Ako netko već tako silno želi ući u EU, onda nije samo stvar u tome da se "učine potrebne reforme", "usklađivanje s Evropskim standardima" i slične banalnosti o kojima se najčešće govori.
Bitne su još dvije stvari:
1) Profilacija Hrvatske u EU - Proaktivno definiranje sebe u EU-u i procesu ulaska u EU.
2) Definiranje svojih interesa u odnosu na taj ulazak - odnosno opasnosti koje treba izbjeći, te strukturalne mjere da se one izbjegnu.
Kao prvo, o Hrvatskoj koja ulazi u EU treba razmišljati kao o CJELINI!
Dakle gledati Hrvatsku kao sustav koji ulazi u Evropu - Zaokružena cjelina koja se bori kao cjelina, sa svojim vlastitim prioritetima i strategijom vezanom za cjelinu.
Ne smije se dogoditi da Hrvatska sebe doživi i efektivno definira kao puki SUPSTRAT, puki objekt tuđih inicijativa i investicija.
"Pokretanje Hrvatske" se ne smije svesti na stvaranje dobrog supstrata za investicije ili čak poduzetništvo.
Naprotiv, treba osmisliti Hrvatsku kao sustav koji će nastupati kao sustav, kao cjelina - sa institucijama koje će ga pratit kao cjelinu i stimulirati njegovo integriranje kao cjeline.
Da nam se ne bi dogodilo da budemo isključivo kolonija sastavljena od atomiziranih ekonomskih jedinica u vlasništvu ili pod utjecajem stranog kapitala, i koje ne djeluju kao sinergični kolektiv u intreresu Hrvatske.
Za to je potrebno stvoriti vrlo svrhovit model interakcije privrede s državom koji će favorizirati takve tendencije prema cjelovitosti.
Dakle vlada mora izgraditi pravu NACIONALNU EKONOMIJU. Ona mora podići svoju konceptualnu razinu na nivo Hrvatske ekonomije kao cjeline u odnosu na EU.
Ne smije se dogoditi da Hrvatska postane DISPERZNA ekonomska kolonija bez svoje vlastite ekonomske inicijative.
Drugo važno pitanje, koje je usko povezano s prvim, jeste identifikacija nekih strateških interesa koji se moraju osigurati i koji se ne smiju kompromitirati.
Npr. treba spriječiti rasprodaju naše obale pomoću kreativnog zakonodavstva i raspoređivanjem ingerencija između vlade i lokalnih uprava koji će omogućiti stratešku kontrolu nad lokalnim postupcima.
Isto tako bitno pitanje jeste struktura gospodarstva koje želimo.
Jeli to tip gospodarstva koje nas čini samostalnim, koji omogućava održavanja naše ekonomske (pa prema tome i svake druge) INICIJATIVE i KREACIJU vlastite ekonomske sudbine, ili je to struktura gospodarstva koja nas čini izloženim hirovima i vjetrovima izvana?
Jeli to gospodarstvo koje se bazira na snažnom istraživanju, snažnoj kreativnosti i izvornosti ili će to bioti gospodarstvo koje jeste samo sredstvo drugih centara ekonomske kreacije, šđto ujedno znači nemogućnost na utjecaja na naše usmjerenje.
Nisu dovoljne samo opće opće mjere "poticanja poduzetništva", tipa poduzetničke zone i sl. To je važno, ali KRITIČNO je nešto drugo, nešto na višem strateškom nivou.
Na tom višem nivou se nalaze strateški IZBORI USMJERENJA !
Mi, ni u noćnoj mori ne smijemo dopustiti da budemo sretni s bilo čim, u stilu " važno je da se nešto radi". Tako razmišljaju oni kratke pameti.
Mi moramo imati svoja strateška usmjerenja i činiti jasne izbore koji konzistentno podržavaju takva usmjenja.
Postojanje takvih viših izbora se zove STRATEGIJA.
__________________
BLOG (sadrži izbor iz IMF topica u kojima sam pisao) -> http://sanherib.blog.hr
Već vidim horde mladih budućih pravnika i eventualno pokojeg ekonomista (FER-ovce s DSM-om neću ni spominjati), kako im okice sijevaju i sline cure na maštariju o administrativnoj dužnosti u Brusselexu...To je vizija Hr u EU.
Nacionalni identitet kažeš...A meštar Dužević s Pelješca odlazi u penziju i više neće ručno raditi brodove kakve je njegova obitelj gradila desetljećima. Na Mediteranu je taj čovjek jedan od zadnjih Mohikanaca, a ja sam o njemu saznala jer sam pukim slučajem gledala ono izvrsnu emisiju "More" koja ide svakih nekoliko tjedna oko 17.30-18.00 sati...Toliko o očuvanju nacionalnih vrijednosti u nas.
crtica kaže: Već vidim horde mladih budućih pravnika i eventualno pokojeg ekonomista (FER-ovce s DSM-om neću ni spominjati), kako im okice sijevaju i sline cure na maštariju o administrativnoj dužnosti u Brusselexu...To je vizija Hr u EU.
Nacionalni identitet kažeš...A meštar Dužević s Pelješca odlazi u penziju i više neće ručno raditi brodove kakve je njegova obitelj gradila desetljećima. Na Mediteranu je taj čovjek jedan od zadnjih Mohikanaca, a ja sam o njemu saznala jer sam pukim slučajem gledala ono izvrsnu emisiju "More" koja ide svakih nekoliko tjedna oko 17.30-18.00 sati...Toliko o očuvanju nacionalnih vrijednosti u nas.
Izgleda da je došlo do malog nesporazuma (reakcija ostalih me ne čudi - zabrinjavajuće bi bilo da je drugačija). Ja nisam rekao da sam za ulazak u EU.
Ovo su samo osnovne strateške smjernice da se ulazak u EU ne pretvori u totalnu katastrofu.
Na osnovu toga dali gospodarska politika vlade bude slijedila ove strateške principe ili ne, moći će se ocjeniti ta politika (u kontekstu NJENOG usmjerenja prema ulasku u EU).
__________________
BLOG (sadrži izbor iz IMF topica u kojima sam pisao) -> http://sanherib.blog.hr
Sanherib, to nije bio moj opis tebe, već jednostavno misao koja mi je pala na pamet gledajući i slušajući svu tu euforiju...
Strah me ulaska u EU jer mi zapravo ne znamo tko smo i što smo, nemamo nikakve strategije, već sve ide stihijski i zbog privatnih interesa koji se nemušto maskiraju u kvazi nacionalna pitanja...
Evo npr. MMF nakon što smo šakom i kapom dobijali kredite za auto-cestu, sad nam nova ekipa sa Demekisom na čelu govori kako to nije bilo pametno i da smo živjeli iznad svojih mogućnosti...
Za početak bi' većina građana ove zemlje bila zahvalna da se ostvari nekakva agencija u okviru postojeće administracije, gdje bi na jednom mjestu svi koji žele otvoriti firmu to mogli obaviti na jednom mjestu. Bez šetnji i desetaka tisuća kuna. Preksinoć u Dnevniku priča slavonskog seljaka koji otvara svinjogojilište, zapravo proširuje, i koji je morao skupiti 6-7 kg dokumentacije, potrošiti 36.000,00 kn i godinu dana života. Najveći je bio biser, kad su ljudi pokazali dozvolu MINISTARSTVA KULTURE!
crtica kaže: Sanherib, to nije bio moj opis tebe, već jednostavno misao koja mi je pala na pamet gledajući i slušajući svu tu euforiju...
Strah me ulaska u EU jer mi zapravo ne znamo tko smo i što smo, nemamo nikakve strategije, već sve ide stihijski i zbog privatnih interesa koji se nemušto maskiraju u kvazi nacionalna pitanja...
(...)
Upravo je moj post bio reakcija na takvu euforiju.
U podtekstu se može isčitati upravo kritika nepostojanja strategije u pravom smislu, koja mora biti hijerarhijski strukturirana s jasno definiranim nacionalnim ciljevima.
Jer ne treba nama "nekakav" razvoj, nego onaj koji je duboko strateški osmišljen.
__________________
BLOG (sadrži izbor iz IMF topica u kojima sam pisao) -> http://sanherib.blog.hr
Moj post je bilo samo moje razmišljanje na temu. Neka vrst nadovezanja na tvoju konstataciju kako nemamo strategije.
Nemam iluzija i mali koraci na bolje bi' za Hr bili zapravo gigantski...Eto nek se Škare Ožbolt pobrine da se postojeći zakon o zateznim kamatama počne primjenivati kako treba. Nek počnu educirati sudce i nek' napokon naprave reda među sudskim vještacima.
Evo npr. MMF nakon što smo šakom i kapom dobijali kredite za auto-cestu, sad nam nova ekipa sa Demekisom na čelu govori kako to nije bilo pametno i da smo živjeli iznad svojih mogućnosti...
ne vuci iz kontexta, mmf je , iako nevoljko, dao blessing na auto ceste. ali zaduzivanje gradjanstva kod komericijanih banaka (sto je 1/3 duga) je bio zivot iznad mogucnosti.
jedino je ulaganje u porizvoidnju dobro uladanje, nikako u potrosnju sto je slucaj u hrvata!
GDP je promasan za 1,5 % poen i to je problem, to moira drzava sredit (ekonomski plan).
a osobno sam zapravo tuzna za avis koje je dosao prekasno ,jebes sve kaj smo prosli da bi na kraju cekali ulaz u eu sa albanijom, Yu i slicnim zemljama.
Sanherib kaže: Ako netko već tako silno želi ući u EU, onda nije samo stvar u tome da se "učine potrebne reforme", "usklađivanje s Evropskim standardima" i slične banalnosti o kojima se najčešće govori.
Bitne su još dvije stvari:
1) Profilacija Hrvatske u EU - Proaktivno definiranje sebe u EU-u i procesu ulaska u EU.
2) Definiranje svojih interesa u odnosu na taj ulazak - odnosno opasnosti koje treba izbjeći, te strukturalne mjere da se one izbjegnu.
Kao prvo, o Hrvatskoj koja ulazi u EU treba razmišljati kao o CJELINI!
Dakle gledati Hrvatsku kao sustav koji ulazi u Evropu - Zaokružena cjelina koja se bori kao cjelina, sa svojim vlastitim prioritetima i strategijom vezanom za cjelinu.
Ne smije se dogoditi da Hrvatska sebe doživi i efektivno definira kao puki SUPSTRAT, puki objekt tuđih inicijativa i investicija.
"Pokretanje Hrvatske" se ne smije svesti na stvaranje dobrog supstrata za investicije ili čak poduzetništvo.
Naprotiv, treba osmisliti Hrvatsku kao sustav koji će nastupati kao sustav, kao cjelina - sa institucijama koje će ga pratit kao cjelinu i stimulirati njegovo integriranje kao cjeline.
Da nam se ne bi dogodilo da budemo isključivo kolonija sastavljena od atomiziranih ekonomskih jedinica u vlasništvu ili pod utjecajem stranog kapitala, i koje ne djeluju kao sinergični kolektiv u intreresu Hrvatske.
Za to je potrebno stvoriti vrlo svrhovit model interakcije privrede s državom koji će favorizirati takve tendencije prema cjelovitosti.
Dakle vlada mora izgraditi pravu NACIONALNU EKONOMIJU. Ona mora podići svoju konceptualnu razinu na nivo Hrvatske ekonomije kao cjeline u odnosu na EU.
Ne smije se dogoditi da Hrvatska postane DISPERZNA ekonomska kolonija bez svoje vlastite ekonomske inicijative.
Drugo važno pitanje, koje je usko povezano s prvim, jeste identifikacija nekih strateških interesa koji se moraju osigurati i koji se ne smiju kompromitirati.
Npr. treba spriječiti rasprodaju naše obale pomoću kreativnog zakonodavstva i raspoređivanjem ingerencija između vlade i lokalnih uprava koji će omogućiti stratešku kontrolu nad lokalnim postupcima.
Isto tako bitno pitanje jeste struktura gospodarstva koje želimo.
Jeli to tip gospodarstva koje nas čini samostalnim, koji omogućava održavanja naše ekonomske (pa prema tome i svake druge) INICIJATIVE i KREACIJU vlastite ekonomske sudbine, ili je to struktura gospodarstva koja nas čini izloženim hirovima i vjetrovima izvana?
Jeli to gospodarstvo koje se bazira na snažnom istraživanju, snažnoj kreativnosti i izvornosti ili će to bioti gospodarstvo koje jeste samo sredstvo drugih centara ekonomske kreacije, šđto ujedno znači nemogućnost na utjecaja na naše usmjerenje.
Nisu dovoljne samo opće opće mjere "poticanja poduzetništva", tipa poduzetničke zone i sl. To je važno, ali KRITIČNO je nešto drugo, nešto na višem strateškom nivou.
Na tom višem nivou se nalaze strateški IZBORI USMJERENJA !
Mi, ni u noćnoj mori ne smijemo dopustiti da budemo sretni s bilo čim, u stilu " važno je da se nešto radi". Tako razmišljaju oni kratke pameti.
Mi moramo imati svoja strateška usmjerenja i činiti jasne izbore koji konzistentno podržavaju takva usmjenja.
Postojanje takvih viših izbora se zove STRATEGIJA.
geeeeeez. imamo mi dvojicu sanadera.
bez ljutnje, sanheribe, ali ovo mi lici na podebljane natuknice iz udzbenika iz osnove ekonomije, medjunarodnih osnova, trgovine itditd...
poput moje strine, umirovljene snajderice iz austrije, ja preferiram - brojke. naravno, one koje nas čekaju, na osnovu tudjih iskustava...
recimo, hoci li u bircu pit zuju za 18 kuna, jesti crni kruh za 14, pit mlijeko za 17?
jovica sav sija od optimizma, a bojim se da nema bas ponajbolju predstavu o tome kaj nas ceka... imas li ti?
osim toga vec imamo jedan avis-topik...
__________________
...GRUEN IST MENSCHENFLEISCH!!!
Billi kaže:
ne vuci iz kontexta, mmf je , iako nevoljko, dao blessing na auto ceste. ali zaduzivanje gradjanstva kod komericijanih banaka (sto je 1/3 duga) je bio zivot iznad mogucnosti.
jedino je ulaganje u porizvoidnju dobro uladanje, nikako u potrosnju sto je slucaj u hrvata!....
Quote:
ZAGREB – Hoće li od početka kolovoza Hrvatska s Međunarodnim monetarnim fondom sklopiti novi, peti po redu, stand-by sporazum ili će se u pregovorima, koji danas počinju u Zagrebu, izboriti za povoljniju, ali 'mekaniju' varijantu?
Na to prvorazredno strateško i pregovaračko pitanje u vrhu hrvatske vlasti još nema jedinstvena stava. Još se, kako saznajemo, odmjeravaju sve taktičke varijante pregovora i svi argumenti za i protiv jednog rigoroznog stand-by aranžmana nasuprot alternativne, mekanije varijante manje obvezujućeg, ali podjednako korisnog aranžmana.
Bermudski trokut Šuker-Rohatinski-MMF
Druga strana – MMF, preko svog je stalnog predstavnika u Hrvatskoj, Johna Norregaarda, u više navrata unazad 40-ak dana iskazala interes za sklapanjem novog, vrlo rigoroznog stand-by sporazuma, kojim bi se spriječilo potonuće hrvatskih državnih financija u argentinski kaos, kao i pad kreditnog i investicijskog boniteta zemlje u predtranzicijske dubine.
Time je iskazala procjenu da nema povjerenje u stabilnost Sanaderove vlade, niti u njezinu viziju 'pokretanja' Hrvatske, nego da joj želi dodati poseban osigurač, kako bi – zatreba li interesima stranih investitora i vlasnika, tih novih stvarnih gospodara Hrvatske – pod prisilom ispunila sve uvjete, na koje će tobože sporazumno pristati potpisujući novi, ali rigorozni stand-by aranžman.
Stranci su u Hrvatskoj, naime, zainteresirani za stabilnost cijena, za nastavak visoko i stabilno precijenjene kune (uz koju je gotovo sve uvozno jeftinije od domaćeg), za totalnu liberalizaciju vanjske trgovine i kapitalnih transfera, te za ubrzanu završnicu privatizacije preostalih kvalitetnijih komada državne imovine i nekretnina, uz što niže cijene.
Na hrvatskoj pregovaračkoj strani postoje dva, po prirodi stvari kompatibilna, ali trenutačno i pomalo suprotstavljena punkta: Ministarstvo financija, koje će pregovarati o preuzimanju obveza u fiskalnoj politici, i Hrvatska narodna banka, koja će pregovarati o preuzimanju obveza u monetarnoj politici. Ministar Šuker je tek na početku svojega mandata, dok se Rohatinski po mnogočemu primiče završnici svojega.
Prvi je spreman i 'muljati' u interesu održanja nove vlasti, drugi želi koliko-toliko miran san nakon silaska s trona u HNB-u. Prvi će natezati proračunski manjak i nova zaduživanja u zemlji i svijetu do krajnjih granica, drugi će pritiskati da se proračunski manjak smanji do posve suprotne krajnje granice, kao i vanjska zaduženost jer su proračunski manjak u kombinaciji s manjkom u bilanci tekućih transakcija samo čvrsto spojene posude s vanjskim dugom.
Uz stand-by i prijevremeni izbori?
Šuker će, da paradoks bude veći, biti spreman i na potpisivanje stand-by sporazuma, kojeg će kasnije pod pritiskom domaće socijalne bombe izigrati, kako bi održao mršavu koaliciju na vlasti (s umirovljenicima, manjinama, DC-om). Reduciranje državne potrošnje, čak i u varijanti da se za još jednu godinu odgodi smanjivanje stope PDV-a sa 22 na 20 posto, gotovo trenutačno ruši ionako krhku vladajuću koaliciju i nezaustavljivo aktivira socijalnu bombu (stečajeve, štrajkove...). Rohatinski će možda tražiti mekaniju varijantu (za koju je i ekonomski savjetnik predsjednika Republike, Dubravko Radošević), kako bi spasio stabilnost kune i visinu deviznih rezervi HNB-a, uz održivu socijalnu (ne)ravnotežu.
Naposljetku, pobijedit će opcija koja će biti rezultanta odnosa snaga i interesa: budući da će nasuprot svemoćnog i homogenog MMF-a stajati difuzna, razmrvljena i, privatizacijom kao predajom strancima, erodirana hrvatska strana, krajnji će rezultat najvjerojatnije biti čvrsti stand-by, a ne neka manje obvezujuća, kontrolna varijanta sporazuma s MMF-om. No pobijedi li ta tvrda opcija sporazuma, ne treba isključiti vjerojatnost rebalansa državnoga proračuna već uoči četvrtoga tromjesečja 2004, pa ni prijevremene parlamentarne izbore koji bi bili održani istodobno ili najkasnije početkom 2005.
Misija MMF-a u Hrvatskoj će u sklopu prvog kruga pregovora boraviti do 20. travnja. Prema nekim najavama, do kraja svibnja ili do početka ljeta bilo bi moguće završiti te pregovore, a u tom bi se slučaju novi sporazum pred Odborom izvršnih direktora MMF-a mogao naći potkraj srpnja.
Pet sporazuma u 10 godina
Otkako je Hrvatska postala članicom MMF-a (sredinom ratnog prosinca 1992), unazad deset su godina s upravom MMF-a sklopljena četiri sporazuma: prvi u listopadu 1994, u iznosu od 200 milijuna dolara, na rok od 14 mjeseci, za potporu stabilizacijskom programu Valentićeve vlade, koji je uspješno ostvaren. Drugi je sklopljen u ožujku 1997, u iznosu od 486 milijuna dolara, na tri godine, za provedbu strukturnih reformi, ali je od njega, odlukom predsjednika Tuđmana, odustala hrvatska strana jer nije pristajala na tadašnje političke ucjene. Treći je sklopljen u studenome 2000, na rok od 18 mjeseci, u iznosu od 180 milijuna dolara, također za strukturne reforme, a taj je ostvaren. Četvrti je sklopljen u veljači 2003, na rok od 14 mjeseci i u iznosu od 146 milijuna dolara, za potporu institucionalnim reformama, ali je ostvaren samo djelomično, pa je uz suglasnost s MMF-om odlučeno da se ne dovršava, nego da se nakon izbora ide u novi sporazum. Na petom se od danas tek radi.
Što je stand-by sporazum
Prema engl. stand-by (stajati pored, a zapravo biti pri ruci), riječ je o posebnoj vrsti zajmovnog aranžmana, koji MMF odobrava zemlji članici koja zapadne u platno-bilančne teškoće ili kada stoji pred golemim tranzicijskim izazovima. U igri je kredit, koji ima svoj iznos, rok i obroke, čija je isporuka uvjetovana ispunjavanjem ugovorenih obveza: ne samo financijskih, nego prije svega političkih i institucionalnih.
Kroz pregovore o takvim sporazumima MMF-ova uprava izravno utječe na monetarnu i fiskalnu politiku svojih članica. Preko MMF-a, SAD-a i EU-a, koje vladaju tom međunarodnom ustanovom, osiguravaju svoje strateške, investicijske, pa i političke interese. Male zemlje bez stand-by sporzuma imaju male ili nikakve izglede da privuku strani kapital pod povoljnim uvjetima za svoj razvoj ili da pod povoljnim uvjetima ugovore nove zajmove za vraćanje starih. Uz stand-by sporazume male se zemlje, međutim, izlažu gotovo nepremostivu riziku da znatan dio svojeg suvereniteta moraju prepustiti Americi i Europskoj uniji.
Sanader će razgovarati s predstavnicima MMF-a
Premijer Sanader potvrdio je novinarima da će u četvrtak razgovarati s predstavnicima MMF-a, no odbio je iznositi bilo kakve pojedinosti prije tog razgovora.
Hrvatska je zainteresirana za dobar odnos s MMF-om, novi će aranžman ojačati međunarodnu poziciju Hrvatske, jedino je što je tim povodom izjavio premijer Sanader koji se u srijedu u Banskim dvorima sastao sa županima.
recimo, hoci li u bircu pit zuju za 18 kuna, jesti crni kruh za 14, pit mlijeko za 17?
razumijem tvoje opravdane strahove! soy! to je velika opasnost! u nekim europskim birtijama ostaju bez posla ukoliko prime ovakvu narudzbu!
a to nije u redu! gdje ce se poslije takva posluga moci zaposliti?
__________________ datum izmjene potpisa 10.Travanj
"Krist je, istina, bio Arijac"
neupitno: Perzijski vjerski pisac ZARATUSTRA (Zoroaster),Mahathma Gandhi, Jawaharlal Nehru...
Čak i sam Joseph Stiglitz (bivši glavni ekonomist u World Bank) u svojoj knjizi "Globalization and its Discontents" govori o modusu operandiju MMF-a: davati kredite za infrastrukturu, a zatim činiti sve (tu dolaze stand by aranžmani) kako bi zemlja dužnik mogla uredno servisirati dugove. Cijena je razvoj gospodarski i socijalni dotične zemlje. Primjer Argentina, Brazil, Afrika...
Nikava nevoljkost sa strane MMF-a nije bila...Možda samo na prvi pogled.
Wall Street Journal, February 4, 1998
Bad Private-Sector Decisions
By JOSEPH STIGLITZ
Only a year ago, the East Asian countries were held up as models for other developing countries. Today legions of critics are condemning them for their unworkable economic systems, which the critics say have long been bound to collapse into crisis. This dramatic swing in opinions about the Asian development model, matching the dramatic changes in the markets, has gone further than is justified by the fundamentals. No other economic system has delivered so much, to so many, in so short a span of time.
It is useful to remind ourselves that financial and currency crises have occurred elsewhere in the world, most recently in Norway, Sweden and Finland. The fact that these countries had highly transparent economic systems and advanced institutional frameworks demonstrates that transparency is not enough to underpin robust financial systems. Although the lack of transparency in the East Asian economies contributed to the problems, it is probably not responsible for the crisis itself.
At the same time, the crisis in the East Asian countries is very different from crises experienced by many developing countries in the past. East Asian countries have high national saving rates. The East Asian governments have all run budget surpluses or minimal budget deficits in recent years. Also, macroeconomic policy has been relatively stable, as evidenced by their low inflation rates.
The financial crisis in East Asia can be understood as the result of a number of factors that have made these economies especially vulnerable to a sudden withdrawal of confidence. The problems--including misallocation of investment, unhedged short-term borrowing and, in Korea, very high debt-to-equity ratios--are rooted in private-sector financial decisions.
This is not to absolve governments of responsibility. Insufficient financial regulation and implicit or explicit government guarantees, as well as misguided exchange-rate and monetary policies, each played an important role in creating the incentives that led to the particular size and character of external financing and internal misallocation of resources.
Many of the problems these countries face today arise not because governments did too much, but because they did too little--and because they themselves had deviated from the policies that had proved so successful over preceding decades. In several countries, for instance, poorly managed financial liberalization lifted some restrictions, including restrictions on bank lending to real estate, before putting in place a sound regulatory framework.
In their haste to place exclusive blame on the governments in the region, many critics have also forgotten that every loan requires not just a borrower, but also a lender. The borrowers who misallocated their investments share responsibility for the problems with the lenders, many of them international commercial banks, that provided them with the money in the first place. Similarly, one might argue that responsibility lies not just with bank supervisors in the borrowing countries but also with their counterparts in lending countries, particularly if the international community believes that there is sufficient systemic risk to the global economy to warrant interventions.
The buildup of short-term, unhedged debt left East Asia's economies vulnerable to a sudden collapse of confidence. As a result, capital outflow, and with it depreciating currencies and falling asset prices, exacerbated the strains on private-sector balance sheets and thus proved self-fulfilling. The vicious circle has become even more so as financial problems have led to restricted credit, undermining the real economy, and almost inevitably leading to a slowing of the economy. Given the region's financial fragility the economic downturn may well feed on itself, worsening bankruptcies and weakening confidence. Policy responses should be designed to halt this downward spiral by minimizing the depth and duration of the downturn.
Restoring growth in East Asia requires restoring confidence. This is as much a matter of perception as of reality, including the perception of the fundamental strengths of the East Asian economies and their resolve to address their weaknesses. This should be addressed by improving the microeconomic and institutional fundamentals. This includes establishing an effective regulatory system, improving corporate governance and enhancing transparency more broadly.
At the same time, governments and international institutions, including the World Bank, have the responsibility for ensuring that the poor and vulnerable suffer as little as possible in the process of adjustment. Financial crises typically bring large increases in unemployment, which often linger well after the initial crisis has passed. The devastating consequences for the poor can persist long after capital flows and economic growth resume.
In East Asia the poor may be especially vulnerable to an economic downturn. In Thailand, for instance, although the statistics show that almost no one lives on less than $1 a day, millions of people are living on just over $1 a day. Korea has relied on rapid growth and lifetime employment to provide social security for its citizens. It does not have universal unemployment insurance and only a very modest social safety net.
The immediate need is for government in these countries to step in and fill the income-security gap that will be left by companies closing and workers losing their jobs. Over the longer term, we will need to work with the countries in the region to help them design modern, durable social safety nets that complement their other structural reforms. We should be mindful, however, that it will not be possible to create an effective social safety net overnight, especially in rural areas, and the pace and content of reforms should take this into account.
Some of the most important features of East Asia's development were sound macroeconomic fundamentals: high savings, a commitment to education, technologically advanced factories, a relatively egalitarian distribution of income, and an aggressive pursuit of foreign exports. All of these elements are still present, suggesting that East Asia's economic prospects continue to be bright. And these elements of the East Asian success continue to provide a model for successful development throughout the world.
Vec je nesto pisano prije o mogucoj nacionalnoj strategiji dok je jos ulazak u EU bio neizvjesan.
Kao alternativu sam bio predlozio baziranje hrvatske ekonomije na tax-free zonama (Split, Rijeka, Ploce), proizvodnji organske hrane i hi-tech industriji koja bi trebalo startati subvencioniranjem istrazivanja na sveucilistima.
Medjutim sad je za to dockan. Sad cemo iz Brisela dobit sedam tomova pravila po kojima moramo igrat.
__________________
Pa ipak, nije nesreca sto me se ona ne seca......
Ma kakvi, nesreca je sto se ja nje secam.......
Michael_Collins kaže: Vec je nesto pisano prije o mogucoj nacionalnoj strategiji dok je jos ulazak u EU bio neizvjesan.
Kao alternativu sam bio predlozio baziranje hrvatske ekonomije na tax-free zonama (Split, Rijeka, Ploce), proizvodnji organske hrane i hi-tech industriji koja bi trebalo startati subvencioniranjem istrazivanja na sveucilistima.
Medjutim sad je za to dockan. Sad cemo iz Brisela dobit sedam tomova pravila po kojima moramo igrat.
O yeah...Sinoć na CNN-u reportaža iz Poljske (imaju inače seriju emisija o zemljama pristupnicama EU) i između ostaloga prilog o tvornici kozmetike (mislim da se zove STIM) u kojoj većinu zaposlenih čine invalidi. Ne posluju sa nekakvim profitom i državna subvencija ih drži na životu. No, od 1. svibnja neće više moći dobivati subvencije jer to nije u skladu s EU pravilima, pa će ili kjuzo ili zamijena radnika...A istovremeno se u EU pušu sa projektima zapošljavanja invalidnih osoba.
crtica kaže: No, od 1. svibnja neće više moći dobivati subvencije jer to nije u skladu s EU pravilima, pa će ili kjuzo ili zamijena radnika
Da.
Po EU pravilima svatko treba imati jednake šanse na tržištu, (osim u poljoprivredi)
Jer ako jednu firmu subvencioniraš onda nije u ravnopravnom položaju s drugim firmama.
Invalidima treba davati lovu, al ne kroz subvencije tvrtkama (jer tako narušavaš tržišnu ravnotežu), nego kroz poslove koje jednako učinkovito obavljaju kao i ne-invalidi, a takvi programi zapošljavanja su sve bolji i sve više invalida ima posla
A kaj se svi sad brinu o toj EU i kako će nam biti u njoj? Pošto smo teritorijalno u Europi, kad-tad ćemo ući u EU jer će sve zemlje Europe biti u njoj (a one koje ne žele ionako surađuju s njom). Pa neće ulaskom u EU baš sve biti promijenjeno preko noći. I dalje ćemo morati ići u školu, fakultet, naći si posao, ženit se, imati djecu, umrijeti. I ta GMO-hrana... Kupi ako želiš, ako nećeš kupi nešto drugo. Tko te sili da ju jedeš? EU je samo organizacija puno različitih država koje nikad neće postati drugi SAD i zbog toga mi nećemo biti ničiji robovi. I dalje ćemo pričati hrvatski, imati hrvatsku zastavu, i dalje ćemo biti jaki u sportu i tući veće od sebe, a plaće nikada neće biti puno veće nego sada zato jer smo lijeni. I to nikakva organizacija ne može promijeniti.
robybaggio:
...a plaće nikada neće biti puno veće nego sada zato jer smo lijeni.
Ovo lijeni zvuci nekako grubo, ljepse bi bilo reci da znamo naci pravu ravnotezu izmedu rada i odmora, nesto vise u korist odmora
Nadam se da ce tako ostati i dalje, bila bi prava steta da nam EU oduzme taj nas jedinstveni fini smisao za balansiranje.
Lokacija: šuma hrasta lužnjaka sa običnom žutilovkom
Postova: 377
Imamo mi avis, ali ono kaj je naš problem je to da smo mi još duboko na Balkanu i trenutno se mnogo bolje uklapamo u balkanske pojmove nego u okvire EU. Nekolicina ljudi u RH je spremna i sposobna ući u EU, a ostali to žele učiniti na krilima Cece, Lepe Brene i ostalih koji nam rade društvo sve češće i češće (nažalost)
Nacionalni identitet kažeš...A meštar Dužević s Pelješca odlazi u penziju i više neće ručno raditi brodove kakve je njegova obitelj gradila desetljećima. Na Mediteranu je taj čovjek jedan od zadnjih Mohikanaca, a ja sam o njemu saznala jer sam pukim slučajem gledala ono izvrsnu emisiju "More" koja ide svakih nekoliko tjedna oko 17.30-18.00 sati...Toliko o očuvanju nacionalnih vrijednosti u nas.
Da, bolje da ostanemo izvan, pa cemo imat Matu koji rucno radi kompjutere, Mileta koji proizvodi struju za svoje kucanstvo pomocu bicikla i Antu koji se bavi poljoprivredom na svojoj okucnici...
O yeah...Sinoć na CNN-u reportaža iz Poljske (imaju inače seriju emisija o zemljama pristupnicama EU) i između ostaloga prilog o tvornici kozmetike (mislim da se zove STIM) u kojoj većinu zaposlenih čine invalidi. Ne posluju sa nekakvim profitom i državna subvencija ih drži na životu. No, od 1. svibnja neće više moći dobivati subvencije jer to nije u skladu s EU pravilima, pa će ili kjuzo ili zamijena radnika...A istovremeno se u EU pušu sa projektima zapošljavanja invalidnih osoba.
Pa svima kojima ne odgovara kapitalizam, mogli su ostati u komunizmu, pa bi ih subvencionirali....cini se da komunizam nedostaje najvise onima koji su tako zestoko protiv njega (najvjerojatnije i jestu toliko protiv komunizma i u svima vide komunjare, bas zbog svoje tajne ljubavi)
Ludi konj kaže: Imamo mi avis, ali ono kaj je naš problem je to da smo mi još duboko na Balkanu i trenutno se mnogo bolje uklapamo u balkanske pojmove nego u okvire EU. Nekolicina ljudi u RH je spremna i sposobna ući u EU, a ostali to žele učiniti na krilima Cece, Lepe Brene i ostalih koji nam rade društvo sve češće i češće (nažalost)
to ti mislis da smo mi duboko na Balkanu. Uputi se malo po Balkanu pa ces vidjet razliku. Sjedi na bus pa preko SiCG Rumunjske i Bugarske preko Makedonije do Albanije pa javi ima li razlika.
NakurnjakOdStridera kaže: Pa svima kojima ne odgovara kapitalizam, mogli su ostati u komunizmu, pa bi ih subvencionirali....cini se da komunizam nedostaje najvise onima koji su tako zestoko protiv njega (najvjerojatnije i jestu toliko protiv komunizma i u svima vide komunjare, bas zbog svoje tajne ljubavi)
Baš me zanima do kada će neki svaku kritiku i bojazan zbog eventualnog ulaska Hr u Eu tumačiti kao nazadnjaštvo?
Po meni su upravo takvi stavovi nazadi i opasni jer nama prije ikakve odluke/refereduma trebaju sve moguće informacije o dobrim i lošim stranama, kao i o cijeni koja će se platiti. U čvrstim brojkama.
Nipošto pričanje o Eu koja blagotvorno djeluje kao Deus ex machina...
Lokacija: šuma hrasta lužnjaka sa običnom žutilovkom
Postova: 377
Quote:
Roko kaže: to ti mislis da smo mi duboko na Balkanu. Uputi se malo po Balkanu pa ces vidjet razliku. Sjedi na bus pa preko SiCG Rumunjske i Bugarske preko Makedonije do Albanije pa javi ima li razlika.
Znaš kaj je najgore od svega? Kaj mi mislimo da smo bolji od njih. Ima razlike između nas, istina, ali mentalitet koji nije vidljiv je isti svima nama. to moraš priznati. kužiš? Još smo mi duboko na balkanu
Ludi konj kaže: Znaš kaj je najgore od svega? Kaj mi mislimo da smo bolji od njih. Ima razlike između nas, istina, ali mentalitet koji nije vidljiv je isti svima nama. to moraš priznati. kužiš? Još smo mi duboko na balkanu
nije cak ni mentalitet. proseci se malo u Bugarsku pa ces vidit. ma odma na granici ces vidit. da ne spominjem RUmunjsku. Odi malo u Albaniju i vidi kak drzava tamo funkcionira. Kosovo Juzna Srbija,Republika Srpska ma sta da pricam. Kod nas se kolko god mi htjeli priznat ili ne osjeti da je Austro Ugarska vladala a tamo je zivi orijent i tu ti je razlika u mentalitetu,odnosu prema obavezama,okolisu,ljudima. Odi u Banku u Makedoniji gdje ce ti se svi naguravat i zirkat iza ledja(tamo nema prostora za diskreciju nikad culi) ma ima razlike ima i to puno.Pogledaj okolis u Bugarskoj ili Albaniji i koliko im je stalo do svega. Smece po svuda,ma....................
Ludi konj kaže: Znaš kaj je najgore od svega? Kaj mi mislimo da smo bolji od njih. Ima razlike između nas, istina, ali mentalitet koji nije vidljiv je isti svima nama. to moraš priznati. kužiš? Još smo mi duboko na balkanu
Poštivanje ljudskih prava, prava manjina, slobode medija, socijalno osjetljivo društvo...O kakvom mentalitetu ovise ove "parole"?...Jesu li zbog mentaliteta to samo parole ili tendencija pravednog i demokratski orijentiranog društva?...Ili ih mentalitet određuje?...Kakav je to grandiozan mentalitet da unazađuje sve, ta gotovo gorštačka i nevidljiva snaga...
Pretjerujem i ironiziram, samo da uvidiš kako te tlapnje o mentalitetu kao vječnoj kočnici svega baš i ne stoje!....
Razvoj društva je složen, ali promjenljiv proces..Meni se čini da hrvatsko društvo sve više poprima okosnice normalnog, demokratskog i perspektivnog društva!
Činjenice ( samo mali dio, koji mi ovog trena pada na pamet...): rješenje slučaja Levar ( priznanje krivnje RH i odšteta obitelji ), zakonom određena prava srpskoj manjini ( iako je veliki dio hrvatskih građana srpske nacionalnosti sudjelovao u agresiji na vlastitu državu), povratak srpskih izbjeglica ( obnova njihove imovine iz proračuna RH ), slučaj Norac ( priznanje RH o počinjenju zločina vlastite vojske nad građanima srpske nacionalnosti), isprika premijera RH za monstruozan čin ( ubojstva obitelji Zec), koji su počinili hrvatski civili ( izvan dužnosti, dakle kao civili ) nad civilima srpske nacionalnosti...
Namjerno sam nabrojao slučajeve vezane uz rat! Jer ako se u tako kratkom vremenu iza rata mogu događat ovakve pozitivne stvari, o kakvom mi to onda mentalitetu pričamo!?
Lokacija: šuma hrasta lužnjaka sa običnom žutilovkom
Postova: 377
OK, razlikujemo se u mentalitetu, ali ima sličnosti i to puno među svima nama? Po čemu smo mi bolji od Bugara i Rumunja? Po tome kaj nam koze i ovce ne prelaze preko autoputa??? Po tome jesmo bolji, ali još uvijek većina ljudi pokušva dostići suvremeni demokratski apad time što kupuju skupu robu i žive iznad svojih mogućnosti.
Lasa, sve to kaj si nabrojao su svijetle točke kod našeg naroda, ali postoji i druga starna medalje. nije sve ni bijelo, a ni crno. nismo mi puno bolji od ostalih balkanaca, a čim to prije svi shvatimo, to bolje za nas.
Prvenstveno sam mislio na usporedbe sa SiCG, BiH, Makedonijom, dakle, državama proizašlim iz bivše zajedničke države...To je relevantna usporedba! Hrvatska je daleko ispred tih država, i po ekonomskim, a o političkim i demokratskim kriterijima da i ne govorimo...
Hrvatska je strpana, trenutno, u koš sa Bugarskom i Rumunjskom opet zbog političkih razloga!...Izdvojena je iz skupine sa SiCG, Makedonijom, BiH ( i Albanijom ), prvenstveno što je po svim pokazateljima već odavno odmakla toj tužnoj skupini...I EU je to priznala!
Politički razlozi nisu više mogli zanemarivati to činjenično stanje...Hrvatskoj je dan ogroman ustupak time što je preskočeno prijašnje kategoriziranje...Gospodarski je ispred Rumunjske i Bugarske, ali politički bi za EU bilo previše riskantno Hrvatsku predaleko odvojiti od SiCG, BiH, Makedonije i Albanije...Ovako joj je dan bar nekakav ustupak...
Nemojte previše energije potrošit na dokazivanju (samim sebi?) koliko ste bolji od Rumunjske, Bugarske, SiCG,... Nigdje to ne vodi, nikome ne koristi i posmatrano izvana sasvim je irelevantno, da ne kažem deplasirano, bjedno i teško razumljivo (npr. Dancu, Norvežanu,...)
Na sličan način su se prije 5, 6 godina kurčili Slovenci i uspoređivali se Česima, Poljacima, Mađarima, omalavažavali Višegrad, kao "mi smo daleko razvijeniji..." i zamalo zakasnili vlak (višegradska skupina je u ono vrijeme bila vlak za EU, a mi mislili, kako ćemo lako prestići taj spori ćiro expresnim...)
To stalno postavljanje sebe ispred i iznad drugih je stvarno bijedno, neukusno, izraz nekih frustracija i kompleksa. Bolje se je okrenit sebi, razmislit gdje možemo biti (još) bolji i zavrnut rukave...
melk kaže: Nemojte previše energije potrošit na dokazivanju (samim sebi?) koliko ste bolji od Rumunjske, Bugarske, SiCG,... Nigdje to ne vodi, nikome ne koristi i posmatrano izvana sasvim je irelevantno, da ne kažem deplasirano, bjedno i teško razumljivo (npr. Dancu, Norvežanu,...)
To stalno postavljanje sebe ispred i iznad drugih je stvarno bijedno, neukusno, izraz nekih frustracija i kompleksa. Bolje se je okrenit sebi, razmislit gdje možemo biti (još) bolji i zavrnut rukave...
U pravu si! Nikakav napredak se ne postiže samim usporedbama sa slabije razvijenim...Ali upravo se snaga promjena i nezaustavljiva težnja demokratski razvijenom i uljuđenom društvu uviđa u usporedbi sa nečim...Boljim ili lošijim!
Ne razvijamo mi svoje društvo da bi bili bolji od svojih susjeda, već je intencija stvaranja boljeg društva radi nas samih!
To i ti razumiješ...Naravno da su u promjenama na bolje uzor demokratski razvijena društva...I zato usporedba sa nečim lošijim nije odraz vlastite frustracije, već samo lijep pogled unatrag što smo sve napustili i što smo sve izmijenili!
Lasa Vadački kaže: U pravu si! Nikakav napredak se ne postiže samim usporedbama sa slabije razvijenim...Ali upravo se snaga promjena i nezaustavljiva težnja demokratski razvijenom i uljuđenom društvu uviđa u usporedbi sa nečim...Boljim ili lošijim!
Ne razvijamo mi svoje društvo da bi bili bolji od svojih susjeda, već je intencija stvaranja boljeg društva radi nas samih!
To i ti razumiješ...Naravno da su u promjenama na bolje uzor demokratski razvijena društva...I zato usporedba sa nečim lošijim nije odraz vlastite frustracije, već samo lijep pogled unatrag što smo sve napustili i što smo sve izmijenili!
istina i treba se osvrtati da se vidi koliko smo otisli naprijed. Pa svakom treba samopouzdanja.
Roko kaže: istina i treba se osvrtati da se vidi koliko smo otisli naprijed. Pa svakom treba samopouzdanja.
Samopouzdanje je o.k. (mada promatrajući izvana, Hrvatskoj to i ne nedostaje). Ali, kako rekoh, rumunjsko-bolgarski vlak za EU je već prilično daleko stigao (definirani datumi), dok je hrvatski tek krenuo. I ako ste odlučili za pridruživanje, onda takvo dokazivanje (samim sebi, jer EU - po našem iskustvu- ne sluša dobro tu glazbu) nije produktivno i neće vam pomoći, da (datumski) stignete Rumunjsku i Bugarsku. A to je, koliko razumijem, kratkoročni cilj.
Hrvatska je ionako uvijek bila gospodarski ispred Rumunjske, Bugarske, SiCG, Albanije, Bosne, Baltskih država. Neznam zašto se to tako posebno naglašava kao neki uspjeh danas biti ispred tih država.
Mislim da je dobro radi samopouzdanja svake toliko se sjetit da si bolji od nekih drugih. Ali članki u novinama koji govore kako je Hrvatska bolja od večine članica koje ulaze u EU - to mi se čini malo glupo i frustrirajuče. Ljudi moji, Baltske države su več od 95 godine u postupku pridruživanja. Osam godina su pregovarali, otvorili gospodarstvo, sudstvo prilagodili standardima EU, muku mučili sa prilagođavanjem standarda na svim ostalim područjima kojih je više nego bi si čovjek mislio. Među prvima će ove zemlje uvodit euro, jer im je gospodarstvo dovoljno jako za takav potez (niska inflacija, nizak vanjski dug <60%BDP, deficit manji od 3%BDP...). A Hrvatska koja je došla u današnji položaj sa puno bolje pozicije nego ove države več se pravi bahato kako je bolja od njih bez da bilo šta napravi da bi se približila recimo Mađarskoj ili Češkoj jer je 90 godine još bila ako ne bolja bar jednaka sa tim zemljama.
Hrvatsku treba uspoređivati sa drugim zemljama službenim pokazateljima i matematički. Sve ostalo je glupost. Sve u svemu, Hrvatska je siromašna zemlja i biti će takva još bar 10 godina.
Što se tiče Europske unije.
Treba postati kandidat i maksimalno iskoristiti fondove Europske unije za razvoj jer nam zbog liberaliziranog tržiša jako puno odnose uvozom. U EU treba ući za 20 godina kada budemo dovoljno jaki za to.
Ber kaže: Što se tiče Europske unije.
Treba postati kandidat i maksimalno iskoristiti fondove Europske unije za razvoj jer nam zbog liberaliziranog tržiša jako puno odnose uvozom. U EU treba ući za 20 godina kada budemo dovoljno jaki za to.
Za 20 godina? Možda za 20 g. neš imat kud ulazit.
Misliš, da ćete se van EU brže razvijati nego unutra? Koristeći "pomoć nerazvijenim"? Daj molim te, pa niste tako duboko pali... Ko da nismo bili u Jugi. S druge strane, te pomoći će (ulaskom siromašnih) u narednih 20 g. biti sve manje i manje. Uzdaj se use, da ti ne crkne kljuse!
Jeeee... Imamo avis! Hmm... mda...
ali ovo mi lici na podebljane natuknice iz udzbenika iz osnove ekonomije, medjunarodnih osnova, trgovine itditd... 
takve prostote pisati molim te......
Možda za 20 g. neš imat kud ulazit.
Linearni mod
