Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[earthsea]

zgdust kaže:

Ja sam valjda jedini kojem je zagrebački dio romana bolji od međimurskog. Odličan mi je taj opis ljubavnog odnosa i fina mješavina humora i napetosti.

Ne mogu vjerovati da te Hešto i Pujto nisu progonili za vrijeme čitanja romana

[zgdust]

Hešto i Pujto mogu biti senzacija samo nekome tko nije čitao "The Shining". :P

Ma dobro je to, ali nije sad da sam pao u nesvijest.

[earthsea]

zgdust kaže:

Hešto i Pujto mogu biti senzacija samo nekome tko nije čitao "The Shining". :P

Ma dobro je to, ali nije sad da sam pao u nesvijest.

Ode ti na Kinga. A ja mislila đir do magičnog realizma i južne Amerike. Kakogod, Hešto i frend jedu prvi dio za doručak i pljuckaju

[mentalny]

Zivcira me taj magicni realizam. Al to sam samo ja jbg..

[Zvrka Zvrk]

Ja sam se konačno odlučila pročitati nešto od "nove kraljice hrvatskih ljubavnih romana" kako su je pretenciozno nazivali po medijima, Rosie Kugli. Ni manje ni više sama se prozvala nasljednicom Žuži Jelinek i gdje. Žube koje su starija generacija autorica takvog štiva.

Najprije sam pročitala jednu knjigicu, a onda i drugu, jer sam mislila da nije moguće da je toliko loše, ako je već riječ "o nasljednici" gore spomenutih gospođa. JE, moguće je. To je toliko loše, da mislim da čak i oni romani iz Glorije premašuju njezine knjige, a svaka kolumna Žuži Jelinik je za Pulitzerovu nagradu u odnosu na Kugli. Preloše. Dodatak na sve to je da ženska fraze pa čak i jedan cijeli odlomak, za koji ona misli da je posebno dobar, kopira i prepiše i u novoj knjizi, što je autorsko dno. Nisam puno očekivala, ali ovo je bilo stvarno jako loše.

[Ximi]

The_End kaže:

Erlend Loe-Doppler
Zanimljiv lik, zanimljiva okolina, radnja, likovi. Pratimo netipican zivot netipicnog Robinson Kruzoa. Samo sto je ovaj otok zamjenio obliznjom sumom nedaleko od kuce, i sto ovaj nije ljubitelj ljudskog roda.
Doppler je na momente agresivan, prema okolini pa i prema citaocu jer nas stavlja na kusnju jesmo li ga u stanju prihvatiti takvog kakav je i pustiti da nas njegova zivotna prica nosi kroz djelo. Ja sam imao momente kad sam morao zastati da si dam zraka i progutam sto sam upravo procitao. Jer danasnji zivot je 180 stupnjeva okrenut od onoga sto Doppler zivi iz dana u dan, a on svoj nacin zivota direkt u kos baca svima oko sebe kao jedinu opciju, sto posebno dolazi kod izrazaja u odnosu s blizim rodom. U datim trenucima nisam znao za koga da navijam ako uopce trebam, glavnog nam lika sto prkosno zivi svoj nacin zivota ili za blizu mu porodicu da se othrvaju njegovom utjecaju.

Imaš i neke vrste nastavka tog romana, najprije Volvo kamioni, napisanu odmah poslije Doplera, a onda, što je valjda posljednja Loeova knjiga, Kraj nama poznatog sveta (u izdanju beogradske Geopoetike). U njoj se Dopler vraća kući, ali ne zatiče baš ono što je ostavio i što je očekivao da će naći. Meni je Loe generalno drag, jako duhovit pisac, pomalo uvrnut. Pročitala sam sve njegovo što je Geopoetika objavila. Neki mi se romani sviđaju više, neki manje. S Doplerom sam i počela. Volvo kamioni ima neke urnebesne, komične, pomalo nadrealne scene i dijaloge.

Sent from my Che2-L11 using Tapatalk

[Wild Horses]

Glenn Cooper: "Biblioteka mrtvih" - specijalni agent FBI-a Will Piper, stručnjak za serijske ubojice, u New Yorku se suočava s najbizarnijim slučajem svoje karijere. Netko, nazvan Ubojica Sudnjeg dana, ubija naizgled random ljude, a jedino što je žrtvama zajedničko jest to da su sve prije smrti primile razglednicu s točnim datumom svoje smrti. Kako istraga napreduje, Will i njegova partnerica dolaze do uistinu šokantnih otkrića... Nije ovo loše. Napet triler, napisan vješto, s finom laganom dozom nadnaravnog. Ne radi se o nekakvom remek-djelu, ali me dovoljno zaintrigirao da sam se odmah bacio na nastavak, "Knjigu mrtvih duša".

[Lyanna Stark]

Alina Bronsky - Posljednja ljubav babe Dunje.
Od autorice Najljuća jela tartarske kuhinje dolazi nam novi roman u izdanju Ljevak naklade.
Dunja je stara i živi blizu Černobila, u malom rodnom selu. Bila je medicinska sestra, a sada je onemoćala starica. Stvari se zakompliciraju dolaskom dvoje stranaca.

Baš me roman razočarao, možda kraj bude bolji, ali mislim da znam kako završava.

[Wild Horses]

Glenn Cooper: "Knjiga mrtvih duša" - nastavak "Biblioteke mrtvih" ne donosi ništa novo. Nit' je bolji, nit' lošiji od originala. I dalje zanimljiv i napet, ali opet, da sam nešto preoduševljen, i nisam. Svejedno, kad se dočepam trećeg dijela, "Čuvara Knjižnice", pročitat ću ga.

[Plavi kaputić]

Slavujeva pjesma-kristin hannah.
Zena stvarno predivno pise.nisam jos dosla do kraja i nadam se da me kraj nece razocarati.
Radnja se odvija u drugom svjetskom ratu u francuskoj.glavni su likovi dvije sestre koje se svaka na svoj nacin bore za opstanak u tim losim vremenima.
Svida mi se jer likovi nisu crno bijeli.
Odlicna knjiga.

Poslano sa mog SM-J320FN koristeći Tapatalk

[Pepys]

Mirko Kovač: Vrijeme koje se udaljava (2013)

Dok iščitavam Kovačevo Vrijeme sa sjetom se sjećam svog sad već dalekog vremena kad bijah srednjoškolac što zadivljen prati njegovu Kovačnicu u Feralu i snatri o tom da bit će pisac. Ako ne pisac, onda barem doživotni čitatelj. (Jedva par stranica iza ili ispred nalazila se podjednako znamenita kolumna Dnevnik apatrida Bore Ćosića u kojoj bujica riječi bijaše stvorila vijugava korita – rečenice.) Istodobno, u meni po prvi put oživljavaju ili odzvanjaju neki Kovačevi toponimi, ljudi, događaji i fakti u svoj svojoj punini. Novo groblje, kinoteka, Klub književnika, Dorćol, Terazije, Trebinje, Dubrovnik, Zagreb, Vojvodina, Ujević, Andrić, Crnjanski, Davičo, Šejka, Eva Balaš, Kiš, Pekić, David, Čengić, Papić, Zafranović, Mali vojnici, Lisice, Okupacija, Milošević, Šešelj, Politika, NIN, Vjesnik, Borba, samoupravljanje, raspad, rat, bijeg i poraće – cijela jedna Iugoslavia rediviva.
Vrijeme je autorov nažalost nedovršeni životni tekst, hibrid bildungsromana i memoara, ispripovijedan jednostavno, pitko, a opet neobično lijepo. Knjiga može poslužiti kao odličan uvod u Kovačev književni svijet.

[Zoran Oštrić]

Bliži se ljeto, razmišljamo o knjigama za plažu.

Katherine Webb. "Nevidljivi" ("The Unseen" - dakle zapravo bi bilo "neviđeni": mali ljudi o kojima u povijesti ne ostaje trag).

Roman blizak vrlo popularnom žanru "ženskih" ljubavno-povijesnih romana, ali se ne uklapa u uobičajen šprancu (romantična ljubav, govotovo uvijek ljudi iz visokog društva, ljubavni jadi i nesporazumi i konačni sretni završetak). Ovdje je radnja bitn oviše povijesno realistična, realističniji socijalni kontekst, likovi manje šematizirani, a neću reći kraj da ne bude spoiler. :-)

Vrijeme događanja osnovne priče 1911, a paralelno ide priča iz 2011, istraživanje o ljudima i događajima prije sto godina. Glavna protagonisticaje Cat Morley, sluškinja u domaćinstvu jednog seoskog vikara, gdje se u potpunosti održava tradicionalni odnos gospodara i slugu u otmjenom iako ne osobito bogatom domaćinstvu - jedno doba koje je na izmaku iako sudionici to ne znaju. Cat žudi promijeniti svoj položaj i postati samostalna. Netipično za žene iz nižih slojeva, pridružila se sufražkinjama i to militantnom krilu, pa je bila u zatvoru. Dolazak u seosko domaćinstvo je šansa za "rehabilitaciju", iako je prati zao glas. Ona i dalje žudi i bori se za samostalni život, da postane "professional", netko tko ima svoje zvanje od kojeg može živjeti kako dostojanstveni samostalni radnik, a ne sluga.

Njezina gazdarica, vikarova žena, ima pak svoje probleme. Tu je i mladi vatreni teozof, koji traga za vilama odnosno "elementarnim bićima". (Teozofski pokret koji je onda bio popularan, kao i spiritizam. I danas ima ostataka, utjecao je i na New Age idr.. Poznat je kod nas Marko Pogačnik, imam njegovu knjižicu "Elementarna bića : Inteligencija Zemlje i prirode", Zagreb, 1999, koja govori o temi koja se spominje u romanu. Od teozfa se odvojio antropozofski pokret R. Steinera, koji i danas ima nešto utjecaja nap odručju Srednje Europe, kroz biodinamičku poljoprivredu i waldorfske škole.)

Sufražetinje u UK, koje su se desetljećima borile za pravo glasa, promjene bračnog prava (koje su mužu davale neograničenu moć pater familiasa) idr. zahvalna je tema za brojne literarne obrade, eseje i studije. U drugim državama to je uglavnom išlo mirnije. UK je mogla biti prva zemlja koja je ženama dala pravo glasa (ne sve, jer tada ni svi muškarci nisu imali pravo glasa), bila je blizu toga otprilike u doba kad se Cat Morley rodila, ali su parlamentarci od toga odustali zbog raznih aktualnih političkih kombinacija - čitao sam negdje ranije o otme, možda isto neki roman - liberalni predsjednik vlade trebao je potporu grupe konzervativaca za neke druge svoje projekte, pa je odustao od slanja prijedloga zakona o ženskom pravu glasa u parlament. Tako je djelomice to pravo bilo prvo ostvareno u britanskim kolonijama Novi Zeland i Južna Australija 1990-ih, a potpuno u Finskoj 1907., koja tada nije samostalna država nego dio reakcionarnog Ruskog carstva.

http://znanje.hr/wp-content/uploads/...vi-279x431.jpg

(Dodajem ove podatke o teozofiji i sufražetkinjama, jer volim čitati povijesne romane koji su u razumoj mjeri realistični, pa onda proučavati o raznim temama, osobama i događajima koji se u romanu spominju.

[abog13]

Pierre Lemaitre - Alex


lex je lijepa. Uzbudljiva. Je li to razlog što ju je netko oteo, zatočio, izložio nezamislivome užasu? Međutim, kada policija napokon otkrije mjesto gdje je zatočena, Alex više nije ondje. Alex je pametnija od svojega krvnika. Alex ništa ne oprašta, ne zaboravlja ništa i nikoga.
Sve je započelo otmicom žene. Jedini svjedok koji je vidio otmicu može samo reći kako je u pitanju mlada žena koja je ubačena u kombi. Ne zna opisati ženu niti marku kombija jer je bio predaleko. Dok potraga stoji na mjestu, istražitelj Camille Verhæven, i sam obilježen osobnom tragedijom, nije želio prihvatiti slučaj i jedino što zna je to kako ima malo vremena pronaći je. Jer kako vrijeme prolazi, mogućnost da će je naći živu sve je manja i manja. Nakon što se njen otmičar ubije pred očima policije, te nakon što se sazna gdje je Alex i kakve muke trpi, policija napokon pronalazi mjesto gdje je Alex bila skrivena… Ali ona više nije tu. Alex je, na svima neobjašnjiv način, nestala.



super roman. Priča super, poglavlja kratka i prate obje strane. Guta se lako i napeto je cijelo vrijeme. Najbolje od svega kraj je totalno drugačiji iako je prema kraju se mislilo da je to to.

Super za ljeto i preporuka

[positiveshit]

abog13 kaže:

Pierre Lemaitre - Alex


lex je lijepa. Uzbudljiva. Je li to razlog što ju je netko oteo, zatočio, izložio nezamislivome užasu? Međutim, kada policija napokon otkrije mjesto gdje je zatočena, Alex više nije ondje. Alex je pametnija od svojega krvnika. Alex ništa ne oprašta, ne zaboravlja ništa i nikoga.
Sve je započelo otmicom žene. Jedini svjedok koji je vidio otmicu može samo reći kako je u pitanju mlada žena koja je ubačena u kombi. Ne zna opisati ženu niti marku kombija jer je bio predaleko. Dok potraga stoji na mjestu, istražitelj Camille Verhæven, i sam obilježen osobnom tragedijom, nije želio prihvatiti slučaj i jedino što zna je to kako ima malo vremena pronaći je. Jer kako vrijeme prolazi, mogućnost da će je naći živu sve je manja i manja. Nakon što se njen otmičar ubije pred očima policije, te nakon što se sazna gdje je Alex i kakve muke trpi, policija napokon pronalazi mjesto gdje je Alex bila skrivena… Ali ona više nije tu. Alex je, na svima neobjašnjiv način, nestala.



super roman. Priča super, poglavlja kratka i prate obje strane. Guta se lako i napeto je cijelo vrijeme. Najbolje od svega kraj je totalno drugačiji iako je prema kraju se mislilo da je to to.

Super za ljeto i preporuka

Čitala sam Alex, malo mi je bio drugačiji stil pisanja ali definitivno nije loša knjiga i kraj je onako neočekivan i jezovit.

Ja čitam Ono što nas ne ubije (nastavak serijala Millenium), ali imam nekakav odmak od nje jer znam da nije Larsson napisao

[1obblak]

The hound of the Baskervilles, Arthur Conan Doyle.


Sherlock Holmes i dr.Watson istražuju smrt povezanu sa legendom o demonskom Baskervilskom psu.

Jako mi se svidjela, jasno napisana i u svakom trenu sam znao sve što sam trebao znati o radnji. Napeta i malo jeziva ( iz današnje perspektive nije mračna, ni turobna,nema "bolesnih" opisa, niti se osjeća neko zlo koje ispunjava jezom). Ovo je prvi puta da čitam nešto o Sherlocku. Nisam imao nikakvih očekivanja. Na kraju mogu dodati da je vrlo elegantna.

[mr X]

još jedan odličan baldaccijev triller, iz "camel club" serije.
baldacci zna kako u jedan triler utrpati kompletan spektar karaktera od uličnih prevaranata do predsjednika ili od teškog kriminalca do šefa nacionalne sigurnosti...
dvije se različite priče križaju kroz roman da bi se na kraju stopile u baldaccijevski napetom kraju.
ljubitelji trilera ovim romanom bit će više nego zadovoljni.

[darac505]

mr X kaže:

još jedan odličan baldaccijev triller, iz "camel club" serije.
baldacci zna kako u jedan triler utrpati kompletan spektar karaktera od uličnih prevaranata do predsjednika ili od teškog kriminalca do šefa nacionalne sigurnosti...
dvije se različite priče križaju kroz roman da bi se na kraju stopile u baldaccijevski napetom kraju.
ljubitelji trilera ovim romanom bit će više nego zadovoljni.

O kojem se romanu radi?

[mr X]

"stone cold", boldano u naslovu posta

[darac505]

mr X kaže:

"stone cold", boldano u naslovu posta

Moja isprika.
Tapatalk mi na mobu to uopće ne prikazuje.
Pročitao sam par knjiga od Baldaccija i sviđa mi se, stavljam i cold na popis.
Nakon što zgotovim American assassin od Vincea Flynna. I preostale o CIA ubojici Mitchu Rappu koje još nisam.
On je možda malo realniji od Jacka Reachera ali oba njihova autora trkeljaju 100tinjak stranica viška nepotrebnog ponavljanja.

[Stella PoP]

fred vargas - bijesna vojska

riječima koje glavi negativac na kraju priče uputi glavnom pozitivcu, ja bih opisala cijelu knjigu: "...dok za tebe svi znaju i ponavljaju da lebdiš u oblacima, a tvoje mišljenje nema nikakvu vjerodostojnost...".
vrlo malo konkretnih događaja rastegnutih na 335 stranica, simpatični ali površno opisani likovi, mlaki glavni istražitelj koji do rješenja dolazi povezujući vlastite misli i asocijacije koje ponekad i nemaju veze sa slučajem.
iako mi je knjiga i najavljena riječima poetičan, mističan, spoj realnog i fantastičnog, očekivala sam ipak malo više konkretne radnje svojstvene krimi romanu pa sam razočarana.