Otvorenost prema iskustvu

[Fantasist]

Sa kime djeliti ili bolje reći što, hoćeš reći da bi ti bio pastir a mi
(ja neću ) ovce ?

govorimo dakle o osobnom procesu i tu nema mjesta stadskom duhu (toplo je al smrdi)..naravno da duhovnost u početku je sklona istomišljenicima, potpora volji isl....
što međutim kad shvatiš da si usamljen i neshvaćen ?

[Istiphul Amue]

Fantasist kaže:

Sa kime djeliti ili bolje reći što, hoćeš reći da bi ti bio pastir a mi (ja neću ) ovce ?

Ako netko podijeli nešto za što je sam prokrvario i uvjerio se da je istinito, zašto bi mu to davalo bilo kakav status i misiju? Riječi bi barem trebale biti besplatne.

govorimo dakle o osobnom procesu i tu nema mjesta stadskom duhu (toplo je al smrdi)..

Ovo je forum. Informacije se dijele, a osobna iskustva prepričavaju. To što ti u tome vidiš kule u zraku je problem preduvjerenja i projekcija s kojima si si napunio glavu.

naravno da duhovnost u početku je sklona istomišljenicima, potpora volji isl....
što međutim kad shvatiš da si usamljen i neshvaćen ?

Ako mislim da sam usamljen i neshvaćen, onda ne razumijem kako svijet radi i trebam se primiti posla. Ti recimo ne znaš pisati, a ne znaš zato što nisi vježbao uobličiti misli u koherentnu cjelinu, koja bi bila smislena i nekom drugom osim tebi. Umjesto da se pozabaviš sobom i dovedeš se u red, ti produciraš gomilu postova čija je jedina svrha povećanje šuma i širenje mentalnog nereda. Istovremeno poziraš kao znalac pa nisi u mogućnosti ništa čuti ni shvatiti.

[Istiphul Amue]

yakuzza kaže:

Suštinski svakako može, treba samo pronaći načine, bilo kroz eksperiment bilo kroz određeno praćenje saveta osoba koji su to postigli, kako da to čini sa uspehom a ne neuspehom.

Unutrašnji mir je samo početak razvoja, početak je normalnog života - nikakav poseban cilj.

Dakle, ne, čovek nije biće nemira, u tome je i problem - upravo zbog pogrešnog razumevanja trenutnog stanja kao jedinog stvarnog i samo zato što je to u većini - pojedinci kroz razvoj ljudi potvrđuju suprotno. Postavlja se pitanje da li je nešto tako samo zato što je to iskustvo većine onih koji nisu ni krenuli da čine nešto povodom svog nesvesno stečenog stanja ili su u pitanju manjina koja je svesno to promenila.

Ne pričamo o istoj stvari. Tebi je mir odsustvo nemira na razini da netko nije neurotičan, no to nije mir u pravom značenju pojma ili barem ne ona vrsta mira o kojoj si odgovarao na pitanje. Često spominješ rijetke pojedince, kao svijetle primjere za ovo i ono, umjesto da daješ vlastito iskustvo, za koje možeš posvjedočiti da ti radi te eventualno pojasniti na koji način si ga postigao ili kako ti se "samo od sebe" desilo.

[LLSkylights]

Fantasist kaže:

Da je moguće onda bi bili bića iz tog svijeta, nema potrebe za uzdizanjima i vibrama i štajaznam. Rodiš se živiš umreš i to je to, ..

Dok ne osjećaš takvu potrebu drži se onoga što ti najbolje rezonira. Potreba će doći kada budeš spreman.

[Istiphul Amue]

Om Tat Sat kaže:

Mene konkretno trenutni posao jako energetski i emocionalno iscrpljuje. Usprkos mojim nastojanjima da podignem vibraciju, usprkos mojoj sadhani jer, naravno, moja sadhana je vrlo nefokusirana ako na poslu prolazim kroz situacije koje su mi stresne pa ih nosim i sa sobom kući, ja završim uznemirena. Teoretski znam sve o nevezanju za situacije, za plodonosno djelovanje, za rezultate plodonosnog djelovanja, no u praksi mi kad se radi o određenim momentima na poslu, to ne uspijeva. Što je najgore, situaciju ishendlam tip top, nema stradalih, no naknadno mi se izlije sav doživljaj jer radim u ulozi u kojoj moram imati i te kakvu samokontrolu.

Bez konkretnih primjera, što točno radiš i što ti se dešava, teško je bilo što komentirati. Kažeš da ti je teorija poznata, kao da to nešto znači, jer neće ti teorija pomoći da ostaneš uravnotežena u situaciji koja te izbacuje iz ravnoteže nego će ti pomoći prakse. Sadhana nije nešto što se radi zasebno u dijelu dana, a onda ostatak dana živimo nošeni inercijom sila prirode. Da to neće pomoći i ne pomaže znaju svi koji su ozbiljno radili neku sadhanu. Naravno, netko neozbiljan će odmah reći - meni pomaže i pritom će se uspoređivati s određenim lošijim stanjima prije sadhane, a neće se uspoređivati s ljudima kojima sadhana nije ni potrebna te koji su bez bilo kakvih takvih vježbi daleko više uravnoteženi i stabilni od nekog tko na dnevnoj bazi nadobudno "radi na sebi".

Istu stvar sam danas pročitala u poglavlju o Dhyana yogi u Giti, stih 6.10. Nakon što je bilo prvo rečeno u poglavlju karma yoge da čovjek suočen s nelagodom ne smije napustiti svoju dužnost samo zato što je u nelagodnoj poziciji, sada pročitam, BG, 6.10.: "Da bi usredsredila um, osoba mora uvijek boraviti na osamljenom mjestu i izbjegavati uznemirenja uzrokovana spoljašnjim predmetima. Treba biti vrlo obazriva u prihvatanju povoljnih i odbacivanju nepovoljnih uslova koji utiču na njenu spoznaju."

U Giti samoj piše da je namijenjena posvećenicima, a ne ostalima. Nama to može zvučati grubo i ružno, ali ostaje činjenica da to što netko razumije rečenicu iz Gite na razini shvaćanja značenja pojmova ne znači da zbilja razumije na što se ti pojmovi odnose i u kojem kontekstu ih treba gledati. Navodno Brahma na jednom mjestu kaže da je najbolje raditi to što već radimo ionako i ne pokušavati se osloboditi postojećih okolnosti, u želji da ih zamijenimo boljima. Zašto to kaže, kad je u prirodi čovjeka da želi ono što smatra da je bolje, ljepše, privlačnije i ugodnije? Pravo pitanje nije kako se prilagoditi nečemu što u nekoj mudroj knjizi piše nego kako otkriti zašto to piše u prvom redu? Druga stvar, Gita je izgovorena u određenom vremenu, a to vrijeme nije danas. To ne znači da Gita ne vrijedi nego da ne treba zakonitosti jednog vremena silom pokušavati prenijeti u drugo vrijeme. Isto se odnosi na različita podneblja, okolnosti i svašta drugo. Da je tome tako, potvrđuje i Vyasa (kome je važno), kad priča Pandavama o moralu u različitim kalpama. Nešto što vrijedi negdje i za nekog, ne vrijedi negdje drugdje i za nekog drugog. Zato teorija i bubanje informacija na pamet za vlastiti rast ne znače baš ništa. Nula koristi.

Za moju spoznaju šteti mi rad u određenoj okolini. No ja imam odgovornost obnašanja određene dužnosti i odgovornost prema sebi da se uzdržavam i ne mogu otići u špilju na samotno mjesto. Istovremeno, nisam na razini svijesti da se ne vežem na neke situacije koje su intenzivne i u kojima se iznova redovito izlažem. I sad se pitam kako u vlastitoj nemogućnosti energetskog očuvanja ja mogu sačuvati svoju sadhanu.

A koja je tvoja sadhana? Spomenula si Gitu pa ti evo primjer iz Mahabharate. Krishna je navodno prije početka bitke posvađanih rodova Kurua dovezao kočiju između dvije ogromne vojske i usred nabrijane atmosfere pred sam početak krvoprolića mrtav-hladan uzeo desetak ili više minuta, da u najvećem spokoju prenese Arjuni znanje o jastvu. Tu sad nema veze što indijske knjige za Krishnu kažu da je Bog pa ćemo se opravdavati da on može, a mi ne možemo, jer je tim svojim potezom upravo nama dao odličan primjer toga što je pravi mir i čemu treba težiti. Mir nije izolacija i bijeg nego stanje svijesti. Mir je lopoč usred baruštine i kapljica koja se prestaje bojati podivljalih valova, jer shvaća da je ona sama ocean. I to nisu riječi i fraze nego nešto što se može i treba provjeriti.

Moram priznati da tko god mi je bacao floskule tipa "trebaš samo pustiti" ili "baš te briga, nemoj se vezati", "samo mantraj" i slično, taj ili ne radi ništa pa tako nije ni izložen u gungulu međuljudskih odnosa ili je od toga svojevoljno pobjegao i živi na grbači nekom drugom ili je pak frustriran. Ne znam nikoga da mu cvatu duhovne ruže dok mu je neko područje života prekriveno stresom.

Stres je upravo odlična odskočna daska za duhovnost. Tko se nauči nositi sa stresom i usred stresa uspije pronaći stabilna stanja neuznemirenosti, taj je u boljoj poziciji od bilo kojeg monaha ili yogina, koji se izolirao i pobjegao od života. Ne kažem da su svi koji su se maknuli od svjetovnog automatski neautentični nego da skoro svi jesu, a bolje nam je gledati što većina radi krivo pa sami to ne ponavljati nego što par specijalaca radi dobro, jer njihovu razinu ionako nismo u stanju dostići pa je sve što možemo imitirati. Što Gita kaže o oponašanju, poznato je, pa se toga u duhovnosti treba kloniti kao kuge.

Da se razumijemo, ja doista sebi nastojim kroz racionalizaciju, meditaciju i druge stvari objasniti da stvari nisu tako crne, da je moj doživljaj određene situacije možda i pretjeran, da to nije nešto trajno nego momentalno, da neka pogledam pluseve u svemu skupa, međutim kada dođemo do ovog dijela gdje ti pišeš o zdravom životu, odmoru, prehrani, pa to sve meni istog trena padne u vodu ako se događa ta vrsta konflikta koji dosad nisam uspjevala riješiti.

To je sve očekivano. Pričaš ti, priča on i sve što imate je priča. Prava stvar počinje kad se krene hodati kroz blato života pa se onda može nešto o tom hodanju posvjedočiti iz prve ruke, a ne prepričavati što neki tamo rijetki pojedinci u Indiji i na Tibetu mogu, držeći se pritom jako važno, jer mi pokazujemo prstom prema njima. To je sve mentalno smeće, koje kao naviku treba izbrisati iz svijesti. Postojimo samo mi i što mi možemo. Sada. Ne sutra i ne jednog dana.

I tu mene zanima kako i čime se čovjek može instant zaštititi od nemira koji mu očigledno prijeti?

Da je to moguće na način kao što pitaš, zar ne misliš da bi uz toliko self-help gurua, knjiga, internet tekstova, yt videa, radionica i ostalog, već barem nekoliko milijuna ljudi bilo u nirvani jednog Buddhe? A nisu.

Koji je to način? Je li taj način neki ekskluzivno moj način pa ga ja moram sama otkriti ili postoji neki javni recept?

Oboje. Postoji recept, doduše ne za svakog u nijansama isti, ali taj recept ujedno moraš i sama otkriti. To ti je kao kuhanje. To što imaš recept u ruci ne znači da jelo koje piše možeš pojesti. Moraš upaliti vatru, dodati sastojke, miješati i paziti da proces teče kako treba. Za osjetljiva jela nije preporučljivo da ti pažnja previše luta. Moraš im se baš posvetiti, a duhovnost je jelo kojem se moraš u potpunosti posvetiti. Nema dakle miješaš i istovremeno pričaš na mobitel ili misliš na to što ćeš sve raditi kasnije. Duhovnost je sada i u tom sada ti moraš nesta(ja)ti. Kako budeš nestajala, tako ćeš otkrivati sve više od sebe. Paradoksalno, ali istinito.

Znam i ja takve koji decenijama mantraju, meditiraju, glume monahe pa su u podrumu sa svjesnošću, reakcijama i svim ostalim. Poanta je, mene ne zanima biti kao oni jer je to po meni potpuno profulana bit svega.

Ako ovo skroz jasno vidiš, u boljoj si poziciji nego većina takozvanih duhovnjaka, jer oni to ne vide. Nemoj biti kao oni i to posebno nemoj kad budeš mislila da si nešto postigla u duhovnosti. Tek tada pazi da i sama ne postaneš glumica

[Fantasist]

Istiphul Amue kaže:

Ako netko podijeli nešto za što je sam prokrvario i uvjerio se da je istinito, zašto bi mu to davalo bilo kakav status i misiju? Riječi bi barem trebale biti besplatne.

kako znaš da znaš ? Uostalom ti si samo (redaradi) pobijao moje teze o ljudskoj prirodi.

Istiphul Amue kaže:

Ovo je forum. Informacije se dijele, a osobna iskustva prepričavaju. To što ti u tome vidiš kule u zraku je problem preduvjerenja i projekcija s kojima si si napunio glavu.

Nema to nikakvih kula.
Držim da duhovnost može biti i društvena, samo do jedne razine naravno.

Istiphul Amue kaže:

Ako mislim da sam usamljen i neshvaćen, onda ne razumijem kako svijet radi i trebam se primiti posla. Ti recimo ne znaš pisati, a ne znaš zato što nisi vježbao uobličiti misli u koherentnu cjelinu, koja bi bila smislena i nekom drugom osim tebi. Umjesto da se pozabaviš sobom i dovedeš se u red, ti produciraš gomilu postova čija je jedina svrha povećanje šuma i širenje mentalnog nereda. Istovremeno poziraš kao znalac pa nisi u mogućnosti ništa čuti ni shvatiti.

Svijet radi tako kako radi. Tebi se to izgleda ne sviđa pa vjeruješ u to u što vjeruješ. (fascinantno je to koliko ste spremni braniti tu očitu ne istinu o ljudima, već sam ja vodio sl. rasprave i pravilo je)
Druga stvar je to da bih ja trebao prilagoditi..već sam ti pisao da je to nivo psihologija. (a o čemu je tu tema..slobodi !)

Pišem iz sebe kako mi dođe (ja ništa ne glumim, niti sam u filmu). Nema tu reda (a niti se može pisati o tome a i da može za vas to nije duhovnost) u tome i je stvar.

Komentirao sam nužnost samoće u duhovnosti, to je bio prvi post i komentar. (toliko o tome od mene)

[Fantasist]

LLSkylights kaže:

Dok ne osjećaš takvu potrebu drži se onoga što ti najbolje rezonira. Potreba će doći kada budeš spreman.

Impersonalan sam i nikad neće doći do toga što ti kažeš. Samo beskonačnost.

[yakuzza]

Istiphul Amue kaže:

Ne pričamo o istoj stvari. Tebi je mir odsustvo nemira na razini da netko nije neurotičan, no to nije mir u pravom značenju pojma ili barem ne ona vrsta mira o kojoj si odgovarao na pitanje. Često spominješ rijetke pojedince, kao svijetle primjere za ovo i ono, umjesto da daješ vlastito iskustvo, za koje možeš posvjedočiti da ti radi te eventualno pojasniti na koji način si ga postigao ili kako ti se "samo od sebe" desilo.

Nije zapravo. Mir koji proizilazi iz određenog kvaliteta harmonizacije i čistoće ljudske aure, razumevanja iskustva, mir kao osnovna platforma za razvoj života i pročišćavanje percepcije, ja više mislim na takav "mir", dakle nisam govorio posebno o "smirenosti" već o životnosti, vitalu, zdravlju, razvoju aure, većoj funkcionalnosti, podizanju inteligencije i kreativnosti koja uz to ide odnosno postepenom sazrevanju energetike čoveka - dakle, "mir".

Ja sam u principu odgovarao dotičnoj, ona traži nešto više od debate na forumu, ili barem tako deluje. Ono što govorim proizilazi svakako iz ličnog iskustva, kao što poznajem i neke od tih "retkih pojedinaca" koji su u mogućnosti pomoći ljudima najpre u tome da se rasterete određenih blokada a zatim i pomoći u duhovnom razvoju, ja bih se i dalje radije obratio njoj, tebe, vidim, moje pisane reči samo pomalo kao da zbune odnosno želiš ih predefinisati na način kako ih sam smatraš, to je meni sasvim ok, ali nisam neko ko ima posebnu želju da piše u definicijama niti da piše dodatne traktate o tome šta je govorio u prethodnim postovima kada se obraćao nekom trećem, čisto iz praktičnog razloga vremena i tome slično, te ne bih dabome želeo ni da se moram opravdavati u tome šta sam želeo reći ovim postom, nadam se da te to neće brinuti. Hvala.

[Istiphul Amue]

yakuzza kaže:

Nije zapravo. Mir koji proizilazi iz određenog kvaliteta harmonizacije i čistoće ljudske aure, razumevanja iskustva, mir kao osnovna platforma za razvoj života i pročišćavanje percepcije, ja više mislim na takav "mir", dakle nisam govorio posebno o "smirenosti" već o životnosti, vitalu, zdravlju, razvoju aure, većoj funkcionalnosti, podizanju inteligencije i kreativnosti koja uz to ide odnosno postepenom sazrevanju energetike čoveka - dakle, "mir".

Upravo govoriš o smirenosti. Sve što si naveo odnosi se na bolje nošenje s uznemirenjima, no to nije onaj duboki mir, kakav si neki ljudi žele i nastoje ga postići.

Ja sam u principu odgovarao dotičnoj, ona traži nešto više od debate na forumu, ili barem tako deluje... ja bih se i dalje radije obratio njoj, tebe, vidim, moje pisane reči samo pomalo kao da zbune odnosno želiš ih predefinisati... te ne bih dabome želeo ni da se moram opravdavati u tome šta sam želeo reći ovim postom, nadam se da te to neće brinuti. Hvala.

Na forumu se svi smiju javljati svima i unutar pravila pisati što ih je i kako volja. Nemaš razloga biti uvrijeđen zbog činjenice da možeš povremeno pročitati nešto što ti se ne sviđa. Ako želiš da tvoja komunikacija bude više intimna, za to imaš privatne poruke. Nhf.

[yakuzza]

Istiphul Amue kaže:

Upravo govoriš o smirenosti. Sve što si naveo odnosi se na bolje nošenje s uznemirenjima, no to nije onaj duboki mir, kakav si neki ljudi žele i nastoje ga postići.

Ne govorim o tome, govorim o kvalitetu života i duhovnom razvoju (u gradu). Hvala.

Istiphul Amue kaže:

Na forumu se svi smiju javljati svima i unutar pravila pisati što ih je i kako volja. Nemaš razloga biti uvrijeđen zbog činjenice da možeš povremeno pročitati nešto što ti se ne sviđa. Ako želiš da tvoja komunikacija bude više intimna, za to imaš privatne poruke. Nhf.

Nisam uvređen, nadam se da sam bio jasan u prethodnom postu.

[Meb]

Istiphul Amue kaže:

Bez konkretnih primjera, što točno radiš i što ti se dešava, teško je bilo što komentirati. Kažeš da ti je teorija poznata, kao da to nešto znači, jer neće ti teorija pomoći da ostaneš uravnotežena u situaciji koja te izbacuje iz ravnoteže nego će ti pomoći prakse. Sadhana nije nešto što se radi zasebno u dijelu dana, a onda ostatak dana živimo nošeni inercijom sila prirode. Da to neće pomoći i ne pomaže znaju svi koji su ozbiljno radili neku sadhanu. Naravno, netko neozbiljan će odmah reći - meni pomaže i pritom će se uspoređivati s određenim lošijim stanjima prije sadhane, a neće se uspoređivati s ljudima kojima sadhana nije ni potrebna te koji su bez bilo kakvih takvih vježbi daleko više uravnoteženi i stabilni od nekog tko na dnevnoj bazi nadobudno "radi na sebi".



U Giti samoj piše da je namijenjena posvećenicima, a ne ostalima. Nama to može zvučati grubo i ružno, ali ostaje činjenica da to što netko razumije rečenicu iz Gite na razini shvaćanja značenja pojmova ne znači da zbilja razumije na što se ti pojmovi odnose i u kojem kontekstu ih treba gledati. Navodno Brahma na jednom mjestu kaže da je najbolje raditi to što već radimo ionako i ne pokušavati se osloboditi postojećih okolnosti, u želji da ih zamijenimo boljima. Zašto to kaže, kad je u prirodi čovjeka da želi ono što smatra da je bolje, ljepše, privlačnije i ugodnije? Pravo pitanje nije kako se prilagoditi nečemu što u nekoj mudroj knjizi piše nego kako otkriti zašto to piše u prvom redu? Druga stvar, Gita je izgovorena u određenom vremenu, a to vrijeme nije danas. To ne znači da Gita ne vrijedi nego da ne treba zakonitosti jednog vremena silom pokušavati prenijeti u drugo vrijeme. Isto se odnosi na različita podneblja, okolnosti i svašta drugo. Da je tome tako, potvrđuje i Vyasa (kome je važno), kad priča Pandavama o moralu u različitim kalpama. Nešto što vrijedi negdje i za nekog, ne vrijedi negdje drugdje i za nekog drugog. Zato teorija i bubanje informacija na pamet za vlastiti rast ne znače baš ništa. Nula koristi.



A koja je tvoja sadhana? Spomenula si Gitu pa ti evo primjer iz Mahabharate. Krishna je navodno prije početka bitke posvađanih rodova Kurua dovezao kočiju između dvije ogromne vojske i usred nabrijane atmosfere pred sam početak krvoprolića mrtav-hladan uzeo desetak ili više minuta, da u najvećem spokoju prenese Arjuni znanje o jastvu. Tu sad nema veze što indijske knjige za Krishnu kažu da je Bog pa ćemo se opravdavati da on može, a mi ne možemo, jer je tim svojim potezom upravo nama dao odličan primjer toga što je pravi mir i čemu treba težiti. Mir nije izolacija i bijeg nego stanje svijesti. Mir je lopoč usred baruštine i kapljica koja se prestaje bojati podivljalih valova, jer shvaća da je ona sama ocean. I to nisu riječi i fraze nego nešto što se može i treba provjeriti.



Stres je upravo odlična odskočna daska za duhovnost. Tko se nauči nositi sa stresom i usred stresa uspije pronaći stabilna stanja neuznemirenosti, taj je u boljoj poziciji od bilo kojeg monaha ili yogina, koji se izolirao i pobjegao od života. Ne kažem da su svi koji su se maknuli od svjetovnog automatski neautentični nego da skoro svi jesu, a bolje nam je gledati što većina radi krivo pa sami to ne ponavljati nego što par specijalaca radi dobro, jer njihovu razinu ionako nismo u stanju dostići pa je sve što možemo imitirati. Što Gita kaže o oponašanju, poznato je, pa se toga u duhovnosti treba kloniti kao kuge.



To je sve očekivano. Pričaš ti, priča on i sve što imate je priča. Prava stvar počinje kad se krene hodati kroz blato života pa se onda može nešto o tom hodanju posvjedočiti iz prve ruke, a ne prepričavati što neki tamo rijetki pojedinci u Indiji i na Tibetu mogu, držeći se pritom jako važno, jer mi pokazujemo prstom prema njima. To je sve mentalno smeće, koje kao naviku treba izbrisati iz svijesti. Postojimo samo mi i što mi možemo. Sada. Ne sutra i ne jednog dana.



Da je to moguće na način kao što pitaš, zar ne misliš da bi uz toliko self-help gurua, knjiga, internet tekstova, yt videa, radionica i ostalog, već barem nekoliko milijuna ljudi bilo u nirvani jednog Buddhe? A nisu.



Oboje. Postoji recept, doduše ne za svakog u nijansama isti, ali taj recept ujedno moraš i sama otkriti. To ti je kao kuhanje. To što imaš recept u ruci ne znači da jelo koje piše možeš pojesti. Moraš upaliti vatru, dodati sastojke, miješati i paziti da proces teče kako treba. Za osjetljiva jela nije preporučljivo da ti pažnja previše luta. Moraš im se baš posvetiti, a duhovnost je jelo kojem se moraš u potpunosti posvetiti. Nema dakle miješaš i istovremeno pričaš na mobitel ili misliš na to što ćeš sve raditi kasnije. Duhovnost je sada i u tom sada ti moraš nesta(ja)ti. Kako budeš nestajala, tako ćeš otkrivati sve više od sebe. Paradoksalno, ali istinito.



Ako ovo skroz jasno vidiš, u boljoj si poziciji nego većina takozvanih duhovnjaka, jer oni to ne vide. Nemoj biti kao oni i to posebno nemoj kad budeš mislila da si nešto postigla u duhovnosti. Tek tada pazi da i sama ne postaneš glumica

Sjajan post, pogađa u samu srž!

[Meb]

RedSonia kaže:

na oprostu i sama radim te koristim osmicu od Kristal Phyllis i ujedno hopsam

Hopsanje.. tako jednostavno, a tako moćno.
Samo treba biti dosljedan i ako se čovjek nađe u tome, sasvim dovoljno.

Hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala,.. ;-)

[samting]

LLSkylights kaže:

Možda je bolje očekivati da će djelovati, zajedno s ostalim djelovanjem. Zamišljanje krajnjeg željenog stanja daje energiju takvom razvoju i šalje poruku vlastoj staničnoj inteligenciji da ostvari takvo stanje. Na dosadašnjoj smo razini slabo uspijevali komunicirati sa staničnom inteligencijom, no ona nas cijelo vrijeme sluša i rado će ispuniti sve želje svojeg božanstva. Kažu da je moguće, i to sve više kako se razvija situacija u okolini. Uzdizanjem vibracija, uzdizanjem duha, doći će i do genetske aktivacije viših sposobnosti. Vrijeme je da počnemo vjerovati i djelovati ako nam to rezonira.

Tko voli da se igra zamišljanja i nagađanja neka ide u tom smjeru. Tko želi da uistinu radi taj neka ide u smjeru onoga šta stvarno razumije.

Čitati i razmišljati o raznim mogućnostima, potencijalima i pojavama je dobro za razvijanje fantazija. Iznova zagledavati se u sebe, preispitivati se, osvjetljavati smeće u sebi, kratke spojeve i nagomilane projekcije ne nosi ništa ugodnoga, niti omogućuje spoznavanje božanstava i aktivaciju viših sposobnosti. Zamisli samo to, daješ svoj trud, svoju pažnju pa i znoj eventualno, a nemaš garancije za išta.

[dden]

moras uzest u obzir da je zivot put. ono u cemu ces se ti danas slozit ili neka izreka ce ti pasat ne znaci da si je mogao prepoznat prije deset godina. dosta ljudi se kaci za konop u trenucima kad mu je potreban

razlika izmedu zivotinje i covjeka je samo jedna. covjek se sprema za zimnicu. sto covjek vise misli tj ostavaruje toliko je vise u budcnosti.

alogoritam jednog covjeka je lako dokucit. ja npr neke stvari ne zelim naucit. jer kad ih naucim izgubit cu uzitak. jer kad naucis vise nema iskustva. gotov si s time. ponekad treba zeznut prirodu starenja

[LLSkylights]

dden kaže:

.. ja npr neke stvari ne zelim naucit. jer kad ih naucim izgubit cu uzitak. jer kad naucis vise nema iskustva. gotov si s time. ..

Lijepo je što nakon toga slijede nova iskustva i više razine. Tako napredujemo. Put je skroz otvoren. Gornje granice nema.

[dden]

LLSkylights kaže:

Lijepo je što nakon toga slijede nova iskustva i više razine. Tako napredujemo. Put je skroz otvoren. Gornje granice nema.

kako nema, a cemu sluzi zasicenje

[Fantasist]

dden kaže:

kako nema, a cemu sluzi zasicenje

Promijeni.

[LLSkylights]

dden kaže:

kako nema, a cemu sluzi zasicenje

Tu si dobro napisao da više nemamo potrebu za tim iskustvom, na toj razini. Ono što smo naučili više ne moramo ponavljati. Više nam se ne mora vraćati. Tada možemo ići dalje na druga iskustva, ili na više razine kada je riječ o putevima/iskustvima koja se nastavljaju na više razine. Ne postoji gornja granica mogućnostima i prilikama našeg napretka.

[dden]

LLSkylights kaže:

Tu si dobro napisao da više nemamo potrebu za tim iskustvom, na toj razini. Ono što smo naučili više ne moramo ponavljati. Više nam se ne mora vraćati. Tada možemo ići dalje na druga iskustva, ili na više razine kada je riječ o putevima/iskustvima koja se nastavljaju na više razine. Ne postoji gornja granica mogućnostima i prilikama našeg napretka.

kad naucis zivot, shvatis da novog nema vise. da ga ima zivljeli bi vise od jednog ciklusa. zadnjih godina nikavo novo iskustvo nemam. sve je to jedno te isto u drugom kalupu. jedni te isti lupovi koje prolazim zbog svoje izgradene osobnosti. dok te prati razum nema novog, jer novo je samo za one koje nemaju razum i onda se uvuku u probleme ovisnosti

fenomen koji nas prati kroz zivot je eksplozija. u nekom trenu si snazan i kasnije se siris, gubis eneriju i nestajes. sto si poharao to si ostavio za sobom. u tom procesu si skratio sve oko sebe na minimum. nitko od nas nemoze zobici tu prirodnu sekvencu di se brojevi zbrajaju, kompleksniji postajes i to tvrdi imuniji na prvobitna iskustva.

[samting]

dden kaže:

alogoritam jednog covjeka je lako dokucit. ja npr neke stvari ne zelim naucit. jer kad ih naucim izgubit cu uzitak. jer kad naucis vise nema iskustva. gotov si s time. ponekad treba zeznut prirodu starenja

Nije stvar u algoritmu, u onome što čovjek čini, nego u njegovom stanju svijesti dok radi "činjenje".

Užitak je samo drugi kraj neke potrebe čija se žeđ utaži. Poenta nije činiti užitak, kao niti bježati od "potreba", već pronaći one potrebe koje su bitne, čija nužnost se u potpunosti podudara sa vlastitim postojanjem.