Psihoterapija - opća tema

[Vilenica]

razlozi za psihoterapiju, kako si napisala, su- nedostatak samopouzdanja, poremećaj u prehrani, nesamostalnost, nezrelost, perfekcionizam. koliko dugo si svjesna tih problema? vjerojatno godinama. ne vidim kako bi bilo koju od tih stvari mogla promijeniti u samo 3 mjeseca. ali nesto ti se sigurno promijenilo u zivotu, razmisli.
ne mogu se sjetiti koji su moji rezultati bili u prva 3 mjeseca, ali dvije stvari sigurno- shvatila sam da ipak sanjam, iako sam godinama tvrdila suprotno, i uspila biljeziti snove. i bila turbo ponosna sta uspijevam doci na vrijeme na terapiju.
taj koji bi uspio "nedostatak samopouzdanja" rijesiti u 3 mjeseca zaradjivao bi milijune. tek si na pocetku, tek pocinjes nazirati prve detalje onoga sta u stvari stoji iza "nedostatka samopuzdanja" i ostalog sta si navela

[Maestro Maksimič]

piti kaže:

A kakva je to kognitivno-bihevioralna metoda?

Kombinacija bihevioralnih postupaka manipulacije, odnosno mijenjanja ponašanja, sa različitim metodama kognitivnog restrukturiranja shema koje pojedinac ima o sebi ili svojoj okolini.

Kako ti izgleda terapija? Koje postupke terapeut/ica koristi?

[goranbo]

Ja misli da čovjek treba težiti tome da biude sam svoj (psiho)terapeut jer je svaki čovjek u poziciji da on sam sebe najbolkje poznae, bolje nego itko drugi.

Mislim da ljudi kod tih psihoterapeuta često nastave ići iz čiste navike, a ni ovima ne škodi lova koju im donose.

[Retaj san uvik]

goranbo kaže:

Ja misli da čovjek treba težiti tome da biude sam svoj (psiho)terapeut jer je svaki čovjek u poziciji da on sam sebe najbolkje poznae, bolje nego itko drugi.

Šta misliš...ako je neko u živom blatu jel se može sam izvući ili mu neko treba dat ruke da mu pomogne izaći i onda nastavi sam?

[Vilenica]

Mislim da je najbolja varijanta kad se covjek sam izvlaci iz zivog blata par godina. pa i kad postigne odredjene uspjehe. tek nakon toga znas cijeniti pomoc psihoterapeuta. i smijati se onima koji kazu pa sto bi ja placao, mogu razgovarati s prijateljima? mogu i ja, obozavam filozofirati na kavama, ali znam i zasto sam sretna kad placam terapiju

[Krilce]

Spominjes da ne vidis nikakve rezultate. Kakva su tvoja ocekivanja? Predlazem da upravo o tome razgovaras s terapeutom. Takodjer, cini mi se da je 2 puta tjedno dosta cesto. Obicno se ide jednom tjedno. Naravno, ima situacija kada je 2 puta tjedno potrebno...je li to predlozio terapeut ili ti? Mozes i pitati kojoj "skoli" pripada terapeut i kako radi, koji ce vam biti kratkorocni ciljevi itd...

[goranbo]

Retaj san uvik kaže:

Šta misliš...ako je neko u živom blatu jel se može sam izvući ili mu neko treba dat ruke da mu pomogne izaći i onda nastavi sam?

Ako je u živom blatu, stvar štima, treba mu dati ruku, međutim po meni paralela nije dobra.
Smatram da je psihoterapija kod teško psihičkih bolesnih ljudi nužna (EDIT: pa im se opet često ne daje, nego samo lijekovi, jer nemaju svi para za skupe terapeute, dok ihmasa ljudi plaća zbog manje više "gluposti") no da kod nekih drugih uopoće nije nužna pa ni potrebna, te da bi bilo bolje da zauzmu drugačiji stav prema sebi i svojoj okolini.

Citirat cu nesto na engleskom o tome treba li psihoterapija ili ne (s tim stajalištem se ja slažem, i u vlastitiom iskustvu našao sam to istinitim i ispravnim):

Q. To what extent does psychotherapy help the growth of consciousness? Is there danger in it?

A. Growth of consciousness comes, simply and purely, out of freedom. Nothing else. The given state of life is freedom. That is what Maitreya has come to teach. Freedom is the natural state of humanity. It is the divine as it demonstrates in our everyday life. That is what Self-realization is about. It has to be free of all attachment. Any attachment limits that freedom which begins to manifest, stage by stage, as we free ourselves from these attachments.

The problem with psychotherapy, unless you are so disturbed you really need it, is that it focuses the attention on the lower self. Growth of consciousness is achieved precisely by losing consciousness of the separated self. No one enjoys psychotherapy more than the person being treated. They sit or lie down on a couch and talk about themselves. The result is a total concentration of the person on the couch on his or her self. I am not talking entirely against psychotherapy. We all know individuals who are, literally, too ill, who are psychotic or so neurotic and unbalanced in their personality that they do need professional psychotherapeutic treatment so that they can live in a reasonable state of balance. But apart from these, psychotherapy, in my estimation, does not do too much good for most people.

You can do that on the psychiatrist’s couch, if you like; it will take longer that way. Or you can get engaged in service and begin to lose the sense of having to yourself that place at the centre of the universe. You will not have that same desire because you will be so involved in service, in acting with and through and for other people, and in serving the needs of the world, that you forget about yourself. You can, literally, for long periods, forget about yourself. It has been shown to be possible. The quickest way, the best way, is through service. You do not even have to pay for it!

Izvor:
Share International Archive - Health and Healing FAQ

[outoftheblue]

Psihijatrija ovog u blatu drži za ruku al ne izvlači ga van

[me_and_myself]

piti kaže:

Psihijatar se čini ok, ali sve što mi je on do sada rekao (odgoj, djetinjstvo...) sam znala i sama. Ništa novo ja nisam otkrila (uglavnom).

Zanimaju me iskustva ljudi koji su prošli terapiju - kako je to išlo, koliko je dugo trajalo i naravno, da li im je fakat pomoglo?

500 kn tjedno (2 puata po 250 kn) je fakat dosta.

Hvala svima na odgovorima.

Prvo 2 x tjedno, je previse, ne znam kamo ides, mozes mi poslat na PM koji terapeut. Ja sam osobno bila na psihoanalizi, trajala je godinama.
Ako zelis ocekivat neko poboljsanje, mozes to nakon 6 mjeseci, iako je ona pocetna faza poboljsanja nakon par terapija uvijek neminovna. U tom periodu vidis da li ti terapuet odgovara ili ne. AKo osjecas ikakve nedoumice oko terapeuta, mozda neku nelagodnost, nemogucnost da mu odredjene stvari kazes, onda je to znak da on nije za tebe. Potrazi drugog.

ALi opcenito psihoterapije traje do 2 godine, iako nema pravila, pitanje je kakva si osoba, kakve sve probleme imas, ne mozes carobnim stapicem za 3 mjeseca rijesit ono sta se gomila godinama.
I jos jednom napominjem da smatram da je previse 2 x tjedno, po tome vec zakljucujem kod kojeg si terapeuta.

[goranbo]

goranbo kaže:

Već tri mjeseca idem na psihoterapiju (2 puta tjedno).
Razlozi - nedostatak samopouzdanja, poremećaj u prehrani, nesamostalnost, nezrelost, perfekcionizam... dakle, uglavnom klasični razlozi.

Eto, po meni su to bas ti pogrešni razlozi za ići psihoterapeutu, osim recimo ako poremećaj u prehrani nije ozbiljan.

Sve te stvari se, klasično, i bez iznimke, uče kroz život i stječu kroz životna iskustva.

Znam da nema čarobnog lijeka i da se preko noći ne može upoznati sebe, izgraditi samopouzdanje, postati samostalan, ali mi je čudno da u ova tri mjeseca koliko idem, apsolutno nikakve rezultate ne vidim. Baš ništa.

Ja bi bio sretan kaj mi nije gore

[goranbo]

Uglavnom, ko ne zna čitat engleski, psihoterapija može štetiti u smaorazvoiju kada je njezin rezultat, što vrlo često i je, konstantno obraćanje pažnje na te neke mane, probleme itd itd. I kad bi čovjek (koji jeprije par mjeseci postavio temu) se uključio mao u život, pomagao drugima (service), možda na to utrošio te silne novce, rezultati bi, apsolutno sam siguran, bili višestruko bolji, bili bi višenego opipljivi, jer bi na taj način polako zaboravljao na sebe i ta "franja", a istovremeno, praktički nepromjetno, stjecao sve to čega sada manjka, više samopouzdanja, veću ravnotežu, smirenost itd itd.

[Enchantress]

goranbo kaže:

Ja misli da čovjek treba težiti tome da biude sam svoj (psiho)terapeut jer je svaki čovjek u poziciji da on sam sebe najbolkje poznae, bolje nego itko drugi.

Istina, ali ne može svako sam. Kada čovek počne da se 'bavi sobom' oseti ima li dovoljno snage da podršku nađe jedino u sebi ili mu je potrebna i dodatna pomoć neke druge osobe. Ljudi koji se obrate psihoterapeutu su se uglavnom 'zaglavili' u slepoj ulici i ma koliko se vrteli po sebi ne vide izlaz.

[goranbo]

Bit je u tome da se čovjek ne treba "baviti samim sobom" u tom smislu dan non stop razmišlja i skreće ozornost na te stvari, a to svatko može...
AKomože ić psihoterapeuti i razgovarat s njim o tome, obraćat pažnju na to, može i to.

Čovjek naravno u nekim trenucima može mislit da ne može to, i ja sam tako mislio ponekad, čak i ja , medjutim taj osjećaj prođe. A ako kreneš psihoterapeuti, i temperaš po tom non-stop, može se i zadržati ohoho. Ili ako sam zauzmes krivi stav prema tome i "upleteš se" previse u to.

[normall]

Enchantress kaže:

Ljudi koji se obrate psihoterapeutu su se uglavnom 'zaglavili' u slepoj ulici i ma koliko se vrteli po sebi ne vide izlaz.

Oni samo MISLE da su se "zaglavili u slijepoj ulici", dok realno, većina nije, već je to samo njihova iskrivljena percepcija sebstva.

To što ne vide izlaz jest samo lijenost i ništa više.

Kod umišljenih ili lakših psihičkih poremećaja vrijedi obrnuta poslovica:

UM KLADE VALJA, A SILA CARUJE !!!!!!

btw. dakle, prisilite se na promjenu, zaboravite na UM

[nitko&ništa]

piti kaže:

Već tri mjeseca idem na psihoterapiju (2 puta tjedno).
Razlozi - nedostatak samopouzdanja, poremećaj u prehrani, nesamostalnost, nezrelost, perfekcionizam... dakle, uglavnom klasični razlozi.
Nikad nisam pila nikakve tablete za smirenje (što ne znači da mi nekad nisu bili potrebni), antidepresive... Ne bolujem od niti jedne bolesti (hvala Bogu) depresije, anksioznosti ili nešto slično...

Ne boluješ od ničega, a ideš na psihoterapiju te po session-u plaćaš 250 kn?!

[labellina]

normall kaže:

btw. dakle, prisilite se na promjenu, zaboravite na UM

Ne isključuje jedno drugo
Zbog toga što su "zaboravili" um
plačaju da drugi misle za njih..
i što više plačaju,očekuju veće čudo
( Zbog toga su besplatne psihoterapije uglavnom beskorisne
Treba te "opalit po đepu" da biš sam nešto poduzeo..)
Promjena počinje onog trenutka
kad počnu kontat da im je skupo
i da bi te novce mogli drugačije iskoristiti..

[goranbo]

labellina kaže:

Ne isključuje jedno drugo
Zbog toga što su "zaboravili" um
plačaju da drugi misle za njih..
i što više plačaju,očekuju veće čudo
( Zbog toga su besplatne psihoterapije uglavnom beskorisne
Treba te "opalit po đepu" da biš sam nešto poduzeo..)
Promjena počinje onog trenutka
kad počnu kontat da im je skupo
i da bi te novce mogli drugačije iskoristiti..

Je, samo što oni naplaćuju nekritički, bez diskriminacije, i ovima kojima stvarno treba psihoterapija i ovi koji samo imaju viška para. A ljudi kojima stvarno treba često nemaju dovojlno para za tako skupo, a njima vrlo potrebno liječenje - a oni zahtijevaju i ozbiljniji psihoterapeutski rad.

I tako ta teorija o cijenjenu psihoterapija zato što se plaća opet pada u vodu. Mogle bi to biti i neke razumnije cifre, pa bi ljudi mogli placati.

[Anais]

goranbo kaže:

Bit je u tome da se čovjek ne treba "baviti samim sobom" u tom smislu dan non stop razmišlja i skreće ozornost na te stvari, a to svatko može....

gle, netko,možda baš i psihoterapeut mora toj osobi reći upravo ovo što si ti napisao

[labellina]

goranbo kaže:

Je, samo što oni naplaćuju nekritički, bez diskriminacije, i ovima kojima stvarno treba psihoterapija i ovi koji samo imaju viška para.
A ljudi kojima stvarno treba često nemaju dovojlno para za tako skupo, a njima vrlo potrebno liječenje - a oni zahtijevaju i ozbiljniji psihoterapeutski rad.

I tako ta teorija o cijenjenu psihoterapija zato što se plaća opet pada u vodu. Mogle bi to biti i neke razumnije cifre, pa bi ljudi mogli placati.

Pa i cijena kruha je ista za sve;
i one gladne i one na dijeti,za siromašne i bogate
nažalost je tako..
Ljudi koji nemaju dovoljno novaca bore se za egzistenciju
ne sjete se kopat po sebi
njihov je problem kako platiti režije..
Oni samo preživljavaju
"Negativnu prtljagu" imaju oni
koji su osigurali osnovne životne potrebe
pa svejedno nisu sretni,
i uviđaju da ih u potpunom uživanju
koče neke destruktivne mentalne navike
i to žele riješiti sa profesionalcima

[me_and_myself]

labellina kaže:

Ne isključuje jedno drugo
Zbog toga što su "zaboravili" um
plačaju da drugi misle za njih..
i što više plačaju,očekuju veće čudo
( Zbog toga su besplatne psihoterapije uglavnom beskorisne
Treba te "opalit po đepu" da biš sam nešto poduzeo..)
Promjena počinje onog trenutka
kad počnu kontat da im je skupo
i da bi te novce mogli drugačije iskoristiti..

labellina, ne znam jel bi te zalila ili ti pozeljela ozbiljne probleme koje neces moci sama rijesiti, pa ces biti prinudjena otici nekome po pomoc.

ovako govore oni koji nemaju nikakvih trauma, drago mi je da takvi postoje, no moja obveza je neukog poduciti, pa tebi i ostalima koji ocito nemaju problema, a vraga nemaju jer ne bi bili na "psihijatriji" , reci da postoje ljudi sa odredjenim traumama za koje si na zalost nisu krivi....Neke stvari je nemoguce rijesiti, ma koliko se trudio sam sebi pomoci i drugacije percipirati stvari.

Ne zelim ulaziti u detalje tko je koliko bolestan i kome je potrebna a kome ne terapija, nisam te struke, ali znam da je mene psihoanaliza koja je traja gotovo 5 godina i na koju sam privatno izdvojila svote i svote novaca, zapravo vratila medju zive.

Kako branitelji imaju PTS tako i osobe koje su na neki nacin prosle rat, a nisu bile direktno na liniji takodjer imaju problema. Ja sam jedna od tih koja je za vrijeme rata prosla i dozivjela puno ruznih stvari. Imala sam snagu potraziti pomoc, koja je od mene napravila novog covjeka, cijelog covjeka, bez nocnih mora, bez tableta, bez ogorcenja, mrznje i svega ostalog, za razliku od nekih koji se raznesu bombom ili bace sa 13-og kata.

Ipak na kraju tebi i ostalima, od srca zelim da nikad ne zatrebate ovaj vid pomoci, ali takodjer vas molim da ne sudite o necemu o cemu zapravo ne znate ama bas nista.