Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.08.2017., 13:05   #1
Nemogućnost kontrole svojih emocija

Uopće ne znam od kuda da krenem,
Već dugo pokušavam se izvesti na pravi put jer sam oduvijek bila snažna u glavi i jaka u emocijama, ali u posljednje vrijeme ne upravljam sobom i to pomalo uzima danak, a najgore od sve ga je što u mojim epizodama ( ispada bijesa ) budu u blizini prisutna moja djeca.
Naime već par puta dogodilo mi se da me nešto ( suprug) iz banalnih razloga izbaci iz takta i da se ne uspijem iskontrolirati te da histerično počnem urlati na njega i istresem na njega sve što mislim i ne mislim, i to traje dok mi na kraju ne pozli i srušim se u krevet ko mrtvo meso.
Ne želim takav život ni za sebe niti za svoju djecu, a žalosno je što sam na kraju sve ga svjesna i sama sa sobom prolazim psiho razgovore i znam što je krivo i da to neću ponoviti, a onda je dovoljan jedan zajedljivi komentar od strane supruga da se pretvorim u pravu neman.

Povrh svega u zadnjih par mjeseci zapala sam u stanje slično depresiji ili je to depresija, upravo sam suprotnost svega onoga što sam bila. Sve što sam voljela sada mi se ne da, od manično druželjubivog čovjeka postala i ostala je ljuska nekog ko je ogorčen na svijet i ponašanje ljudi iz njegove okoline. Niti mi se kuda ide niti mi se itko gleda. Iz moje perspektive kao da budna sanjam, a život prolazi. Ne mogu uživati u svojoj predivnoj dječici koliko bi htjela jer sam umorna. Svega svjesna, a koda sam okovana kamenom.
Još da dodamo lošu atmosferu na poslu s kakvom se nikad nisam u životu susrela pa kad me stegne u prsima i počnem hiperventilirati i imam nagon za povraćanje, onda to ode skupa sa mnom kući.
Pretvaram se u duha koji kopni.

Ima ko dobar savjet kako da si pomognem, da budem dobar čovjek kakav sam bila, da moja djeca imaju normalnu mamu koja se zna i može kontrolirati kad to treba.

Da se razumijemo kad planem to je zato što se nakupilo gro sitnica koje kroz vrijeme susprežem i onda kad neko pogodi u pravu žicu dolazi uragan.
Samo ja se nikad nisam nisakim posvađala, nitko me inače ne izbaci iz takta, ali vlastita djeca i suprug uspiju, a baš njima to ne želim.

Pomozite☹
mini maximus is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 13:28   #2
Ovako na prvu bi rekao da je ovdje riječ o bipolarnom poremećaju?
Nosonja_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 13:33   #3
Potraži stručnu pomoć, radi djece najviše
koko55 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 13:51   #4
Quote:
mini maximus kaže: Pogledaj post
Uopće ne znam od kuda da krenem,
Već dugo pokušavam se izvesti na pravi put jer sam oduvijek bila snažna u glavi i jaka u emocijama, ali u posljednje vrijeme ne upravljam sobom i to pomalo uzima danak, a najgore od sve ga je što u mojim epizodama ( ispada bijesa ) budu u blizini prisutna moja djeca.
Naime već par puta dogodilo mi se da me nešto ( suprug) iz banalnih razloga izbaci iz takta i da se ne uspijem iskontrolirati te da histerično počnem urlati na njega i istresem na njega sve što mislim i ne mislim, i to traje dok mi na kraju ne pozli i srušim se u krevet ko mrtvo meso.
Ne želim takav život ni za sebe niti za svoju djecu, a žalosno je što sam na kraju sve ga svjesna i sama sa sobom prolazim psiho razgovore i znam što je krivo i da to neću ponoviti, a onda je dovoljan jedan zajedljivi komentar od strane supruga da se pretvorim u pravu neman.

Povrh svega u zadnjih par mjeseci zapala sam u stanje slično depresiji ili je to depresija, upravo sam suprotnost svega onoga što sam bila. Sve što sam voljela sada mi se ne da, od manično druželjubivog čovjeka postala i ostala je ljuska nekog ko je ogorčen na svijet i ponašanje ljudi iz njegove okoline. Niti mi se kuda ide niti mi se itko gleda. Iz moje perspektive kao da budna sanjam, a život prolazi. Ne mogu uživati u svojoj predivnoj dječici koliko bi htjela jer sam umorna. Svega svjesna, a koda sam okovana kamenom.
Još da dodamo lošu atmosferu na poslu s kakvom se nikad nisam u životu susrela pa kad me stegne u prsima i počnem hiperventilirati i imam nagon za povraćanje, onda to ode skupa sa mnom kući.
Pretvaram se u duha koji kopni.

Ima ko dobar savjet kako da si pomognem, da budem dobar čovjek kakav sam bila, da moja djeca imaju normalnu mamu koja se zna i može kontrolirati kad to treba.

Da se razumijemo kad planem to je zato što se nakupilo gro sitnica koje kroz vrijeme susprežem i onda kad neko pogodi u pravu žicu dolazi uragan.
Samo ja se nikad nisam nisakim posvađala, nitko me inače ne izbaci iz takta, ali vlastita djeca i suprug uspiju, a baš njima to ne želim.

Pomozite☹
Ewo pomažem..
Dakle očigledno ja da se u posljednje vrijeme nisi sa svojim životom na ti. Koji je razlog, nekakva trauma, gubitak, možda si se previše posvetila djeci, možda si zanemarila svoje želje i potrebe, možda si ljuta na nekog, možda te muž jako živcira, možda te nesigurnost i situacija na poslu užasno guše..

Obično ljudi reagiraju neprimjereno iz straha od nemoći. Tada tuđi negativni komentar shvatimo kao izravnu prijetnju našoj sigurnosti i integritetu. Primjer:
Muž ti je nešto loše rekao= ne voli me više, ne poštuje me, ne mogu živjeti više tako, brak mi se raspada..
Djeca su prezahtjevna= zar nitko ne vidi da pucam po šavovima, sve sam svima pružila ne mogu više, što hoćete od mene..
I slično..

Dakle potrebno je stati na balun, učiniti predah od problema i resetirati se. Tada u miru sjedni i razmisli što te najviše opterećuje u životu, što ti oduzima energiju i kakve emocije u tebi budi. U slučaju supruga pokušaj napraviti listu dobrih i loših stvari da malo dobiješ realan dojam o svemu. U slučaju posla pokušaj napraviti neku strategiju da si neke stvari skineš sa leđa ili pokušaj pronaći drugi posao. U slučaju djece pokušaj sa suprugom razgovarati da ti treba podrška i više slobodnog vremena, itd.

U slučaju težih psihičkih simptoma i pogoršanja stanja trebali bi potražiti i pomoć stručne osobe.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 15:53   #5
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Ewo pomažem..
Dakle očigledno ja da se u posljednje vrijeme nisi sa svojim životom na ti. Koji je razlog, nekakva trauma, gubitak, možda si se previše posvetila djeci, možda si zanemarila svoje želje i potrebe, možda si ljuta na nekog, možda te muž jako živcira, možda te nesigurnost i situacija na poslu užasno guše..

Obično ljudi reagiraju neprimjereno iz straha od nemoći. Tada tuđi negativni komentar shvatimo kao izravnu prijetnju našoj sigurnosti i integritetu. Primjer:
Muž ti je nešto loše rekao= ne voli me više, ne poštuje me, ne mogu živjeti više tako, brak mi se raspada..
Djeca su prezahtjevna= zar nitko ne vidi da pucam po šavovima, sve sam svima pružila ne mogu više, što hoćete od mene..
I slično..

Dakle potrebno je stati na balun, učiniti predah od problema i resetirati se. Tada u miru sjedni i razmisli što te najviše opterećuje u životu, što ti oduzima energiju i kakve emocije u tebi budi. U slučaju supruga pokušaj napraviti listu dobrih i loših stvari da malo dobiješ realan dojam o svemu. U slučaju posla pokušaj napraviti neku strategiju da si neke stvari skineš sa leđa ili pokušaj pronaći drugi posao. U slučaju djece pokušaj sa suprugom razgovarati da ti treba podrška i više slobodnog vremena, itd.

U slučaju težih psihičkih simptoma i pogoršanja stanja trebali bi potražiti i pomoć stručne osobe.
Hvala uopće na ikakvom odgovoru.
Sve je meni to jasno. Iz svih perspektiva nauka i znanosti o životu psiholoških tumačenja itd. jako dobro baratam materijom.
Čak što se tiče savjeta za druge, životne discipline psiholoških gledišta i drugih stvari kažu sjedi 5, ali ovo što se meni događa je apsolutno van kontrole.
U trenu kad postanem neman nitko ali nitko unutar moje glave ne kontrolira moje ponašanje i plaši me to da se ne otme kontroli jer bijes koji navali iz mene bi mogao napraviti kardinalne posljedice☹
I tu me zanima što netko napravi da u glavi stisne pauzu reset i sam sebe zakoči.

Da se razumijemo suprug je više nego savršen, a meni su okidač najčešće to što ništa u životu ne stignemo i onda kad ja isplaniram neku aktivnost, a on je još prije tjedan dana trebao nešto napraviti po kući i onda on nađe tisuću izgovora zašto nešto ne možemo pa krene prepucavanje ja nisam, ti nisi, ti si ovo ja sam ono i odjednom koda mi se pomrači um… i tu je najstravičniji dio ja više nisam u svojoj glavi. Lebdim negdje iznad, a iz mene izlazi uvrede psovke nasrtaji… i dođe mi da se nakon svega toga bacim pod vlak jer me nije uspjelo zaustaviti ni to što me moje malo dijete gleda sa stravom u očima.

Nemoj shvatiti da je to nešto što se događa svaki dan, ali desilo se u par mjeseci barem 3 puta, a ja ne želim da se desi više ikad. I bojim se te svoje nervoze koja nema kontrolu.

Što se ostatka svijeta tiče nažalost od uvijek sam bila pokretač pozitivne energije, a što mi se vratilo.. otvorene oči da su ljudi ( čast iznimkama) uglavnom govna.
Ti daješ svima paziš na tuđe osjećaje, paziš na da svima ugodiš, paziš na što se kad i kako treba, a kad okreneš stranicu gdje su drugi da se jednako tako ponašaju prema tebi???

Mogla bi ti pisati danima o sitnim razočaranjima u ljudski rod, samo reci od kud da počnem.
Jednostavno sam uuuumorna koliko me, i moju obitelj ljudi iskorištavaju do maksimuma, a ne drže do ničeg.
Zadnja točka na i je kad pomogneš prijateljici da se zaposli u tvojoj firmi središ joj sve naaajbolje, a onda ti ona slaže govna iza leđa.
Što više ljudima daješ oni te više zgaze. Što se više trudim u životu, što više postižem, što mi je veći uspjeh samo gledam kako sam ljudima konkurencija i zbog toga me mrze. Što vie ljudima daš financijski to te ružnije gledaju, pa neka mi netko kaže što je tu i tko je tu normalan..

No odoh s teme, kako da se kontroliram u trenucima pomračenja uma. Kako da počnem uživati u svem blagoslovu što imam u životu, a da u želucu ne osjećam non stop neku anksioznost i strah od SVEGA☹
mini maximus is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 15:58   #6
Koliko imaš godina? Ovo što si napisala bili su početci mojeg vrlo teškog klimakterija i to već u mojoj 38 godini. Bilo je to davno ali sjećam se da je "tako počelo".
__________________
dear Lord,everyday in every way teach me to tend to my own business and to keep my big mouth shut...
especially when I don't know what I'm talking about
chateauxdeif is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 16:00   #7
Quote:
chateauxdeif kaže: Pogledaj post
Koliko imaš godina? Ovo što si napisala bili su početci mojeg vrlo teškog klimakterija i to već u mojoj 38 godini. Bilo je to davno ali sjećam se da je "tako počelo".
35!
i ima li mi spasa?:-(
mini maximus is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 16:02   #8
najgore od svega je dok urlam, sama sebe u glavi smirujem" stani nemoj, ne vrijedi, što ti je, što radiš ..." ali ne pomaže moje tijelo, ali ne i ja:-(
mini maximus is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 16:14   #9
Ako je klimakterij, jasno da ima spasa. Pogotovo danas. Ja sam onda kumila i molila da mi netko pomogne jer nisam vidjela izlaza. Išla sam do šrinka, hodala svaki tjedan, davala lovu jer oni "državni" su te sam odslušali i rekli da dođeš za 14 dana, i konačno je moj ginekolog rekao da sam ja možda ipak u ranom klimakteriju. Ne znam kako je to danas, ali da bi mi prepisao hormonalnu terapiju posla me na kiretažu tj. uzimanje uzorka i kako je tu bilo sve O.K. počela sam piti hormone. Blaženi hormoni! Smirila sam se, život je bio opet kao i ranije i nisam se osjećala tako glupo, jer zbilja se normalna osoba osjeća glupo nakon što je prođe taj "napadaj" koji jednostavno nije bila u stanju kontrolirati.
Ja bih na tvojem mjestu pokušala malo na tom području zatražiti pomoć
Zaboravi antidepresive i ostala sranja, jer oni nisu rješenje. Uzrok treba pronaći. Danas svi sve objašnjavaju stresom.
Upravo sam saznala da imam konjuktivitis izazvan stresom????? Živim na selu i u mirovini sam! No coment
__________________
dear Lord,everyday in every way teach me to tend to my own business and to keep my big mouth shut...
especially when I don't know what I'm talking about
chateauxdeif is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 16:32   #10
o stresu znam sve, život mi je stres, krv i znoj.
o psihologiji i ljudskom ponašanju sam pročitala sve što ovaj svijet ima za ponuditi, pa bi vj. ja psiholozima mogla ispredavati više bez lažne skromnosti hahaha, da ali ovo je nešto neobjašnjivo kad si objema nogama na zemlji i nešto iznad prosjeka po sposobnostima da sebe ne mogu dovesti u stanje normale kad krene epizoda meni totalno nerealno ali dešava se.

lijekovi i bilo kakva kemija kod mene ne dolaze u obzir, ne želim biti umjetna biljka nego normalan čovjek zato me zanimalo dali je netko prošao nešto slično i što je učinio da stane na kočnicu u takvim trenucima. Što vam je okidač da prestanete, da izađete iz moda ludila.
Kod mene ne pali ono brojanje do 10 u sebi vrištanje u jastuk.. lol.. ja sam u glavi spremna na svaku situaciju, dogovorila sam se sa sobom kako se smijem ponašati, ali kad se desi sve pada u vodu
mini maximus is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 16:39   #11
Evo ti sigurne pomoci!
Ali najprije obecaj da ces je ozbiljno shvatiti i PRAKTICIRATI SVAKODNEVNO sto vise puta!
Ok?
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 16:49   #12
Dakle, iako izgleda banalno, vjeruj da to nije!!
Dapace, vrlo je ucinkovito:


DIŠI!

Sto cesce mozes, uzmi si po 1 minutu.
I svjesno DIŠI

opusteno, pazljivo, usmjerena na dah DIŠI

I TO RADI SVAKI SVAKI DAN
ne propusti ni jedan dan

Iznenaditi ce te koliko je mocno


Kad se uhodas, AKO te ulovi epizoda histerije, NATJERAJ se da se sjetis kako trebas disati.

Ok?!
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 19:51   #13
utisana potpisujem ovo što si napisala
__________________
dear Lord,everyday in every way teach me to tend to my own business and to keep my big mouth shut...
especially when I don't know what I'm talking about
chateauxdeif is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 20:15   #14
Quote:
chateauxdeif kaže: Pogledaj post
utisana potpisujem ovo što si napisala


hvala

Nadam se da ce i tvoj komentar dodatno uvjeriti autoricu koliko joj to moze pomoci
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 20:31   #15
Quote:
mini maximus kaže: Pogledaj post
Hvala uopće na ikakvom odgovoru.
Sve je meni to jasno. Iz svih perspektiva nauka i znanosti o životu psiholoških tumačenja itd. jako dobro baratam materijom.
Čak što se tiče savjeta za druge, životne discipline psiholoških gledišta i drugih stvari kažu sjedi 5, ali ovo što se meni događa je apsolutno van kontrole.
U trenu kad postanem neman nitko ali nitko unutar moje glave ne kontrolira moje ponašanje i plaši me to da se ne otme kontroli jer bijes koji navali iz mene bi mogao napraviti kardinalne posljedice☹
I tu me zanima što netko napravi da u glavi stisne pauzu reset i sam sebe zakoči.

Da se razumijemo suprug je više nego savršen, a meni su okidač najčešće to što ništa u životu ne stignemo i onda kad ja isplaniram neku aktivnost, a on je još prije tjedan dana trebao nešto napraviti po kući i onda on nađe tisuću izgovora zašto nešto ne možemo pa krene prepucavanje ja nisam, ti nisi, ti si ovo ja sam ono i odjednom koda mi se pomrači um… i tu je najstravičniji dio ja više nisam u svojoj glavi. Lebdim negdje iznad, a iz mene izlazi uvrede psovke nasrtaji… i dođe mi da se nakon svega toga bacim pod vlak jer me nije uspjelo zaustaviti ni to što me moje malo dijete gleda sa stravom u očima.

Nemoj shvatiti da je to nešto što se događa svaki dan, ali desilo se u par mjeseci barem 3 puta, a ja ne želim da se desi više ikad. I bojim se te svoje nervoze koja nema kontrolu.

Što se ostatka svijeta tiče nažalost od uvijek sam bila pokretač pozitivne energije, a što mi se vratilo.. otvorene oči da su ljudi ( čast iznimkama) uglavnom govna.
Ti daješ svima paziš na tuđe osjećaje, paziš na da svima ugodiš, paziš na što se kad i kako treba, a kad okreneš stranicu gdje su drugi da se jednako tako ponašaju prema tebi???

Mogla bi ti pisati danima o sitnim razočaranjima u ljudski rod, samo reci od kud da počnem.
Jednostavno sam uuuumorna koliko me, i moju obitelj ljudi iskorištavaju do maksimuma, a ne drže do ničeg.
Zadnja točka na i je kad pomogneš prijateljici da se zaposli u tvojoj firmi središ joj sve naaajbolje, a onda ti ona slaže govna iza leđa.
Što više ljudima daješ oni te više zgaze. Što se više trudim u životu, što više postižem, što mi je veći uspjeh samo gledam kako sam ljudima konkurencija i zbog toga me mrze. Što vie ljudima daš financijski to te ružnije gledaju, pa neka mi netko kaže što je tu i tko je tu normalan..

No odoh s teme, kako da se kontroliram u trenucima pomračenja uma. Kako da počnem uživati u svem blagoslovu što imam u životu, a da u želucu ne osjećam non stop neku anksioznost i strah od SVEGA☹
Nemaš opravdanja za takvo ponašanje. Ti moraš biti svjesna da nisi dijete i trebaš ovladati svojim emocijama. Kada vidiš da će te uhvatiti možda je pauza da pratiš svoje reakcije i izađeš van na nekoliko minuta, odeš u svoju sobu u samoću da se zbrojiš ili što već. Moraš naučiti to kontrolirati. Naročito je gadno ako te dijete vidi takvu jer mu daješ osjećaj bespomoćnosti i namećeš mu osjećaj krivnje, dijete misli da je ono nešto skrivilo što je mamu izbacilo iz takta i što je mama loše i što plače.

A što se tiče ljudi, vidim da si prenapregnuta činjenicom što su ljudi nepravedni prema tebi. Mislim da naročito smeta ta osoba kojoj si učinila uslugu i sada ju svakodnevno gledaš i ulaziš u sukob ili emocionalni stres u sebi.
Shvati da ako nešto daješ onda ne očekuj da ti se vrati zauzvrat. Ako pak ideš sa kalkulacijom budi spremna da si licemjerna, nastojiš se svijdeti drugima, kupiti druge i da ćeš naići na razočaranje. Poželjno bi bilo polako graditi odnose, pružiti onoliko koliko otprilike i dobiješ. A ne dati srce i dušu nekome i onda očajavati ako to netko baci u blato. Ne zamjeri prijateljici, pokušaj joj oprostiti lakše ćeš živjeti sa sobom i u sebi...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 20:54   #16
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Nemaš opravdanja za takvo ponašanje. Ti moraš biti svjesna da nisi dijete i trebaš ovladati svojim emocijama. Kada vidiš da će te uhvatiti možda je pauza da pratiš svoje reakcije i izađeš van na nekoliko minuta, odeš u svoju sobu u samoću da se zbrojiš ili što već. Moraš naučiti to kontrolirati. Naročito je gadno ako te dijete vidi takvu jer mu daješ osjećaj bespomoćnosti i namećeš mu osjećaj krivnje, dijete misli da je ono nešto skrivilo što je mamu izbacilo iz takta i što je mama loše i što plače.

A što se tiče ljudi, vidim da si prenapregnuta činjenicom što su ljudi nepravedni prema tebi. Mislim da naročito smeta ta osoba kojoj si učinila uslugu i sada ju svakodnevno gledaš i ulaziš u sukob ili emocionalni stres u sebi.
Shvati da ako nešto daješ onda ne očekuj da ti se vrati zauzvrat. Ako pak ideš sa kalkulacijom budi spremna da si licemjerna, nastojiš se svijdeti drugima, kupiti druge i da ćeš naići na razočaranje. Poželjno bi bilo polako graditi odnose, pružiti onoliko koliko otprilike i dobiješ. A ne dati srce i dušu nekome i onda očajavati ako to netko baci u blato. Ne zamjeri prijateljici, pokušaj joj oprostiti lakše ćeš živjeti sa sobom i u sebi...
Radical... U drugom zivotu zelim se vjencati za tebe
Salim se malo

Sve sta napises je

Da. Bitno je nauciti odvajati se od reakcije

Vjezbom to ide
Upornom vjezbom
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 22:54   #17
Kažu da na forumu ne treba dijagnosticirati, al i preporučam ti da malo pročitaš o graničnom poremećaju'....
tina789 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 23:18   #18
Mislim da nas ima još koji ne znaju kako staviti svoje emocije i misli u red. I meni se to dešava pa evo skoro već 3 godine da se borim sama sa sobom. I iskreno ne znam kako sama sebi pomoći.

Moja borba sa emocijama je započela zapravo kada sam odlučila da ću krenuti na svoje "duhovno putovanje" - pozitivna psihologija, zakon privlačenja, new age filozofije, samo pozitiva i rješavanje sviju i svačega što ti smeta. Zapravo, kada sam odlučila počistiti si život. Zatrpana masu informacija koje sam većinom nalazila na You Tubu preko raznih kanala motivacijskih govornika, kao što je naša Ana Bučević, krenula sam u taj proces u kojem sam UMJESTO SI POMOGLA, STVORILA SAM JOŠ VEĆI NEMIR U SVOJOJ GLAVI I ŽIVOTU OPĆENITO.

Eto ljudi i sada vi meni recite, čitam knjige o samo pomoći, slušam pozitivne videje, čitam lijepe priče ljudi i njihova iskustva o promjena načina života i svega u njima, a ja sve gore i gore.

Ja sve svaki dan borim sa time da ne budem depresivna, da ne zaplačem, da ne vrisnem. Uglavnom su to negativne emocije. Dugo nisam se od srca smijala, bila opuštena u životu općenito. Izgubila sam sve svoje prijatelje, sama sam ih otjerala sa svojom novom životnom filozofijom, umjesto sreće i mira koje su mi te meditacije i ta filozofija trebale donijeti, ja osjećam sve veći nemir i ludnicu s emocijama.

e sad tko je tu pak lud?
kamykamy is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2017., 23:33   #19
Zato sto su te "ppzitivne filozofije" totalno nerealne!

Nitko, nitko ne moze osjecati samo pozitivu na TAJ nacin!

Ti si , kao i mnogi, negativne emocije potiskivala.

Postoji metoda, tehnika za rad s negativnim emocijama u svrhu OSVJESTAVANJA a ne potiskivanja.

I taj rad traje dugo godina
Ne rijesava se u par mjeseci kako to jutub filmici teklamiraju

Za ocetak, diši kako je gore opisano

Pa...polako dalje
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2017., 02:14   #20
Naljuiti se na pravu osobu u pravom trenutku. A kako ovo izvest? Kako bijes nositi sa sobom bez da te uništi. Jer ne mogu bit hijesan toliko dugo dok ne naiđe prava osoba u pravom trenutku. jer uopće moguće emociju pretvorit u "alat" kojeg možeš upotrebljava kad ti odgovara, umisto osjećaja da ne mogu nista.
Mark-Kor is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:22.