ljubav i sto se dogadja u mozgu kada smo zaljubljeni?

[Studentica]

koje tvari se izlucuju?
jesu li to endorfini pa je ljubav uzitak ili se radi o necem kompleksnijem????

[znatizeljan]

Ciao bella!
pa neznam za zene ali kod muskih se u pravilu pojavljuje prekid odredjenih funkcija mozga, sto rezultira pomankanjem racijalnog i odraslog nacina razmisljanja te sagledavanja cinjenica povezanih s objektom ljubavi...

i upravo zato samo tebi
pa onda

[Marija_1963]

Kemija ljubavi: Što uzrokuje navalu dobrog osjećaja koji zovemo romantična ljubav? Psihofarmakolozi su ustanovili da su zaljubljeni doslovce drogirani - prirodni hormoni i kemikalije koje protječu njihovim tijelom stvaraju osjećaj sreće. U tom razdoblju privlačnosti mozak oslobađa dopamin i norepinefrin, dva od mnogih živčanih odašiljača. Ti odašiljači stvaraju ružičast pogled na svijet, ubrzavaju puls, povećavaju energiju i izoštravaju opažanje. u toj fazi, kada zaljubljeni žele biti biti zajedno svakog trenutka u danu, mozak pojačano proizvodi endorfin i enkefalin, neutralne narkotike koji kod čovjeka povećavaju osjećaj sigurnosti i ugode. Dr. Michael R. Liebowitz, docent kliničke psihijatrije na Sveučilištu Kolumbija, razvija tu ideju korak dalje i pretpostavlja da mistično iskustvo jedinstva, koje ljubavnici doživljavaju , može prouzročiti povećana proizvodnja živčanog odašiljača serotonina. No, koliko god je zanimljivo gledati ljubav s farmakološkog stajališta, znanstvenici ne mogu objasniti zašto se oslobađaju te moćne kemikalije, niti znaju zašto one nestanu. Oni mogu samo potvrditi činjenicu da je romantična ljubav jedno duboko fizičko iskustvo s mjerljivim biološkim komponentama. Da steknemo uvid, trebamo se vratiti na područje psihologije i mišljenju da je ljubav kreacija nesvjesnog uma.

[Marija_1963]

Evo još malo...

[*_spike]

Može li se ljubav simulirati određenim kemijskim tvarima i u koga bi u tom slučaju bili zaljubljeni?

[skeptik]

Vidim, pocelo je proljece.

[Marija_1963]

*_spike kaže:
Može li se ljubav simulirati određenim kemijskim tvarima i u koga bi u tom slučaju bili zaljubljeni?

U muža !

[Studentica]

hehe
a moja frendica kaze da voli dvojicu...kak ona to idu razliciti neurotransmiteri ili sta?
prvo serotonin i dopamin, a GABA inhibira impulse od prvog kad je s drugim i vice versa
????

[Sanherib]

Studentica kaže:
hehe
a moja frendica kaze da voli dvojicu...kak ona to idu razliciti neurotransmiteri ili sta?
prvo serotonin i dopamin, a GABA inhibira impulse od prvog kad je s drugim i vice versa
????

Da, tvoja frendica voli dvojicu kao što netko "voli" i svog psa i svoju mačku.

Međutim prava ljubav jeste (kao i sve u psihi) semantički fenomen, dakle fenomen značenja.

Osjećaji ljubavi su samo posljedica značenja koje ima druga osoba za nas, a to je u ovom slučaju potpuno otvaranje sustava, vjerovanje da ta druga osoba jeste onaj subjektivitet "izvana" - spajanje sa sviješću vanjske stvarnosti koja je pandan naše svijesti - osjećaj premoščivanje ponora vanjskosti i uvjetovanosti.

I kod tog fenomena je absolutno nemoguće voljeti dvije osobe jer time trenutno nestaje osjećaj absoluta i absolutnog jedinstva takvog premoščivanja i sve se opet vraća na vanjsku razinu.

[The_Equilibrist]

aPsolutno.....


S obzirom da se radi o fizikalnim podrazajima, cini se da se moze napraviti terapija/pilula/tableta koja ce izazvati zaljubljenost ili je suzbiti. Pitanje je jedino hoce li tu netko vidjeti profit da bi se potrudio. A sva romantika tada postaje demistificirana i... propada...

[Sanherib]

The_Equilibrist kaže:
aPsolutno.....


S obzirom da se radi o fizikalnim podrazajima, cini se da se moze napraviti terapija/pilula/tableta koja ce izazvati zaljubljenost ili je suzbiti. Pitanje je jedino hoce li tu netko vidjeti profit da bi se potrudio. A sva romantika tada postaje demistificirana i... propada...

Ja pišem aBsolutno...
I ne radi se o fizikalnim podražajima nego o semantičkom fenomenu, kao što sam već rekao. Osjećaji (u smislu onoga što se konkretno "osjeća") su pri tome posljedica.

[The_Equilibrist]

Pises pogresno.


Sto se tice ovoga, posto po mom misljenju sve i postoji samo na fizickoj (u ovom slucaju biokemijskoj) razini, razumljivo je da se na taj nacin moze i djelovati na psihu u kojem god obliku zelimo.

Ne slazem se da je ljubav... hm.. bijekcija. A pogotovo ne mislim da za tu teoriju ima opravdanja na fizikalnoj ili kemijskoj razini.

Roditelj, naprimjer, moze voljeti vise djece, jedno ne iskljucuje drugo. Mozemo imati vise prijatelja i slicno.

[Sanherib]

The_Equilibrist kaže:
Pises pogresno.


Sto se tice ovoga, posto po mom misljenju sve i postoji samo na fizickoj (u ovom slucaju biokemijskoj) razini, razumljivo je da se na taj nacin moze i djelovati na psihu u kojem god obliku zelimo.

Ne slazem se da je ljubav... hm.. bijekcija. A pogotovo ne mislim da za tu teoriju ima opravdanja na fizikalnoj ili kemijskoj razini.

Roditelj, naprimjer, moze voljeti vise djece, jedno ne iskljucuje drugo. Mozemo imati vise prijatelja i slicno.

Pišem ispravno jer moj zakon je jači od vaših.

Tvoje poimanje ljubavi (ili bilo kojeg psihofizičkog fenomena) jeste tipično redukcionističko. Ideja da bi se neka "teorija" o ljubavi opravdavala na fizikalnoj ili čak kemijskoj (!) razini je krajnje smiješna i tako tipična za redukcionističku struju u promatranju psihe .
Naprotiv, radi se o kompleksnim informacijskim strukturalnim fenomenima te se oni mogu shvatiti samo ako se shvati njihova semantička sruktura, semantička struktura cjeline sustava i semantičkih transformacija u njegovoj strukturi.

To toliko prevazilazi bijednu konceptualnu razinu "kemijskog redukcionizma" da se to ne može opisati.

I da, roditelji mogu voljeti više djece i sl., samo stvar je u tome što je ono što povezuje taj fenomen roditeljske ljubavi i fenomen "romantične" ljubavi (da je nekako nazovemo) jeste zapravo riječ "ljubav" koja označava samo neke površne sličnosti po kojima to klasificiramo u istu grupu.
Međutim na fundamentalnoj strukturalnoj semantičkoj razini, radi se o potpuno različitim fenomenima koji uključuju potpuno drugačije semantičke transformacije na suštinskoj razini.
Dakle radi se, u njihovoj dubinskoj strukturi, o potpuno različitim fenomenima.

No takve stvari ljudi nisu u stanju prepoznati jer većina ljudi nije svijesna svog sustava (ono što se paušalno naziva "nesvjesno") na razini fundamentalnih procesa, već samo na razini određenih POSLJEDIČNIH elicitacija tjelesnih energija (onaj dio "emocija" kojeg je većina ljudi svjesna) koje služe kao motivacijska usmjeravanja ali nisu supstanca procesa sama.

Nemam namjeru dublje ući u ta pitanja jer između mojih znanja o tim fenomenima i znanja koja trenutno postoje u neuroznanostima postoji ponor koje neuroznanosti tek trebaju da preskoče.

Jer postoje rijetki ljudi koji su sposobni sagledati psihu na razini osnovnih procesa, a ne samo na razini posljedične razine koja za većini predstavlja ono što oni zovu "svijest". Nekima ta sposobnost dolazi prirodno, a može se razviti pomoću tehnika koje u suštini istražuju semantičku strukturu psihofizičkog sustava (iako one to tako ne kažu). Spomenuo bih samo budističku vrstu meditacije koja se zove Vipassana i čija je svrha promatranje odnosa "uma" i "tijela" i razmršavanje njihovih strukturalnih odnosa. Mogao bih spomenuti i Tantrizam, samo što bi većina to potpuno krivo shvatila. Tantrizam jeste, na svojoj istinskoj razini, upravo studij energetske strukture (u smislu težnji i procesa u sustavu).

Ali o tim i takvim stvarima sam više (iako malo) pisao na podforumu "duhovnost".

Razumijevanje semantičke strukture ljubavi je nikako ne "demistificira" u smislu da je reducira na nešto, na "samo nešto", u stilu "to je samo to". Naprotiv, ono nam otkriva strukturu naše supstance same, ne na razini ovog ili onog kemijskog posrednika nego na razini semantičke strukturalne cjeline sustava.

Vrsta "ljubavi" o kojoj se govori u ovom topicu jeste jedan prirodni sustav transcendencije strukture povratnih sprega sebstva i preoblikovanje psihe u sustav koji počinje prevazilaziti razinu svoje integracije koje zovemo "sebstvo".
Energija sustava počinje razvijati drugačiju svijest o "sebi" (ah, ograničenja ljudskog jezika) koja prevazilaze njenu identifikaciju sa sebstvom i prelazi na razinu samog životnog procesa - životne energije koja prevazilazi vanjske identifikacije.
Personalna ljubav jeste kanal za jednu višu strukturalnu razinu, i sasvim je nemoguće uključiti taj kanal ukoliko postoji više osoba koje kao "volimo" (u tom smislu!).
Ne može se uklučiti absolutnost prevazilaženja svoje forme sebstva ukoliko skačemo od jedne vanjske forme do druge vanjske forme, mora doći do absolutnog jedinstva. To je prirodan put ljudske psihe iz jednostavnog razloga što ona sebe doživljava kao jedno, pa mora i vanjskost koncentrirati u jedno.

Da stvari budu jasne, ne obraćam se ja ovdje prvenstveno Equilibristu, nego onim intuitivnima koji potencijalno mogu razumjeti ono o čemu govorim.

[Whatever]

Sanheribe, pobogu, proljeće dolazi... Daj pričepi nešto žemsko pa nećeš pisat ovolike postove


P.S. Ja sam zastupatelj feromonske teorije

[Sanherib]

Whatever kaže:
P.S. Ja sam zastupatelj feromonske teorije

Kukac! Pa što bi drugo zastupao?

[Whatever]

Sanherib kaže:
Kukac! Pa što bi drugo zastupao?

Eto, vidiš da možeš Samo još usmjeri svoju pažnju prema nekoj ženskoj osobi i bit će

[Sanherib]

Whatever kaže:
Eto, vidiš da možeš Samo još usmjeri svoju pažnju prema nekoj ženskoj osobi i bit će

Jel' to tvoj "lukav" implicitan način da nam kažeš kako nisi ženska osoba?

Hmmm... Zašto si samo osjetio potrebu da to razjasniš... pitam se... ?

Osječaj nesigurnosti u svoj identitet?

[Pallas]

Studentica kaže:
hehe
a moja frendica kaze da voli dvojicu...kak ona to idu razliciti neurotransmiteri ili sta?
prvo serotonin i dopamin, a GABA inhibira impulse od prvog kad je s drugim i vice versa
????

Hm, je li zaljubljena u dvojcu ili voli dvojcu? To je veeelika razlika.

[Sanherib]

O semantičkom razgraničavanju riječi "ljubav" ne vrijedi gubiti vrijeme, ali na razini procesa, "ono pravo" ima specifične procesne karakteristike koje se mogu osjetiti isto tako jasno kao fizički čin pokreta ruke, npr.
Kod "onog pravog" dolazi do "davanja sebe" u potpunosti, na jednoj fundamentalnoj razini bića.
Kad dođe do tog specifičnog procesa (koji bi tradicionalno bio najvjerojatnije nazvan "spajanjem duša") onda se to stanje ne može održati ako bi se dali nekom drugom, jer moramo se prvo oduzeti da bi se nekom drugom dali. Dakle nemoguće je "zaista" voljeti dvije osobe na taj pravi (psihofizičko strukturalni) način.

Razni drugi oblici vezanosti i naklonosti se kolokvijalno zovu "ljubav", ali nije bitno to neprecizno semantičko označavanje nego raspoznavanje procesa u nama. Kako ćemo ih nakon toga imenovati je najmanje važno.

Što se zaljubljivanja tiče, to je prva faza procesa davanja sebe. mnogi ljudi ne shvaćaju da njegova bit jeste da ono treba voditi u ljubav one vrste o kojoj sam malo prije govorio.
To je samo prva strukturalna faza u jednom cjelovitom procesu koji bi trebao voditi do predanosti i transcendiranja svog prethodnog identiteta - voditi do pravog "ujedinjenja duša" - koje jeste pravi "brak".

[Dragonfly]