Natrag   Forum.hr > Društvo > Muški kutak

Muški kutak Za poklonike piva, daljinskog, verbalnog šovinizma i ostalih muških spika...
Podforum: Pivnica

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 08.07.2016., 23:55   #141
Eto, i moj ćaća je bio bitanga pa opet nemam fuzbalera na ajvataru...
__________________
Početnica totalitarizma za neuke balavce ili/i neofašiste.
judolino is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2016., 20:14   #142
Evo dva odnosa otac sin, ovako reagira dosta očeva kad čuju ovakvo što

https://www.youtube.com/watch?v=ZfKMCe6EaLA

ili

https://www.youtube.com/watch?v=PI6xyV1Zj1I

inače zezancija ali istina
__________________
The right man in the wrong place can make all the difference in the world.
DrGordonFreeman is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.09.2016., 01:04   #143
Quote:
mazgov kaže: Pogledaj post
shvatit ćeš oca kad postane djed
Najbolji odgovor... imam osjecaj su sva pitanja odgovorena jednom recenicom... Ja i moj stari smo u relativno dobrim odnosima, iako ja ne ispunjavam sve njegove snove, ideje itd., ali vjerujem da, iako se nekad cini nespretan u tom odgoji jer je odvise zaposlen ili zamisljen, uglavnom je dobronamjeran. Ako je kod vas slicno kao i kod mene, otac donosi glavni prihod kucanstva, mozda jednostavno u toj zelji da ti priskrbi sve što može, zaboravi ti zapravo posvetiti i vrijeme. Razmirice su normalne u svim odnosima, ne samo izmedu oca i sina.
zbuky is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.01.2017., 18:05   #144
Odnos mene i mog oca se svodi na: dobro jutro, bok i doviđenja. Nema nikakve ljutnje između nas, "jednostavno" ne razgovaramo...
miracc is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.02.2017., 19:20   #145
Moj je bio brižan u smislu financija izrazito uspješan. Ne sjećam se jeli mi ikada dao bilo kakav savjet i da smo odbili čemu razgovarali. U pubertetu se počeo micati od mene, kritizirati, podcijenjivan i zajebavati. Nismo razgovarali cijelu srednju školu. Mislim da je takav odnos na mene dosta utjecao. Kad sam bio dijete bio je strog al me znao ohrabrivati i bio mi je veliki uzor. Sjećam se da sam se u to vrijeme osjećao nepobjedivo. Kao što sam rekao poslije prekida tog odnosa počeo sam se osjećat potpuno suprotno. Danas imam 27 razumijem ga i poštujem. On je jednostavno čovjek koji očekuje da se stvari same događaju. Imao sam periode kad sam ga doslovno mrzio. Al to je prošlost kad sve zbrojim bio je ok otac. A za sve ostalo zadužena je bila majka.


Sent from my iPhone using Tapatalk
qwertz90 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 22:17   #146
moj stari je odrastao bez oca, i valjda jer nije imao od koga vidjeti kako se grijesi u odgoju, tako je on grijesio nada mnom (nadamnom?)

ovaj, iako je uglavnom bio dobronamjeran, nekad je bio takav sadista i siledzija da me je dobrim dijelom kostao zdravlja.
od petaneste me godine tjerao da sa njim idem po baustelama (on je fizicki radnik) i prvih nekoliko godina je bilo ok. poslije, kada je i on usao u godine, je bio fakat pakao zivi radit s njim, a ja sam bio primoran da radim.
boktejebo, koliko sam se ja mucio da mu bolje pomazem, toliko se on vise derao na mene i vrijedjao me. ma uzas derao se na mene zato sto je ostario i oslabio totalno bez razloga.
to je bio izvor ogromnog stresa i godinama mi je ostetilo srce. bilo je tu jos faktora, ali i to njegovo je, necu reci najvise, utjecalo.
bilo je situacija kada sam ga molio da me prestane maltretirati, da me boli srce, prokletnik nije htio prestati. nastavljao bi
sto je najgore od svega, on je oduvijek volio pit i kurvat se. tako je mene dijete tjerao da radim s njim, a kasnije je pare uredno trosio po kafanama (tek mi je kasnije, kada sam postao momak, poceo placati sto radim)

kada sam jednog dana dosao iz bolnice i rekao da moram operisati srce, to je bilo isto kao da je neko upalio svjetlo u mrklom mraku. valjda je tek tad shvatio sta je radio jer se vise nikad nije izderao na mene, jebao mi mater i nazvao majmunom bez razloga.
oprostio jesam, ali zaboraviti ne mogu nikada
PussyLicker is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2017., 21:56   #147
Stari je takav kakav je
I on je samo ljudsko bice
Nije superman ili bog
Neki su teze a neki lakse naravi
Ali ipak su nam ocevi
Tu smo u medusobnoj "igri" da bi valjda jedni druge nesto naucili
Volite ga ma kakav god se cinio.

Otic ce jednog dana s ovog svijeta
I mozda ce vam biti zao, sto niste vise komunicirali dok je bi ziv
Frater111 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 22:45   #148
Kao klinac sam se divio starom. Uvijek je bio nervozan strog. Ali ljudi su ga poštivali i bojali su ga se. Njegove riječi potpore puno su mi značile i ulijevale su mi golemo samopouzdanje makar su bile rijetke s obzirom na kritike. Negdje u višim razredima osnovne izgubili smo svaki kontakt i prestali smo pričati. To se nastavilo i kroz srednju školu. Stalno je pokušavao zapovijedati makar sam bio dobrodušno i povučeno dijete sa povremenim ispadima i hirovima koji su za moju sob bili normalni. Volio sam ga i mrzio. Danas ga poštujem kao čovjeka koji je ostvario zavidnu karijeru.


Sent from my iPhone using Tapatalk
qwertz90 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2017., 01:26   #149
Oca izgubio sa jedva 10 godina, sjećam se svoje 4-e godine kao početak života, obična prosječna obitelj, otac je jako puno vremena posvetio poslu, ulaganju, sve da bismo bolje živili, i nakon par godina i počeli smo i tako izgradili i veliku kuću i bazen i auto kupili i sve legalno i pošteno (nikad nije imao problema sa zakonom i to nam je i policija rekla da će se potrudit riješit slučaj i da je otac stvarno bez ikakve sumnje skroz čist) ali mi je nedostajalo što je gotovo cijeli dan u poslu i vidim ga eventualno navečer pred spavanje.

Ono što nikad neću prežalit jest da sam mu večer pred smrt rekao da ga ne volim jer nikad nije s nama, otišao je još tu večer na neki sastanak s partnerima i prilikom povratka kući je brutalno ubijen. I dan danas se isplačem ko kišna godina kad se sjetim svojih riječi, dao bih sve što imamo samo da smo opet svi skupa pa makar i koru kruha jeli. Glede odnosa s njim onih prvih par godina što se sjećam stvarno me nije nikad ni tukao ni vrijedjao, uvijek me usmjeravao sportu, knjizi, učio poštenju i dobroti. Da sam ga imao još barem koju godinu više. Ni dan-danas ne znam tko su ubojice, barem to zaslužuje da mu krvnici sjede u zatvoru na 40 godina i da počiva u miru.
Bubochka is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.06.2017., 05:23   #150
Imam oca ali kao da ga i nemam.

Nikad ga nisam upoznao, nikad mi nije ništa pomogao.

Jednom sam se čuo sa njim preko telefona i bio mi je dao obećanje da ćemo ići na sok (tada sam imao oko 3-4 godine).

Nikada nismo otišli na taj sok.

Nikada se više nisam čuo sa njim.

Samo mi nije jasno kakav je to čovjek da ne vidi svoga sina dvadeset i dvije godine a živi udaljen od njega samo dvadeset kilometara...

Samo to želim da znam...
Winston Smith is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2017., 05:23   #151
Prve stvari koje me je stari naučio su bile:
- nikad se ne diraj u druge, budeš li se dirao pa ti oni vrate, ja te neću branit, a još bi mogao dobit batine i od mene.
- ako se netko drugi dira u tebe, vrati mu duplo, ako je puno veći od tebe, reci meni
- vidim li te da si se dirao u slabije od sebe, kožu ću ti oderat (tada još nije bilo ovih udruga i telefona za djecu), samo se kukavice diraju u slabije od sebe
- slabijima od sebe uvik pomozi

Ova su me načela pratila cijeli život. Zato bulije smatram najodvratnijim oblikom života na zemlji.

Bili smo ko dva ovna na brnu, on jedan od onih karaktera koji misli da kad on umre da će se zemlja prestati vrtjeti, ja stereotipni bik. Nikako na zelenu granu s njim. Kad su se situacije u životu posložile i on postao najsretniji djed na planeti, kao da me počeo uvažavati i doživljavati kao konačno odrasloga. Potpuna promjena. Do tada je trajao vječni pubertet, ono kad te roditelj tretirat kao dijete, a od tebe očekuje da se ponašaš kao odrasla osoba.
Stvari su se trebale posložiti, ali je prerano umro a da svog unuka, rođenog vani, nikad zagrlio nije.
Fali mi ima već par godina i nikako se naviknit da ga nema. Dao bih sve svoje što imam samo da ga na jedan dan vidim kako grli unuka i igra se s njim.
Bio je moje sidro u obitelji, koliko god se nikad ne slagao sa njim. Bio mi je kao ratni drug, borac na kojeg se uvijek možeš osloniti kada zapuca, koji će ti do zadnje kapi krvi čuvat leđa iako ste se maloprije posvađali oko neke (sada to znamo) gluposti.
E tako mi fali. Kao da san izgubio ratnog druga. I više mi nitko ne čuva leđa kada zapuca.
__________________
I HATE THE PEOPLE WHO LOVE ME AND THEY HATE ME!

Zadnje uređivanje Halo Effect : 06.06.2017. at 05:52.
Halo Effect is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2017., 06:52   #152
Mojeg je odnio rak prije 11-ak godina.

Bio je veseljak, umjetnik, pjesnik, muzičar, pjevač... Volio je birtije i prvi me naučio kak se pravi dobar gemišt. On bi ga pio 2 u 8, a ja klinac 8 u 2. Kasnije kad sam porastao i meni je išlo 2 u 8. Otkako je otišao ne sjećam se da sam ikad više popio neki gemišt... samo crno vino i pive.

Uopće nije bio neki kao Halo Effectov. Drugačiji, taj stvarno ne bi mrava zgazio. Predobar kao čovjek, vrlo naivan, vrijedan, radišan, nikad lijen. Volio je žene, puno a bio je i prilično naočit. Svako malo bi se šuškalo da ima neku sa strane ali nikad ništa nije bilo dokazano. Susjede su ga zvale doma kad su bile same da im uvijek nešto popravi mada nije bio baš vješt u popravcima. To mi kad sam bio mali nije bilo baš jasno...

Fali mi stari često, da si spijemo barem koji gemištec skupa opet...
__________________
Music is a moral law. It gives soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and charm and gaiety to life and to everything.
InterMezzo is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2017., 11:15   #153
E da, mene je stari još dok sam bio dijete učio na pivu. Krajem osnovne bi u šetnji gradom (obilazak tržnice i ribarnice) znali drmnuti po jednu zidarsku da ubijemo vrućinu...
__________________
I HATE THE PEOPLE WHO LOVE ME AND THEY HATE ME!
Halo Effect is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2017., 22:14   #154
Ja sam se svadao sa svojim svaki dan godinama. Onda sam odrastao. Bili smo prijatelji. Nedavno ga odnio rak. Sve bih dao za jos jednu svadu. Bili smo potpuno isti. To je bio problem.

Sent from my SM-G903F using Tapatalk
K-pax is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2017., 22:34   #155
Najveci postenjak u gradu. Covjek sa principima. Zadnjih dana me uhvatio kako se drzim za glavu. Mislio je da palcem. Reko mi je samo picke placu, muski izdrze. Jebiga. Nisam.

Sent from my SM-G903F using Tapatalk
K-pax is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 03:30   #156
Quote:
Winston Smith kaže: Pogledaj post
Imam oca ali kao da ga i nemam.

Nikad ga nisam upoznao, nikad mi nije ništa pomogao.

Jednom sam se čuo sa njim preko telefona i bio mi je dao obećanje da ćemo ići na sok (tada sam imao oko 3-4 godine).

Nikada nismo otišli na taj sok.

Nikada se više nisam čuo sa njim.

Samo mi nije jasno kakav je to čovjek da ne vidi svoga sina dvadeset i dvije godine a živi udaljen od njega samo dvadeset kilometara...

Samo to želim da znam...


Moguće da je čovjek bez ikakvih emocija. Na žalost, ima i takvih tipova. Ko ima bar malo emocija, teško mu je to tako nešto shvati...
nudistica is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.06.2017., 10:05   #157
Quote:
miracc kaže: Pogledaj post
Odnos mene i mog oca se svodi na: dobro jutro, bok i doviđenja. Nema nikakve ljutnje između nas, "jednostavno" ne razgovaramo...
Nekako se i ja vidim u ovome ...
manki1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2017., 20:45   #158
Quote:
Bubochka kaže: Pogledaj post
Oca izgubio sa jedva 10 godina, sjećam se svoje 4-e godine kao početak života, obična prosječna obitelj, otac je jako puno vremena posvetio poslu, ulaganju, sve da bismo bolje živili, i nakon par godina i počeli smo i tako izgradili i veliku kuću i bazen i auto kupili i sve legalno i pošteno (nikad nije imao problema sa zakonom i to nam je i policija rekla da će se potrudit riješit slučaj i da je otac stvarno bez ikakve sumnje skroz čist) ali mi je nedostajalo što je gotovo cijeli dan u poslu i vidim ga eventualno navečer pred spavanje.

Ono što nikad neću prežalit jest da sam mu večer pred smrt rekao da ga ne volim jer nikad nije s nama, otišao je još tu večer na neki sastanak s partnerima i prilikom povratka kući je brutalno ubijen. I dan danas se isplačem ko kišna godina kad se sjetim svojih riječi, dao bih sve što imamo samo da smo opet svi skupa pa makar i koru kruha jeli. Glede odnosa s njim onih prvih par godina što se sjećam stvarno me nije nikad ni tukao ni vrijedjao, uvijek me usmjeravao sportu, knjizi, učio poštenju i dobroti. Da sam ga imao još barem koju godinu više. Ni dan-danas ne znam tko su ubojice, barem to zaslužuje da mu krvnici sjede u zatvoru na 40 godina i da počiva u miru.
LutkicaZG is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 14:06   #159
Pa ja imam onako kako bi reko službeniji odnos s ocem, ne pričamo baš previše, ali poštujemo se , a i on i ja znamo da se volimo i da bih sve napravili jedan za drugog. Jednostavno nismo brbljavi tipovi, koji se moraju družit i forsirat neki odnos .
TechB0ne is online now  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 14:58   #160
Moji su se razveli kad sam imao oko 3 godine, zbog mamine bolesti, tog razdoblja jedva da se sjećam, ali za mog oca to je bio pakao (brak s mojom mamom koja boluje od shizofrenije). Nakon rastave budući da je dobio sudski skrbništvo nada mnom smjestio me kod svoje mame. To je razdoblje i za mene i za njega bilo ok jer mu je mama divna i vrijedna žena, još uvijek je živa. No, sa mojih 6 godina se ponovno oženio i ja sam dobio polubrata i još jednog kojeg je maćeha imala vanbračno (tada je on imao 3 godine). Od tada, pa sve dok nisam napunio 18 život s njima je opet za mene bio pakao. On je radio od jutra do sutra (strojobravar je), a maćeha nas je odgajala. Na prvi pogled nije tako loša situacija i ne bi bila da je ta žena bila normalna. Živčana i ogorčena mlatila nas je svu 3. Najviše svog vanbračnog, pa mene, a najmanji je barem po tom pitanju najbolje prošao. Kad sam napunio 18 odselio sam se kod mame, i to mi je bila najbolja godina mladosti. Kad sam otišao na fax, počeli su mi se javljati psihički problemi, što nije i nije mogao shvatiti i izbijala je svađa svaki put kad smo se vidjeli, zbog mojih neuspjeha na faxu. Jednom smo se i potukli (ošamario me, ja sam mu vratio i potuli smo se kao neki vršnjaci, ja sam imao 19 godina). To se i dalje nastavilo sve dok mene nije pukla psihotična epizoda sa 21,(policija ga je nazvala i rekla mu da su me našli kako lutam gradom, i da su me odveli na psihijatriju) i ja također dobivam dijagnozu shizofrenije. Zajedničko mišljenje svih psihijatara da je uzrok bolesti djelomično genetski, a djelomično zbog traumatičnog djetinjstva. Onda se on mijenja, odnosi se poboljšavajau, shvaća da nisam manipulator ili glumac već da stvarno imam problema. Podržava me u daljnjem studiranju i liječenju, ali se sam financiram što i sam smatram u redu. Ja i dalje živim kod mame (iako sam uglavnom u Zagrebu), ali kad se vidimo, popijemo piće, nekad roštiljamo, jednom smo radili drva za ogrijev i za njih i za nas. I maćeha se smirila, polovicu vremena radi u Njemačkoj, pola je doma s njima. Moji otac i mama i dalje ne komuniciraju, ali sam ja u ok odnosima s oboje. Jbg. dugo je trebalo da se sve nekako posloži, ali bolje ikad nego nikad.
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
Diego Rivera is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum


Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:40.


Powered by vBulletin Version 3.8.4 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2017, Jelsoft Enterprises Ltd.
Site content ©1999-2016 Forum.hr
Ad Management by RedTyger