnosima s drugim ljudima. U ime duga koji nam je život napravio, mi želimo vratit drugima. Tako dugo dok u svome srcu mislimo da smo žrtve, mi ubijamo druge u ime pravde.
Tko sam ja?
Ja nisam pravednica, ja sam ona kojoj je potrebno milosrđe. Ako ću željet u životu stalno bit pravedna, niti jedno moje prijateljstvo neće opstat, i na kraju ću ostat sama. Niti jedna velika stvar ne počiva na pravednosti, nego na milosrđu ( brak, prijateljstvo...) i zato se pripremimo na praštanje.
Nije bitno dokazivati drugome da je u krivu, a da smo mi u pravu, već je bitno da ljubimo tu osobu.
Oprostiti onome tko nam nanosi zlo je ogromna sloboda.
To je teret koji nam uništava život.
Križ je mjesto gdje vidimo svoje otiske prstiju.
Kada smo zatvoreni za Boga mi nanosimo drugim ljudima bol. Tako se rađa nasilje i naše ubojstvo u odnosu na druge.
To nije fizičko ubojstvo, već ono ubojstvo u srcu.
To naše nasilje se može razbit jedino u Božjoj ljubavi. Bog je spreman svakoga od nas pomilovati po našim krivicama, i onda možemo postati sposobni ljubiti, jer je zapravo nama oprošteno.
U svemu što radite dajte čast Bogu, a poslije toga dajte najbolje od sebe. To je recept za uspijeh.

[Da Kang]

Ms. Ella kaže:

Da Kang, moraš pazit sa stvarima sa kojima se igraš, jer naš Bog je jedan veliki osvetnik. Osvetoljubiv je. Kada ima neprijatelja, Bog učini da se njegov najveći neprijatelj zaljubi u njega.

Draga Ella / Leona,

moraš shvatiti neke elementarne pojmove po pitanju religije: pravila vrijede samo za one koji vjeruju. Jer inače, sve one koji jedu prasetinu morao bi zgromiti alah, nije li tako ? Da ne navodim daljnje primjere, kako ja ne vjerujem u tvog boga, nije me nimalo strah njegove osvete. A i zbog čega ? Ako misliš zbog slike, moraš znati da je to samo tvoja ili nečija predodžba osobe za čije postojanje nema dokaza, kako nam povijesna znanost tvrdi. Da je ta osoba kojim slučajem ipak postojala, s obzirom na mjesto i vrijeme gdje je rođena i živjela, sličila bi na bradatog, tamnoputog talibana a ne na arijevca, kakvim ga zapadnjaci vole prikazivati.

[Ms. Ella]

Da Kang kaže:

Draga Ella / Leona,

moraš shvatiti neke elementarne pojmove po pitanju religije: pravila vrijede samo za one koji vjeruju. Jer inače, sve one koji jedu prasetinu morao bi zgromiti alah, nije li tako ? Da ne navodim daljnje primjere, kako ja ne vjerujem u tvog boga, nije me nimalo strah njegove osvete. A i zbog čega ? Ako misliš zbog slike, moraš znati da je to samo tvoja ili nečija predodžba osobe za čije postojanje nema dokaza, kako nam povijesna znanost tvrdi. Da je ta osoba kojim slučajem ipak postojala, s obzirom na mjesto i vrijeme gdje je rođena i živjela, sličila bi na bradatog, tamnoputog talibana a ne na arijevca, kakvim ga zapadnjaci vole prikazivati.

Povijesna svjedočanstva ne dovode nikada u pitanje postojanje povijesnoga Isusa. Nema baš nikakva razloga da bi danas netko nijekao da je postojao čovjek u Galileji i Judeji koji se zvao Isus (Ješua ili Jehošua), koji je naučavao i imao svoje sljedbenike i koji je umro mučeničkom smrću. Govoriti danas da on nije postojao, znači zanemariti zdrav razum. Prva povijesna svjedočanstva o Isusu i događajima oko njega donosi židovski vojskovođa u Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana, koji je potom prešao na rimsku stranu i nastojao Rimljanima približiti Židove, njihovu povijest i njihova vjerovanja. Riječ je o Josipu Flaviju koji je živio od oko 37. do oko 103. godine. U svome djelu „Židovske starine“ pisanom 93. ili 94. godine on neizravno govori o Isusu kad spominje nezakonito kamenovanje apostola Jakova, tadašnjeg predvodnika jeruzalemske kršćanske zajednice. Flavije ondje piše: „Hanan […] sazva Sanhedrin te onamo predvede brata Isusa zvanog Krista, imenom Jakova, optuživši ga da je prekršio Zakon i osudivši ga na kamenovanje“ (Ant. XX, 200).
Tvoj stav je nešto sasvim drugo od povijesnih činjenica koje postoje, samo ti ih očito nisi proučio.
Slika koju si postavio govori dovoljno o tebi i tvojem poštivanju drugih ljudi.
Vjera je milost. Dobijaju je oni koji ju žele primiti, pa čak i mole za nju. Bog nam daje i dar slobode. Lijepi dar koji od nas traži da učinimo izbor. On poštuje našu slobodu, našu odluku. Možemo odbaciti Boga, njegovu ljubav, njegovu ispruženu ruku.
Pakao nije mjesto ili prostor, nego stanje čovjekove duše u kojoj nema mjesta za Boga.
Čovjek koji je naučio istinski voljeti, zdrav je. Čovjek se može pronaći jedino kroz bezuvjetno darivanje samoga sebe, dakle jedino po Ljubavi. Čovjek ne može razumjeti samoga sebe, smisao svog života, patnje i uspjeha bez Isusa.
Isusove riječi vraćaju nadu, daju smisao, omogućavaju da se rastrgani život započne ispočetka. Ljudi koji ga slušaju zaboravljaju na ovozemaljsko. Njegov nauk daje snagu, oduševljava, privlači. Isus vidi želju s kojom mu čovjek pristupa. Vidi bijedu i siromaštvo čovjeka lišena ljubavi.
Kao Gospodin, Spasitelj, Dobri Pastir ne dopušta da itko otiđe od njega praznih ruku, gladan, žedan. Daje jesti i piti. Isusova ljubav ispunjava srca slušatelja, taži njihovu glad i žeđ.
Želim ti mir u srcu i pozz i tebi