Religija i Bog!

[Secundus]

Ocigledno je, da mi u svim znanstvenim domenama dopiremo do ogranicenja naseg znanja i nase spoznaje. Preko odredjenih granica nismo u stanju preci i argumentirati, buduci da se to samo oformi preko fiksacije pojmova i cinjenicnog stanja, koje je definirano formalnom (znanstvenom) logikom.Usprkos nasem nagomilavanju znanja, mi kao da nismo u stanju pribliziti se stvarnom cilju i smislu.Tim zelim reci, da se nase racionalno znanje moze povecavati, bez da bi se nasa spoznaja produbila, jer se kvaliteta naseg znanja ne potencira njegovom kvantitetom. Puno-znanje ne garantira i razumno znanje.
Samo znanje, bez mogucnosti odluke o ispravnosti tog znanja i bez mogucnosti sortiranja tog istog znanja u jedan moralni sistem vrijednosti, ne samo da je besmislena akcija, nego i povrh toga je vrlo opasna po individuu i drustvo opcenito, sto su nam transparentno pokazali totalitarni sistemi NAZI-zma i Komunizma sa vise od 200 000 000 miliona nevinih zrtava i jos toliko psihicki i fizickih unakazenih osoba.

Zato je moje misljenje, da iskljucivo logika i racionalnost, bez osjecaja moralnosti, intuicije i savjesti, predstavljaju ogranicena sredstva u ispunjavanju ogranicenih ciljeva. One nas vise sputavaju i zavaravaju negoli nam omogucuju transparentnost. Iz jednog simplificiranog razloga: stvarnu spoznaju mi nismo u stanju dostici iskljucivo logickim znanjem.

Tenzija izmedju znanja i ne znanja se ne moze ukloniti racionalnim putem. Zasto ? Jer je logika istosmjeran i linearan put spoznaje, a po mom misljenju taj put nije sveobuhvatan, buduci da to covjek svojom intuicijom i kreativnoscu pokazuje, cija slikovitost i autenticnost nije logicno obrazloziva. To je razumljivo, ako se sjetimo Kantove maksime, da mi nismo u stanju "Das Ding an sich" pojmiti, nego da on uvjek ostaje maskiran pod jednom koprenom nelogicnosti. Dakle, onaj _bitak stvari_ mi nismo u stanju potpuno dokuciti, sto znanstvenim dogmaticarima nije dovoljan kriterij kako bi svoje tzv.spoznaje smatrali istinitim iskazima.

Sklon sam misljenju, da fundament , na kojem pociva nasa cijela spoznaja i cijelo znanje, nije nista drugo, nego ono neshvatljivo, APSOLUTUM, ili "Das Ding an sich", pa htjeli mi to priznati ili ne.
Pogledamo li nasu psiho-fizicku konstituciju, onda cemo vidjeti, da su nasi pogledi na svijet definirani iz vana preko osjetila i iz nutra introspekcijom nase svijesti i samosvijesti. A to je specificno ljudskoj vrsti. Medjutim, stvarne religijske misterije i misticna pitanja "ZASTO" , svih zakonodavnosti i informacije u svemiru, te svega postajanja, nismo u stanju razrijesiti nego iskljucivo se tome diviti, ako nismo potpuno duhovno otupili. Svemir, kako ga znanost interpretira nije nas u stanju oduseviti, jer se doima kao da bi Ilijadu deklamirali u slogovima. Bez smisla i koherentnosti teksta. Zato je trivijalizacija onoga fundamenta u nasem svijetu isprazni i "naivni realizam" u tiradi materijalisticko-ateistickog nazora na svijet, i njegove nekonsistentnosti u obrazlaganju nastanka univerzuma, po principu slucaja, koji onda najedanput, vidi cuda, postaje omnipotentan u hokus-pokusu.

F. A. Lange u svojoj knjizi " Die Geschichte des Materialismus"= Povijest materijalizma" to opisuje na ovaj vrlo signifikantan nacin:
"U pojmovima sile i materije mi vidimo istovjetan dualizam, koji se u predpostavci Boga i Svijeta, duh-duse i tijela ponovno usiljeno nudi..........................Mi nismo u stanju, da shvatimo atome, a iz njihovih pokreta nismo u stanju objasniti niti najosnovnije reakcije svijesti.
Mi mozemo pojam materije vrtiti kako zelimo, ipak cemo uvjek doprti do jedne nepremostive granice neshvatljivog....................................N e postoji nada u rjesenje ovog problema, jer je zapreka transcendentalnog karaktera."

A to je Kant spoznao kao i predstavnici QT- Bohr i Heisenberg.
Nasa dogmatska znanost je priviknuta na razumno i logicko cijepanje cijeline, kontinuiteta stvarajuci pri tome sijaset polarnosti i punktualnog izoliranja jedne stvari iz kontinuirajuceg procesa. A svi znamo da to ne vodi nikamo, jer je cjelina daleko vise od sume svojih dijelova. Jedan kontinuitet mi nismo u stanju racionalno pojmiti. Po ovome bi onda kontinuitet izgledao van logicnog misljenja, bio bi hiperlogican ili transcendentan, a samim tim bi bio preseljen u domenu iracionalnog poimanja stvari. Ovdje je granica logicnog misljenja evidentna. Zato je moje misljenje, da je kontinuitet granican pojam, a granicni pojmovi podpadaju ogranicavanju nasega racionalnog logickog misljenja, sto onda jasno pokazuje, da APSOLUTUM nije moguce logicnim metodama pojmiti niti obrazloziti, jer bi se time unistio njegov kontinuitet.

Kontradikcije se onda stvaraju iskljucivo preko polarizacije, punktualiziranja i pokusaja da obuhvatimo nasim rijecima ono, sto s rijecima nije moguce obuhvatiti.
Logika=forma zahtjeva da sve bude ograniceno, logicno. Ali, ono Transcendentalno je bez forme, neizrecivo, nelogicno, neshvatljivo i neprepoznatljivo tj. hiper-racionalno i hiper-smisaono. A tamo gdje nema forme i logika nema ono znacenje koje joj formalno pripada.
Stoga je poimanje religije i Boga neformalan cin, jer transcendencija dokida formu. U jednom konacnom svijetu, svijetu izoliranih shvacanja sve stoji u kontradikciji sa samim sobom, jer je punktualizirano i polarizirano.
Ako se pokusa dokinuti jezicna polarnost stvari, onda iza svega toga ostaju iskljucivo paradoksne formule. Paradoksi pak jasno pokazuju, da je kod njih formalna logika dosla na svoj kraj. Pokusaj paradoksnih formuliranja, predstavlja jedan pokusaj, da se prevlada klasicna logika kako bi so moglo prici blize ISTINI, koja u logicki sistem po Aristotelovoj maksimi "Tertuim non datur" vise nikako ne pase.

Po logici vrijedi formula: nista ne moze istovremeno i biti i ne biti. Ili, ili, "Tertium non datur". Kod paradoksa to vise ne vrijedi. Jedan zid moze istovremeno i zatvarati i ciniti slobodnim. Rijec "I" je kopula Paradoksa.
U jednoj tocci kruka moze biti i pocetak i kraj. Jedna rotirajuca "sajba" na bambusovu stapu i rotira i stoji na mjestu. Svaki pokret moze biti i akcija i reakcija. Ili, pandan jednom istinitom iskazu moze biti jedan neistiniti iskaz. Ali, jedan pandan dubokoj istini moze opet biti jedna duboka istina, sto podrazumjeva "I" kopulu. Zato je pokusaj izmirenja i ujedinjenja objektivnih suprotnosti paradoks, a to je onda i misterij racionalne spoznaje. Zato je Kierkegaard bio misljenja, da je za Apsolutnu stvarnost paradoks jedini jedincati izraz. On pise:
"Paradoksija se vrhunsko duhovno dobro, a logicna samorazumljivost je znak slabosti. Samo ono sto je paradoksno je odprilike u stanju izraziti puninu zivota, a samorazumljivo i ne paradoksalno su unilateralni pojmovi koji nisu prikladni kako bi izrazili ono Neshvatljivo."

Buduci, da racionalna logika trazi izricitu diobu subjekta i predikata, mi dobivamo velike probleme, ako se beskonacnim stvarima zelimo pribliziti na logican nacin. Ono Apsolutno nije niti cijelina, niti ima dijelove, niti velicinu niti malenkost, niti ima jednakost po sebi. Jedno takvo Apsolutno- ostaje zagonetka za racionalnost. Nista konacno se ne moze staviti u odnos sa beskonacnim. Tim bi onda pogodili problem Bozijih atributa. Zato pojam Apsolutnog nosi u sebi misticke osobine. Pojam Sveobuhvatnog je _totum mysticum_, tj. logici neadekvatno dostupan.
Zato je ono sto mi mozemo racionalno shvatiti nepotpuna istina. Transcendiranje predstavlja prekoracivanje ganica, koje nam nas ratio postavi na put. A to je onda bit religijskih sistema. Skok u transcendenciju se odvija na granici racionalnog. Duh nije stvar, pa samo poistovjecivanje sa prostornim, jer svaka stvar je prostorna, predstavlja pogresno shvacanje Duha, koji nije ni materijalan ni prostoran.Pojam Qualia nase svijesti ukazuje na akcije duha, jer ih se materijalistickim redukcionizmom pomocu neuro-fizioloskih procesa u CNS-u ne moze objasniti.
Istinu nije moguce rijecima i logickim putem obuhvatiti, nego intuicijom u osobnom dozivljaju, sto opet nije znanstveni problem.
Laotse pise:
"Onaj tko razumije, ne prica, a onaj koji prica, ne razumije!" Znanje o Bogu, bez objave ne postoji, jer mi ne mozemo transcendentalno znanje preinaciti u ovozemaljske pojmove i kategorije.
Zato po mome misljenju ne postoji nigdje kontradikcija izmedju spoznaje i vjere. Bog je jedna stvarnost, ako cemo suditi po vidljivom univerzumu, a religija je spoznaja Boga, kao jedne stvarnosti, jer on sve obuhvaca i prozima. Zato svako ljudsko bice tezi ka ujedinjenju sa transcendentalnim. A veliki Kant priznaje, da je ta teznja jedina, ispravna i vrijedna teznja nasega duha na ovome svijetu.

Kartesijanski svjetonazor dualnosti u svijetu po principu Duh/tijelo i njihovi produkti se moze onda smatrati kao jedini ispravni opis nase stvarnosti.
Ovim bi zakljucio ovaj post i preporucio svim diskutantima, da se iskljucivo posvete tekstu u svojim kritikama, kako bi osujetili propast topica i same teme. Diskusiju o Bogu je moguce voditi na jednom vecem nivou, od ovoga kojeg nam nude komunisticki ateisti.
Pokusajmo biti konstruktivni, jer je tema vrlo ozbiljna!
S.

[obelix]

Secundus moj, pa već i vrapci na grani znaju tvoj film koji vrtiš cijelo vrijeme... Kakva svrha od svih ovih rasprava koje smo imali do sada kad se ti nisi od svoje dogme mrdnuo niti milimetra?

Eh...

[Mljacko]

Tri pitanja:

prvo, misliš li da su sve religije objavljene?

drugo, kako je moguća interakcija između duha i tijela?

Istinu nije moguce rijecima i logickim putem obuhvatiti, nego intuicijom u osobnom dozivljaju

zašto?

[obelix]

Mljacko kaže:


zašto?

Zato što svi vjernici imaju dogmu da se dalje od "granica razuma" (iako ih nikad nisu definirali ) ne može...

[Ilija]

Secundus kaže:


Zato je moje misljenje, da iskljucivo logika i racionalnost, bez osjecaja moralnosti, intuicije i savjesti, predstavljaju ogranicena sredstva u ispunjavanju ogranicenih ciljeva. One nas vise sputavaju i zavaravaju negoli nam omogucuju transparentnost. Iz jednog simplificiranog razloga: stvarnu spoznaju mi nismo u stanju dostici iskljucivo logickim znanjem.S.

Takvo slično mišljenje je imao i Max Weber koji je uveo pojam ''Entzauberung der Welt'' illti odčaravanje svijeta. On je smatrao kako u naše društvo sve više prodire ciljana racionalnost koja, kao što je već rečeno, smanjuje naše mogućnosi i oduđuje nas da živimo samo unutar manjeg dijela naših potencijala.

No, smtram, da ako se čovjek i primiri sa tom idejom, ne može, samo zbog toga inzistriati na postojanju Boga, religije ili nekog drugog iracionalnog elementa. Spoznaja da smo ograničeni ne bi trebala rezultirati uvođenjem iracionalnih elemenata zbog njih samih.

[planinar]

Mljacko:

>>>drugo, kako je moguća interakcija između duha i tijela?<<<

Da li ti znaš da ova povezanost postoji, pa se pitaš kako je to moguće?
Ili smatraš da ne postoji, pa tražiš dokaz da postoji?

quote Secundus:
- - - - - - - - - -
Istinu nije moguce rijecima i logickim putem obuhvatiti, nego intuicijom u osobnom dozivljaju
- - - - - - - - - -


>>>zašto? <<<<

Zato što spoznaja uključuje razumu logično i razumu nelogično. Razum nelogično odbacuje, dok mu ne postane logično,a intuicija percipira i nelogično. No, ni intuicijom nije moguće obuhvatiti potpunost istine, ma kako ona razvijena bila, jer bi onda morala postojati točka iznad koje se intuicija ne može razvijati.


Obelix
>>>>Zato što svi vjernici imaju dogmu da se dalje od "granica razuma" (iako ih nikad nisu definirali ) ne može... <<<<

Ima jedna zgodna rečenica (a ja ne znam čija) koja kaže da “Čovjek napreduje do granice svoje nesposobnosti”, a dodao bih samo: “u prostoru i vremenu”.

[Secundus]

Ilija kaže:
Takvo slično mišljenje je imao i Max Weber koji je uveo pojam ''Entzauberung der Welt'' illti odčaravanje svijeta. On je smatrao kako u naše društvo sve više prodire ciljana racionalnost koja, kao što je već rečeno, smanjuje naše mogućnosi i oduđuje nas da živimo samo unutar manjeg dijela naših potencijala.

No, smtram, da ako se čovjek i primiri sa tom idejom, ne može, samo zbog toga inzistriati na postojanju Boga, religije ili nekog drugog iracionalnog elementa. Spoznaja da smo ograničeni ne bi trebala rezultirati uvođenjem iracionalnih elemenata zbog njih samih.

Hallo Ilija!

Izgleda, da ti dobro poznajes Webera. On je bio jako kontradiktorna osoba, ali veliki covjek, sociolog i filozof. Usporedba nije adekvatna!

Ipak bih zelio naglasiti, buduci da Webera ne poznajem jako dobro, osim filozofskih komentara, da moj pogled na svijet i njegov imaju mozda iskljucivo jednu dodirnu tocu. Pretjerani i nekontrolirani racionalizam, niti je, niti moze biti rjesenje za sve probleme.

Ja ne propagiram distancu prema svijetu, niti propagiram misticizam ili askezu, nego iskljucivo ukazujem na aspekte "spoznaje" istine preko via directa.

Ali, ja to ne smatram u psiholoskom smislu kao kompenzaciju ovih nedaca u svijetu preko religije, kao nekog pomocnog stapa bogaljima-- buduci da to smatram stvarnom mogucnoscu-- nego sam cak i misljenja, da se u tome i sastoji smisao nase cijele egzistencije, tj. mogucnost da se dodje preko via directa do spoznaje nove 'realnosti'.

Ateisticka mistika onda nije bas moja domena, neovisno o dozivljaju koji kod te praktike mozemo iskusiti.
Ovaj zavrsni dio mi nije potpuno jasan, jer ne mogu shvatiti, zasto smo mi uopce sposobni misliti na Apsolutno.

Ako malo bacimo pogled u domenu neuro-fiziologije, onda cemo vidjeti, da su znanstvenici otkrili cak i tzv. "Modul za religiju" iliti "Boziji Modul". Ako je vec genetski nesto programirano, onda bi trebalo povesti brigu o tome. Zasto je evolucija instalirala taj modul ? Ako iza toga nema nekog substrata, onda je cijela evolucija i cijeli svijet iracionalan. Zasto onda postoji uopce ista!?
Ako zelis obrazloziti svoj stav, onda bih to pozitivno ocjenio i pozdravio!
S.

[parsifal]

nije moj stil ..
i tesko je starog psa uciti novim trikovima-
ali da pokusam odgovoriti kratko..

MISLIO SAM OTVORITI TEMU sa naslovom - misticizam da
religija -ne.

to je i moj kratki odgovor na postavljenu temu.

tj zelio sam skrenuti paznju da bi smo trebali poceti razlikovati misticizam i religiju.

tj vidim da mnogi sa prljavom vodom religije odbacuju zdravo dijete misticizma.

mnogim intelektualcima(npr spekuliram i usudjujem se reci da je to netko kao nas dobri moderator- obelix)
gluposti,apsurdi,zlocini religija

sluze kao nekakav izgovor ,kao nekakovo odvlacenje da ne ulaze dublje u to podrucje koje iznad religioznog smeca krije

dijamante istinske vrijednosti

MISTIKE I MISTICNO ISKUSTVO

(ma daj secundus-pa kakovu mi to imamo slobodnu volju - ja zelio kratko pa se opet raspisao)

[nitko i ništa]

Secundus kaže:

Laotse pise:
"Onaj tko razumije, ne prica, a onaj koji prica, ne razumije!" Znanje o Bogu, bez objave ne postoji, jer mi ne mozemo transcendentalno znanje preinaciti u ovozemaljske pojmove i kategorije.
Zato po mome misljenju ne postoji nigdje kontradikcija izmedju spoznaje i vjere. Bog je jedna stvarnost, ako cemo suditi po vidljivom univerzumu, a religija je spoznaja Boga, kao jedne stvarnosti, jer on sve obuhvaca i prozima. Zato svako ljudsko bice tezi ka ujedinjenju sa transcendentalnim. A veliki Kant priznaje, da je ta teznja jedina, ispravna i vrijedna teznja nasega duha na ovome svijetu.

Kartesijanski svjetonazor dualnosti u svijetu po principu Duh/tijelo i njihovi produkti se moze onda smatrati kao jedini ispravni opis nase stvarnosti.

Taj citat LaoZija je upravo nasuprotan mogućnosti religijske objave.
Ne kužim otkud ti sad to da je Descartes jedini moguć. Tijelo je oduhovljeno, duh je utjelovljen, to je ista/jedna stvar očitovana na dva načina (dva vida naše spoznajne mogućnosti), a ne dvije stvari koje su povezane. Kad čitaš Descartesove meditacije, vidi se kako je dio koji utemeljuje cogito napisan sjajno i vrlo pomno. Ali dio u kome se uvodi res extensa meni izgleda prilično proizvoljno.

[adriatic]

nitko i ništa kaže:
Taj citat LaoZija je upravo nasuprotan mogućnosti religijske objave.

Ma jasno da je tako, ali Agy izgleda zamišlja da je Bog sjeo za svoj pisaći stol pa na kompjuteru (ili možda rukopisom) napisao Objavu (i tako desetak puta ) i onda je preporučeno poslao na pravu adresu.
Sve su "Objave" pisali ljudi, a neki od njih bili su jako sumljivog moralnog integriteta.

[planinar]

nitko i ništa;
>>>Taj citat LaoZija je upravo nasuprotan mogućnosti religijske objave.<<<

Ne slažem se – religijska se objava čita u duhu, a to znači da riječi bude duh koji ih spoznajno nadmašuje. Zato je objava i pisana u slikama, simbolici i analogijama, kako bi se na isti način duhovno čitala.

Također, religija u institucionalnom smislu je preusko odijelo da bi se šireći duh u njoj osjećao komotno – zato bi i mistici (koje spominje parsifal) inicijalno potaknuti temeljem religije iz koje potječu istu nadišli u njenim samozadatim okvirima i izvođenim tumačenjima, izlazeći iz njene grube strukture u finija područja.

[adriatic]

planinar kaže:
– religijska se objava čita u duhu, a to znači da riječi bude duh koji ih spoznajno nadmašuje.

A da nam to malo objasniš. Tko piše objavu i zašto?
Zašto su jedne objave suprotne drugima ?
Jesu li goleme (brojčano) vjerske zajednice nešto dobro u duhovnom smislu ?

[nitko i ništa]

planinar kaže:
nitko i ništa;
>>>Taj citat LaoZija je upravo nasuprotan mogućnosti religijske objave.<<<

Ne slažem se – religijska se objava čita u duhu, a to znači da riječi bude duh koji ih spoznajno nadmašuje. Zato je objava i pisana u slikama, simbolici i analogijama, kako bi se na isti način duhovno čitala.

Također, religija u institucionalnom smislu je preusko odijelo da bi se šireći duh u njoj osjećao komotno – zato bi i mistici (koje spominje parsifal) inicijalno potaknuti temeljem religije iz koje potječu istu nadišli u njenim samozadatim okvirima i izvođenim tumačenjima, izlazeći iz njene grube strukture u finija područja.

Organizirane se religije budno čuvaju od mistika. Tek kad koji mistik umre, onda pronađu način da ono što je ostalo iz njega filtriraju i učine manje opasnim. Mistici su puno veće opasnost za religijske institucije nego ateisti.

[planinar]

Adriatic:
>>>A da nam to malo objasniš. Tko piše objavu i zašto?<<<

To je nevažno, osim ako misliš da istina ovisi o porijeklu.
Smatram da ukoliko nešto u duhu ne možeš prihvatiti kao istinito, tada to ne trebaš prihvatiti.

>>>Zašto su jedne objave suprotne drugima ?<<<

Pa ne treba tražiti suprotnosti nego ono što je zajedničko. Sigurno je da su objave obojane osobnošću pisaca, pa treba probijati i tu barijeru.

>>>Jesu li goleme (brojčano) vjerske zajednice nešto dobro u duhovnom smislu ? <<<

Jesu, jer su i ljudski duhovi različiti.



nitko i ništa:

>>>Organizirane se religije budno čuvaju od mistika. Tek kad koji mistik umre, onda pronađu način da ono što je ostalo iz njega filtriraju i učine manje opasnim. Mistici su puno veće opasnost za religijske institucije nego ateisti.<<<

Da.

[adriatic]

planinar kaže:
1. Sigurno je da su objave obojane osobnošću pisaca, pa treba probijati i tu barijeru.

>>>Jesu li goleme (brojčano) vjerske zajednice nešto dobro u duhovnom smislu ? <<<

2. Jesu, jer su i ljudski duhovi različiti.

1. Nedostaje odgovor na temeljno pitanje: Što je objava - kako je identificiramo?

Ako ja u duhu prihvatim "istinu" iz "Pinokija" postaje li on time objava?

2. Ovaj odgovor uopće ne razumijem. Možeš li to objasniti ?

[Mljacko]

planinar kaže:
Mljacko:
Da li ti znaš da ova povezanost postoji, pa se pitaš kako je to moguće?
Ili smatraš da ne postoji, pa tražiš dokaz da postoji?

da, smatram da postoji, kad sam gladan loše sam volje, a kad otvorim duplericu playboya dobre sam volje. Mislim da nijedan dualizam duh-tijelo nije dao valjano objašnjenje na tu interakciju...

[Mljacko]

planinar kaže:
Mljacko:
Zato što spoznaja uključuje razumu logično i razumu nelogično. Razum nelogično odbacuje, dok mu ne postane logično,a intuicija percipira i nelogično. No, ni intuicijom nije moguće obuhvatiti potpunost istine, ma kako ona razvijena bila, jer bi onda morala postojati točka iznad koje se intuicija ne može razvijati.

brkaš spoznaju i istinu

Smatram da ukoliko nešto u duhu ne možeš prihvatiti kao istinito, tada to ne trebaš prihvatiti.

kad smo kod istine, ne znam kakve veze ima istina sa osobnim prihvaćanjem ili neprihvaćanjem

[planinar]

Adriatic:
>>>1. Nedostaje odgovor na temeljno pitanje: Što je objava - kako je identificiramo?<<<

Objavu definiraju religije kroz svoj sustav vjerovanja. Recimo, za kršćane su evanđelja objava (radosne vijesti), jer dolaze od prenesenih riječi Sina koji je Bog. Istovremeno, Židovska vjera evanđelja ne priznaje kao objavu. Rimokatolička crkva priznaje četiri evanđelja kao objavu, a ne priznaje apokrifna evanđelja, itd.

Ako bi mene pitao što ja smatram objavom, onda bih ti odgovorio - tko sam ja da mogu odlučiti kako nam se Bog objavljuje, jer bih na taj način odmah ograničio mogućnosti Božjeg objavljivanja prema svojim mogućnostima shvaćanja.

>>>Ako ja u duhu prihvatim "istinu" iz "Pinokija" postaje li on time objava?<<<

Pa, ovisi u čijim očima. Ako ti istinu iz Pinocchia prihvatiš, onda je to način kako se istina približila tebi.

>>>2. Ovaj odgovor uopće ne razumijem. Možeš li to objasniti ?<<<

Onda protupitanje: koliko vjerskih zajednica treba postojati da bi to bilo dobro? Jedna? (imaj na umu sadašnji trenutak i način kako bi se to moglo izvesti)


Mljacko:
>>>da, smatram da postoji, kad sam gladan loše sam volje, a kad otvorim duplericu playboya dobre sam volje. Mislim da nijedan dualizam duh-tijelo nije dao valjano objašnjenje na tu interakciju...<<<

A što bi bilo kad na odnos duh-tijelo ne bi gledao kao na dualizam? Gdje smještaš svijest i podsvijest, uz duh ili tijelo?

[planinar]

Mljacko kaže:
brkaš spoznaju i istinu



kad smo kod istine, ne znam kakve veze ima istina sa osobnim prihvaćanjem ili neprihvaćanjem

Pa, ima veze - spoznajom primamo samo istinu (ili onaj dio istine) koju možemo prihvatiti.

[adriatic]

planinar kaže:
Onda protupitanje: koliko vjerskih zajednica treba postojati da bi to bilo dobro? Jedna? (imaj na umu sadašnji trenutak i način kako bi se to moglo izvesti).

Pa moj je odgovor: nijedna, jer ne vidim kako bi iz takve zajednice moglo proizaći neko dobro.