Planinarenje po Velebitu

[off roader]

tezga kaže:

Tragove medvjeda nisam vidio, ni tragove vuka, nije bilo ni tragova ljudi dok ja nisam prošao :-), vidio tragove srna.
Do visine Ždrila (a to je tisuću i sto metara) je zeleno, lišće je već veliko (većinom je to bukva), iznad te visine već manje, iako je dobar dio tih vrhova na putu golet ili crnogorica, ali vidjelo se da se nije zazelenilo kad se gleda prema Sadikovcu. U međuvremenu prošla dva tjedna, sigurno se ta zelena granica povisila, a i lišće je veće. Inače, kad smo kod bilja, bilo dosta cvijeća taj prvi dan dok je bilo toplo - šumarice (i to žute), lažni zumbuli, orhideje (ili kaćuni), ono nešto nalik encianu, ali vjerojatno ih spalila hladnoća.

Hvala na informacijama, sve su nam praznije planine....

[AnotherDay]

Pozdrav,zanima me kaj se tiče zmija,konkretno poskoka,planiram u šesti mjesec na južni Velebit.
Dakle,dali je istina da ih nema po najvećim ljetnim žegama ili je to mit kao i da izlaze ljeti u sumrak...?

[Ay Carmela]

AnotherDay kaže:

Pozdrav,zanima me kaj se tiče zmija,konkretno poskoka,planiram u šesti mjesec na južni Velebit.
Dakle,dali je istina da ih nema po najvećim ljetnim žegama ili je to mit kao i da izlaze ljeti u sumrak...?

Ljeti mogu biti bilo gdje bilo kad, mislim da jedino po noći ne izlaze. Zašto se bojiš zmija?

[Ursus actor]

Ay Carmela kaže:

Ljeti mogu biti bilo gdje bilo kad, mislim da jedino po noći ne izlaze. Zašto se bojiš zmija?

Poskok je noćna životinja, noćni lovac. Vlado Prpić tvdi da ih nikada nije vidio sredinom dana za ljetne pripeke - to je vjerojatno tako, ali to znači da ga nećeš sresti na golom osunčanom kamenjaru u podne. Ali oni su tu, guštaju u hladovini i tebi se vesele puno manje nego ti njima.
Poskok je divna životinja, vrlo smirena i staložena, ali da je plašljiv i da se isti tren miče i skriva, kao što se da pročitati, nije istina. Brzinom munje se skrivaju neotrovnice, poskok je malo sporiji i dobro zna koliko je opasan, ali nikada to ne zloupotrebljava.

[Ay Carmela]

Ursus actor kaže:

Poskok je noćna životinja, noćni lovac. Vlado Prpić tvdi da ih nikada nije vidio sredinom dana za ljetne pripeke - to je vjerojatno tako, ali to znači da ga nećeš sresti na golom osunčanom kamenjaru u podne. Ali oni su tu, guštaju u hladovini i tebi se vesele puno manje nego ti njima.
Poskok je divna životinja, vrlo smirena i staložena, ali da je plašljiv i da se isti tren miče i skriva, kao što se da pročitati, nije istina. Brzinom munje se skrivaju neotrovnice, poskok je malo sporiji i dobro zna koliko je opasan, ali nikada to ne zloupotrebljava.

Ja ih viđam često, sad kad razmislim, stvarno su na ljetnoj pripeci u nekoj hladovini. Ali bili su po stazama i oko staza. Ne treba ih se bojati, treba paziti gdje se gazi i ne dirati ih. S ostalim se slažem.

[AnotherDay]

Nije da ih se toliko bojim ,respekt je u pitanju

Znate na što mislim,tko će uistinu kontrolirat baš svaki busen trave uz tipičnu kamenu gromadu tipičnog krša...na to sam mislio.Nekako me nelagoda jedino toga.

E sad,neki vele ne izlaze danju,neki pričaju baš suprotno.

I upravo zbog toga nisam ljeti po dalmatinskim planinama zalazio u gustiše s nekim starim putevima.

[Ay Carmela]

Respekt je dobar ali stvarno, neće ti ništa. Nemoj ga ugaziti ni pokušati otjerati i siguran si. Zaobiđi i sve 5. Ja sam neke jednostavno prekoračila, ni trepnuli nisu. 😀

Gore ti je čovjek napisao, poskoci su kuleri. A ljudi ih se boje kao da vrebaju iza svakog kamena kako bi ti skočili za vrat. Zato ih i ubijaju, njih i sve zmijoliko oko sebe. Upoznala sam lika koji ide po planini samo da bi ubijao zmije i to otvoreno govori. Prvi put sam poželjela umlatiti nekoga.

[Ursus actor]

AnotherDay kaže:

Nije da ih se toliko bojim ,respekt je u pitanju

Znate na što mislim,tko će uistinu kontrolirat baš svaki busen trave uz tipičnu kamenu gromadu tipičnog krša...na to sam mislio.Nekako me nelagoda jedino toga.

E sad,neki vele ne izlaze danju,neki pričaju baš suprotno.

I upravo zbog toga nisam ljeti po dalmatinskim planinama zalazio u gustiše s nekim starim putevima.

Veća vjerojatnost je da ti na putu do planinarskog ishodišta neka budala izazove frontalni sudar...
Poskoka možeš sresti i u siječnju, objektivno najveća opasnost je u jesen (penju se na drveće), to je ono čega se treba posebno čuvati, ugriza u vrat.

Moja družica je stala doslovno na centimetar od poskoka, nije se mrdnuo, očeši budalu u disku, pa već vadi nož.

** ako te strah nosi gamaš(n)e

[Ursus actor]

Ay Carmela kaže:

Respekt je dobar ali stvarno, neće ti ništa. Nemoj ga ugaziti ni pokušati otjerati i siguran si. Zaobiđi i sve 5. Ja sam neke jednostavno prekoračila, ni trepnuli nisu. ��

Gore ti je čovjek napisao, poskoci su kuleri. A ljudi ih se boje kao da vrebaju iza svakog kamena kako bi ti skočili za vrat. Zato ih i ubijaju, njih i sve zmijoliko oko sebe. Upoznala sam lika koji ide po planini samo da bi ubijao zmije i to otvoreno govori. Prvi put sam poželjela umlatiti nekoga.

Veliki broj ljudi ne može vidjeti zmiju, da je "ne zatuče". A onda se čudom čude kako raste populacija glodavaca i otkud toliko zaraženih "mišjom groznicom".

[AnotherDay]

Ma sve pet nego upravo to kaj ste rekli,a ipak i postoji mogućnost da ga ugaziš negdje nehotično i sad dali uistinu neće ništa ako prođem par centimetara od njega. Inače,planinarim sam.Nosim štap s kojim udaram po stjenama da osjete vibracije.

[Ay Carmela]

Neće ništa ako ugaziš blizu, odgovorno tvrdim. A drže se više kamenjara nego visoke trave pa ćeš ga vidjeti na vrijeme.

[Ursus actor]

AnotherDay kaže:

Ma sve pet nego upravo to kaj ste rekli,a ipak i postoji mogućnost da ga ugaziš negdje nehotično i sad dali uistinu neće ništa ako prođem par centimetara od njega. Inače,planinarim sam.Nosim štap s kojim udaram po stjenama da osjete vibracije.

To sa štapom i vibracijama "zajebi", to ne funkcionira. To sam i ja nekada radio, sad sam stariji i pametniji

"Pamtim to kao da je bilo danas" spuštamo se s Martinovog mirila prema Maloj Paklenici, prema Njivama Lekinim(a) bujna zelena trava u snopovima, a mi lupkamo k'o kreteni. Sad samo protrčim.

I ja sad uglavnom hodam sam. Ali recimo taj potencijalno opasan susret je bio prilikom uspona na Kitu gaćešinu, u spustu na jednom skoku, nas dvoje sami, od signala ni s, tako da...

Ono što sam ti napisao za gamašne je dobra stvar, samo veliki poskok ima dovoljno duge zube da ti probije i gamašne i hlače i čarape...a ti veliki su 'ladni k'o špricer.

[AnotherDay]

Što se tiče jeseni i penjanja poskoka po granama,nisam imao slično iskustvo,mislim da se od takvih ugriza objektivno jako teško zaštiti,tko će pazit na svaku granu što je rekao jedan

[AnotherDay]

Hvala na savjetima Ursus,ja imam 24,5 god,planinarim zadnjih pet godina...možda previše razmišljam o poskocima,ovo ljeto moram raščistiti s tim

[Hannan Ball]

AnotherDay kaže:

Nosim štap s kojim udaram po stjenama da osjete vibracije.

Eh, nemoj se pouzdati u to udaranje štapom. Lupkam i ja štapovima pa me ipak znaju dočekati sklupčani nasred staze. Ispred jednog kojeg nisam nikako mogao zaobići (a bilo me malo frka preskočiti ga) sam morao bar pola minute lupati štapom pedalj od njega da bi se tek onda gospodin udostojao polako odmotati i bez uzbuđenja odgmizati sa staze.

Slično je i s riđovkama koju sam zamalo ugazio prošle godine na Risnjaku - smotala se nasred staze (ljeto, vrućina, a ona u prošaranoj šumskoj poluhladovini skoro pa neprimjetna) i ne haje nimalo za moje lupkanje štapovima. Na kraju sam morao lupkati baš pokraj nje da je potjeram sa staze da netko drugi poslije mene slučajno ne nagazio na nju.

Toliko o tome da ih vibracije hoda i lupkanje tjera.

[Hannan Ball]

Eh da... više se plaši hodanja po travi i provlačenja pokraj grmlja. Ako staza ide uz kakvu visoku travu, grmlje ili drveće tu budi posebno oprezan i prije prolaska štapovima "prekontroliraj" takva mjesta.
Kontroliraj i mjesta na stijeni ako se gdje trebaš uhvatit rukom.

Ja uglavnom hodam sam, pa sam dodatno oprezniji, a pogotovo po mjestima (kao što je i Velebit) gdje su dosta velika područja bez signala mobitela i zlu ne trebalo nosim nužnu prvu pomoć i pumpicu za isisavanje otrova.

Što se tiče gojzerica (umjesto niskih patika) i dugih hlača (umjesto golih potkoljenica) - to nikako nije bedasto.

[monty-zg]

I još jedna stvar. Nije svaki ugriz poskoka otrovan. On može izabrati grize li s otrovom ili samo za obranu. Tako da čak i u najgorem slučaju da te ugrize, bez panike, imobilizirati ruku (nikakva isisavanja, rezanja i slične "medicine"), polagano se spustiti i odvesti do bolnice. Otrovu treba nekoliko sati da počne djelovati, dakle dovoljno vremena.
Vladu Prpića je pred kamerom ugrizao poskok, on se autom odvezao do bolnice, eno ga zdrav živ i neka to bude još dugo.

Ne treba gurati ruke bez gledanja u grmlje (šumske jagode, maline, borovnice, šparoge..), ne treba se hvatati po kamenu bez gledanja gdje se hvataš a one zmije koje leže uz i po stazi...najčešće su skroz lijene i NIKAD, baš nikad same od sebe ne napadaju i skaču. Jedino ako su dovedene do životne opasnosti ili isprovocirane diranjem od strane "hrabrih" i adrenalina žednih likova.
Koliko je ljudi hodalo svake godine po planinama, a koliko je evidentiranih ugriza...veća ti je opasnost da te ubije kamen koji se odlomi s neke stijene nego da te sredi zmija. Uživaj u prirodi a i zmije su sastavni dio te prirode u koju odlaziš. Ti ideš njima u posjete i goste, a ne one tebi.

[Ursus actor]

monty-zg kaže:

I još jedna stvar. Nije svaki ugriz poskoka otrovan. On može izabrati grize li s otrovom ili samo za obranu. Tako da čak i u najgorem slučaju da te ugrize, bez panike, imobilizirati ruku...

Je l' i onda kad ugrize za nogu?

[Hannan Ball]

Ursus actor kaže:

Je l' i onda kad ugrize za nogu?

Naravno da ne - onda imobiliziraš potkoljenicu, a krećeš se natkoljenicom.
Rula i obrnuto.

[monty-zg]

Ursus actor kaže:

Je l' i onda kad ugrize za nogu?

Onda nećeš imobilizirati ruku već valjda nogu. I laganini, uz pomoć nekoga (poanta zašto se ne preporučuje ići solo u planine) otići do prijevoza i do bolnice. Mada, ako imaš duge hlače, gojzerice i čarape, realno je jako mala šansa da će te ugristi zmija za nogu, osim ako baš staneš direktno na nju i to na rep tako da ostalih 30-40cm tijela se može okrenuti i zmija te ugristi. Čvrste gojze iznad gležnja, deblje čarape, hlače od materijala kao vojnički "rips" i ne bi trebalo biti problema. Drugo su "planinari" u platnenim tenisicama, natikačama i sandalama, bosih nogu, ultrakratkih hlača ili u kupaćim kostimima. To je definitivno druga kategorija koja ne spada u okruženje Velebita.
Prolazio sam na 20cm od ležećeg poskoka na grmu, nije se ni pomaknuo, na Alanu mi je prilikom jednog skoka s kamena, poskok ostao doslovce između gojzerica na tlu, odgmizao je polako i nije bilo nikakvog problema. Priče o skačućim poskocima, i o njima kao ultrabrzim i agresivnim životinjama dolaze od ljudi koji ih nikada nisu sreli. Velebit je mjesto za uživanje i lijepe uspomene, predivne fotografije i snimke, uživanje u miru i divljini, a ne za strahove od zmija, divljih životinja ili poludjelih manijaka koji vrebaju iza drveća.
Veća je opasnost od sunčanice, dehidracije ili zimi pothleđnosti nego od životinja ili ljudi.

Inače, za ljubitelje encijana, u punom su cvatu po padinama Visočice. Snijega više nema osim malo za vidjeti pod vrhom sa strme strane prema Gospiću. Iako po šumi još ima šumarica, jaglaca i šafrana, krenulo je proljetno bilje. Jedino što je loše, stanje je markacija od odvojka s ceste iz Rizvanuše do početka uspona s ceste prema domu. Osim prve markacije i oznake kod rampe, svih onih par kilometara mislim da sam primjetio tek par oznaka. OK, ide se po cesti, ali ipak..