O motivaciji

[dire Dawn]

Skužila sam davnih dana da me ne motiviraju neke "normalne" stvari poput "ako završiš faks onda ćeš moć dobit dobar posao".

Dugo sam se drkala sa tim što nemam aposlutno ništa motivacije za stvari koje me čak i zanimaju, ali pokušavala sam se motivirat onak kak bi se motivirala "normalna" osoba, a ne netko tko ima moj mozak .

U zadnje vrijeme sam pronašla motivaciju u stvarima koje su realno možda i krive, ali me barem tjeraju da neki kurac radim sa sobom i vlastitim životom, a ne da sjedim doma i kmečim jer mi stvari ne padaju u krilo s neba. Nisam nikad bila te sreće .

Čime se vi motivirate da radite ono što morate čak i onda kad vam se neda ustat iz kreveta i disat?

Čime se motivirate da radite sve one stvari koje su vas nekad veselile, a sad su vam naporne?



Zanima me dal netko ima jednako "nenormalnu" motivaciju poput mene .

[devaa]

Mislim da me zapravo najvise motivira onaj osjecaj neispunjenosti, nezadovoljstva. Odnosno sama zelja za radom ili cime god sto ce doprinjeti ucinku da se tako vise i ne osjecam.

Kada se ujutro probudim te misli gdje idem, sta cu raditi. A zapravo zelim raditi nesto trece, omoguciti si da kasnije tim radom mogu otici negdje, vidjeti nesto vise od onoga sto trenutno mogu.

Mislim da zapravo sve ovisi vlastitoj percepciji zivota kakvome tezis i nuzno diploma ne znaci i bolji zivot ili ti ga placeniji posao. No mozda probat pronaci opet ljubav u onome sto si nekoc voljela raditi sto god da je to generalno i bilo. Mozda ispocetka krenuti mic po mic. Mozda probati raditi nesto slicno na isti nacin.

No zapravo mislim da je ta ironija najveca motivacija you know kind of i changed my thinking it changed my life.

Naravno kako rastemo i sazrijevamo vise nas iste stvari, hobiji i ne vesele. Mozda i nedostatak vremena je rezultirao prekidom istih. I onda negdje tamo u buducnosti nas opere nostalgija i vrati na stare staze necega sto nas je nekoc veselilo.

Mislim da zapravo taj osjecaj ( i don't wanna feel like this ) je taj koji bi mogao biti dovoljan motor koji ako se samo malo podmaze zeljom i voljom moze opet normalno raditi i odvesti nas na zeljeno mjesto. 😊

[Klosta]

Mislim da se ljudi dijele na one koji su motivirani nagradom, i onda one koji su motivirani vlastitom radoznalošću (tu je dopamin koji se luči neka vrsta nagrade), ja mislim da ja spadam u ove druge, na žalost ili sreću, ne znam.

[Pjegavi poriluk]

Mene zapravo motivira odgovornost. Ujutro mi se ne da ustati iz kreveta, ali sjetim se da sam ipak odgovorna za svoj život i samo krenem.
Ne tražim više onu svemoćnu motivaciju i samoostvarenje, sad malim koracima samo odrađujem ono za što sam odgovorna, ne dopuštam si više da me previše zanose neke iluzije.

[Notmylife]

Ja nažalost nisam našao taj okidač koji će me motivirati i pokrenuti da se borim za nešto,a nikada mi nije bilo lošije.

[Om Tat Sat]

Kad sam bila mlađa bilo mi je jako teško motivirati se. Sjećam se kako sam bila nezadovoljna jer sve želje koje sam imala, da učim o nekim stvarima ili da se posvetim nečemu, ostajale su isključivo na nivou mašte. Nisam mogla naći nikakav način, nikakav triger koji bi to aktivirao i prenio u praksu. Stvar se počela mijenjati s godinama i s izlaskom iz tromog astrološkog perioda

Recimo danas mi nije problem baviti se stvarima koje me zanimaju, čak ću i obveze tipa posla staviti po strani radi toga jer me hobiji i interesi ispunjavaju. S druge strane, susrela sam se isprva sa strašnim problemom motivacije na poslu jer sam bila jako nezadovoljna sustavom i načinom rada tamo i trebalo mi je jako dugo da se pokrenem u tom smjeru, a osjećaj odgovornosti mi je prejak i onda bih upadala u stanja frustracije. Izbalansirala sam to isključivo radom na sebi i meditacijama. Mislim da čovjek mora raditi na dnevnoj bazi nešto što mu čini zadovoljstvo i što ga ispunjava jer ako se ne usrećimo, teško da ćemo imati motivaciju za obveze koje su često mrske same po sebi.

[Leteća]

dire Dawn kaže:

U zadnje vrijeme sam pronašla motivaciju u stvarima koje su realno možda i krive, ali me barem tjeraju da neki kurac radim sa sobom i vlastitim životom, a ne da sjedim doma i kmečim jer mi stvari ne padaju u krilo s neba.

U istoj smo fazi.

Trajalo bi malo predugo da ti opišem uvrnuti proces kojim sam došla do tih možebitno pogrešnih motivacija, a zvučalo bi previše uvrnuto da direktno iznesem o kojim je motivacijama riječ. Nekako se nadam da će se sve skupa ovih dana nekako slegnuti i sjesti na mjesto. Novogodišnje odluke i tako to.

[Happyning]

Meni je postalo puno lakse kad sam prestao vjerovati u tu neku "vanjsku", naucenu, psiholosku-self-help-nju ejđ opjevanu motivaciju i prepustio se da me "motivira"/nosi to, ono, iznutra sto jesam iz trenutka u trenutak.
Da, potrebna je u pocetku ta neka vrsta hrabrosti i povjerenja u to sebe iznutra ali navikne se covjek na to nakon sto to isprobavanjem i kritickim promatranjem objektivno vidi i osjeti da se osjeca bolje, te da se okolnosti tako lakse spontano mijenjaju na bolje i kada se bas i nema volje i kontrole.
Cudno je to kontroloru u psihi pa ne pusta samo tako svoju iluzornu kontrolu i volju.

[Diego Rivera]

Ja sam u zadnje vrijeme motiviran i za učenje, i za druženje,i za život općenito. I što je još važnije produktivan sam, mogu nešto konkretno napraviti. što znači da nisam depresivan. Motivacija ili nemotivacija kod mene se zove nedepresivno(pomalo manično) i depresivno stanje. Vjerojatno je da mi sadašnja terapija savršeno odgovara ( 2 AP-a + AD ). Kad imam baš veliki višak energije ne mogu normalno zaspati navečer i i to bih istaknuo kao jedini problem.

[Batiste]

Jednostavno ne razmišljam o tome, onak, imam neki sklop u glavi da svoje obveze moram izvršiti i trudim se ne previše razmišljati o motivaciji.

Pokretač mi je valjda strah od neuspjeha. Pred samom sobom.

[Happyning]

Batiste kaže:

Jednostavno ne razmišljam o tome, onak, imam neki sklop u glavi da svoje obveze moram izvršiti i trudim se ne previše razmišljati o motivaciji.

Pokretač mi je valjda strah od neuspjeha. Pred samom sobom.

Moguce da bas tim suptilnim mentalnim sklopom: "ne razmišljam o tome" "neutraliziras" tesku masineriju naucenih suptilnih racionalizacija koje samo stvaraju prividnu interferenciju sa sobom a time indirektno zaobilazis u biti najjaci strah, strah od ne/uspjeha.

Da pojasnim ja sam primjetio na sebi da ako se u necemu direktno ( mišlju, riječju, djelom ) izrazim automatski se ponekad u meni budi tihi obrambeni "podsvjesni" alarm/refleks da necu u tome uspjeti.

A sljeđenjem tog suptilnog traga dalje sam nanjusio da to tiho "podsvijesno" lukavo sabotira direktnost jer podsvijest/mental intelekt/ego ili blabla.. zna da cu uspjehom imati i puno vise obaveza, jos manje vremena itd...pa se ja kao svjesno odlucujem da to sto bi trebao ciniti NE cinim!

i to "podsvjesno/nesvjesno" je valjda pametno.

Mislim da je to jednostavniji primjer kojeg je moj svjesni "sonar" primjetio a sto je tek sa kompleksnijima??

Pa tko tu koga ...., motivira?

[Orlandia]

Nemam pojma što bi rekla o ovom, ja kad sam i najdepresivnija motivirana sam da se ušminkam od glave do pete. Još mi se nije dogodilo da sam općenito nemotivirana. Na posao idem zbog love, druženja, jer ima dobrih seminara, jer je sutra čašćenje nakon posla. Vježbati volim jer me nosi misao da je kretanje = život i to mi je dovoljno motivirajuće. Što je još ostalo? Neugodni ljudi? Te sam eliminirala iz života. Vremenske prilike? Uživam u svim vremenima, kad je mraz i ispod nule guštam u toplini doma, kad je kiša opet guštam jer mi je romantično, kad je sunčano i bura opet guštam jer je zdravo i prozračno.

[Om Tat Sat]

Orlandia kaže:

Nemam pojma što bi rekla o ovom, ja kad sam i najdepresivnija motivirana sam da se ušminkam od glave do pete. Još mi se nije dogodilo da sam općenito nemotivirana. Na posao idem zbog love, druženja, jer ima dobrih seminara, jer je sutra čašćenje nakon posla. Vježbati volim jer me nosi misao da je kretanje = život i to mi je dovoljno motivirajuće. Što je još ostalo? Neugodni ljudi? Te sam eliminirala iz života. Vremenske prilike? Uživam u svim vremenima, kad je mraz i ispod nule guštam u toplini doma, kad je kiša opet guštam jer mi je romantično, kad je sunčano i bura opet guštam jer je zdravo i prozračno.

Tebe za life coacha! Ne, fakat, to je fenomenalno. Znači da imaš pozitivan stav 100%.

Ja sam se danas motivirala da si odem kupiti himalajsku lampu i uljepšam si životni prostor.

[Batiste]

Happyning kaže:

Moguce da bas tim suptilnim mentalnim sklopom: "ne razmišljam o tome" "neutraliziras" tesku masineriju naucenih suptilnih racionalizacija koje samo stvaraju prividnu interferenciju sa sobom a time indirektno zaobilazis u biti najjaci strah, strah od ne/uspjeha.

Da pojasnim ja sam primjetio na sebi da ako se u necemu direktno ( mišlju, riječju, djelom ) izrazim automatski se ponekad u meni budi tihi obrambeni "podsvjesni" alarm/refleks da necu u tome uspjeti.

A sljeđenjem tog suptilnog traga dalje sam nanjusio da to tiho "podsvijesno" lukavo sabotira direktnost jer podsvijest/mental intelekt/ego ili blabla.. zna da cu uspjehom imati i puno vise obaveza, jos manje vremena itd...pa se ja kao svjesno odlucujem da to sto bi trebao ciniti NE cinim!

i to "podsvjesno/nesvjesno" je valjda pametno.

Mislim da je to jednostavniji primjer kojeg je moj svjesni "sonar" primjetio a sto je tek sa kompleksnijima??

Pa tko tu koga ...., motivira?

Hmmmm ti si u stanju baš zakomplicirati stvari

Možda se nisam baš najbolje izrazila... u biti sam vrlo samouvjerena i optimistična osoba. Samo me ponekad pere činjenica da meni nitko ne čuva leđa, nema nikoga iza mene da me digne kad padnem. To je moja motivacija. Ne mogu si dopustiti slabost i neuspijeh.

[Orlandia]

Om Tat Sat kaže:

Tebe za life coacha! Ne, fakat, to je fenomenalno. Znači da imaš pozitivan stav 100%.

Ma nee, nisam ti ja za to, fali mi strpljenja. Ja bi ih sve poslala k vragu ako ih ne izmotiviram iz prve.

[Joshua]

Kod mene se uvijek radilo o defoltnom motiviranju za određivanje svih stvari bez bilo kakve analize i promišljanja.

[Awakening]

Mene motivira novo a demotivira me ponavljanje. To je generalno pravilo. Motivira me i natjecanje (tako sam polagala većinu ispita).

Za svakodnevne stvari (koje su btw svima demotivirajuće) me niš' ne motivira i radim ih jer su se nakupile, jer nema tko drugi, jer sam isključila mozak i idem na autopilotu. Da imam para plaćala bih nekome da kuha, pere, sprema, blabla.

Što se tiče posla formalno sam nezaposlena i jako me demotivira činjenica da nemam vezu i nemam, realno gledajući, nikakve mogućnosti da nađem nekakav normalan posao. Neformalno sam prezaposlena, našla sam se u situaciji da računam s koliko najmanje sati sna bih mogla funkcionirati tako da stignem napraviti što više.

Po prirodi sam procrastinator (onaj koji odgađa, stao mi je mozak na hrvatskom) i čak mi je i to nekakva mazohistička motivacija, koliko najdulje mogu odgađati i koliko duboko mogu pasti a da se uspijem izvući? Mislim da je svemu kriva činjenica što sam u školi brzo kužila stvari i te prve godine su mi bile pakao, kao zatvor u kome moraš mirno sjediti po 45 minuta i gledati kako drugi pokušavaju naučiti nešto što je tebi normalno, onda imaš par minuta za zezanje pa opet muka. U školi sam naučila kako izbjegavati obveze cijelo polugodište, zadnji tjedan sjesti i ubiti se od učenja i završiti isto kao i ovi koji su pazili cijele godine...

[Happyning]

Batiste kaže:

Hmmmm ti si u stanju baš zakomplicirati stvari

Možda se nisam baš najbolje izrazila... u biti sam vrlo samouvjerena i optimistična osoba. Samo me ponekad pere činjenica da meni nitko ne čuva leđa, nema nikoga iza mene da me digne kad padnem. To je moja motivacija. Ne mogu si dopustiti slabost i neuspijeh.

eh pa tak onda napisi.
Ma kako to da si ne mozes dopustiti slabost i neuspjeh? Pa sto oni nisu normalan dio zivotnih iskustava?
Meni su bas neke od najvaznijih lekcija donjele upravo povremene slabosti, teskoce, pogreske i neuspjesi jer sam tek tad uocio sto bi mi trebalo biti bitno, sto nebitno, potrebno ili nepotrebno. A proslo ostavio iza sebe gdje mu je i mjesto. Mozda se u "tamnijim" trenucima bolje vidi iskrica svijetla.

Nego, to sto me zaista privuklo u tvom prijasnjem komentaru:

Batiste kaže:

Jednostavno ne razmišljam o tome, onak, imam neki sklop u glavi da svoje obveze moram izvršiti i trudim se ne previše razmišljati o motivaciji.

To nerazmisljanje tj. ne previse razmisljanja.
Ja mislim da sto se vise, dalje i dublje razmislja to smo dalje od konkretne akcije.

Jednostavno, sto vise razmisljam to vise izgovora nadjem, vise informacija trebam, vise analiza, vise sredstava, boljih uvjeta, trenutka i svasta toga vise, bolje..., pa od kugle razmisljanja nastane lavina kreiranog straha, sumnji i odgadjanja pa nam ode baba prilika sa kolacima a mi ostali gladni samo zbog prenatrpane, prezasicene glave.

Kao u nepretjeranom razmisljanju ima puno manje mjesta za strah tj. ne motivaciju. Tak nesto.

[qwertz90]

Strogo racionalan pristup. Nedostatak motivacije u direktnoj vezi sa psihičkim bolestima. Upoznaj svoju bolest i to je to. Umoran sam, nemam motivacije, ok ali moram doći na posao i odraditi ono što se našlo ispred mene. Ne tražim motivaciju i inspiraciju za takve stvari. Ista stvar bila je i na faksu.
Ako završiš faks imaš jedan plus vise i to je sigurno. Ako ništa drugo plaća će ti uvijek biti veća od ostalih zaposlenika koji ga nemaju. Možda samo 500 kn ali i to je razlika. Kak se nosim sa svojim anxs dep.? Robot, vojnik Neznam Kak bi drugačije to opisao. Imaš problem riješi ga, misli krenu vrludati, crniti. Reci sama sebi ok sad mi misli malo vrludaju imaš posao ispred sebe i to je najbitnije. Vjeruj u nešto, vjera da će ti faks koristiti je odlična. Da tu i tamo ćeš se razočarati ali imaš ga završila si ga, masa njih nije. Opet plus... napravi to do list za svaki dan i opsesivno ju izvršavaju. A takav pristup te nekud mora odvesti. Ako ništa drugo dignuti iz kreveta.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[ladybug24]

najgori neprijatelj motivacije je često razmišljanje.
neke stvari treba raditi kao na autopilotu. kad se dižeš ujutro iz kreveta, najbolje je to napraviti odmah kad alarm zazvoni, nego se mučiti bezveze.

ako je radnja dužeg trajanja u pitanju, jako me to čini nevoznom, da sam prisiljena nešto raditi što ne volim, pa u tim situacijama slušam neku opuštajuću glazbu.