Otrovni roditelji

[Splićankaa]

Moja sad metoda je umanjit dozivljaj da su me sjeb, izvuc sve pozitivno...

Jbg ima i gorih stvari. Jos san ziva. Jos postojim. Necu zapet u traumi.

[radical change]

Leteća kaže:

Kod mene je i život u sadašnjosti i planiranje jednako stresno. Svjesnost da je sve prošlo mi je pak dvosjekli mač - čim spustim štitove netko iskoristi priliku da me opali u pleksus. Dok sam u konstantnom iščekivanju sljedećeg sranja imam sve pod kontrolom, kad se opustim gubim je. Ono što me drži u kakvoj-takvoj ravnoteži su boravci u prirodi, sanjarenje i pisanje. Ovo posljednje sve manje jer su mi i s tim pokopčane razne traumatične situacije. Disanje okej, mantranje isto, slušanje odabrane glazbe fenomenalno.

Ono zbog čega sam ljuta je sama činjenica da se trebam toliko truda ulagati u reguliranje svojih emocionalnih stanja samo zato što je moja mater išla hvatati "perspektivnog" muža drevnom metodom - trudnoćom.

Da joj je to bilo dosta, ne bih riječ rekla. Ali ona je htjela savršeno mladunče koje nit piša nit sere, kao i to da joj muž kojeg je ulovila nekim čudom prestane biti psihopatski narcis. Ma fuj.

Prošlost je prošlost, nemaš ništa od okretanja za onim što je prošlo, prošlo je i nema nazad.. ne koncentriraš se na sadašnjost jer da jesti ne bi bilo šta je mater radila, šta je zasrala, šta si izgubila i šta su ti ljudi napravili..
Za promjenu koncentriraj se na posao (moram ga odraditi jer od nečeg moram živjeti jebi ga) i slobodno vrijeme koje ćeš iskoristiti kako tebi paše..
Za druge šta već ostane odnosno koliko tko zasluži..
A otvarati se nemoj ako ostaješ povređena, izaberi biti sjebana kao ja, ja ne osjećam ništa, emocionalno totalno u defektu, ravna crta, otac umro nisam dvije suze pustio.. al eto izabrao sam ovu metodu kao manje zlo, bar funkcioniram, istina kao robot, ali funkcioniram..

[Leteća]

radical change kaže:

Prošlost je prošlost, nemaš ništa od okretanja za onim što je prošlo, prošlo je i nema nazad.. ne koncentriraš se na sadašnjost jer da jesti ne bi bilo šta je mater radila, šta je zasrala, šta si izgubila i šta su ti ljudi napravili..
Za promjenu koncentriraj se na posao (moram ga odraditi jer od nečeg moram živjeti jebi ga) i slobodno vrijeme koje ćeš iskoristiti kako tebi paše..
Za druge šta već ostane odnosno koliko tko zasluži..
A otvarati se nemoj ako ostaješ povređena, izaberi biti sjebana kao ja, ja ne osjećam ništa, emocionalno totalno u defektu, ravna crta, otac umro nisam dvije suze pustio.. al eto izabrao sam ovu metodu kao manje zlo, bar funkcioniram, istina kao robot, ali funkcioniram..

Najvjerojatnije će biti tako. Dugo nisam radila nikakav fuš sa strane, a baš bih mogla. Onda bar imam izgovor da sve ostalo skidam s nježnika.

Enivej, to je jedina pozitivna stvar koju sam naučila od mame i ovom joj se prilikom zahvaljujem.

[Loonie.]

Leteća kaže:

Baš sam sinoć u jednoj knjižurini našla zašto mi meditativne tehnike poput sveprisutnog "mindfulnessa" tj. "bivanja u sadašnjem trenutku" rade više štete nego koristi. Kontraindicirane su kod jake istraumatiziranosti, eto. Onak, mogu podnijeti sve ako nisam baš skroz prisutna. Čim jesam, obuzme me panika.

Meni je baš to pomoglo, uz PT naravno. Meditacija, joga, kung fu, su odlični baš za nas traumatizirane.

Što se tiče panike od prisutnosti u svom tijelu, uvijek se sjeti ovog: ono od čega te hvata panika već se dogodilo. Tvoje tijelo pamti prošlost. U prošlosti si bila u panici s razlogom. Sad za tu paniku nema više razloga. Sve s čime se izbjegavaš suočiti je za tebe današnju piece of cake. Sa svim tim se danas možeš nositi. Nema (više) razloga za strah. Kavez sa elektrošokovima je u tvojoj glavi, nema više ni kaveza, ni struje koja bi te stresla ako se odlučiš izači.

[Vizon]

Splićankaa kaže:

Moja sad metoda je umanjit dozivljaj da su me sjeb, izvuc sve pozitivno...

Jbg ima i gorih stvari. Jos san ziva. Jos postojim. Necu zapet u traumi.

Ja ne pamtim skoro nista sta mi se radi, govori itd. Mozak na pasu.

[Orlandia]

Ja ne znam otkud mojoj staroj padne na pamet da me zove kad joj nešto treba, iako za to ima mog brata kojeg debelo financira i koji živi s njom.
Danas sam imala težak dan na poslu i kad me nazvala da mi kaže da nešto treba i kad je krenula pričati što joj treba baš mi je sjela pa sam se počela kao sivonja derati u telefon da nemaaaam vremenaaaa ni za sebe, kamo li za nju.
Nisam do kraja izrekla tu rečenicu, a ona je već poklopila slušalicu.
Ja bi željela da njoj ili mojem starom uopće ne pada na pamet da me zovu, a pogotovo ne da traže usluge nekim zapovijednim tonom. Tim više zato jer ja ne zovem i ne tražim od njih ništa. Jer znam da ništa neću dobiti i to znam već poodavno i to sam sve lijepo stavila ad acta. I prihvatla sebe da sam u stvari siroće sa živim roditeljima koji su mi samo jedan ogroman mentalni i emocionalni teret. I kad pomislim na njih proradi mi osjećaj koji imaju ljudi koji čekaju smak svijeta ili udar meteora.

[Pjegavi poriluk]

radical change kaže:

Pa ne možeš to tako gledati, danas je jako važno da djeca budu inteligentna i sposobna. Ako si ispod prosjeka teško ćeš naći posao i biti uspješan (ako želiš biti).
No zanemaruje se ova druga emocionalna komponenta naše osobnosti, a to je općenit trend u društvu, važno je tko si, što radiš i što imaš a ne tko si u srcu, kako se emocionalno osjećaš i gledaš na svijet..

nije to bilo u smislu da se od djece radi cmoljavce koji se ne znaju izboriti za sebe nego baš suprotno. Biti emotivan ne znači biti cmoljav nego prihvaćati i shvaćati stanja kroz koje prolaze um i tijelo, a ne bježati od njih.
Poanta je da se danas brusi samo taj logično-analitični um i od djece se hoće napraviti male genijalce, a baznu inteligenciju je ionako jako teško povećati.
Naravno da svi roditelji to rade jer žele dobro djeci (valjda) i misle da će im na taj način osigurati budućnost u ovom svijetu laktarenja i akademskog uspjeha. Ali nije to baš tako. Dijete će lako naučiti engleski i kasnije, ali neće moći nadoknaditi bezbrižno djetinjstvo u kojem nije dobilo osnove komunikacije, pažnju i podršku.

Ne znam, moja frendica je već s godinu dana upisala dijete na engleski za vrtićku dob i kupuje joj silne neke igračke koje razvijaju logiku, ali to dijete uopće ne provodi vrijeme s roditeljima, ne igra se baš ni u parku ni u šumi. Oni misle da je to najbolje za nju, ali vjerojatno će odgojiti uštogljeno, napeto i nesigurno dijete koje će stalno loviti neki uspjeh. Da ne pričam o utjecaju ekrana na dječji mozak.

Ali skrenuli smo s teme otrovnih roditelja.

Evo meni prolaze dani, a da se ni ne sjetim mame. To je uspjeh, prije sam stalno mislila di je i kako joj je.

[Pjegavi poriluk]

E da, ovih dana imam jako čudne snove. Imam osjećaj da mi se mozak čisti od trauma. Baš onako svaku večer imam tematske snove i svaki san mi pokriva jednu traumu.

[8472]

Pitanje, jesam li ja bahata ako nekome tko mi kaže:
"Rođakinja vas je zvala na ročkas i niste došli",
Te ponovi tu rečenicu par puta istim osuđujućim tonom nakon moji pitanja da o čemu se uopće radi.

Rekla sam joj da ne izvrće situaciju u "nismo htjeli doći",
Jer tada kada je bio fucking ročkas bili smo na moru i nismo fizički mogli prisustvovati.


???


Nisam bila prosta, sad si samo dajem oduška.

[Kymatica]

8472 kaže:

Pitanje, jesam li ja bahata ako nekome tko mi kaže:
"Rođakinja vas je zvala na ročkas i niste došli",
Te ponovi tu rečenicu par puta istim osuđujućim tonom nakon moji pitanja da o čemu se uopće radi.

Rekla sam joj da ne izvrće situaciju u "nismo htjeli doći",
Jer tada kada je bio fucking ročkas bili smo na moru i nismo fizički mogli prisustvovati.


???


Nisam bila prosta, sad si samo dajem oduška.

ovisi o tonu i energiji. kako si se osjecala kad si to govorila?
meni zvuci normalno i asertivno, jedino nisi trebala se pravdati da fizicki nisi mogla doc, i otici u nervozu. jednom kazes, drugi put pitas sto nije bilo jasno u odgovoru? da pojasnis.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

[8472]

Kymatica kaže:

ovisi o tonu i energiji. kako si se osjecala kad si to govorila?
meni zvuci normalno i asertivno, jedino nisi trebala se pravdati da fizicki nisi mogla doc, i otici u nervozu. jednom kazes, drugi put pitas sto nije bilo jasno u odgovoru? da pojasnis.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

Ton mi je bio cool samo odriješit.

Radi se o mojoj teti, ne o starcima.
Stara je tako uvijek manipulirala i izvrtala priče.
A ide mi i na kurac što nekoga boli kita gdje sam ja kod koga išla ili nisam išla i zašto.
Pa sam naučila prekidati takve manipulacije momentalno.

A sad po mm-u ispadam bahata.

A dok nisam bila takva muljali su me uzduž i poprijeko i mješali se i u "kolače i večere".

[Kymatica]

8472 kaže:

Ton mi je bio cool samo odriješit.

Radi se o mojoj teti, ne o starcima.
Stara je tako uvijek manipulirala i izvrtala priče.
A ide mi i na kurac što nekoga boli kita gdje sam ja kod koga išla ili nisam išla i zašto.
Pa sam naučila prekidati takve manipulacije momentalno.

A sad po mm-u ispadam bahata.

A dok nisam bila takva muljali su me uzduž i poprijeko i mješali se i u "kolače i večere".

abgle, vjerovatno radi trauma i ponizenja iz proslosti na svaki pokusaj manipulacije poludis, reagiras emotivnije, odrjesito. a to je ljudima koji to nisu prosli, i nije im problem gutati jer nisu se nagutali u zivotu, njima se cini da si nepristojna.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

[8472]

Kymatica kaže:

abgle, vjerovatno radi trauma i ponizenja iz proslosti na svaki pokusaj manipulacije poludis, reagiras emotivnije, odrjesito. a to je ljudima koji to nisu prosli, i nije im problem gutati jer nisu se nagutali u zivotu, njima se cini da si nepristojna.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

Nm, da. Na manipulacije mi je kratak fitilj.

Znači moram vježbat "zen pristup"

Hvala

[Splićankaa]

8472 kaže:

Nm, da. Na manipulacije mi je kratak fitilj.

Znači moram vježbat "zen pristup"

Hvala

Probaj kad skuzis to, odglumit sretan glas i pocet pricat o necem tipa navij se o pločicama za wc ili tepihu.

Nemoj se dat navuć na bačenu njenu udicu, vidit ces cim izbjegnea njenu udicu, pocet ce ili histerija s njene strane ili zbunjenost.

Vecina baba u dalmaciji nemaju pametnijeg posla nego buljit ko s kim i kada, petljat se u tuđe zivote.
I takve babe i starce ne treba uopce opravdavat da su jadni i sami
moja susjeda nekadasnja, dosla iz dijaspore, jos nije porijeklom ni hrvatica (a znamo svi u malim sredinama da se sve gleda xD ) i zeni umro muz.
sta mislitw jel ona maltretirala dicu?
Ne.
Zena pocela ucit engleski sama, pocela se bavit kreativnim radom i pocela se druzit s drugim sumjestankama (iako je ona skroz drukcija, ona se prilagodila i pruzila ruku susjedima).
Njena dica zive svoje zivote i sigurna san da ih ona ne maltretira na telefon i da su i oni sretni kad vide nju da vodi aktivan zivot po starački ali pa nece ic skakat bungiee jumping ali nasla je sebi zadovoljstvo.

[Leteća]

Kymatica kaže:

abgle, vjerovatno radi trauma i ponizenja iz proslosti na svaki pokusaj manipulacije poludis, reagiras emotivnije, odrjesito. a to je ljudima koji to nisu prosli, i nije im problem gutati jer nisu se nagutali u zivotu, njima se cini da si nepristojna.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

To. Kad uhvatim nekoga u manipulaciji, suptilnim prijetnjama ili bilo kakvom obliku nametanja kontrole sam ga zatući na licu mjesta. Doslovno. Obično uspijem zadržati osmijeh na licu dok zamišljam svašta. Da mi na čelu piše kakve filmove vrtim u tim situacijama zaključali bi me negdje i bacili ključ.

[piskavac]

Leteća kaže:

Da mi na čelu piše kakve filmove vrtim u tim situacijama zaključali bi me negdje i bacili ključ.

Neeee tako pričat o sebi! No nooooo!

[Pjegavi poriluk]

8472 kaže:

Pitanje, jesam li ja bahata ako nekome tko mi kaže:
"Rođakinja vas je zvala na ročkas i niste došli",
Te ponovi tu rečenicu par puta istim osuđujućim tonom nakon moji pitanja da o čemu se uopće radi.

Da, izgleda da smo svi mi kojima se manipuliralo jako osjetljivi na to pa nanjušimo i najmanju prijetnju. Pitam se zašto živimo u svijetu u kojem nije normalno nekome iskreno reći da ti se ne ide na krizmu, svadbu, krštenje, rođendan, a da taj netko ne digne nos do neba?

Evo, bila ja na prvom susretu s psihologicom.
Bilo je stvarno krasno. To je zapravo besplatna terapija u sklopu mog faksa jer tamo djeluje udruga psihologa. Svi su mi rekli odmah da to sigurno ne valja čim je besplatno. Eto kako Hrvati razmišljaju

Imam pravo na 15 dolazaka pa onda mogu nastaviti privatno ako problem nije riješen.

Enivej, žena je bila divna, vodila me kroz razgovor, imala je razumijevanja, lijepo je detektirala probleme, dala mi zadatke do idućeg puta i rekla o čemu ćemo idući put nastaviti.
Triput sam se rasplakala, ali imala je već spremne maramice na stolu

Odmah na početku me onako milo pogledala i rekla "vi ste došli spasiti sebe i vidite da niste nestali. To je bitno, niste nestali. Tu ste, odlučili ste staviti malenu sebe u svoje krilo i zaštititi ju".
E tu sam se rascmoljila ko prase.

[Detektor]

Nego da ispričam ovo,dakle treba autom doči do jednog čovjeka a otrovni roditelj radi taj dan pa sam rekao da mogu ja voziti a on živčani jer mu je to sve stres. Kad je čuo moj prijedlog on je rekao da ja ne mogu voziti kada ne vozim unatoč tome što imam vozačku i rađe ide pod stresom nego da ja to obavim. Ne čudi me to uopće,dugo ne vozim samo zato jer mi se ne da da me šalju na kilometar i natrag a jednom je bio problem kada sam prvi puta sam vozio i više nisam dakle jednom a godinama imam vozačku pa je otrovni roditelj nervozno stajao kao da idem za Njemačku po autocesti i čekao me. Drugi otrovni roditelj zamislite,ide na izlet kao da je mladić dok su meni izlasci skupi s obzirom na ciljeve a problem mu je dati mi svoj novac za van a kad bi tražio novac on bi mi dao moj sa štednje kao mali. Bijeg od njih ništa ne rješava već ih je potrebno izbaciti iz glave tj. ignorirati njihovo mišljenje u svemu. Trebate ih smatrati idiotima koji nemaju mentalnih kapaciteta razumijevanja mlađih,klasičan generacijski sukob gdje su svi stariji pametniji onda kada nauče na vlastitim greškama no iskustva su različita i nove greške koje oni još nisu okusili postoje.

Zadržati unutarnji mir u glavi. Ne traženje njihovih veza za posao se pokazalo mojom ispravnom odlukom i mahao im sa statusom u firmi čime su vidjeli da sam si našao bolji posao nego preko veze. Viđam djecu otrovnih roditelja kako su im našli posao preko sebe i žao mi ih je,samnom radi čovjek koji je stariji od mene sa mamom koja ga je znala poniziti pred menom ali žalosno je da to njezin sin ne vidi i gorostas od njega biva potučen od puno manjih ljudi kojima su roditelji dali da ima slobode i takav se odma sa njom posvadio. Znao je raditi i za plaču više klase. Mene mlađa generacija šiša u nekim sekundarnim stvarima pa ne živim tipično,najrađe bi otišao van da imam uvjete koje planiram steći i poštediti se živaca i brige do smrti. Tko bi to desetljećima trpio i odahnuo onda kada si pred penzijom? Pa potencijalnim unucima njihovim bi zabranio pristup njima da otrovno ne djeluju na njih a eventualni brak bi obavio samo sa kumovima.

[Pjegavi poriluk]

Da, oni nas trpaju u kutiju "nesposobni". Ali ostaje mi misterij zašto to rade.

[Leteća]

Pjegavi poriluk kaže:

E da, ovih dana imam jako čudne snove. Imam osjećaj da mi se mozak čisti od trauma. Baš onako svaku večer imam tematske snove i svaki san mi pokriva jednu traumu.

Ako imaš takav osjećaj, najvjerojatnije si u pravu. Mozak je čudesan.

Moj me je baš počastio sljedećim biserom - vozim i vozim veliki auto. (Mislim da je to onaj mužev koji se još nisam usudila upaliti.) I to je prvi put da u snu vozim kak spada (inače brljavim, gubim se, otpadaju mi noge i svašta. I nakon cjelonoćne vožnje dolazim u Zg i parkiram na plato od Mamutice. I ljuta sam ko ris jer skužim da sam nakon svih tih vucaranja po autoputima došla do točke koja je ravno šest kilometara udaljena od one s koje sam krenula.

Nemam pojma odakle sam krenula ni kamo sam htjela stići. Samo da trebam nastaviti za Ljubljanu.