Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest i povijesne teme

Povijest i povijesne teme Politička, društvena, kulturna, univerzalna povijest.
Podforumi: Vojna povijest i tehnologija, Domovinski rat

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.10.2016., 00:52   #61
Završne operacije na kraju II sv. rata u Sloveniji se uglavnom manje detaljno obrađuju u aspektu interesantnom za hrvatsko područje koji je prvenstveno vezan za Dinarsku diviziju. Referencije na osnovnu građu za njen period u OZAK-u mogu se pronaći uglavnom u Zborniku VI k.18 do veljače 1945. za Rübezahl, Zborniku VI k.19 za ožujak-svibanj 1945. vezane za Rübezahl III, Frühlingsanfang i Winterende, dijelove u zb. XIV k.3 i 4, XII k.4. Dijelovi operacije se mogu izvesti indirektno iz Petelinove i dr. uobičajene literature. Dokumenti zbornika od veljače koji su najčešće adresirani samo od Operativnog stožera Ia koje (su)potpisuje SS-Sturmbannführer und Hauptmann der Schutzpolizei Werner Mundhenke kao načelnik stožera bi trebali biti dokumenti FSBB-a OZAK. Iz njega se u ožujku formirao Löwe čiji Ia odsjek vodi SS-Hauptsturmführer G. Hornof iz Schutzpolizeia, Ic SS-Obersturmführer Wilhelm Alwang iz SiPo i SD Trst itd. Dokumenti koji nisu adresirani sa Op. st.-a i potpisuje ih samo Globočnik, kao u zapovijedi za radnu skupinu od 6. ožu., bi trebali biti iz samog stožera SS-a i policije u kojem dužnost načelnika, Stabsführera HSSPF-a prema TM-E 30-451 iz 15. ožu. 45', Personalbeauftragte i rukovoditelj zap. mj. (Befehlstelle) HSSPF-a prema njem. građi, obnaša Ernst Lerch i koji nema operativnog odsjeka, odnosno adresiraju se dva administrativno odvojena stožera. Stabsführer HSSPF-a Lerch koordinira odsjecima II – V, VI (NSFO) i VII, I Pr, I SP, IR, IP, I N, K i R, te zapovijeda stožernom satnijom HSSPF-a (Stabskompanie, od tra. 45' Joachim Fritz koji je do tada pom. časnik u FSBB-u). U stožer spada i odsjek Rasse und Siedlungswesen koji vodi Adolf Bareuther, dok voditelj odsjeka I Pr, IR i IP, SS-Hauptsturmführer Franz Hradetzky, zapovijeda jedinicom Kampfpropagandazug „Kommando Adria“ koja je dio Waffen-SS-Standarte „Kurt Eggers“. Uredi su podijeljeni na nekoliko lokacija uz Palazzo di Giustizia u Trstu (via M.T. Cicerone – F. Severo – via di Romagna – del Coroneo, dio spojen tunelima). Chef des Stabes FSBB OZAK (Führungsstab für Bandenbekämpfung) koordinira vojnim i logističkim odsjecima s dodatkom operativnog odsjeka I, s time da se osoblje svih odsjeka posuđuje iz različitih ustanova Globočnikovog stožera, BdS-a i BdO-a, što rezultira paralelnim funkcijama na istom odsjeku u nekoliko stožera. Mundhenkeovo osoblje je uglavnom isto koje je izašlo sa Löwe u Goricu (sjedište stožera je iz Trsta preseljeno u kol' 44' u Gradišku, tal. Gradisca d’Isonzo, između Monfalconea i Gorice, dok je Rösener svoje zadržao u Ljubljani). S jedne strane, Globočnik kroz FSBB Ia izdaje zapovijed Lerchu u stožer HSSPF-a za potčinjavanjem stožerne satnije SSPF-u u Gorici zbog izvidnih zadataka, koristi stožernog liječnika HSSPF-a u FSBB-u itd., s druge mu se za op. Frühlingsanfang dodjeljuje brigada Waffen-SS sa topništvom iz 97. voj. korp. za korištenje sa policijskim pukovnijama i podređenim nenjemačkim jedinicama. FSBB se temeljio na proširenju HSSPF-a iz policijsko-obavještajnih mjera na vojne, sa proširenim djelovanjem Gestapa s kojim je veza stožerni Ic kojeg dodjeljuje RHSA. Razlike su i u hijerarhijskoj organizaciji, gdje FSBB OZAK ne prati HSSPF u Veronu gdje je nadređeni Höchster SS und Polizeiführer SS-Obergruppenführer Karl Wolff, nego je FSBB izravno podređen uredu Reichsführera SS-a (Chef der Bandenbekampfüng), odnosno njegovom zap. protu-partizan. jedinica za FSBB-ove na strateškoj razini, SS-Obergruppenführeru von dem Bach-Zelewskom (Chef der Bandenkampfverbände). Centralno zapovjedništvo FSBB-a ima na raspolaganju sve vojne rodove i prima dnevne izvještaje Ia odsjeka podređenih FSBB-ova, Ic veze (Feindlage) itd. na temelju kojih se nadzire tijek operacija. Drugim riječima, op. Frühlingsanfang nije mogla biti isplanirana, pripremljena i provedena bez aktivnog sudjelovanja strateškog zapovjedništva von dem Bach-Zelewskog, što pokazuje i zapovijed op. st. Ia od 19. ožu. za upućivanje Waffen-Geb. Karstjäger Brigade der SS (BG-Hahn) na Banjšku planotu, u kojoj se navodi da je brigadu dodijelio st. 97. voj. korp.-a po zapovijedi Reichsführera SS-a, koji je proglasio cijelo područje OZAK teritorijem anti-partizanskog djelovanja (Bandenkampfgebiet). Kopije dijela naredbi su urudžbirane i HSSPF-u za Italiju, odnosno Karlu Wolffu i Gal. Raineru (odnos između Globočnika i Karla Wolffa se vidi iz zapovijedi 19. siječnja 1945. pri dodjeli MAS divizije). Zapovjednik SiPo i SD-a (BdS) OZAK, sa uredima uz HSSPF-ove na Palazzo della RAS na Oberdanu, je SS-Oberführer Emanuel Schäfer od veljače 45', prethodno SS-Brigadeführer Wilhelm Günther od svibnja 44'. Ispostave zapovjedništva SiPo i SD-a (Aussenstellen, tj. Aussenkommando) s podorganizacijama u njima (Nebenstellen) prate organizaciju policijskih ispostava HSSPF-a OZAK. Ispostava Rijeka koju vodi SS-Hauptsturmführer Heinrich Schlünzen od sredine 44' ima podorganizaciju u Ilirskoj Bistrici i Sušaku, Pula koju vodi SS-Obersturmführer Helmut Prasch ima podorganizaciju u Pazinu i Portorožu, ispostavu u Gorici vodi SS-Hauptsturmführer Herbert Wuth od sredine 44' do kapitulacije (ul. via Arm. Diaz blizu sveučilišta). Odnos Aussenkommandi sa policijskim ispostavama je ukratko opskrba SSPF-a informacijama koje se proslijeđuju dalje nadređenom ili se na njima planiraju lokalne aktivnosti, osoblje nekad sudjeluje sa njima u pretresima, uhićenjima, ispitivanjima itd., slično u vojno-policijskim aktivnostima unutar FSBB-a gdje sudjeluju u svim operacijama.
nima is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2016., 00:56   #62
Prije ulaska u OZAK Dinarska divizija je imala suradnju sa centrima Abwhera i SS-a u Kninu, Šibeniku, Zadru itd., tj. u područjima pod utjecajem divizije nakon talijanske kapitulacije. Abwherova organizacija u tom području se odnosi na FAT-172 sektora I, prisutan od ožujka 44' sa konačnim sjedištem u Šibeniku i ispostavama u Kninu, Zadru itd., koje su sačinjene uglavnom od četnika i pripadnika SDK. U Šibeniku je sjedište FAT-214 sektora II koji vodi Reinhardt Kopps kao Einheit Konrad, premješten iz Makedonije u to područje krajem 43', dok se diverzantske grupe formiraju od ožujka 44'. Konradu je nadređen FAK-201 koji rukovodi ostalim diverzantskim jedinicama na balkanskom području kojim upravlja feldmaršal Weichs (F), sa kojim je Kopps veza unutar Đujićevog zapovjedništva. Kopps također ima vezu sa SS-ovom organizacijom na tom području, tj. sa SiPo i SD čiju šibensku ispostavu vodi SS-Untersturmführer Egon Haugk. Njihovo šibensko zapovjedništvo je Teilkommando Einsatzkommanda 5 sa sjedištem u Splitu, koje pripada Einsatzgruppe-E koja je došla sa Weichsom (u Zadar je također razmješten jedan Teilkommando EK-5 i grupa 214). Svi se povlače posljednjim kvartalom 44'. Kopps i predstavnici SDK međutim nisu jedina veza sa SS-om i Abwherom kod Đujića. Veza sa Teilkommandom SiPo i SD-a u Šibeniku je i Đujićev rukovoditelj u području II dal. korpusa Dinarske divizije koji je zaveden kao Teilkommandov suradnik (osobno sastavlja izvještaje koji se pod Đujićevim imenom uručuju njemačkoj strani, prijeratni urednik lokalnog tjednika, tri sina članovi Zbora, kasnije SDK pri Dinarskoj diviziji, jedan zapovjednik Splitsko-šibenskog đačkog bataljona koji je bazen za Einheit Konrad, ukratko osoba od povjerenja). Preko njega se odvija opskrba zapovjedništva SS-a informacijama vezanim uz pokriveno područje koje sakuplja lokalna četnička mreža. Isti čovjek regrutira za ispostavu FAT-172 u Šibeniku (zabilježen sa jednim od čelnika pri FAT-214, za koji 172 inače vrši obavještajnu pripremu), dok je jedan zaveden i kao suradnik Teilkommande. To je trajalo do povlačenja zapovjedništva tijekom lis. 44' u Bosnu, nakon čega traje izvlačenje u OZAK od početka prosinca (manje grupe bez organizacije se sklanjaju u to područje od kraja 43'). Divizija u OZAK ulazi kroz područje SSPF-a Rijeka koju vodi SS-Obersturmbannführer Wilhelm Traub, pri čemu je inicijalno smještena u riječko područje Kastav – Klana, dok ih 15. sij. Globočnik premješta u područje Gorice pod SSPF-a SS-Brigadeführera Karla Tausa, gdje je Ljotić i pokopan krajem travnja.

Karta razmještaja: http://oi68.tinypic.com/vxf8zq.jpg

(Položaj 8. je inicijalno bio u Kostanjevici iz koje je nakon manjeg kontakta tijekom Rübezahla 17./18. velj. premješten u Opatje selo. Kostanjevica na karti je naselje do položaja 8., u donjem kutu ispod 8. je naselje Doberdó del Lago koje se spominje kao Dobar dol u Đujićevoj obavijesti 30.-og ožu. zapovjednicima korpusa, položaji 13. i 14. su preuzeti 15. ožu. od 10. SS policijske pukovnije čija je 1. bojna sa tih položaja premještena u Tolmin iznad Gorice u područje Banjške planote, dok je položaj 12. preuzet istog datuma od bojne Italien II, prema zapovijedi za razmještaj od 11. ožu.)

Početkom ožujka u Goricu je smješten stožer Löwe iz kojeg je Globočnik osobno upravljao zatvaranjem operacije Rübezahl (zgrada SSPF-a Karla Tausa u ul. via Roma uz Prefetturu di Goriziu u Piazza della Vittoria, nedaleko Đujićevog divizijskog stožera u Šempetru) koja je trajala od početka veljače do početka ožujka, dok je krajem operacije 6. ožu. Tausu izdana zapovijed za osiguravanjem položaja na komunikacijskom pravcu Gorica – Šempas – Vipavski križ – Ajdovščina razmještajem jedinica Dinarske divizije, 2. bojnom 10. SS policijske pukovnije na pravcu Predmeja – Otlica, bojnom SDK na području Gozda itd. Globočnik 6. ožujka institucionalizira upravljanje nenjemačkim jedinicama na razini HSSPF-a OZAK. Grupa Blank, u koju su uključene jedinice SDK-a (Serbischer Freiwilligen Korps) pod gen. Mušickim prisutnim od stu. 44' sa pet pukovnija razmještenim na području Pivka (II.) – Prestranek (I.) – Premo (1. b. V.) – Ilirska Bistrica (IV.) – Mučići i Klana (III.), formira se 15. ožu. sa zadacima za izvršavanje 19. ožujka, kada počinje operacija Frühlingsanfang. Bojište operacije od Vipavske doline do Škofje Loke dijeli pravac koji zauzimaju jedinice grupe Blank u pravcu Idrija – Reka (Zelin) – Grahovo (Bukovo, dolina Bače) – Podbrdo kojim istovremeno zatvaraju položaje za potporu udarnim jedinicama pod Rösenerom koje zauzimaju pravac Idrija – Žiri – Škofja Loka i Škofja Loka – Kranj – Kropa – Radovljica – Bohinjska Bela – Nomenj – Bohinjska Bistrica kojim zatvarju obruč nad područjem u kojem je dio slov. 9. korpusa itd., pri čemu se operacija u oba dijela bojišta izvodi paralelno (karta). Dio operacije Frühlingsanfang koja se vodi na bojištu u području Banjška planota – područje Vojsko – Čepovanska dolina – Trnovski gozd pod HSSPF-om, tj. FSBB-om OZAK, referira se nazivom Winterende, odn. ne radi se o zasebnoj operaciji nego o dijelu bojišta pri operaciji Frühlingsanfang. Stožerna satnija HSSPF-a 19. ožu. dobiva zapovijed za integraciju u zapovjedništva brigada Dinarske divizije smještenih na području Gorica – Col sa zadatkom izviđanja u Vipavskoj dolini sa ulazom u područje grupe Bikowsky iznad Gorice i područje od Cola prema pravcu Idrija – Sinji vrh, tj. do Križne gore gdje se ulazi u područje grupe Blank koja zatvara položaje u prije spomenutom pravcu, pri čemu je uspostavljeno zapovijedanje FSBB – SSPF – stožerna satnija po angažiranim brigadama (dnevni izvještaji Op. st.-u i SSPF-u, stalna veza itd.). Tada se od formirane BG-Lerch, u koju je uz Đujićeve brigade uključena 3. satnija 10. SS policijske pukovnije, dijelovi jedinice Schmidt i satnija Allers, zatvara položaj Gorica – Šempas – Ajdovščina – Col kojim se prekida prilaz i opskrba prema zoni djelovanja. U izvidnom području Gorica – Črniče sukobi su izbili 20. ožu. pri ulazu iz pravca Šmihela između Gorice i Šempasa u područje Trnova, u što se naknadno uključila grupa Bikowsky. Sukobi u izvidnom području Cola su izbili 21. ožu. u Gozdu, nakon čega je 23. ožu. bojna SDK iz Cola, vjerojatno ista koja je tamo stigla 17. ožu. iz Postojne i već djelovala u pravcu prema Otlicu, krenula u prvo osvajanje Sinjeg vrha, te ga izgubila do 27.-og pri čemu je zajedno sa drugim angažiranim snagama potisnuta prema početnim položajima. Istog dana zapovijed za ponovno zauzimanje izgubljenog položaja izdaje se grupi Lerch, pri čemu se formira borbena podgrupa od četničkih jedinica povučenih sa pravca Col – Idrija (3. brigada Ličkog korpusa, možda i 4.-a), čije su položaje preuzele jedinice grupe Dippelhofer sa pravca Idrija – Š. L.-a, i bojne SDK sa zadatkom ponovnog zauzimanja područja od Cola do Sinjeg vrha uz potporu grupe Dippelhofer koja zatvara položaje iz idrijskog pravca. U svoj sastav su vraćene 3. satnija 10. SS policijske pukovnije (ostavljen 1 vod), dijelovi Schmidt i Allers koje su sudjelovale u uspostavi pravca Gorica – Col.

Fotografija: http://oi67.tinypic.com/mvixiq.jpg

(u sredini sa naočalama je SS-Sturmbannführer Ernst Lerch, oznake bojnika na ovratniku su dijelom pokrivene u gornjem dijelu, osoba sa topografskom kartom desno od njega nosi oznake SS-Hauptsturmführera, tj. satnika, lijevo s bradom oznake Dinarske divizije ili SDK. Prema Petelinu (Gradnik. b., s. 679, bez daljnjih objašnjenja), satnik uz Lercha na fotografiji bi trebao biti Reinhold Mahrenschildt (vj. Mohrenschildt) i časnik Dinarske divizije tijekom op. Frühlingsanfang. Fotografija se može smjestiti u proljetni period s kraja ožujka na prvu polovinu travnja 45' kao u najvjerojatnije vrijeme nastanka).

Nakon zauzimanja vrha, podgrupa nastavlja izviđanje u dubinu zajedno sa ostatkom divizije u Vipavskoj dolini, s krajnjim ciljem proboja na Otlic i spajanja sa grupom Bikowsky, tj. 2. kozačkom pukovnijom. Zadatak grupe Bikowsky je prodor iz Gorice prema Predmeji, tj. Otlicu, kroz Trnovo i Lokve u čijem je području zauzimala položaje od početka operacije (Gorica – Trnovo – Lokve). Od ostalih uključenih grupa prisutne su spomenuta Blank, i grupa Hahn koja je djelovala iz područja Banjške planote i Čepovanske doline prema području Vojsko.

Karta položaja 28.-og ožu. (Winterende): http://oi65.tinypic.com/oa8wep.jpg

Sve navedene grupe su do 28. ožu. došle u položaj obruča 9. slovenskog korpusa, te su 29. ožu. počeli napadi u pravcima Col – Otlica (Lerch), Zadlog – Otlica (Dippelhofer) i Lokve – Predmeja – Otlica (Bikowsky), s najtežim napadima na Sinji vrh koji je bio jedan od taktički značajnijih ciljeva obzirom da se preko njega nije moglo do zadane spojne točke iz pravca Col, dok su ostale grupe zatvarale položaje. Đujić je 30.-og izdao nalog za nasilno izviđanje Krasa do 4. travnja, dok je istog dana zauzet vrh i 31.-og počelo osvajanje spojne točke. Do proboja obruča u području grupe Dippelhofer je došlo sa 31. ožu. na 1. tra. od 31. divizije 9. korpusa koja je preko pravca Idrija – Crni vrh nastavila prema Pivki kroz područje Ličkog korpusa s kojim su sa dvije brigade ušli u sukob 7. travnja. Pri kraju operacije na područja pod kontrolom su postavljene bojne 10. SS policijske pukovnije (2. bojna na pravac Slokarji (Ajdovščina) – Predmeja – Otlica, 3. bojna u mjesto Voglarji između Trnova i Lokvi sa satnijama u Laznom i Lokovcu, 1. bojna u Slap pri Idrijci, ukratko) i dijelovi Dinarske divizije (potpora 10. SS policijskoj pukovniji, angažman Ličkog korpusa na području Cola u pravcima Vrhpolje – Senabor – Bela – Podkraj i Slap – Vipava), slično kao i nakon operacije Rübezahl. Generalno, 10. SS pol. puk. sa potporom manjih nenjemačkih jedinica uglavnom osigurava područje grupe Hahn, Bikowsky i područje do Idrije, Đujićeva divizija područje grupe Lerch. Na području Winterende operacija je završila 3., na ostatku bojišta do 6. travnja.
nima is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2016., 00:57   #63
Angažman Dinarske divizije u operaciji je značajan, dok generalno ima ulogu čuvanja položaja na ključnim komunikacijskim pravcima pod goričkim SSPF-om. Angažman SiPo i SD-a u operaciji se vidi iza izdavanja uhidbenih naloga za privođenje i ispitivanje cjelokupnog civilnog stanovništva zatečenog u području operacije F. za grupu Blank, pri čemu se dozvoljava korištenje privedenih od strane jedinica za (raz)miniranje, pretres i zapljena imovine, slično i u drugim područjima operacije, kao u Banjškoj planoti, u čemu vj. sudjeluje jedinica Schmidt pod SS-Hauptsturmf. Karlom Patigom (SiPo i SD Trst) koja je podijeljena po grupama. Reinhardu Koppsu u Đujićevom stožeru je poslije operacije, sredinom travnja, upućen nalog za istragu zbog nedozvoljene pljačke nad leševima talijanske vojske u području kod goričkog Šempetra.

Na političkoj razini, strateški plan je bio uspostaviti kontrolu nad jugoistokom kroz proglašenje slovenske federalne jedinice monarhističke Jugoslavije koja se trebala vojno proširiti do Beograda, za što se može sa relativnom sigurnošću pretpostaviti da je bilo u operativnoj fazi ako se uzme u obzir dio Globočnikove zapovijedi od 6. ožujka, koja je urudžbirana i Wolffu, u kojem navodi da srb. jedinice "izrađuju svoje organizacije, obučavaju se vojnički i osiguravaju područje koje će istovremeno biti koncentracijski prostor za ponovno (za)posjedanje njihove domovine", što se vjerojatno odnosi na Ljotićevu političko-upravnu i vojnu akademiju u Ilirskoj Bistrici, gdje je obuku prošao i Đujićev kadar čije su jedinice razmještene u Vipavskoj dolini. Jedan od ranijih njemačkih izvještaja 15. brd. korp. još od stud. 43' opisuje Đujića kao proljotićevski orijentiranog u političkom smislu, dok Lerch slično izvještava za Đurišića 2. ožu. 45' i Nikolića 8. ožu., odnosno podrška Ljotićevoj politici je vrsta mjerila pouzdanosti, vidljivo i u knjizi Mihajlovićevih depeša od 14. sij. 45'. Schäfer je u veljači 45' dobio mjesto zapovjednika SiPo i SD-a pod Globočnikom u Trstu, dok je njegovo beogradsko osoblje, kao što je SS-Sturmbannführer Hans Rexeisen, premješteno pod zapovjedništvo SS-Obersturmbannführera Wilhelma Wanecka u odjel VI E u Beču gdje je bilo zaduženo za pitanja jugoistočne Europe. Početkom rata Rexeisen je bio rukovoditelj Einsatzkommande Osijek sa područjem djelovanja u Slavoniji i Srijemu podređen Einsatzgruppi Beograd, dok je nakon reorganizacije SiPo i SD-a 42' došao na mjesto rukovoditelja odjela III pod Schäferom, gdje je bio do srp. 43', kada je premješten na čelo odjela VI gdje je do povlačenja, s iznimkom ožu. – svi. gdje ima zamjenika zbog odsustva. Rexeisen je razvio vrlo usku suradnju sa čitavim rukovodstvom Zbora i samim Ljotićem koji je, s druge strane, kroz njega utjecao na političke stavove SiPo i SD-a u odnosu na podršku interesima Zbora koji je bio bazen pouzdanih suradnika za SD. Rexeisenov stav od preuzimanja odjela III je bio da se aparat u Beogradu povjeri članovima Ljotićeve organizacije zbog ideološke bliskosti i političke pouzdanosti, što je od tada prihvaćeno kao stav SiPo i SD-a u Beogradu, koji je, kako je vidljivo, prenesen i izvan njega u Beč i Trst (Ljotić je također imao značajnu podršku ambasadora Kronholza). U kolovozu je RHSA izvršio spajanje odjela VI S sa Abwherovim sektorom II i izdao zapovijed beogradskom odjelu VI, kojim u to vrijeme rukovodi Rexeisen, za formiranje diverzantskih grupa za korištenje na položajima sa kojih se povukao Wehrmacht, međutim u to vrijeme traje povlačenje SiPo i SD-a iz Srbije u Beč, koje završava tijekom lis' s odlaskom Schäfera, stoga je obuka preseljena u Kaiserwald i Neustrelitz. U bečki odjel VI je ušlo i cijelo osoblje istog odjela u Beogradu, dok je Rexeisen bio Waneckov povjerenik za pitanja Ljotićeve emigracije u Globočnikovom području. U Beč se premjestio dio rukovoditelja beogradske policije koji su bili pod jurisdikcijom bečkog odjela VI i koji su uključeni u pripremu diverzantskih operacija za europski jugoistok. Bazen za regrutaciju diverzanata je bila Ljotićeva SDK i SP-a koja se nakon premještaja stacionirala u OZAK-u gdje je SDK bio pod zapovjedništvom HSSPF-a i sudjelovao u operacijama sa Dinarskom divizijom, dok su diverzanti podređeni odjelu VI S. Jedinice su aktivirane tijekom veljače pod organizacijom SS-Hauptsturmführera Ruperta Mandla, časnika za vezu odjela VI S sa odjelom VI E za jugoistočnu Europu, koji je osobno nadzirao njihovu pripremu, selekciju i definirao zadatke (kod Beograda i u dubini prije početka operacije F). Specifične zadatke je morao odobriti Neubacher, čijem je uredu nakon dolaska u Beograd početkom rujna 43' Schäfer dodijelio Rexeisena kao časnika za vezu sa SiPo i SD u Beogradu.
Strateški okvir koji je Neubacher, kao Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten, Hitlerov specijalni izaslanik MVP-a za jugoistok, definirao za jugoistok Europe nakon kapitulacije Italije svodi se ukratko na ideološku i političku konsolidaciju jugoistočnog bloka na predratnim monarhističkim osnovama čime se postizao reciprocitet sa strane Reicha u odnosu na Titov i SSSR-ov blok sa procjenom da bi dolazak monarha doveo do destabilizacije unutar Titovih redova, dok je ustaška koncepcija doživjela propast tijekom 42' te se morala prilagoditi novim okvirima. Težište interesa se preselilo na Mihajlovića koji je potpuno pacificirao Srbiju i oslobodio jedinice feldmaršala Weichsa za angažman na drugim dijelovima bojišta, dok je politika Zbora po preporuci SD-a bila tretirana kao filter za selekciju najpouzdanijeg kadra za suradnju. Ustaše su počele gubiti političku potporu što je rezultiralo i ustupcima s teritorijalnom orijentacijom na istoku i jugu NDH, te vojnom obukom četničkih organizacija kao što je Dinarska divizija. U politiku destabilizacije istočnog bloka pripada i angažman oko pravoslavnog crkvenog vrha koji se kretao u smjeru saziva sabora pravoslavnih crkvi na euroazijskom području na kojem bi se donio zaključak odbacivanja „boljševičke crkve“, što bi vojno-objedinjenim snagama u OZAK-u davalo vrstu političkog legitimiteta i imalo mobilizacijski potencijal za operacije tijekom proljeća 45', prvenstveno za ruske, kozačke, srbijanske itd. jedinice angažirane u operacijama, što je preko Neubachera naišlo na suglasnost u vrhu SS-a i MVP-a Reicha, iako sama ideja o tome dolazi vjerojatno od Ljotića. Prema Nedićevom iskazu 45', episkop Velimirović je trebao biti član Ljotićeve vlade u OZAK-u, što je pripadalo Neubacherovim pripremama proljetnih operacija do ožu. s kojima se do tada usuglasio i Rupnik (ep. ima politička iskustva još od Pašićeve vlade), dok je oko crkvenog vrha osim Neubachera angažiran i Kronholz, te SS-Obersturmführer gr. Peter von Czernin iz Beča, Globočnikov voditelj II b odsjeka i politički savjetnik. Ukratko, nacistički aparat u OZAK-u je vjerojatno usvojio Ljotićevu političku infrastrukturu iz Srbije nakon prijelaza 44', čime je uz naslijeđene veze preuzeo i Ljotićev politički program za Balkan koji je uklopio u svoje strateške okvire prema istoku na temelju kojeg je Reich trebao vraćati izgubljene položaje. Ljotiću je prijelaz američkoj strani bio alternativa nakon kolapsa nacističkog aparata (Op. st. izdaje naredbe za SDK na samom kraju travnja, tj. pred samom kapitulacijom), dok je koncentriranje četničkih ogranaka uglavnom dio navedene politike, a ne splet slučajnih okolnosti. U Đujićevom slučaju se može gledati i kao karijerno napredovanje (četnički Totenkopf primio je još 35', inače definiran u posljednjim člancima ustava Crne ruke, od veterana Koste Pećanca kada je osnovao četničko udruženje u Kninu, tj. njegovo djelovanje u tom periodu se ne može gledati isključivo kao ratna posljedica, slično Zboru).
nima is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2017., 10:39   #64
Quote:
nima kaže: Pogledaj post
... lokacija uz Palazzo di Giustizia u Trstu (via M.T. Cicerone – F. Severo – via di Romagna – del Coroneo, dio spojen tunelima)....
http://oi68.tinypic.com/von8ue.jpg
nima is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2017., 04:50   #65
Jel Boris Pahor još uvijek živ?
__________________
http://www.forum.hr/showthread.php?t=387469
sunshinestar is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2017., 09:59   #66
@zam.

DD u OZAK-u prema ZBORNIK NOR-a. VI, k. 19. – 1. III – 15. V 1945: Br. 159., 160., 162., 169., 170., 172., 173. itd.

Nazi War Crimes Disclosure Act (FOIA, Archive): 0001, 0003 (0025/84), itd.

Slično u drugim zbornicima i literaturi.
nima is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:52.