Situacije iz djetinjstva za koje ste tek poslije shvatili da su "off"

[ubačeni element]

radical change kaže:

Izrazito čitam sa razumjevanjem, zbog toga sam ti i napisao post.
Kriviti bilo koju vjeru ili naciju jer netko nije bio kvalitetan roditelj zaista nema smisla. Isto tako nema smisla kriviti crkvu zbog običaja sela, nema smisla jer svako selo ima svoje običaje. Problem su ljudi a ne vjerska pripadnost. Ljudi su ti koji kreiraju običaje a ne crkva, i ljudi su ti koji zabijaju nos u tuđe živote, ne crkva, ljudi su ti koji osuđuju različitosti a ne crkva. Crkva ima svojih nazadnosti ako ćemo konkretno osuda sexualnih sloboda i implikacija osjećaja krivnje. No ljudi koji ispravno žive svoju vjeru i shvaćaju poantu iste doživljavaju svoju vjeru sa velikim odmakom od fratra i popa. Druga je stvar što je većina ljudi glupa, povodljiva, sebična, licemjerna i u crkvu idu kako bi si imali alibi da i dalje budu govna prema drugima. Ne zaboravi kako svijetom hoda jako mnogo glupih, tupih, licemjernih i sebičnih ljudi, možda ponajviše u gradu u kojem živiš, jedina je razlika što u gradu na trgu ne postoji lomača za spaljivanje drugih i drugačijih jer su ljudi previše zaokupljeni svojim malim svjetovima da bi se takvim stvarima zajebavali.

Hoćeš reči da ne postoji veza između crkvene doktrine i seoskih običaja i mentaliteta. Ja mislim da ta veza postoji kako sam i napisao. Mišljenja nam se razilaze i to je u redu.

[Kymatica]

ubačeni element kaže:

Hoćeš reči da ne postoji veza između crkvene doktrine i seoskih običaja i mentaliteta. Ja mislim da ta veza postoji kako sam i napisao. Mišljenja nam se razilaze i to je u redu.

ma to ti je samo siromaštvo, neobrazovanost, primitivizam i plemenski mentalitet. crkva i religija je samo nadogradnja. imaš puno sjebanih obitelji koje nemaju veze sa crkvom, religijom. moji nisu bili ni malo religiozni, ni djede ni bake ni roditelji, al se patologija vukla od stoljeća sedmog.
"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.

[morcego]

Kymatica kaže:

ma to ti je samo siromaštvo, neobrazovanost, primitivizam i plemenski mentalitet. crkva i religija je samo nadogradnja. imaš puno sjebanih obitelji koje nemaju veze sa crkvom, religijom. moji nisu bili ni malo religiozni, ni djede ni bake ni roditelji, al se patologija vukla od stoljeća sedmog.
"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.

Hm...ja smatram da su sve tri velike monoteističke religije toliko ukorijenjene u naše društvo, da ne kužimo koliko živimo po njima, čak i kad službeno ne živimo. Pa zakoni nam se na Zapadu temelje na kršćanstvu - kud ne bi mikrozakoni unutar obitelji i ostalih zajednica.
Osobno, ne mislim da je u toj ukorijenjenosti SVE loše, niti da je SVE dobro. To je jednostavno...tako, ljutili se mi ili ne. I vjerojatno se još dugo neće promijeniti. Ključ je u svojoj zajednici / obitelji pokušati mijenjati stvari, što svaki normalan roditelj i radi, pa opet kraju pogriješi iz perspektive sebe ili svog djeteta i neminovno s djetetom prolazi fazu "nisam ovo ovako planirao" (ko te jebe ).

Inače, mislim da danas selo/grad distinkicija više ne znači puno, internet je tu napravio svoje.

[nema potrebe]

lTeško je mijenjati stvari unutar obitelji kad je šira zajednica zatucana. Nisam vjernik, niti su mi roditelji vjernici, čak ni bake i dede nisu bili. Djecu ne planiram upisati u školi na vjeronauk. I što ih čeka? Izolacija, moguće ruganje. Imat će traume koje će im izazvati društvo koje ih okružuje.

Sorry na off.

[8472]

nema potrebe kaže:

lTeško je mijenjati stvari unutar obitelji kad je šira zajednica zatucana. Nisam vjernik, niti su mi roditelji vjernici, čak ni bake i dede nisu bili. Djecu ne planiram upisati u školi na vjeronauk. I što ih čeka? Izolacija, moguće ruganje. Imat će traume koje će im izazvati društvo koje ih okružuje.

Sorry na off.

Na RIDu imaš temu Vjeronsuk u školama. Sretno

[ladybug24]

bar danas ima toliko ljudi koji preziru crkvu. ne vidim problem s odgojem djece.

moje traume isto veze nemaju s religijom, nitko nije bio vjernik.

[nema potrebe]

8472 kaže:

Na RIDu imaš temu Vjeronsuk u školama. Sretno

Rid ne čitam. Ne mogu. Ne posjedujem tolerancije koliko je potrebno.

[radical change]

morcego kaže:

Hm...ja smatram da su sve tri velike monoteističke religije toliko ukorijenjene u naše društvo, da ne kužimo koliko živimo po njima, čak i kad službeno ne živimo. Pa zakoni nam se na Zapadu temelje na kršćanstvu - kud ne bi mikrozakoni unutar obitelji i ostalih zajednica.
Osobno, ne mislim da je u toj ukorijenjenosti SVE loše, niti da je SVE dobro. To je jednostavno...tako, ljutili se mi ili ne. I vjerojatno se još dugo neće promijeniti. Ključ je u svojoj zajednici / obitelji pokušati mijenjati stvari, što svaki normalan roditelj i radi, pa opet kraju pogriješi iz perspektive sebe ili svog djeteta i neminovno s djetetom prolazi fazu "nisam ovo ovako planirao" (ko te jebe ).

Inače, mislim da danas selo/grad distinkicija više ne znači puno, internet je tu napravio svoje.

Kako ne razumiješ da nešto mora biti ukorjenjeno u društvo, ako nije religija tada je ovo što imamo danas. Pretjeranja liberalnost i individualnost kojoj se svi do poda klanjamo. Živimo sa aspekta da meni nitko ne može reći kako ću živjeti svoj život, cijenim sebe iznad svega i ne dam da me nitko jebe, niti žena, niti gazda niti bilo tko.
I onda imaš situaciju da se ljudi otuđuju i to otuđivanje je danas poprimilo enormne razmjere, ljudi u društvu drugih bulje u mobitele umjesto da razgovaraju, ljudi ne prilaze drugima niti ih zanimaju drugi, konačno ne zanimaju ih niti problemi bračnog partnera niti bilo kakva žrtva da bi se održala OBITELJ. Spominješ obitelj a od nje nije ništa ostalo, pogledaj statistiku razvoda brakova (više od 50% u Splitu) pa će ti biti sve jasno. Uz te razvode brakova ide hrpa govana koja direktno utječe na razvoj djeteta. Nadalje uz razvod ide i krpanje kraja sa krajem jer si sam i prepušten sam sebi, znači da više radiš i djetetu ne možeš posvetiti ljubav, predanost I VRIJEME u potrebnoj mjeri. Pa onda gledamo tu našu djecu po zidićima, parkovima, klubovima i čudimo se što se dogodilo.

To je ono što sam pričao ranije u postu, tvrdiš da je kriva religija, a ja kažem da je religija (bar u gradu) danas prošlost pa te pitam tko je to danas kriv što se ne bavimo našom djecom i što djeca nemaju oca i majku? Ono ranije nije vrijedilo jer su se ljudi molili bogu, bili glupi, zatucani i plašili se pakla i moralnih prodika popa... danas se eto ne plašimo ničeg i zapravo su nam sve informacije dostupne pa onda u čemu je problem, zašto i danas traumatiziramo djecu i ne bavimo se djecom..? U koju to crkvu danas vjerujemo i što nam je ta vjera u individualnost i sebičnost donijela? Da se jebemo skim želimo? Da odjebemo kada želimo? Da budemo face u svojim malim jadnim osamljenim svjetovima i da djecu odgaja ulica, mobitel, tv i razni redikuli koji na izigravanju gluposti fino zarađuju?

[8472]

morcego kaže:

Hm...ja smatram da su sve tri velike monoteističke religije toliko ukorijenjene u naše društvo, da ne kužimo koliko živimo po njima, čak i kad službeno ne živimo. Pa zakoni nam se na Zapadu temelje na kršćanstvu - kud ne bi mikrozakoni unutar obitelji i ostalih zajednica.
Osobno, ne mislim da je u toj ukorijenjenosti SVE loše, niti da je SVE dobro. To je jednostavno...tako, ljutili se mi ili ne. I vjerojatno se još dugo neće promijeniti. Ključ je u svojoj zajednici / obitelji pokušati mijenjati stvari, što svaki normalan roditelj i radi, pa opet kraju pogriješi iz perspektive sebe ili svog djeteta i neminovno s djetetom prolazi fazu "nisam ovo ovako planirao" (ko te jebe ).

Inače, mislim da danas selo/grad distinkicija više ne znači puno, internet je tu napravio svoje.

Da.

Htjeli mi ili ne, koje god vjere ove zapadnjačke i ove srednje, ili nevjernici, kulturalna obilježja i navike su nam iste.

Patrijarhat, hijerarhija, plaćanje.

Bilo selo ili grad, svejedno.
Ima seljačina u gradu i kulturnih ljudi na selu.
Danas je fakat nebitno.

Ali kulturološki imamo jako slične sklonosti i ponašanja.


Dovoljno je napraviti usporedbu sa istočnjačkim naukom i vjerovanjima, te kulturom koja ih prati.

[8472]

Glavni naš zapadnjački je koncept grijeha.
Bili vjernici ili ne.
Tsj koncept je usađen u kulturu i nije lako pojedincu naučiti ponašati se izvan tih okvira.
A taj koncept prvi stvara dobar dio mentalnih kuršlusa.
Nesvjesno nam je usađeno, svjesno ni htjeli drukčije i to je već recept za depru ili anexioznost.
Nesrazmjer unutarnjeg i vanjskog ja.

[radical change]

nema potrebe kaže:

lTeško je mijenjati stvari unutar obitelji kad je šira zajednica zatucana. Nisam vjernik, niti su mi roditelji vjernici, čak ni bake i dede nisu bili. Djecu ne planiram upisati u školi na vjeronauk. I što ih čeka? Izolacija, moguće ruganje. Imat će traume koje će im izazvati društvo koje ih okružuje.

Sorry na off.

Naravno, zbog toga treba učiti dijete da je samopouzdanje i prilagodba iznimno važno u životu. Moje dijete će ići na vjeronauk iako ne mora biti vjernikom. Tamo neće dopustiti da ga netko na nešto prisiljava, ali će u svrhu vlastitog obrazovanja i pronalasku vlastite vjere učiti o Kršćanstvu, kao što uči o zemljopisu, povijesti ili bilo čemu drugome.
Ako ne želi ići to je njegov izbor i neće ići, ali biti ću dovoljno uporan da mu usadim svijest da vrijedi i zaslužuje pravo na sreću bez obzira na svoje životne izbore i različitosti u odnosu na druge i kolektiv.
Ja u Krćanstvu ne vidim ničeg lošeg, pod uvjetom da se učenje prilagodi dobi, uzrastu i najvažnije kvalitetno protumači (na pozitivan način), dakle da je bog dobar i milostiv a ne zao i okrutan, da je bog beskrajna ljubav i da je put ljubavi put kojeg treba odabrati u životu. To je značajna komponenta koju vjersko učenje može usaditi mladom čovjeku, bez obzira da li će taj čovjek živjeti svoju vjeru ili ne.

[radical change]

8472 kaže:

Glavni naš zapadnjački je koncept grijeha.
Bili vjernici ili ne.
Tsj koncept je usađen u kulturu i nije lako pojedincu naučiti ponašati se izvan tih okvira.
A taj koncept prvi stvara dobar dio mentalnih kuršlusa.
Nesvjesno nam je usađeno, svjesno ni htjeli drukčije i to je već recept za depru ili anexioznost.
Nesrazmjer unutarnjeg i vanjskog ja.

Imam nekakvo generalno mišljenje da se ljude iskreno fućka za grijeh, raj i pakao, već da im najteže u životu bude neprihvaćanje i dobacivanje od strane drugih.
Ako pogledaš adolescente tu vidiš ogromnu želju da pripadnošću, baš je ono izražena do daske. Kasnije u životu kada se čovjek posvjesti i pronađe obitelj i prijatelji postanu fokus oko kojeg se odvija naš život. Kako godine idu shvatimo kako zaista imamo pravo na različitosti i individualnosti, to je ona zrelost srednjih godina kada otpada potreba da zadovoljimo kriterije i uklopimo se u kalupe koje postavlja društvo i drugi. Mnogi ljudi do toga nikad ne narastu.Sa 35,40 godina zaista je glupo da odrastao čovjek pokušava pratiti druge, dovoljno je izgrađen i poznaje sebe da gradi život onako kako on to želi..
No problem je da tih prvih 30 godina mlado biće bude jako izmanipulirano od strane društva i obitelji i od tih manipulacija se često nikad ne izlječi, i tako proživi svoj život.
Mi moramo znati da svako ima pravo biti ono što on jest, i da će sebi uspjeti pronaći mjesto pod suncem ako se potrudi, ovdje ili negdje drugdje.

[Azz]

ovo nije Religija i diskusije vezane za to biti će smatrane offtopicom, brisane i kartonirane. hvala.

[nema potrebe]

radical change kaže:

Naravno, zbog toga treba učiti dijete da je samopouzdanje i prilagodba iznimno važno u životu. Moje dijete će ići na vjeronauk iako ne mora biti vjernikom. Tamo neće dopustiti da ga netko na nešto prisiljava, ali će u svrhu vlastitog obrazovanja i pronalasku vlastite vjere učiti o Kršćanstvu, kao što uči o zemljopisu, povijesti ili bilo čemu drugome.
Ako ne želi ići to je njegov izbor i neće ići, ali biti ću dovoljno uporan da mu usadim svijest da vrijedi i zaslužuje pravo na sreću bez obzira na svoje životne izbore i različitosti u odnosu na druge i kolektiv.
Ja u Krćanstvu ne vidim ničeg lošeg, pod uvjetom da se učenje prilagodi dobi, uzrastu i najvažnije kvalitetno protumači (na pozitivan način), dakle da je bog dobar i milostiv a ne zao i okrutan, da je bog beskrajna ljubav i da je put ljubavi put kojeg treba odabrati u životu. To je značajna komponenta koju vjersko učenje može usaditi mladom čovjeku, bez obzira da li će taj čovjek živjeti svoju vjeru ili ne.

Da li ti imaš ikalvog uvida kakve se sve stvari laprdaju po tim vjeronaucima, po misama i čak po pogrebima (čula prije dva mjeseca na vlastite uši). Ja jesam za širenje mira, ljubavi, tolerancije, ali kršćanstvo to nije. Ja svoju djecu itekako odgajam u duhu navedenih trojstva, ali znaš kaj? U manjini sam.
Ako moja djeca ikad iskažu interes da idu na vjeronauk (iz bilo kojeg razloga), omogućiti ću im. Ali ću se potruditi informirati ih i o drugim religijama.

[Azz]

Religija je offtopic. žuti karton upozorenja je ispucan.

[morcego]

radical change kaže:

To je ono što sam pričao ranije u postu, tvrdiš da je kriva religija, a ja kažem da je religija (bar u gradu) danas prošlost pa te pitam tko je to danas kriv što se ne bavimo našom djecom i što djeca nemaju oca i majku? Ono ranije nije vrijedilo jer su se ljudi molili bogu, bili glupi, zatucani i plašili se pakla i moralnih prodika popa... danas se eto ne plašimo ničeg i zapravo su nam sve informacije dostupne pa onda u čemu je problem, zašto i danas traumatiziramo djecu i ne bavimo se djecom..? U koju to crkvu danas vjerujemo i što nam je ta vjera u individualnost i sebičnost donijela? Da se jebemo skim želimo? Da odjebemo kada želimo? Da budemo face u svojim malim jadnim osamljenim svjetovima i da djecu odgaja ulica, mobitel, tv i razni redikuli koji na izigravanju gluposti fino zarađuju?

Ne, ne tvrdim uopće da je religija kriva ili zaslužna - tvrdim samo da je to tako u slučaju moje stare :-) Ti si spomenuo kako je tebi tvoja obitelj ispojebala viziju seksa pa mi ne pada na pamet uvjeravat te da nije tako, posebice ne riječima "a što je sa sjebanim ljudima iz današnjih obitelji koje su sex-positive pa se svejedno djeca otuđuju od roditelja".
Razne su priče. Moja je ova s religijom. Pročitaj prvi post - mater me uvjeravala da je jedino što je dijeli od samoubojstva strah od vječne kazne. I sad bih pja trebala reć da u mom slučaju religija nema veze s nesretnim djetinjstvom...

[radical change]

morcego kaže:

Ne, ne tvrdim uopće da je religija kriva ili zaslužna - tvrdim samo da je to tako u slučaju moje stare :-) Ti si spomenuo kako je tebi tvoja obitelj ispojebala viziju seksa pa mi ne pada na pamet uvjeravat te da nije tako, posebice ne riječima "a što je sa sjebanim ljudima iz današnjih obitelji koje su sex-positive pa se svejedno djeca otuđuju od roditelja".
Razne su priče. Moja je ova s religijom. Pročitaj prvi post - mater me uvjeravala da je jedino što je dijeli od samoubojstva strah od vječne kazne. I sad bih pja trebala reć da u mom slučaju religija nema veze s nesretnim djetinjstvom...

Tvoja majka je samo pronašla zgodno opravdanje za maltretiranje u religiji. To nema veze sa religijom, mogla se tako uhvatiti za bilo što. Problem je ako si ti religiju općenito loše doživjela zbog toga, a vjerojatno jesi bez da si dublje istražila cijelu priču. Religija sa fix idejama tvoje majke realno nema mnogo veze, tvoja majka je strahom od kazne i gubitka terorizirala sve vas godinama.
U mom slučaju, ja sam izrazito mnogo energije uložio da istražujem područje koje mi je bilo zabranjeno jer nisam prihvaćao pstavljena ograničenja i definicije. Shvatio sam da sex nije ništa loše i nastrano, već jedna prekrasna i prirodna stvar, bar bi takva trebala biti. Problem su moji roditelji koji su me u startu uvjerili u suprotno i ja sam koji sam iz nečeg prirodnog i normalnog učinio jednu užasno komliciranu i složenu stvar. I onda slijedi logičan zaključak, religija je ok, sex je ok, Vi ste ti koji ste loši roditelji.

[8472]

morcego kaže:

Čitala sam neki članak takve teme na engleskom pa sam vidjela da nema toga ovdje. Mislim da bi mi možda moglo biti lakše popišem li "sve" :-)

1)Odrastati s mamom koja te uči da je sve seksualno ponašanje prije braka, uključujući i francuski poljubac,
grijeh i da se mora ispovjediti.
2)Kad sam imala kojih 7 godina, neki striček mi je na plaži u moru skinuo gaćice. Rekla sam mami koja je preda mnom to rekla tati, a on je nastavio gledati tekmu. Osjećala sam se kao derište koje bezveze pravi problem gdje ga nema.
Nedavno sam pitala mamu zašto nisu nikako reagirali tada i ona se uopće ne sjeća događaja, niti mi se činila jako potreseno. Kome god da to prepričam, i dan danas se osjećam neshvaćeno i ko da dramim bezveze. Čak i sad dok ovo pišem.
3)Tata je mami stalno, preda mnom, govorio da je debela i ona je konstantno bila na dijetama, o kojima sam ja, s manje od 10 godina znala sve. Naravno da sam odrasla u osobu koja se godinama borila s anoreksijom.
4)Buraz i stara svađali su se na pas mater u prosjeku triput tjedno. Jedna od svađa sadržavala je i element njegovog stajanja na rubu prozora. Ja sam tada također imala desetak i bolio ih je kurac smeta li meni. Istini za volju, ja sam mislila da to sve obitelji tako. Dan danas osjećam se bahato kad pomislim da je možda moglo i bez toga.
5)Mamina izjava "da mogu, ubila bi se" bila je lajtmotiv svih faza moga djetinjstva. Spoznaja da se neće ubit jer je to grijeh , a ne jer ima razloga za život (npr. mene), bila mi je posve normalna i prihvatljiva (naravno da je važnije kamo će ti duša nakon smrti, nego kako ti se osjećaju djeca kad to stalno govoriš).
6)Tate se ne sjećam gotovo uopće, osim kao lika koji stalno nešto sere i život je gro zanimljiviji kad je on na službenom putu / u ratu. To sam isto mislila da je svima tako.

Eto, toliko od mene. Sad ostali :-)

Evo kvotam prvi post da vidite bazičan čak trivijalan nauk s utjecajem religijskih sustava vrijednosti.

Dublje gdje religijski nauk utječe na naš život je u stilu:

- semantički

Grijeh, greška, pogreška, krivo, krivnja...
Sve to spada zajedno u koncept grijeha.
Usađeni osjećaj da nešto radimo krivo je temelj naših mentalnih problema.

Karikiram: roditelji te zlostavljaju i osjećaš da sve što radiš radiš krivo, ždereš se i ubijaš, ili kriviš druge za sve vlastite propuste jer si naučio da je sve krivo i da si kriv što si živ.... itd da ne nabrajam dalje. Kužite poantu.

Krivit roditelje za nešto što su oni radili jer su tako mislili da treba ili su isto takk samo bili nazčeni, relativno je.
Krivit druge za svoje propuste uzaludan je način funkcioniranja.
Shvatit da su ti roditelji krivi za tvoja stanja ke također uzaludno dok se ostaje na tome. Pianta je u koraku naprijed, udaljavanju od osjećaja krivnje, a ne prepuštanju na način da "sad kad znam koga kriviti lakše mi je". Nije.
Boli koga kita ko ti je kriv za što, ako se ne zbrojiš i ne središ svoj život nikakav osjećaj prebacivanja krivnje neće te spasit.


E za taj osjećaj krivnje je zaslužna Katolička vjera.

[morcego]

8472 kaže:

Boli koga kita ko ti je kriv za što, ako se ne zbrojiš i ne središ svoj život nikakav osjećaj prebacivanja krivnje neće te spasit.

A naravno, to mi nije bila ni poanta pokretanja teme.
Gle, u procesu sam zacjeljivanja i više ne krivim. Da je period okrivljivanja staraca morao proći - u mom slučaju jest, ali ja na tome nisam ostala jer mi je to pičkasto. Točno iz razloga koje navodiš. Odrasli smo - preuzmimo odgovornost i točka. Jedino tako možda uspijemo i sami kao roditelji / uzori.

Istini za volju, mislila sam da će tema bit nešto kao Šupendare na US-u, gdje nitko nikom ne govori "Isuse, koja si pička" ili "ne valja ti to tako", nego ljudi pričaju svoje priče, čak s dozom komičnog.
Ali vidim, Psihokauč nije toliko razigrano mjesto

[radical change]

morcego kaže:

A naravno, to mi nije bila ni poanta pokretanja teme.
Gle, u procesu sam zacjeljivanja i više ne krivim. Da je period okrivljivanja staraca morao proći - u mom slučaju jest, ali ja na tome nisam ostala jer mi je to pičkasto. Točno iz razloga koje navodiš. Odrasli smo - preuzmimo odgovornost i točka. Jedino tako možda uspijemo i sami kao roditelji / uzori.

Istini za volju, mislila sam da će tema bit nešto kao Šupendare na US-u, gdje nitko nikom ne govori "Isuse, koja si pička" ili "ne valja ti to tako", nego ljudi pričaju svoje priče, čak s dozom komičnog.
Ali vidim, Psihokauč nije toliko razigrano mjesto

Ja iskreno ne vidim neku pretjeranu sličnost između činjenice da si prošao kroz lošu vezu i činjenice da si prošao kroz teško djetinjstvo koje te je sjebalo za čitav život. I to od dana kada si svjestan sebe i onog prvog čega se sjećaš pa sve do danas kada kročiš kroz život sa hrpetinom strahova, kompleksa, užasne krivnje i to sve skupa ti užasno destruktivno utječe na posao, odnose i život sam po sebi. Nema tog partnera koji te može spizditi onako kako su te spizdili roditelji, jer si naprosto odrastao čovjek i imaš mehanizme zaštite koje malo dijete nema, već bez filtera upija sve što mu netko servira.
I nije to uopće za šaliti se ili smijati, to je užasno iskustvo sa kojim živiš iz dana u dana i odnosi jako mnogo vremena, novaca i živaca...
Mislim da su izrazito hrabre osobe koje to uopće mogu podijeliti makar ovdje na forumu.