Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.09.2016., 22:05   #81
sad je jako aktualna predsjednička kampanja hilari clinton , dobri povod da se prisjetimo jedne njema "alomnezije " iz 1996 kad je bila u posjeti Bosniji

dakle ukratko u govoru iz 2008 opisala je taj svoj posjet kao ples na rubu života i smrti , snajperska varta, puzanje ispod kiše metaka
http://www.businessinsider.com/hilla...er-fire-2016-6

posjet je naravno protekao u najvećem mogućem sigurnosnom miru, ni traga bilo kakvim uzbuđenjima slične vrste
ako je tad bilo kakve dileme , sad znamo da se radilo o pokušaju jedne jeftine dječije laži u svrhu prikupljanja političkih poena ,jer nedavno se ona i njen tim istima iskompromitirao da kraja
Team Hillary’s final e-mail defense: mass amnesia
http://nypost.com/2016/06/11/team-hi...-mass-amnesia/

ali tako ne misli i uvažena gđa Loftus , koja nam slučaj hilari navodi kako klasičan primjer lažnog sjećanja ( sad jeli i ona u njenom timu, ili samo pompa svoje teorije u nedostatku pravih primjera )

TAM2014 - Elizabeth Loftus - The Memory Factory
https://www.youtube.com/watch?v=TyFyUXvvUeE


Ugl ako netko na osnovi ovog primjera misli da je moguće toliko iskriviti sjećanja - vara se
babunovich is offline  
Old 01.10.2016., 11:28   #82
gledam sinoć na jutubu video Osijek Nepokoreni grad
https://youtu.be/tyybSaVAiZ0?t=1670

neletim na legendarnu scenu iz ljeta 1991 di ojađeni građanin viće " Mi smo siromašni ljudi i nemamo, Tuđman, puške, puške nek nam da, da ih pobijemo !!!"

to mi je ostala kao jedna od najupečatljivijih scena iz dnevnika prije početka "pravog rata" jeza me prožela tog trenutka kad sam ozbiljno shvatio u čemu i pred čim se nalazimo
----------------------------------------------------------------------------------------
nekad sam se znao kasnije sjetit te scene , ostalo mi je , proćelavi lik u pedesetima , stoji naslonjen na ogradu , viče to što viče, iza njega je vrt i obiteljska kuća slavonija lool like

već sam teoretizirao o načinu na koji nastaju "greške u sjećanju"sad imam i teorju iz ozbiljnih znanstvenih krugova

https://www.theguardian.com/educatio...-make-a-memory

Recall is a very impressive but slightly mysterious process. When we want to access a memory from the dark recesses of our brain, signals from our frontal cortex link to that memory via uncertain means, and the memory is reconstructed from the information available.

dakle iluzorno je očekivati da se sjećamo svih detalja jednom pogledane scene u dnevniku prije 25 godina, pa ih mozak nadopunjuje dostupnim i najvjerojatnijim podatcima iz ostatka memorije

Prava scena sadrži lika u tridesetima a ne pedesetima, ali to je baš ta razlika koju ja pamtim kao lika starijeg dvadesetak godina od mene

Drugo je predpostavka da ga kamera snima s ulice kako je i uobičajeno, pa bi iza njega trebala stajati kuća , vrt i dvorište ( a ne cesta neka i random zgrada u daljini)
babunovich is offline  
Old 05.12.2016., 18:11   #83
Sinoć sam na RTLu još jednom, nakon desetak godina pogleda "Hanibala" reko ništa pametnije pa ajd .
Film sam već gleda dvaput, dosta površno onako usput surfajući već po netu, nije mi uspjeva privuć pažnju do kraja , toliko da uopće nisam ni pokušava svatit što je pjesnik htio reći.
Ali nosi ga par tih brutalnih uznemirujućih scena koje su mi ostale u sjećanju- netaknute , osim par sitnih detalja detalja radi kojih i bilježim slučaj - a to su

1.Svinje u mom sjećanju nisu veprovi, nego naše doduše ogromne domaće svinje
2.Hanibal do kraja ostaje cool u toj bezizlaznoj situaciji, dok su meni ostale urezane njegove vidne ekspresije straha i očaja , baš u onom trenutku kad je vezan i veprovi pomalo nadiru iz tora


Sad najlakše bi bilo optužiti to da su domaće svinje puno češće na slikopisnom repertuaru od veprova pa su ih potisnule iz prvog plana .

Ali mislim da ovaj put nije tako.

Vezano uz tu scenu puno puta sam si zamišljao kako nekom objašnjavam da svinje jedu samo ono što nepomično leži na podu , kako možeš proći kroz tor netaknut , ali ako zalegneš -gotov si . I svaki put mi između ostalog kroz glavu prolazi ta dramatična scena kad hanibal diže ranjenu clarice s poda .
Nisam poklonik teorije uticaja podsvjesti (ne vjerujem čak ni u podjelu između svjesnog i nesvjesnog ) ali ovaj put ne mogu izraziti sumnju da moja fascinacija tom scenom ima korjene u osobnoj tragediji jednog mog člana uče obitelji (uže najuže moguće, da ne okolišam, riječ je u djedu ) godina je 1901 . živilo se kako se živilo kuća staja svinjac sve u jednome , trenutci prabakine nepažnje i svinja je pojela ono što je virilo iz robe na podu ostavljene bespomoćne bebe
I djed je ostao doživotni invalid
Kasnije je to povuklo lančani nit događaja čije posljedice direktno osječam i ja dan danas
Mislim ništa naizgled vidljivo i fatalno, , ali mogu si zamislit koliko to ostavi traga na mentalni sklop pa se provlači kroz kasnije naraštaje


Vidio sam jednom prije desetak godina djete od kojih 12 godina u Getrou , s mlađim bratom i roditeljima , užasno naporno i zlo derište, mračnog pogleda da se od jeze smrzneš.Mislim koliko djece zna daviti starce da im se nešto kupi , ali ovo je bilo nešto van svih poznatih oblika ponašanja . Vjerovao sam da je mali slučaj s ozbiljnim psihičkim problemima - dok nismo stali jedni kraj drugih na blagani i dok nisam primjetio da umjesto ruku ima - proteze
A kako je bilo početkom prošlog stoljeća bez proteza, bez ikakove moguće rehabilitacije , kad je teški fizički rad u polju bio jedino čim su se ljudi bavili , baz prilike da se hendikepirani afirmiraju na nekom drugom polju
babunovich is offline  
Old 20.12.2016., 05:26   #84
Jedna malo drugačija alomnezija od dosad pominjanih . Radi se o sjećanju na ekspresije ljudskog lica , evo čitam sad kako se smatra da postoji čak 10.000 kategorija izraza , tako da bi ovakva vrsta iskrivljenih sjećanja radi kompleksnosti mogla kotirati jako visoko na listi pogrešno upamćenih

U mom slučaju radi se o sjećanju na jednu mineinu sliku s kraja devedesetih , jako atraktivnu (na njoj je potpuno gola dok grudi drži pokrivene dlanovima )
Uglavnom kao obožavatelj ne trebam ni pominjat koliko puta sam sliku detaljno skenirao , kasnije vizualizirao i da ne idem dalje šta već .

Prošlo je već cijelo desetljeće kako ju imam u digitalnom obliku, u početku mi je često dolazila pod zub, dok sad već pomalo pada u zaborav zatrpana mnogobrojnom konkurencijom

Tako je u međuvremenu njena menandžerica otvorila fan club na fejsu di je svakodnevno ažurna , nema dana da se ne oglasi novim slikama , starim slikama ugl natrpala se u ovih pet godina s tisućama slika , objavila se što se objaviti da , osim te valjda najatraktivinije slike di je gola jer joj se to više valjda "ne uklapa u image" ili je se srami iz nekog razloga općenito

Prije par godina sam baš testirao, metnuo tu sliku na njen wall s drugim profilom i promptno mi je obrisana .

Nakon par godina eto me danas opet slučajno (tražeći u arhivi nešto stopedeseto) oči u oči s mineom u toplesu iz 1999

I razlika u sjećanju je baš u tim očima. Upamtio sam ju kako lice i oči drži pognute , gleda nekako sanjivo postrance u pod

I krivo , gleda baš ravno u objektiv

Razlog jasan, nameće se sam po sebi . povezao sam taj sram koji sad valjda ona osjeća u vezi javnog prikazivanja te slike sa nekim sramežljivim izazom lica i zamjenio ga za onaj pravi na kojem gleda u fotoaparat
babunovich is offline  
Old 27.01.2017., 07:00   #85
Moram priznat da sam zajebo ovo malo s mineom , slika na njenom fb ipak postoji, slučajno sam naletio na nju prije tjedan dana (postala ju je osoba čije se objave izgleda ne smiju brisati)
Ali pošto nisam znao za nju poanta bi ostala ista
Kažem ostala bi jer sam u međuvremenu malo izmjenio teoriju , sad mi se čini da je više u pitanju moj sram nego eventualni minein, moj sram u smislu da mi minea osim poznatog predstavlja i simbol nekog životnog promašaja jer je i dalje supstitut za pravi život, napose seksualni

dalje

Prek praznika sam se nagleda filmova, po prvi put bez da sam vidio ijednu premijeru , stvar je najviše spasio tv1000, a pogleda sam redom ponovno, neke i po ko zna koji put

Ralje 1,2,3
povratak u budućnost 1,2,3
gladijatora
dnevnik košarkaša
12 majmuna
austin powersa
igru
blizance
otok
maratonca
za šaku dolara
Diplomca

Na dva mjesta javile su mi se greške , opet su u pitanju scene za koje sam na neki način emotivno vezan, pa se potvrdila teorija kao iste imaju veću šansu da se duboku urežu u sjećanje, ali i veće šanse da ih upamtimo u rekonstruiranom obliku
Najbolji kontra primjer je film gladijator kojeg sam pogleda odavna samo dvaput , i s kojim se ni na nijedan način nisam identificira niti ga prisjeća u kasnijim maštarijama tako da je u pamćenju ostao savršeno netaknut (baš sve, borbe, citati, kronologija )
Prva greška mi je javila u raljama 1 , ali o tome drugi put dok još ne provjerim neke stvari

Druga je u dnevniku košarkaša , u meni najdojmljivijoj sceni kad onaj crnac drži lea zatočenog dok se ne skine s igle . U to vrijeme(op. sredinom devedesetih) droga je bila jedna od top tema u mom kraju, znalo se dosta ali mi je taj proces odvikavanja bio pod velom misterije , kako i koliko sve to boli, na šta liči i koliko traje
Zato mi se i toliko urezala u sjećanje.
Greška je zbilja minorna ali da zabilježim, Crnac je u mom sjećanju ostao puno stariji i nepokretlljiviji (u stvarnosti na filmu riječ je o muškarcu u maltene najboljim godinama) koji je lea mogao obuzdati jedino zato jer je bio u dramatično lošem fizičkom stanju
Prvo kad sam prvi put gledao film ja sam bio skoro 20 godina mlađi pa mi se i kao u onom slučaju iz ratnog osjeka 1991 dogodio linerani pomak , tako da je lik i dalje stariji od mene za 20 pa ima 60
Drugo malo tanje objašnjenje je da trenutak kad on pridikuje leu neodoljivo podsjeća na scenu iz matrixa kad morpheus introducira nea s onim pilulama. Oba oba slučaja crnci, oba u sličnoj fotelji, oba drže predavanje izgubljenom liku u opskurnom okruženju .
Morpheus nije toliko star ali razvlači onako polako dok mudruje što je specifičnost starijih osoba

EDIT

sad vidim da je taj crnac (op.p glumac Ernie Hudson ) tijekom snimanja dnevnika košarkaša imao čak 50 godina, a Laurence Fishburne tijekom matrixa samo 39

svejedno i dalje stojim iza pomenutih dojmova i predpostavki

Zadnje uređivanje babunovich : 27.01.2017. at 07:25.
babunovich is offline  
Old 29.01.2017., 10:58   #86
SLOBODNA DALMACIJA, SRIJEDA 30. kolovoza 2000. (novinar je sam dao prihvatljivo objašnjenje )

Prve impresije s Belgijancima Ćiro Blažević je doživio 1954. godine.
Nema snažnijeg dojma nego kada te kao 18-godišnjaka netko u nečemu razuvjeri. Mene su ti Belgijanci tada fascinirali i ostali su u mojim razmišljanjima zaista kao crveni vragovi za sva vremena. Ja sam iza gola u Maksimiru sakupljao lopte i nisam mogao vjerovati da će neki Kopens dati Beari tri gola. Jer za mene je ona reprezentacija s Bearom, Čajkovskim, Bobekom, Vukasom, Stankovićem i Mitićem, doista bila najbolja na svijetu — kazao je Blažević.
Prelistavajući almanah zaista smo pronašli da je Belgija u prijateljskoj utakmici 9. svibnja ’54. u Maksimiru pred 35.000 gledatelja pobijedila Jugoslaviju 2:0. Strijelci su bili Coppens i Meermans. No, Ćiro je poraz očigledno doživio mnogo teže nego što je on, zapravo, bio.
babunovich is offline  
Old 07.02.2017., 13:52   #87
Opet ću se prvo referirati na ovaj zadnji slučaj s ćirom . Od teze da su " u strahu su velike oči" vjerojatnijim mi se čini da je ćiro upamito i jednu drugu utakmicu u kojoj je Kopens stvarno dao tri gola , pa spojio ta dva slična doživljaja u jedan

Baš zato jer sam naišao i na jednu definiciu alomnezije s kojom se djelomično i ne slažem

alomnezija je sjećanje na ranije doživljaje u iskrivljenu smislu. Iskrivljavanje doživljaja normalno se odvija u optimističkom smjeru, tj. neki događaj koji je u času odvijanja izgledao neugodan, težak ili čak opasan, kasnijom preradom gubi tu značajku. Na tu kategoriju promjena upućuju izrazi kao „dobra stara vremena", „divni dani mladosti", koji u stvarnosti i nisu baš morali biti takvi. Osobe koje pate od alomnezije nazivaju se još i laudatores temporis acti.

O ovome sam već pisao . Kao primjer navodim prepričavanje ratnih (ne)zgoda. Kroz sve ove godine još nisam naletio na lika kojem su ratna zbivanja dobila tu iskrivljenu nostalgičnu notu . Naravno da cijela ta priča sad kad je ratna opasnost davno iz nas može na slušatelja ostaviti vedriji dojam, ali iskrivljenih sjećanja u pravom smislu te riječi- nema

U depresivnih ili paranoidnih bolesnika raniji doživljaji mogu dobiti pesimističku obojenost koju u stvarnosti nisu imali, ili takav karakter doživljenoga koji se prilagođuje sadašnjem stanju paranoidne bolesti.
nova


Ovo može biti , ali Ćiro sigurno nije primjer depresivniog ili paranoičnog bolesnika

moja nova

Vidio da danas počinje svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju (koje me btw gotovo uopće ne zanima) , pa se podsjetio onih starih prvenstava iz osamdesetih koja su se strastveno pratila i kad je cijeli dan bio podređen terminu utrke maltene
Ima sam 10 godina kad je bilo to prvenstvo u Bormiju 1985, imao bilježnicu u koju sam zapisiva rezultate , vremena , imena pa čak i crta zastavice zemalja iz koje dolaze uz svakog navedenog skijaša (dječija posla LOL)

Hajlajts tog prvenstva mi je senzacionalna pobjeda njemca Markusa Wasmeiera , kojeg sam puno puta kasnije navodio kao primjer "kako se u kladionici ne možeš pouzdati u skijanje" jer je eto "sve moguće"

I bio sam sve ove godine siguran da je Wasmeier uzeo zlato u - spustu . ono da mi je to bilo pitanje na milijunašu za 1.000.000 ispalio bi konačni ogovor bez ikakvih miočića i jokera.

I bio bi u krivu.

wikipedija kaže

Markus Wasmeier (Schliersee, 9. rujna 1963.) je bivši njemački alpski skijaš.
Iznenadio je skijaški svijet 1985. godine pobjedom u veleslalomu na SP u Bormiu iako do tada nije imao niti jednu pobjedu u Svjetskom kupu.



U narednim godinama sam prateći te prijenose, naučio da je baš taj spust disciplina u kojoj se anonimusima ostavlja najveća šansa za iznenađenje, ( bolji vremenski uvjeti za kasnije redne brojeve, sretan i spretan odabir pripreme skija za nove uvjete ) i eto pobjede (prvi put, zadnji put i nikad više ) za nekog levata iz nižeg ranga



Tehničke discipline poput slaloma i veleslaloma ipak ostavljaju manji prostor za no name lica , voze se i dva laufa , manji je i utjecaj vremenskih prilika



I eto tako se moj Wasmeier pretvorio iz zlatnog veleslalomaša u zlatnog spustaša

Zadnje uređivanje babunovich : 07.02.2017. at 14:04.
babunovich is offline  
Old 16.06.2017., 20:42   #88
danas je umro helmuth kohl, prilika da se prisjetimo nekih anegdota iz njegove ere
meni kao najupečatljivija prvo pada svađa sa vilijem brantom, najviše radi toga jer su je nadrealisti 1991 iskoristili za skeč sa sinhronizacijom

Kohl/ Brandt Legendärer Kanzlerstreit wie die Kinder
https://www.youtube.com/watch?v=JxnWGPliFFM

taj skeč mi je 1991 bio na repeatu n puta, zatim je usljedila pauza do 2010 kad su se stari materijali počeli masovno stavljat na jutub , tad sam ga pogleda valjda još dva tri puta

u sjećanju mi je ostalo

vili brant sjedi na ekranu ljevo , kohl se odmaknuo stolicom korak unazad i ima poluokrenutu glavu na izbjegne eyes contact , govori tiho i suzdržljivo sebi u bradu, dok vili lupa po stolu i urla unaokolo

prava scena

brand i kohl sjede jedan uz drugog, dakle kohl nije odmakut nego ima ruke na stolu, brandt kao i u sjećanju lupa i maše rukama naokolo

radi kohlove suzdržanosti u ekspresijama sjećanje ga je nekako odmaklo u distancu , tako mi se odmaknuo korak od stola i govori u suprotnu stranu
babunovich is offline  
Old 29.08.2017., 20:42   #89
nova

zakeljim danas bez ikakvih prevelikih očekivanja upit na temu (koja je inače neiscrpno vrelo alomnezija )

"Filmovi kojima ne znamo ime"
https://www.forum.hr/showthread.php?t=592705&page=617

jako teško ali da probam, američki datira između recimo 1978-1986

samo kraj filma

atraktivna mlada djevojka ima bioenergetske moći , u zadnjoj sceni na benzinskoj stanici pogladi nepoznatog dječaka za kojeg je netom doznala da boluje od karcinoma , njegova obitelj uopće nema pojma kako je upravo izlječen

i odgovor

Nema na čemu!

Resurrection (1980)

i pogledam tu scenu s benzinske stanice prvi put ponovno nakon 1984.

Scena mi se posebno jako urezala u sjećanje jer su ukućani s kojima sam gledao film oduševljeno reagirali , malo smo kao i sa obiteljskim prijateljima sutradan popričali o filmu , pričali smo i o zmijama zašto su u znaku apoteke i slično

https://youtu.be/-4GOYfoI_vY?t=5801

svaki put se iznova fasciniram tom preoblikovanju sjećanja

Osnovno jer ostalo netaknuto, žena s iscjeliteljskim moćima na benziskoj stanici izlječi dječaka s karcinomom , i to pred njegoovim roditeljima koji nisu svjesni što se upravo dogodilo , radi se i o samom kraju filma

Znači sjećanje je izmjenjeno samo u sitnijim detaljima

Kao prvo očito se ne radi o mladoj atraktivnoj djevojci , već o ženi od 48 godina koja je za potrebe filma uređena da djeluje još starije ,a ja sam bio uvjeren da cura nije bila starija od 25 .Ovdi mi je objašnjenje tanko ali da oprobam. Žena ima hipi vudstok lifestile, ponašanjem i imiđom generalno , a takav se obično u to doba pripisivao mlađim ljudima
Ali nevjerojatno kako mi se jasno urezala ta nepostojeća scena , vjerujem zapravo i da je neka stvarna iz privatnog života ili nekog drugog filma koja je naknadno ubačena


dvije ostale alomnezija su objašnjivije

Drugo sjećam se kako je u pitanju bila klasična gusto prometna pumpa uz autoput, a ne pustara kroz koju prolazi jedan automobil dnevno (ovo je jasno iz prijašnjih slučajeva, kako se neuobičajne scene mjenjaju uobičajenim , u mom slučaju s pumpama kakve sam u pravilu posjećivao čitav svoj život)

Treće žena u sjećanju je i na ekranu desno, nije čućnula nego se samo sagnula , i pomazila ga je unaokolo po cijelom gornjem djelu tjela (u stvarnoj sceni ga je samo zagrlila ) Ovo objašnjavam tako da sam naučio da bioenergetičari u terapiji djeluju aktivno neprestalno kružeči unakolo
babunovich is offline  
Old 11.09.2017., 23:18   #90
Prolazim prošli tjedan kraj jedne birtije u novom zagrebu, taman u trenutku završnice košarkaške utakmice Hrvatska - Crna gora . Čujem halabuku pa svratim unutra da vidim kaj se događa .
Zadnja minuta - gusto pitam za rez.
74-72 i naša lopta
Ekipa za stolom u šezdesetima, malo nižeg obrazovnog nivoa , ni kapljica im nije strana .
Hrvatska ide u zadnji napad, crnogorci odustali , mi pimplamo loptu samo da prođe vrijeme kad se jedan iz ekipe sjeti kićanovićeve i dalipagićeve odbojke .
"E ovo sad bi mogli ko kićanović i dalipagić , ono sa svjetskog prvenstva"
Dodam mu onako da nije sa svjetskog nego sa evropskog iz Liježa 1977 ( znam to dobro jer mi je rodbina bila na toj utakmici ) imamo i set fotografija di su se slikali s košarkašima jugoslavije nakon dodjele medalja
Odvrati mi on sa "E" a drugi lik iz ekipe mu dodaje
"Tebi se sve pobrkalo , to je bilo 1971 na svjetskom kad je Plećaš dao tricu u zadnjoj sekundi"
Pobrkane godine i svjetska i evropska prvenstva mogu razumit, ali ovo s Plećašom je heavy
(Plećaš je inače prekinuo karijeru desetak godina prije nego su uvedene trice)
Tako da je to primjer da su alomnezije izraženije što je mozak zapušteniji, možda i pomalo načet alkoholom

Prilika da se nadovežem na kićanovića i dalipagića iz slavne 1977

Jučer netko na fejs stavio post kako najavu jučerašnje utakmice Hrvatska- Rusija, podsjetnik na tu 1977, spomenio i čuvenu odbojku , ja posherao , uključila se i robina pa za njom i ostali

Danas odlučim još jednom okušati sreću i potražiti tu špicu sportske subote iz osamdesetih ( dio tog intra čini baš ta odbojka )

i konačno mi se posreći , tražim ju još od početaka jutuba
https://youtu.be/mP19GzqNGW0?t=212

i imamo novu alomneziju

Osim te odbojke u sjećanju mi je ostalo nokaut Mate Parlova na samom kraju uvoda , glazba i - skijaški skok skijaša skakača u crvenom skijaškom odjelu
Znao sam otprije da se isti pojavljuje i u špici nedjeljnog sportskog pregleda,
https://www.youtube.com/watch?v=UvS6-Lwc-wc
ali sam bio siguran da se pojavljuje i u sportskoj suboti

krivo

nema nikakvih skijaških skokova

ponavlja se dobro upamćeni parlov, kićanović, formule , gimastika , sama špica je koncipirana isto ali nema jasno upamćenog skijaškog skoka

pokušaj objašnjenja

U to doba sportski pregled prema sportskoj suboti mi se činio kao ljetna (puno važnija ) naspram zimske olimpijade

Jugoslavenska nogometna liga koja se igrala nedjeljom bila mi je top event bez presedana , a skok kao jedini pravi zimski šport u sportskom pregledu mi se valjda činio kao uljez i premjestio sam ga u "zimsku" sportsku subotu
babunovich is offline  
Old 25.10.2017., 16:14   #91
Ovu potvrdu usporedbe sam već u nekoliko navrata tražio , ali nisam imao dovoljno strpljenja i sreće
Riječ je o posljednjoj epizodi serije prosijaci i sinovi , i za mene najupečatljivijom scenom u kojoj pogiba vrtirepka
Zadnji put sam ju pogledao u drugoj reprizi 1987. a epizoda sama po sebi vjerojatno je imala veliki utjecaj na moj budući mentalni sklop , što zbog vlastitih utisaka što zbog emocija koje je izazvala kod mojih ukućana , Recimo da je to bio triger za moja kasnije beskrajna natapanja raznim oblicima nostalgije (op.p u toj epizodi vrtirepka se nakon dugo godina vraća iz amerike u rodni kraj)
Ugl danas doznam da je još jedna obitelj od mojih iz hercegovine otišla put njemačke, sjetim se cenzuriranog djela serije https://www.youtube.com/watch?v=4nFicYmDDNE
pa velim da si još jednom okušam sreću. Za scenu pogibije koju sam tražio bio sam uvjeren da je na samom kraju serije/epizode pa bi odmah skočio na zadnjih desetak minuta - ali je nije bilo . Mislio sam da je ili odrezana ili sam si nedajbože sve to još jednom u glavi umislio
Ali ovaj put sam bio strpljiviji, prešao kroz cijeli video i tu scenu našao u - sredini
dakle osim što je vrtirepka očajno našminkana pa i dalje umjesto bakice izgleda kao da joj je 19 , iz ostalog se sjećam
Na rubu je proplanka i spazi neki rijeko vrijedan - crni cvijet koji oblikom podsjeća na ružu . Propinje se da ga dohvati , oklizne se ni provaliju i padne u smrt
Prava scena (op.p https://youtu.be/cXxBPdcap5o?t=1681) izgleda ovako
Proplanak i sve to je ok , stvarno spazi jedan cvijet ( ružičaste boje koji nema nikakvog oblikovnog dodira s ružom) , i tek što se ustala, vrlo neuvjerljivo bez pokušaja da ga dohvati pada u ambis
Ovo sa crnom ružom ne treba ni objašnjavati , sam sam ju ubacio umjesto one ružičaste travke jer kulturološki u nas predstavlja smrt
Definitivno je potaknuta i navodnom serijom samoubojstava u hrvatskoj 1987 među grupacijom koja je sama sebe nazvala sektom crne ruže

iz jutarnjeg

Pokušajmo rekapitulirati cijelu priču. Ideja da su kultovi samoubojica počeli regrutirati zagrebačke tinejdžere pojavila se početkom 1988. godine i vrlo brzo se preko medija pretvorila u lov na vještice. Nekoliko stvarnih samoubojstava tijekom 1987. godine počinile su osobe koje su se deklarirale kao pripadnici nekih glazbenih potkultura i preko te činjenice mediji su uspjeli isfabricirati vezu između tih potkulturnih skupina i ideje o samoubojstvu.

Daklen još jednom, da mi na milijunašu bilo pitanje za 500.000 o kakvom se cvijetu radilo, bez dvojbi bi odabrao baš tu crnu ružu
babunovich is offline  
Old 16.11.2017., 22:10   #92
evo jedne forumaške od korisnika djordje5
https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...postcount=3403


Imam jedno pitanje, naime meni je 44 godine i nogomet pratim od davno davno. Ako ko od ove starije generacije pamti. Svi se sjecate Paola Rossija, covjeka koji je zablistao na Svjetskom Prventstvu u Spaniji 1982 godine. Medjutim, on se krece uzlaznom putanjom i naredne 2-3 godine kroz Juventus. E sad u te 2-3 godine. Dali je on imao neku tezu ozljedu. Naime ja sam djete bio i sjecam se jedne utakmice gdje su ga skrsili i da mu je noga u gipsu zavrsila, dobar dio utakmice je odigrao sa nogom u gipsu medjutim nije mogao nista, zadnjih 15 minuta je cak povucen na klupu.To je bila utakmica Juventusa s nekim engleskim timom, i njega su englezi skrsili jer im je bio neuhvatljiv. Dali se iko sjeca ovoga o cemu sam pisao, i koja bi to utakmica mogla biti?

Znači čovjek je ubjeđen kako je gledao Paola Rosija u gipsu na jednoj utakmici, a Paolo Rosiji nikad u karijeri nije bio teže ozljeđen a kamoli da je takav igrao neku utakmicu

Ne mogu se staviti u njegovu kožu ali i ne mogu ne primjetiti kako je moguće da mu se ubacio film "Bijeg do pobjede" U tom filmu namjerno lome ruku rezervnom golmanu da bi ga zamjenio Stalone (talijan) na kraju gol postiže pele iako predhodno iznesen van terena radi vidne povrede

Inače pod pojmom alomnezije na guglu ima jako toga malo ili ništa ali ima dosta pod pojmom "Reconstructive memory"
https://en.wikipedia.org/wiki/Reconstructive_memory

Već sam ovdi napisa dosta primjera koji potvrđuju ovu teoriju, odnosno da se tijekom prisjećanja vjerojatniji oblici imaju prednost nad onim puno manje vjerojatnim , i da su dekodirani nakon što su već bili smješteni u dugotrajno pamćenje

According to Piaget, schematic knowledge organizes features information in such a way that more similar features are grouped together so that when activated during recall the more strongly related aspects of a memory will be more likely to activate together.

pravi primjer koji ovo dokazuje je skeč iz top liste nadrealista
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...6&postcount=22

Drugi pojam je teorija interferencije , znači da određene nove informacije ometaju prisećanje sličnih starih informacija

Da bi ovo dokazao , moram naći primjer gdje mi je potpuno nepoznati događaj iz budućnosti rekonstruirao događaj već pohranjen u dugotrajnu memoriju

Emir Hadžihafizbegović mi je već bio dobro poznat prije "Apstinenata"
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...1&postcount=59
Psiho sam gleda prije Beogradskog davitelja
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...1&postcount=42

ne mogu ga naći

svaka od meni dosad zabilježenih iskrivljenih sjećanja kao smetnju ima događaj koji je već prije bio dugotrajnoj memoriji , nije isključeno čak ni kako uopće nije iskrivljen već je kao takav legao u dugotrajnu pod utjecajem predhodnih
babunovich is offline  
Old 28.11.2017., 04:01   #93
Da se prvo nadovežem na predhodni post . Stalone (talijan) iako zastupa sjedinjene države u filmu nosi dres koji je na prvu gotovo identičan dresu talijanske repke iz osamdesetih . Okružen je englezima (pravim i fiktivnim) čiji dresovi opet neodoljivo podsjećaju na bijelu verziju dresova engleske iz istog razdoblja .Uz već pomenutu ozljedu najupečatljivija scena je kad stalone na kraju obrani taj penal i prometne se u glavnog heroja
Film je sniman 1981 i kod nas emitiran 1983 taman da mu se ulovi u kalup i stvori lažno sjećanja na Paola Rosija
Da priča bude potpuna dogodila je i koincidencija da scenarist tog filma nosi isto ime kao naš forumaš (forumaš djordje5 , scenarist filma bjeg u pobjedu- Đorđe Miličević) Ne vem da je to imalo kakvog uticaja ali opet nije ni isključeno. Vjerujem da se te godine dosta isticalo po tisku kako je baš jugoslaven autor tog filma , ako se forumaš u rl zove đorđe kud ćeš veće prilike za identifikaciju.

Drugo je već isto pomenita , odavno poznata teorija interferencije . No čini se da nova sjećanja ipak ne brišu nova nego ih samo potiskuju . Kao kad na dnu ormara imaš komade robe koji nisi vadio toliko godina da ih se više ni ne sjećaš . Ali stara roba je ipak još tu samo je nedostupna zatrpana novom odjećom

Once information has been transferred to long-term memory, most theorists believe that it is stored there permanently. When information fades from long-term memory, what really fades is the link; that is, we cannot find a way to retrieve it - it's there, but we just can't find it.

jedan real life primjer

Posla sam prije nekog vremena kolegici set slika njenog kvarta(op.p Dubrava) iz grupe zagreb kakav je bio nekada . Slike su bile iz osamdesetih uz napomin da ona u istom kvartu živi već 40 godina znači od svog samog rođenja do danas

slijedi njen dogovor

Znam da je bila ROMA ali se uopće ne sjećam crvenih slova. i za exportdrvo znam, ali sam mislila da je bilo malo više desno. Svaki dan sam tu, valjda su zato stare slike pregažene novima.
E, da, i standard konfekcija. Skroz zaboravila na to. Kao da mi sjećanje seže tek do polovine devedesetih


Znači jedna potpuna interferencija , jedna djelomična i jedno iskrivljeno sjećanje

Meni se to nije moglo dogoditi . Djetinjstvo sam proveo u malom otočnom selu 1981-1989 u koje se već punih 28 godine uopće nisam vraćao , niti dobivao ikakve informacije o novom stanju stvari dok mi se prije par godina nije počeo sporadično pojavljivati na fejsu preko albuma nekih poznanika.
Iako se izmjenio puno više (puno puno više ) nego zagrebačka dubrava meni su sjećanja ostala netaknuta . I dan danas kad ga sanjam (a selo iz djetinjstva sanjam bar jednom na tjednoj bazi) sanjam ga onakvog kakvog sam ga ostavio 1989.

I jedan primjer koji ukazuje na onu teoriju kako nema obrisanih već samo potisnutih sječanja

Bila je na tv zagrebu 1986 emisija o ženi koja je ostala siroče u doba drugog svjetog rata . Tamo negdje 1943 su joj ustaše/četnici/njemci pobili obitelj a nju kao malu djevojčicu odveli u logor ili slično. Kad je rat završio 1945 usvojena je bez dokumenata od jedne obitelji i nikad nije doznala tko je i odakle je .
Ali svih tih godina kroz osnovnu, srednju i faks imala je naviku u dokolici na papiru koji joj se našao pri ruci pisati "žvrljotinu" koja se sastojala od jedne vodoravne i tri okomite nakačene crte.
Paralelno je trajala i njena potraga za identitetom . Ne sjećam se kako je došla do istine , valjda su na kraju ipak pronađeni neki dokument, svjedoci i sl. i ispostavilo se da je njezin rodni dom iz kojeg je odvedena nalazi onkraj tri visoka jablana, valjda posljednjeg što je vidjela dok su je kao dvogodišnjakinju odvodili u logor 1943
Slika nikad nije izbrisana . Samo je bila nedostupna uz jaki link van domene racionalnog

Zadnje uređivanje babunovich : 28.11.2017. at 04:15.
babunovich is offline  
Old 03.12.2017., 13:02   #94
od dosadašnja sveukupno 93 posta na ovoj temi, 69 je napisao sam autor - babunovich. ostali (malobrojni forumaši) temi su doprinijeli s uglavnom 1 postom, izuzev jednog forumaša koji je na temu napisao čak 4 posta.

zaključak: babunovich prebaci se na medij zvan blog (niže na forumskoj listi imaš tema i o tome), jer ova tema nije održiva za forumski format koji prvenstveno zahtijeva razmjenu razmišljanja različitih forumaša, dok se monolog ne prakticira.

sretno.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Azz is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:39.