Natrag   Forum.hr > Društvo > Dijaspora

Dijaspora Za sve iseljenike.
Podforum: Emigracija

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 29.10.2017., 19:54   #21
Meni svaki put kad sam vani i prođe par tjedana zafali slušati hrvatski jezik na ulicama, nekad i činjenica da mogu pričat po svome po dućanima, ali najviše od svega mi fali mir i tišina.

Obožavam sad velike gradove, ali baš velike (sve iznad milijun, milijun i pol barem), ali izludio bi da u njima živim godinu dana neprestano.

Ja sam iz malog grada i fali mi i taj osjećaj da sam tamo stvarno doma. Tak da iskreno meni HR kao takva zbilja i fali, čak mi sami prijatelji i rodbina manje fale. Njih imam i vani .

A volio bi kad sam starija osoba živjeti vani jer znam da bi se u malom gradu baš osjećao kao stranac sve i da sam savršeno integriran, a u velikom gradu mi je grozna i pomisao života s obitelji. Moram naglasiti odrasao sam u malom gradu i u kući. U stanu je stvarno oke živjeti, ali kuća je meni kuća. Kao što je u Imotskom glavna stvar kupiti Mercedes, tako je ovdje glavna stvar imat svoju hižu. I iskreno sam zbog toga ponosan.
Inžinjer ekonom is offline  
Old 30.10.2017., 11:42   #22
Quote:
Aurigo kaže: Pogledaj post
Ako nisi dosad zivio vani, onda je teze za razumjeti. Ne nedostaje im HR kao drzava, to ti je valjda jasno...?
sta im to tocno onda nedostaje pa da se odreknu svih prijatelja i svega sto su stekli cijeli zivot?
Mortiis is offline  
Old 30.10.2017., 19:06   #23
Što se tiče teme mislim da današnji sve usamljeniji život i moderno društvo idu na ruku gastarbajterima jer sve više ljudi mijenja mjesto boravka. Sa druge opet strane u EU se svašta može očekivati, od događaja tipa Katalonija do Orbana i drugih koji zagovaraju otvorenu ksenofobiju prema strancima. EU je kolijevka ksenofobije i neprijateljstva prema onima 'preko granice'. Za nadati se da se EU konačno civilizirala ali sve je to danas neizvjesno.

Čini se da socijalne veze, familija i prijatelji padaju na ljestvici vrijednosti a sve veći značaj ima gola egzistencija. Ako je tako onda je jako bitno ubaciti se u ekonomsku granu koja je univerzalno perspektivna, što je skoro bitnije nego biranje zemlje za useljenje. U svakom slučaju meni se čini da općenito nisu najsretnija vremena. Izgubilo se dosta toga što je ljudima bilo bitno, druženja, socijalne veze, a zamijenjeno je hladnom tehnologijom i još hladnijom golom egzistencijom. Čini se da ćemo stvarno živjeti da bi radili, a ne obratno. Napredak baš
rolandus is offline  
Old 30.10.2017., 23:30   #24
Quote:
Mortiis kaže: Pogledaj post
sta im to tocno onda nedostaje pa da se odreknu svih prijatelja i svega sto su stekli cijeli zivot?
Tko kaze da su stekli?

Vecina ljudi je ekonomska imigracija. Prijatelji te ne hrane, ne otplacuju kredite, niti placaju tvojoj djeci skolovanje...

Dobar dio je i mladih koji odu radi brzeg i kvalitetnijeg razvoja karijere.

Svejedno je dal iz Osijeka odes radi posla u Split ili Bec (nije, u Becu je 3 put veca placa za isti posao...)
__________________
"Izvrtači teza, molim odjebite od mene" by Aurigo
Aurigo is offline  
Old 31.10.2017., 12:36   #25
Quote:
Aurigo kaže: Pogledaj post
Tko kaze da su stekli?

Vecina ljudi je ekonomska imigracija. Prijatelji te ne hrane, ne otplacuju kredite, niti placaju tvojoj djeci skolovanje...

Dobar dio je i mladih koji odu radi brzeg i kvalitetnijeg razvoja karijere.

Svejedno je dal iz Osijeka odes radi posla u Split ili Bec (nije, u Becu je 3 put veca placa za isti posao...)
mislio sam na to sto su stekli ziveci,radeci itd u njemackoj,austriji,francuskoj,svicarskoj,svedskoj gdje god...
Mortiis is offline  
Old 31.10.2017., 18:41   #26
Quote:
Mortiis kaže: Pogledaj post
mislio sam na to sto su stekli ziveci,radeci itd u njemackoj,austriji,francuskoj,svicarskoj,svedskoj gdje god...
Tocno to. Ovdje sam materijalno stekla vec vise sada no ikad u hr. Dijete mi je ovdje potpuno integritano. Formiraju se nova prijateljstva.
Za 30+ god dok doguram do mirovine ovdje cu imati bas sve a u Hr prakticki nista i nikoga. Ako nam roditelji umru, prijatelji se rasele, ulica promijeni x susjeda i nikog vise prakticki ne znam, zbilja ne vidim na sto, cemu i kome da se vracam a djeca i unuci i citavih 30+ godina zivota 7000km dalje..
__________________
I'm sorry to interrupt it's just I'm constantly
On the cusp of trying to kiss you
La_LuNa is offline  
Old 31.10.2017., 18:52   #27
ne mislim ja tu bas na materijalno...ali vise na ta prijateljstva,poznanstva,navike,sam grad i sve vezano uz njega itd...
jbt pa ja odem na more na 3 tjedna i vec nakon tjedana dana npr fali mi kosarka,prijatelji iz kluba itd itd..(jedna od milijun stvari koje mi odmah zafale čim odem negdje)

a da negovorim o tome,da bi otisli od djece,unuka itd...

eto moj punac i punica su napravili kucu u hrv,a vamo im troje djece koje ce uskoro imat i svoju djecu...oni nemogu bez svoje djece tjedan dana da ih ne vide,a sta ce tek biti jos kad dodje unucad...
da,da...vratit ce se u hrv,kako da ne
steta samo para sto su ulupali u tu kuću koja će taman biti završena...

a kad i ja to gledam,koda ih je netko nakon 26 godina (sto su otisli) zeljan...je zeljan je samo kad ima koristi od njih,pa ih svi zivi iskoristavaju
Mortiis is offline  
Old 31.10.2017., 19:41   #28
Quote:
Aurigo kaže: Pogledaj post
Svejedno je dal iz Osijeka odes radi posla u Split ili Bec (nije, u Becu je 3 put veca placa za isti posao...)
Dobro, Beč čak i nije dobar primjer daleko većih plaća. Beč često nema ni duplo veću plaću, al u odnosu na Split je trošak života vrlo često isti u svemu kao u Beču (mislim i na stanovanje, posebice zbog ljeta), ak ne i jeftiniji.

Ono što bi ja naglasio da čisto društveno gledano čak ni to nije isto jer sam uvjeren da je meni kao strancu bilo kudikamo lakše steći prijatelje vani nek da živim u Puli ili Varaždinu (oke u Zagorju i Zagrebu imam svoju ekipu, pa eto da dam takve primjere).
Iako to dosta ovisi u kakvoj firmi završiš i u kakvom stanu živiš (najgore je za samca imati garsonijeru i raditi u maloj firmi), stranac u pravilu radi u firmi sa većim brojem stranaca, a vrlo često i ti stranci dođu gdjegod bez kučeta i mačeta. Sa takvima je puno lakše steći prijateljstvo, posebice u babilonskom gradu kakav je Beč recimo, nego da kreneš radit u manji hrvatski grad di većina ljudi ima svoj krug prijatelja, svoje obitelji i samim time manje ih prijateljstav i zanimaju.

Zato je čak i dobra činjenica da je jako teško doći do garsonijere kad se dolazi u novu zemlju. U konačnici je većini drago (bar onima koji su naviknuti na cimere i žele imat odnos nekakav sa njima) što su imali sustanare jer ja sam konkretno stekao 2 najbolja prijatelja u inozemstvu baš na taj način.
Sve ostale preko firme ili kasnije preko prijatelja od prijatelja.
Da sam radio u maloj firmi ili bio sam u stanu, uopće ne znam gdje bi našao nekog. Možda jedino preko interneta.
Inžinjer ekonom is offline  
Old 31.10.2017., 19:56   #29
Quote:
Mortiis kaže: Pogledaj post
ne mislim ja tu bas na materijalno...ali vise na ta prijateljstva,poznanstva,navike,sam grad i sve vezano uz njega itd...
jbt pa ja odem na more na 3 tjedna i vec nakon tjedana dana npr fali mi kosarka,prijatelji iz kluba itd itd..(jedna od milijun stvari koje mi odmah zafale čim odem negdje)

a da negovorim o tome,da bi otisli od djece,unuka itd...

eto moj punac i punica su napravili kucu u hrv,a vamo im troje djece koje ce uskoro imat i svoju djecu...oni nemogu bez svoje djece tjedan dana da ih ne vide,a sta ce tek biti jos kad dodje unucad...
da,da...vratit ce se u hrv,kako da ne
steta samo para sto su ulupali u tu kuću koja će taman biti završena...

a kad i ja to gledam,koda ih je netko nakon 26 godina (sto su otisli) zeljan...je zeljan je samo kad ima koristi od njih,pa ih svi zivi iskoristavaju
Zato i ne odlaze svi i nikad neće egzodus biti baš toliko strašan kakav se sada čini.
Ovo što se dešava nama, dešavalo se i dešava se već dulje vrijeme mnogima, pa usprkos tome neke zemlje i dalje rastu, ljudi i tamo i dalje žive, u zemljama sa kudikamo više posla i dalje se nađu ljudi koji će konobarit za bitno manje novce i kod njih.

Mislim zar stvarno netko očekuje da će Zagrebu se prepolovit broj stanovnika ? Pa ja živim u malom gradu i ovdje se neće prepolovit broj stanovnika i uvijek će biti ljudi koji će do 60km udaljenog Zagreba svaki dan putovat sat i pol za par tisuća kuna.
Nije inozemstvo za sve, ali time ne mislim ni to da je svatko u inozemstvu neka baja jer je eto pobjego.

Ja mogu za svoj osobni slučaj reć da imam široko i fino društvo u gradu otkud potječem i oni neće nikad iselit pa sve da bude nezaposlenost 500%.
Imam 2 frenda koji organski ne podnose Zagreb zbog previše Hrvata iz svih diejlova Hrvatske, pa si zamisli tek kako bi im bilo u Beču ili Munchenu ili doslovce bilo kom drugom glavnom gradu unutar EU.
Super im je turistički ić u kakav Dublin, Budimpeštu, Berlin Prag ili štogod, a onda se vrate doma još sretniji što tamo ne žive.
Ali oni mi neće falit jer će oni biti uvijek tu, a ja ionako dolazim svakih mjesec, mjesec i pol, a nije da se ovdje viđam s njima svaki dan.

U Zagrebu di sam tražio posao sam imao brdo prijatelja, al kao što rekoh, Zagreb nije baš multikulti, ali jest multihrvati. I tamo sam studirao i svi prijatelji prebjegli doma ko što sam i ja . Sve i da sam u Zagrebu, nemam di se nać s njima osim eventualno jednom na mjesec (što gle čuda, mogu i ovako). Svi ti prijatelji u Zagrebu imaju i svoje prijatelje koji nisu moji.

Na koncu tam di radim imam više aktivnih prijatelja sad nek u Zagrebu.
I to za pola godine tamo.
Život se mijenja.
Inžinjer ekonom is offline  
Old 02.11.2017., 19:16   #30
Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post
Tocno to. Ovdje sam materijalno stekla vec vise sada no ikad u hr. Dijete mi je ovdje potpuno integritano. Formiraju se nova prijateljstva.
Za 30+ god dok doguram do mirovine ovdje cu imati bas sve a u Hr prakticki nista i nikoga. Ako nam roditelji umru, prijatelji se rasele, ulica promijeni x susjeda i nikog vise prakticki ne znam, zbilja ne vidim na sto, cemu i kome da se vracam a djeca i unuci i citavih 30+ godina zivota 7000km dalje..
Nisu li se Židovi kao narod borili protiv ovoga scenarija tisuće godina. A mi ulijećemo dobrovoljno. Ovo je samo komentar, nikako poziv na zauzimanje strana
rolandus is offline  
Old 05.11.2017., 04:53   #31
moj jedini razlog odlaska je bio ogorčenost prema društvu i recimo vezano uz politiku (i problema koje mi je angažman u javnim nastupima donio )

čisto to, da sam bio slijep, bez ideala i ljubavi prema nečemu bi mi u hr bilo jako dobro
ali eto, dolje je bolje, kako kaže pjesma
inače, u latinskoj americi nisam primjetio da me se ne prihvaća jer sam stranac,a i sad u kanadi,jer tu su ionako svi stranci
KILLERDOG is online now  
Old 05.11.2017., 08:27   #32
Nema tu velike filozofije; veća plaća, lakše nalaženje poslova, više prilika.

Neki se žele i maknuti iz svojih sredina i "vidjeti svijet" ali takvi su manjina. Veliki dio su uništili krediti a imaju obitelji.
Michael Collins is offline  
Old 05.11.2017., 12:37   #33
Da iseljenje nije bas jednostavno ali kad vidis kako sve te puste (narodne) stranke pljackaju i varaju svoj narod izmisljajuci puste poreze ,skupu vodu i sve iz razloga da oni bolje zive iako se ne osjeti da je obicnom narodu ista bolje ..naprotiv isusise ga ko susenu ribu i boli njih ona stvar zato sto moje/tvoje dijete nema za marendu u skoli...A Hrvatski narod u zadnjih 100 godina je prozivio kojekakve kalvarije od streljanja i bacanja zivih u jame i nikad kraja...pa ovaj zadnji rat di smo izginuli zato sto nije bilo naoruzanja za odbranu..znaci prevareni smo od strane srba onako naivno ko mala djeca..i danas se ponavljaju iste stvari tipa Agrokor,Ina i sve to od strane nasih (Domoljuba) po dzepu...
Dobro su rekli stari ljudi "Da smo bili pamatni imali bi mi svoju drzavu davno" ali eto povijest se ponavlja pljacka i ubijanja nikako da prestanu tako da se ne cudim zasto se nas narod iseljava
MK22 is offline  
Old 06.11.2017., 06:19   #34
Molim bez analize Zagoraca i kriptovaluta. Drzite se teme.
__________________
I might be schizophrenic but at least we have each other.
Skattemus is offline  
Old 08.11.2017., 00:54   #35
Nekako računam... U 30 godina postojanja RH (manje više...) sa prosječnom plaćom 5000 kn i uplaćivanjem u državne blagajne cca 30% poreza, dođem do brojke da je država od ljudi pokupila cca €6mlrd. Kažu da je Todorić oštetio RH za €12mlrd? Manje više?... Rekao bih da netko tamo diže kredite i ne živi od direktne pljačke naroda nego se nada da će narod otplatiti kredit...

No, nazad na temu...
Moja priča je malo... čudna... ne znam gdje bih svrstao svoje razloge napuštanja RH... možda u 1+2+3... sigurno nisam bio radoznao da vidim što ima dalje, prilike su me natjerale na to. Rođen sam u malom mjestu u Slavoniji još za Tita i Juge, i dobro se sjećam sladoleda, kupovali smo 2 fišeka po dvije kugle kod Albanca za 1 kovanicu, još bi dobili i kusur... plaća nije bila vrhunska, ali roditelji su radili i u firmi i kod kuće pa je kruha uvijek bilo, pa i extra... Kuća se onda nije zaključavala, tko bi išao krasti, malo selo od 1500 stanovnika, svi su sve znali. Tu sam stekao ljubav prema jednom mjestu, tu sam želio dobiti posao kao i roditelji, negdje gdje bih doživotno radio i ostao u svome sa svojom ženom i brojnim podmlatkom... a onda je Tito umro pa je inflacija počela uništavati plaće... ali radilo se pa je nekako išlo... susjedi su susjedima pomagali, ni ne znate koliko!!! Jedan je otišao u Srbiju u JNA služiti obavezni rok, vratio se sa ženom, dobio djecu, ona je imala još iz prethodnog braka, drugi susjed se oženio, djeca... bilo nas je... a onda je došlo vrijeme kad su ti susjedi i njihova djeca prestali biti drugovi i prijatelji i iz meni totalno nepoznatog razloga počeli biti talijani, srbi, hrvati, česi... i mrzilo se "one druge" zato što su "oni drugi" koji su igrali nogomet s nama bili "zli" i htjeli su zlo nama iako sam znao dobro da su htjeli igrati nogomet s nama... radije nego ići u školu... ali što sam ja znao, valjda je taj nogomet zlo? Nije mi se to svidjelo jer sam i ja bio "drugi". Ne Hrvat i ne Srbin, ali mržnja ne bira previše, mrze te jer nisi jedan od "njih"...

Utekao sam u Zagreb na školovanje. A onda sam doznao da se firma u kojoj su mi roditelji radili "privatizirala", kupio ju HDZ-ovac, otpustio ogromni broj radnika (sa 1500 uposlenih spalo na manje od 500), rade danas za plaću koja je duplo manja od minimalca zagarantiranog Zakonom RH, ne mogu dobiti otkaz i ne smiju ga dati... Škola koju sam završio nije mi osigurala radno mjesto, pa sam se "samo-obučio" za programera. Poslovi koje sam radio bili su doslovno "daj šta daš", snažan sam dovoljno da mogu raditi 12 sati non-stop, prijatelju sam pomogao jednom kad je radio pakovanje proizvoda za Američki sajam tehnike, radili smo non-stop 36 sati, kad su drugi doslovno popadali na stolice i pod spavati, ja sam ostao zadnji i popakovao sve uređaje da on ne mora... bio mi je toliko zahvalan... jedan od rijetkih koji nije gledao na "nacionalnost"... čak mi je kasnije pomogao s pronalaženjem posla! Samo što to nije dugo trajalo, dobili smo nekakvog tamo "Marija", koji je zlostavljao verbalno sve radnike koji su mu bili podređeni i uprkos opetovanim prijavama vlasniku firme, nitko nije ništa poduzeo... osim radnika, od nas 12 u pogonu, 6 je dalo otkaz u 2 mjeseca, pa sam ja bio sedmi, a jedan moj prijatelj kojeg sam tamo doveo (jadnik nema ni srednju školu, ali je radio stvarno fantastično!) osmi... tek kad se pogon ispraznio, vlasnik je shvatio što ne valja, pa je zlostavljača Marija preselio u drugi pogon. Uskoro je taj pogon zatvoren. Sljedeća firma u kojoj sam radio prodana je Merkatoru nakon 6 mjeseci što sam tamo radio. Otpustili su većinu nas. Sljedeća firma gdje sam radio bila je edukacijska ustanova gdje sam radio i po 12 sati, 6 dana u tjednu, kao predavač. Kad sam tražio da mi se da potvrda ili bar plati ispit za ono što sam predavao, dobio sam samo kiseli smješak i odbijenicu. Baš kao i za legalnu isplatu plaće... Što će nama radnicima zdravstvena iskaznica, tko se može razboliti radeći 12 sati dnevno??? Nakon godine dana prešao sam u sljedeću firmu, a kompletna vlasnička struktura edukacijske ustanove se promijenila. Sljedeća firma isplaćivala je pola plaće na bankovni račun, pola na ruke... a onda su prestali isplaćivati plaću... pola godine. Kad više nisam imao za stan, kruh ili kartu za javni prijevoz na posao, dobio sam otkaz. Kad sam prijavio slučaj nadležnim institucijama, nazvali su vlasničku strukturu koja je eto isplatila dio plaće (onu polovicu od duga koji je trebao biti na računu) i ljutili se na mene jer sam ih prijavio! Kao-uzrokovao sam im probleme... Druga prijava je napokon riješila isplatu na račun, pa sam (sa 7 mjeseci zakašnjenja) dobio dio duga... preostalih nekoliko plaća ostalo je neisplaćeno. Onda je sljedeća firma došla nakon godinu dana, s prijavom u porezni sustav koja je kasnila samo 3 mjeseca. Nisam dobio obećanu edukaciju da nadoknadim nedostatak poznavanja tehnologije potrebne za rad, nisam dobio prijevoz, kad sam sve stavio na račun, ostao sam opet oštećen za nekoliko plaća... idemo dalje: Sljedeća firma je bila interesantna, tamo su me djelatnici-programeri s iskustvom naučili novim tehnologijama... nadao sam se da će to biti to, možda sam napokon našao firmu gdje bih ostao "doživotno" i kao moji roditelji dočekao mirovinu... ali moji roditelji nisu dočekali mirovine jer su otpušteni nakon 38-39 godina vjernog rada- vlasniku HDZ-ovcu je bilo praktičnije radnike slati u prijevremenu mirovinu-valjda je to politika vladajuće strukture? Dakle, nova firma je imala čudnu politiku: proizvodili su software, ali ga nisu prodavali... s obzirom da su imali "broj radnika", dobivali su stimulacije od države koju su trošili na plaće... dok sve nije počelo pucati po šavovima... kad je vlasnik najavio da plaća neće biti isplaćena, pobjegao sam glavom bez obzira...

Onda sam kontaktirao osobe s ovog foruma, jedna mi je preporučila kako doći do Irske. Prije više od godine dana.
Došao sam kao volonter, raditi besplatno, za smještaj i hranu. I svidjelo mi se! Mjesta gdje sam radio, ljudi, vlasnici farmi i hostela bili su toliko oduševljeni sa mnom, a kad su čuli moju priču rekli su da je to "nemoguće", pa ni jedna vlast nije TOLIKO glupa da tako nešto dopusti... nitko mi nije vjerovao sve do trenutka kad se Todorić pojavio u novinama... Sad imaju razrogačene oči. RH mi je ostala u takvom sjećanju da sam odlučio svoju suprugu potražiti negdje drugdje, danas sam zaručen za osobu druge rase, ona nije bijelkinja kao hrvatice i ona ne govori hrvatski. Čak je sa druge strane globusa!
Sutra idem na razgovor za posao i vjerujte mi, dat ću ruku u vatru da tu u Irskoj počnem raditi. Danas imam 42 godine, imam IQ preko 150, 2 fakulteta, po Myers–Briggs sam INFJ i nije mi previše stalo ostvarivati svoje ciljeve, više sam sretan kad pomažem drugima. Imam vrlo impresivni CV, ne samo za programera (da budem precizniji, Software Developer-Software Architect, ali RH ne prepoznaje te razlike). Volim raditi na zemlji, obožavam prirodu i smatram da RH ima fantastičnu klimu i vrlo kvalitetnu plodnu zemlju. Irska ima vrlo pjeskovitu zemlju, premalo sunčanih dana za ozbiljnu poljoprivredu, voćke ili slične trajne nasade. Filipini (odakle mi je zaručnica) ima prenaseljenu zemlju, pa je poljoprivreda dosta... nezgodna...

U RH bih se rado vratio kad bih mogao uspostaviti sustav pametne kuće, sa vlastitom proizvodnjom el. energije, grijanja, prirodnog plina, hrane, vode, rashladnog sustava, ukratko potpuno samostalni život, te kad bih znao da isti sustav mogu priuštiti svojoj djeci. No, vlada ne želi da ljudi u RH budu samostalni, a ljudi ne žele poduzeti ništa oko toga.

Stoga se u RH nikad neću vratiti. I kad se vlada promijeni, isti mentalitet će se ponovo vratiti prije ili kasnije.

Šteta. Nije uvijek tako bilo. Nekad se živjelo u Jugo-Uniji, ljudi su bili braća, to DOBRO znam jer sam to iskusio. Danas živimo u Euro-Uniji i tvrdimo da prethodna Unija nije dopustila da budemo samostalni. Danas kad ovisimo o Uniji bolje nam je jer smo prije ovisili o Uniji, a danas ovisimo o Uniji, pa je stoga nekad bilo loše a danas je bolje. Valjda. Neznam...

Ne, u RH se nikada neću vratiti. Tamo sam bio ugnjetavan od strane Hrvata. Moja djeca neće znati jezik i nikad im neću reći odakle sam, tako da se osiguram da slučajno ne bi naselila u to zlo, ne želim im priuštiti ono kroz što sam prošao.

Pretpostavljam da sam skupina 1-2-3? Sigurno nisam ljubitelj putovanja i razgledanja mjesta gdje drugi ljudi žive. Sigurno čeznem za životom na jednom mjestu, za stabilnim poslom, mirom... I želim porodicu. Ne želim brinuti da li će ih netko nazivati Česima ili Filipincima, kosookima ili crncima ili mulatima. Želim da u mojoj porodici ljudi vide ljude. Toga u RH nema već 30 godina. Nažalost. Zato se nikad više ne vraćam.

I žao mi je zbog toga. Jako.

Idem sad malo plakati. Sry...
MrkvaSlavonska is offline  
Old 08.11.2017., 01:52   #36
Da ovo tvoje je baš 1+2+3.

Sve sam pročitao i jedino što ti iskreno mogu reć je sretno.

I to da ste vi Slavonci valjda najizjebanija vrsta ljudi ne samo u Hrvatskoj nek diljem EU. Sve nedaće koje Bog može smislit vama ih pošalje.
Iz tog konteksta sve kužim što želiš reći.

Ono što ti doduše mogu reć je da u današnjem svijetu ima jako malo poslova za koje realno možeš očekivati da ćeš ih radit do kraja života. Toga gotovo i nema više. Ja znam par firmi koje su upravo iz Jugoslavije (i nisu dopustile ulazak HDZ-a na taj način) .
U Irskoj tek mislim da nije realno očekivati raditi isti posao do kraja života. Irska je sad već 2 desetljeća ekonomija koja kad EU buja, Irska buja 2x više, a kad nejde, onda je kompletan ekonomski kolaps i brdo nezaposlenosti.
Ništa puno sigurnije radno mjesto nije niti u jednoj EU zemlji, ali u malim i otvorenim ekonomijama amplitude su definitivno najveće.
Svejedno mislim da ti je izbor dobar, al u današnjem svijetu suludo je očekivat biti na istom radnom mjestu, raditi isti posao za istu firmu cijeli život. Nema toga više.
Inžinjer ekonom is offline  
Old 08.11.2017., 01:54   #37
Koliko pratim svima koji su otišli sami je teško, a i neisplativo je za samce mada kad se razmisli da ovdje sve ide na gore nema drugog rješenja nego bježanija, ovo stanje je gore nego 91.
__________________
Lokacija: Kutak za banirane, prikupljenih 73 kartona s tendencijom rasta, trolanje mi je zanat.
Gustavo is offline  
Old 08.11.2017., 02:31   #38
Ja sam otisao jer sam htio avanturu. Mislio sam prvo preko ccusa u Ameriku, ali mi je frend tadasnji spomenuo working holiday vize za Kanadu koje imaju male zahtjeve i traje duze. Samo 18 do 35g, cist kriminalni rekord i putovnica. So obzirom da su se zahuktavale neke stvari drago mi je da sam otisao, jer bi do sad sigurno skupio kriminalni rekord.
Uglavnom, mentalitet me ubijao polagano i morao sam se maknuti, plus jos ta recesija di je sve islo prema dnu i faks sam poceo gnjaviti. Na kraju sam zamrznuo faks, predao aplikaciju i otisao. Sve se skoro dogodilo u roku keks bez da sam nesto puno razmisljao sta i kako. Niti sam planirao otici za stalno niti sam se planirao vratiti, sta god bude bude. A eto bilo je svasta i na kraju sam ostao u Kanadi.

Drago mi je da sam otisao, jer sam se jako promijenio, naucio i iskusio svasta. Da sam ostao u Hr, vjerojatno bi zavrsio ili u zatvoru ili u depresiji

Da mi se vraca i ne bas. Nemam apsolutno nikakve simpatije ni emocije prema tamo, osim staraca, klime, hrane i Europe na dlanu. Sve sto mi je bilo drago i u sto sam kakti vjerovao je unisteno i zgadjeno...tako da zapravo bi se rado vratio u Sloveniju ili neke od alpskih zemalja.

Mislim da je vrlo vjerojatno da ako dozivim mirovinu ovdje da cemo ju provesti u Cancunu ili negdje u planinama.

Svima koji su vani savjetujem da se druze vise sa strancima i eventualno nadju curu strankinju. Ovako sa Hrvatima, ne svima, ali puno njih cete provesti u zaljenju i kukanju za proslim vremenima, pljuvanju po lokalcima/strancima ili pokazivanju tko ima veci kurac kupnjom bmwa ili slicnog auta ili jos gore onima koji se kunu u zastave i domoljublje
__________________
Naučio sam da bi svi željeli živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.
amstel is offline  
Old 08.11.2017., 02:55   #39
Mrkva Slavonska, hvala na postu, najbolje želje za uspjeh!
Blues Dada is offline  
Old 09.11.2017., 12:24   #40
Ima masa "Mrkvi Slavonskih" i bas mi je zao zbog toga. Razni Todorici, Hrelje, Vilimi Ribiči i sva hdzsdp mafija je okupirala Hrvatsku.
__________________
A.B. Šimić: "Ćovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda jer masa je mama!"
Gilmour is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:09.