I Svetica i Kurba... 2

[Vještac]

I Svetica i Kurba...



Kojin imenom
Kojon besidom
Bi ovu jubav krstija
I ko bi normalan
A ko bi nasmijan
Ovakvu tebe trpija

A i to triba znat
Ti daješ prazno tilo
Ali dušu nemo'š dat
I nije lako bit
I svetica i kurba
Sve po potribi
Kako se namisti
U taj čas

Medu jude,
Zviri i beštimje
Me stavi leć
Ako za te ja ne vridim
Ništa ti lipo
Nimam reć

Medu jude,
Medu zviri i beštimje
Me stavi leć
Ako za te ja ne vridim
Ništa ti lipo
Nimam reć...ništa lipo

Svojon mladosti
Svojon liposti
Nadi ješku za mene
I pa bi ka škarpun
Bez daha u tvoj sić
Grubo ka gruba rić

A i to triba znat
Ti daješ prazno tilo
Ali dušu nemo'š dat
I nije lako bit
I svetica i kurba
Sve po potribi
Kako se namisti
U taj čas

Medu jude,
zviri i beštimje
Me stavi leć
Ako za te ja ne vridim
Ništa ti lipo
Nimam reć...

Medu jude,
Medu zviri i beštimje
Me stavi lec
Ako za te ja ne vridim
Ništa ti lipo
Nimam reć...


***
Gibboni, “Judi zviri i beštimje...”




Razmišljah prije neku večer... Ponukan razgovorom s jednom izuzetnom osobom, kada smo se prisjetili starih topica na IMF-u... I Svetice i kurbe. I sjećanjem na jednu sličicu iz moga života, neobičnog iskustva...


Nazvala me je nekoć prijateljica moje prijateljice, pitala me je dali mogu na nekome PC-u izbrisati neke podatke da ih nitko više ne može rekonstruirati. Kazao sam joj da mogu, te smo se dogovorili da navratim u njenu firmu.
Mislio sam da je riječ i kakvom klasičnom dvostrukom knjigovodstvu, jednome stvarnome, a drugome za državu , sitnoj makinaciji koja je u ovoj državi još uvijek nažalost nepisano pravilo.

Ipak je bilo nešto drugo u pitanju. Poznanica mi je radila u jednoj agenciji za upaoznavanje usamljenih ljudi, ženidba-udaja, i tome slično. I uz to se bavila povezivanjem poslovnih partnera u onoj djelatnosti koja se u malim oglasima obično zove – eskort pratnja.
Naime, vlasnik firme se je preplašio da bi netko mogao nakon eventualne racije i zaplijene računala mogao rekonstruirati bazu podataka koju je on, iako zaštićenu nekekvom šifrom te izbrisanu, pedantno vodio.


Pojavio sam se u firmi u neku subotu popodne, obavio traženi proces, čisto kao prijateljsku sitnu usugu... U firmi je bila i kolegica moje prijateljice, atraktivna mlada poslovna žena, koja me je zamolila da li bih joj kad sam već tu očistio kućno računalo od virusa, jer ona stanuje blizu...
Svratio sam u mali iznajmljeni stančić blizu centra grada, brzo ustanovio takav nered u računalu da je čišćenje virusa jalov posao, zaključio da je najbolje cijeli sustav formatirati i ponovo podignuti.

Kazao sam joj da nemam potrebne CD-e kod sebe, već da ću navratiti kroz dva, tri dana, kad mi to posao dozvoli i to učiniti...
Nakon toga smo se spustili do Rive na kavu, pričali, ugodno i zanimljivo ćaskali sve do zalaska sunca. Bila mi je simpatična, draga, ali primjetio sam neku njenu uzdržanost u razgovoru, kao da na trenutak promisli prije nego što nešto kaže...
Zatim je bacila pogled na sat, ispričala se što prekida tako ugodnu atmosferu, ali da ima obaveza koje mora obaviti...



Kad sam stigao kući, na telefonskoj sekretarici me je sačekala poruka da se javim poznanici. Zaboravih reći da je to bilo vrijeme prije ere sveprisutnih GSM mobitela. Nazvao sam prijateljicu, a ona mi je brižno, s malo okolišanja, a zatim direktno objasnila, da zna da sam proveo jako ugodno popodne, ali da pripazim malo na sebe i što radim i da se ne zanosim puno.

Jer Mirjana je njihov poslovni partner, vrlo tražena djevojka za eskort. Ona što za novac prodaje tijelo svoje. Svatkome tko je podatno, mirisno toplo tijelo njeno suhom zlatom, novcem platiti spreman...

Slijedeće dane bio sam prezauzet, Mirjani javio da sam slobodan tek u slijedeću nedjelju. Njoj je to odgovaralo, ali tek kasno popodne, jer jutra provodi u obližnjem mjestu sa svojom djecom.

Stigao sam u njen stančić, kroz slijedeća da sata podigao sustav i instalirao programe. Mitjana je bila u svome kućnome izdanju, bez nenešminkana i u kućnoj sivoj pamučnoj trenirci. I gledala me je posve drugačije nego posljedni put, bila je puno opuštenija.

Predložio sam joj da odemo do Rive na kavu, ako ima vremena. Prihvatila je, rekla je može, da ne radi nedjeljom, te smo se preko rive, lagano šetajući, razgovarajući uputili obalom do marine ACY-ja. Kazala mi je putem da je čula neobične stvari o meni, i da me zovu Vješcem. I kazala mi je da zna da znam od čega ona živi, i da ima osjećaj da je ne osuđujem radi toga... I da joj je ugodno pričati sa mnom...

Ovaj put smo pričali i šetali do jedne ure poslije ponoći... Sjedili uz more na Kašteletu, promatrali svetla Brača i Šolte. Ugodno se družili, imali smo nešto zajedničko.

Ona, kurba, s one druge strane javnoga morala, čije se ime javno s prezirom izgovara, a tijelo njeno, tajno, s uživanjem i požudom sanja i uzima.

A ja Vještac, s one druge strane svjetova, većini nepoznatih, nerazumljivih. Član zajednice, a opet društveni marginalac, onaj koji hoda nekom samo svojim putem.


Sviđalo mi se kod Mirjane što bila inteligentna i nije licemjerno varala sebe. Jer prodavala je svoje tijelo svjesna da je trenutno to za nju bio najlakši način da prehrani sebe i svoje dvoje djece. Ako takav način uopće lakim možemo zvati.

“Ja prodajem svoje tijelo, ali dušu moju nitko kupiti ne može - kazala mi je tu večer”. I te ću njene riječi uvijek pamtiti...

Viđali smo se tek povremeno, neredovito, neobavezno, nekoliko puta otišli u kino, neku bih nedjeljnu kišnu večer proveo kod nje kod kuće, uz skromnu večeru pričajući, meditirajući uz tarot karte. Slušali bi noćni program sa radija, nekad bi se naslonila na mene i ne bi ništa pričali.

Jednom sam je cijelu noć, tako zaspalu držao u zagrljaju, skupila se je u mome naručju poput malog djeteta, drhtala, upijala toplinu moga zagrljaja. Nisam je pitao da mi objasni puderom prikrivenu tamnu modricu na njenome licu...

Nikad je nisam pokušao svući, nikad trazio da pažnju moju, toplinu zagrljaja zanosnim tijelom svojim plati. A da sam tražio dobio bih tijelo njeno... Ali bih izgubio dušu njenu.... Jer ona možda prodaje svoje tijelo ali ne i dušu svoju...



Nekoliko mjeseci poslije je otputovala, navodno u inozemstvo kod rodbine, jednom mi se javila razglednicom iz Švedske... I ne znam što se s njom više zbivalo...

[Vještac]

U jesen što je slijedila, zajedno sa mojom novom djevojkom, otišao sam u jedan noćni klub, u kojemu je gostovao naš poznati scenski, dramski umjetnik, nakon nastupa u kazalištu na crno odrađivao “tezgu” . Pred poluzainteresiranim gostima smještenim za kavanskim stolovima, na u plesnome podiju koji je služio kao pozornica, izvodio je fragmente iz drama u kojima je glumio.


Tu, blizu, tik do nas, transformirao se u niz različitih likova u nizu različitih životnih priča. U tamnome, samo jednim prigušenim reflektorom obasjanom prostoru, izmjenjivale su se osobnosti. Hrabri gordi muškarac, ratnik čije oči munjama sijevaju, koji je svoju odanost naciji spreman životom da plati; Sitni lopov prevarant u svome strahu da ga u nekoj uličici mrak ne pojede; Umjetnik u stvaralačkom zanosu koji u nekim samo svojim dimenzijama živi...

Ponekad bi zašao duboko medju stolove, medju nas, konobar mu je čašu s hladnm bijelim vinom postavio upravo za moj stol. U jednom trenutku je i sjeo na stolicu preko puta mene, u svojoj tuzi i jadu, sa suzama u očima sjetno mi pričao o nesuđenoj ženi koju voli... Gledao me je u oči i pričao mi, jadao mi se kao da sam dio prestave. I bio sam taj trenutak nijemi dio predstave, uvukao me je u svoje unutranje svjetove. Konobar je i meni natočio čašu vina...
Slijedeći trenutak se podigao, zakoračio i stropštao na pod, jecao u uplakanoj nemoći čovjeka kojemu je jedina želja da umre, da ga više nema.... I reflektor se tada ugasio...


Čarolija predstave je djelovala čak i na one koji u kazalište nikada nisu ni pokušali ući. Jer bio je dobar. Rade je bio prokleto dobar... U prikazane uloge je uz svoju glumačku vještinu unio i dio svoje osobnosti, svojih emocija, dio svoje duše... I to je upravo ono što razlikuje umjetnika od vrhunskog zanatlije. Što razlikuje umjjetničko djelo od vrhunskog proizvoda. Taj dijelić intime, emocija, duše umjetnika što ih unese, što ih mi osjetimo kroz njegovo djelo.

Uživali smo potpuno u tom djeliću njegove intime, njegove duše koju smo imali za samo 35 Kn koliko je koštala ulaznica... U tome djeliću njegove duše koju je mogao imati svatko tko je djelić njegov duše spreman novcem da plati...

Razmišljah tada, izlazeći vani... Zanimljivo je to... Uobičajeno kažemo da je duša, naša intima važnija, nemjerljivo vrijednija od tijela koje je samo nevrijedni prah i crna zemlja...

A onda osudjujemo onu kurbu koja živi od prodaje svojega tijela svatkome tko to je spreman platiti.
A umjetnika koji živi od prodaje svoje duše u nebesa kujemo...

Ponekad se zapitam, u stvari tko je veća kurba; ona koja živi od prodaje svoga tijela ili onaj koji živi od prodaje svoje duše ?


I nekad mi se čini da je istinski umjetnik najsretniji čovjek na svijetu u onom trenutku dok stvara, u onome vanvremenskom vanprostornom trenu duhovne čistoće, stvaralačkog zanosa...

Ali i najnesretniji čovjek na svijetu, u trenutku kada u ovovremenskom ovoprostornom tržištu što život znači, kroz svoje djelo u bescjenje prodaje i dio svoje intime, svoje duše...



***
I nije lako bit
I svetica i kurba
Sve po potribi
Kako se namisti
U taj čas

***

V.

[Sandra October]

I nije lako bit
I svetica i kurba
Sve po potribi
Kako se namisti
U taj čas

zašto kurba? a koja to od nas nije?

koja nije tijelom nikad u životu kupila lijepu riječ, namješten osmjeh koji je trebala i laž koja je donijela miran san..
koja nije nikad tijelom nudila ispriku, utjehu ili snove.

nikad kamenom na prostitutku. ona barem tijelom ne kupuje um.

[Sentimental]

Protupitanje Sandra:

Isto tako, zašto je u vesternima pisalo onda:
"Ne pucajte u pijanistu?"

Vještac 's got a point...

[Sandra October]

mi tijelom pokušavamo govorit kad usta počnu mucat, kad pognemo glavu od srama ili straha. sve podignemo na pijedestal svoje ljudskosti, slabosti, hrabrosti ili perfidnosti.

one od tijela ne rade misteriju.

al ipak ću pljunut samoj sebi u usta i reći:
ne vjerujem u penetraciju tijela bez diranja duše. suha penetracija nepoznatog tijela krade energiju jer traži uvijek još nešto što od samog početka nije bilo u popisu artrikala na ponudi.

zato će sve one reći: al dušu nemoš' dat.

manje boli. s vremenom i ponavljanjem gradiva počneš u to i vjerovat.

[planinar]

Vještac, lijepo, romantično, i - samosažaljivo.

Moj bi cyber prijatelj rekao da je takva ljudska priroda, a ja bih pitao, ako je to u skladu s ljudskom prirodom, zašto je onda čovjek nezadovoljan?
Upravo je nezadovoljan, jer to nije u skladu s njegovom prirodom!

Čovjek odvaja dušu i tijelo, tko mu je rekao da to radi? Onda može odvajati i tijelo na sastavne elemente, pa osuditi lijevu ruku kradljivicu na smrt. Da li ovo zvuči smiješno?

No, ova žena treba živjeti i prehraniti dijete, mora zatomiti potrebe duše. Dobro, ako je to problem, uzmi kantu vode, krpu i peri stubišta. Ali to se slabo plaća! Dobro, uzmi stubišta koliko trebaš. Hm.

Glumac pokazuje svoj život. Upoznao sam ih dobro i mogu reći da većina više nije sigurna što je kod njih život, a što gluma. Ako je život gluma, onda je gluma života gluma glume. A što se iskrenosti tiče, to je vrlina i kad bi svi jedni prema drugima mogli biti potpuno iskreni, pa čak i prema strancu, onda bi to bio odraz jednog drugačijeg svijeta.

Savjet: slušajmo svoju savjest, ne odgurujmo potrebe duše, ne odvajajmo tijelo kao stranca. Jedini razlog zašto to činimo je zato da ne preuzimamo odgovornost za ono što radi tijelo. Pa onda naše tijelo može i ubiti nečije tijelo?

Zato budimo sretni na način da je sretna cjelina, a onda treba reći i da smo mi kao cjelina dio ukupne Cjeline. A ne treba spominjati da se i od nje odvajamo. I, jesmo li sretni?

by Vještac:
Ponekad se zapitam, u stvari tko je veća kurba; ona koja živi od prodaje svoga tijela ili onaj koji živi od prodaje svoje duše ?


*************************************************


Ni jedno ni drugo.

ne bi "se prodavali" da nisu prisiljeni na to.....

[genNorec]

Palim čarobnu biljku da probudi desnu polovicu moga mozga.
Udobno se smještam i budim svoju Animu, svoju žensku dušu.
Kao da ja više nisam Ego nego postajem žena...i prisjećam se, kada sam to "bila" Droca, a kada sam to "bila" Anđeo...
I kada sam se to očito positovječivala sa očaravajućim i sa paklenim Djevama,Majkama, Babama...

Ja sam Norčeva Anima.Sve ono što je u njemu žensko...također i boli i radosti tolikih žena koje je prepoznao u okolini kao Meni slične.
Ja sam mu Inspiracija i sve mu "odozgora" i "odozdola" kroz mene dolazi.

Ja sam Kurba.
Ja sam Svetica.
Ja sam cijela skala.

I sada mu kažem da šuti o meni.Jer, tretira me li kao drocu koju želi iskoristiti za trenutak radosti...u ovom slučaju radosti prodavanja pameti...gadno ću mu se osvetiti.Postati ću Lilith koja će ga proždrijeti.
Jer moje su Tajne svete.Kao i tajne onih u koje sam se projicirala.
Ja se ne dajem svakome.

Prihvati me li kao svoju unutrašnju Dušu...naprotiv, nagradit ću ga mnogim radostima.Svetim i Kurbinskim.

Athena out.



Norec says....Brrrrr....imam kaj za razmišljat do preksutra

[genNorec]

Ljudi moji, jeste li vi primjetili jednu totalno paradoxalnu stvar na ovome svijetu !

Kužite vi kako spolovi uporno optužuiju JEDNI DRUGE međusobno za nevjeru i pohotu ???

[Essenca]

Preveć sažaljenja..preveć mirenja sa sobom..situacijom u kojoj se čovjek ne osjeća sretan...previše je toga..tog opravdavanja, tog varanja sebe samog ili sebe same..jer prema kome ja mogu, ako mogu, biti kurva ili biti svetica?? Ta prema sebi samoj jedino..sebi kao mjerilu svih stvari što me okružuju....


Jesam li dovoljno ono ili ovo prema sebi..i što činim s tim? Ma doli sva bljutava osjećanja i sve ono što zazire i od čega zazirem..ta to nije život, to je onda obično životarenje....to je skrivanje od onoga što najviše trebam na svijetu..da budem sretna

A sreću mi nitko neće pronaći do mene same...nit će me etiketom trgnuti il spasiti netko drugi..a ja da to sama ne učinim prethodno

Đaba mi svi snovi..svi zagrljaji ovog svijeta ako nemam zagrljaj iznutra..ak se ne zavolim, ak si ne tepam....i đaba mi drustvo ičije...jer bi sve to bila trenutačna laž..iluzija..ono nešto što hvataš, a što stalno bježi ispred tebe...fatamorgana

..tko spava..a tko se budi..?

[varia]

A mene zanima.... mozes li prodati svoje tijelo a da pritom ne prodas i dio duse?
Nemamo mnogo, tek dvije stvari...
Nesto malo mesa, kostiju i koze i nesto necega zarobljenog u toj kozi.
Prodamo li tijelo, cime cuvamo, branimo i stitimo (pa i postujemo)ono unutar njega?
Losim ogledalima? Prakticnim razlozima?
Jer, ako nije tako.... zasto je silovanje zlocin?
Zasto silovanima ne objasnimo: to je bilo samo vase tijelo, vasa koza, vas karton, vasa vagina... Nista u vama nije taknuto ni oskrnavljeno?
Hocu reci.... prostitucija je posao.
Hladan, praktican, proracunat posao. Ima mnogo takvih poslova i prostitucija nije najgora medju njima. Prodajes li dusu svom direktoru ili svom "klijentu", manje-vise je svejedno. I jedno i drugo prodajes za novac.
A tamo gdje je novac, svetaca nema....

varia kaže:

Jer, ako nije tako.... zasto je silovanje zlocin?
Zasto silovanima ne objasnimo: to je bilo samo vase tijelo, vasa koza, vas karton, vasa vagina... Nista u vama nije taknuto ni oskrnavljeno?
Hocu reci.... prostitucija je posao.
Hladan, praktican, proracunat posao. Ima mnogo takvih poslova i prostitucija nije najgora medju njima. Prodajes li dusu svom direktoru ili svom "klijentu", manje-vise je svejedno. I jedno i drugo prodajes za novac.
A tamo gdje je novac, svetaca nema....

da varia.....zanimljivo razmišljanje....

zašto je silovanje zločin? jer silovatelj prvenstveno time otkida dio duše, nasilno...tu tijelo i nije toliko bitno koliko duša. jer tjelesne rane zarastu, a otkinut dio duše nitko ne može vratiti.
to je oteto, ne prodano.

kad nešto prodaješ, svjestan si toga i pristaješ na kompromis, i razmjenu, odabrao si svoj izbor. ali ipak, nije ni to lako.

postoji puno poslova u kojima se prodaje (gubi) duša

U prostituciji se prodaje tijelo, duša ne, ali ipak to sve ostavi tragove na njoj

Solaris kaže:
da varia.....zanimljivo razmišljanje....

zašto je silovanje zločin? jer silovatelj prvenstveno time otkida dio duše, nasilno...tu tijelo i nije toliko bitno koliko duša. jer tjelesne rane zarastu, a otkinut dio duše nitko ne može vratiti.
to je oteto, ne prodano.

kad nešto prodaješ, svjestan si toga i pristaješ na kompromis, i razmjenu, odabrao si svoj izbor. ali ipak, nije ni to lako.

postoji puno poslova u kojima se prodaje (gubi) duša

U prostituciji se prodaje tijelo, duša ne, ali ipak to sve ostavi tragove na njoj

Da.
A, Mirjana dušu s radošću daje.
It’s a gift. Her gift from her to the others.
I hoće ga podijelit' sa svima drugima. Koji su spremni taj dar s radošću primit'. I, nakon primitka, ga, s radošću preradit' u sebi, steknuvši novo dragocjeno iskustvo, pa ga otpustit'.
To je vrhunska realizacija. Ostvarenje na levelu tijela.
Mirjana kroz tijelo daje dušu.
No, jedno se, Mirjani, treba priznati, Mirjana je hrabra.
Za razliku – od mase kukavica, koje to rade neplaćeno, prave se sveticama, i podržavaju Mirjanu.
I – sve je poravnato.

[varia]

Mirjana kroz tijelo daje dušu

Mirjana.... ako daje ..... svetica je.
Ako prodaje, kurva je kao i svi mi, koji kojesta prodajemo.

Mirjana.... ako daje ..... svetica je.

Ako daje?
A šta daje?
Kome daje?
Zašto daje?
Kako utječe to na njenu djecu što tako daje?
Bi li mogla davati na drugi način??
Ima li majki, koje rade po tri posla da bi zaradile deset puta manje od Mirjane?
Ima li doktora, koji se prijavljuju da rade u rudniku - lično primjer znam - da ima.
Nećemo se igrati. Svako će nositi svoje grijehe. A, kakvo je vrijeme, sve se brže pogreške vraćaju. Ne radi se o moralu ili patetičnoj malograđanštini - radi se o tome da škodiš sebi - a ako ne upropastiš sebe - ogledat će se na djeci.
Budi mala uplašena, bespomoćna beba u zagrljaju muškarca, ali čisti podove - bori se za život - a da ne govorimo da ima osobâ koje mogu brzo riješiti svoje materijalne probleme - neprestano u životu - a neprestano to propuštaju.
Ma, ovi tzv. modernjaci bi rekli za takve - da su to glupaci.
Jer, ne znaju uživat' u životu. Ne znaju bit' hedonisti.
Samo, ne znam - hedonisti su nešto strašno usamljeni - svi žive sami, razvedeni, pametuju kako su oni koji su zajedno formalisti itd. Treba biti autentičan pred sobom - to je najteže.

Ako prodaje, kurva je kao i svi mi, koji kojesta prodajemo.

Ko iznosi ovu tezu, za mene je prostituka - ne moralna, ne seksualna, nego životna.
Ja tačno stojim iza svojih djela - znam ko me nije, ko me ne kupuje, i ko me neće nikada kupiti - makar kop'o kanale.
Jer - znam ko sam.
To što neko drugi vječito u sebi balansira - druga je stvar.
Spoznati sebe nije lako.
Treba biti izuzetno hrabar.
A moral s tim nema nikakve veze.
S poštovanjem okoline i svetosti u drugima ima.
A do toga nekima nije stalo.
Žalosno po njih!

[varia]

Ko iznosi ovu tezu, za mene je prostituka - ne moralna, ne seksualna, nego životna.

I ako budes kop'o kanale, kopat ces ih za novac, a ne besplatno.
Prodavao ti svoju muskulaturu ili Mirjana svoju picku, meni je sasvim svejedno.
Al' moram te obavijestit' da je tema nesto sasvim drugo.

Neće biti.
Tema je nešto zapravo – veoma bitno.
Šta kažeš – novac je energija?
Bilo kakva energija, je dobra energija, samo nek' teče.
E, o tome je riječ – o, profinjenosti.
I o suosjećanju, shvatanju da ne živiš ko životinja u prašumi, nego s drugim ljudima.
Ako dovedem 300 prostitutki u grad – dopuštam 300 startnih prilika, da upropastim barem jedan brak u tom gradu.
Ako su ljudi u braku – vole se – nisu tek tako u toj zajednici – nešto sveto dijele.
Nije bitno – ne mora biti brak – žive jednostavno zajedno – i ja podržavam da im razbijem tu njihovu glupu iluziju da su jedno za drugo.
Hajdemo omogućiti legalizaciju heroina.
Dopustimo da djeca piju benzin.
Nek' ljudi rade sve što žele.
Nek' se samospaljuju, nek’ pale tuđe kuće – nek' se ubijaju, siluju, pustimo te animalne nagone do kraja – nek' se grupe organizuju, nek' bude rat – nek' se situaciju pročisti – pa će se onda ljudi voljeti.
Neće – jer ljudi se mogu samosvjesno i uništiti – također su samoprogramirani i na to.
Neće moći – bit' će borbe s nama malograđanima, s nama kukavicama, s nama lažnim moralistima, s nama formalistima, s nama poštenjačinama, s nama primitivcima, s nama kulturnjacima – i borit' ćemo se do kraja – neko mora dobiti bitku.
Mi ćemo se boriti našim poštenjem – mrzit će nas – pravit nam sve veće spletke, odstranjivati, proklinjati i oni
maloumno-anarhični, i oni slobodoumno-anarhični, upravo zato što je srednji svijet, put umjerenosti najteži.
No, put običnosti će i opstati – drugoga puta za pojedince i kolektiv nema – osim individualne borbe za individualnu slobodu – a onda će i kolektivu biti dobro.
Srednji put ne želi ni kolektiv ni podjele. On želi obični individualitet. Najteže je ostati svoj – najljepše je uklopiti se u neki polaritet. Jedan polaritet kaže – mi nećemo biti kao oni zatucani – oni što sputavaju potpuno svoje nagone. No, nećemo isto tako biti ni kao oni srednjega puta. Hoćemo orgije – hoćemo da se malo nadrogiramo nas šest u jednoj sobi, da razmjenjujemo partnere, da čitamo new-age knjige, i da čitamo šund-literaturu, tipa Coelha, Bacha, ili da Bibliju ili Kur'an proglašavamo književnim čudima (a znamo da su to čisto duhovne knjige). Čitamo sve postomoderne seksualne tričarije, mijenjamo svakodnevno partnere, sad imamo, sad nemamo prijatelje, itd.
No, kada ćemo odrasti???
Ako smo srećom ostali živi prošavši kroz mladalačke faze, vrijeme je za lijepe, duboke ljubavi, za otvaranja, za povjerenja, za stalnoga partnera.
Onaj ko nije na to spreman – dajem mu punu podršku, no ne kupujem, patetične priče o tome kako je njegov put jedini ispravni, a kako su svi drugi formalisti, sretni debili što mogu imati reguliran
emocionalni život.
E, tu je kvaka – srednji put – je sveti put – put Buddhe, Muhammeda – put umjerenosti.
No, nije nam dosta – hoćemo izjave Balkanaca – da ne mogu više naći normalnu djevojku u inostranstvu.
Hoćemo Švedsku, koja je nakon iživljavanja animalitetâ – danas u situacija da rađa abnormalnu djecu – pa su naši ljudi oduševljeni kad ih Šveđani objeručke primaju.
Kad nam većina današnjih srednjoprugaša, doživi pedesete uz seks svaki dan, život na tableticama (ako još budu imali snage za erekciju), a većina ženâ uz promijenjenu hormonalnu sliku, fiksanje svake sedmice po jedanput, i mijenjanje partnerâ u toku jednoga dana – shvatit ćemo.
Većina tih srednjoprugaša je počela za*ebancijom, a završila u bedu. Nikad nisu odrasli. Hedonizam ih pojeo.
Što, reče ravana, nisu nigdje bili vrh – pa su svoju osrednjost propagirali kroz patetičnu ljubav, zajedništvo,
neobavezno-neuradan život – dodao bih ja. Neki će tako živjeti sav život, velika većina će otići u bezdan – jer uvijek većina bude žrtvovana.
No, – poenta je.
Ne želim patetično-romantične teme.
Želim – tugu nad sudbinom osobe koja je u roku završila faks, a deset ili dvadeset godinâ je na birou – jer nije mogla biti primljena u rudnik za koji je konkurisala nekoliko puta; pa pošto nije mogla biti primljena u rudnik – čisti po kućama.
To je priča. To je realnost. To je borba. To je život.
A – budalaštine – nedosanjane snove – ne priznajem.
Niko nije rekao – da moramo postati vrhunski.
Poenta je upravo suprotna. Vrhunskom moramo težiti. Što jeste najobičnija stvar.
Ili želimo biti neobični – nešto što nismo nikad ni bili.

[Sentimental]

Ili želimo biti neobični – nešto što nismo nikad ni bili.

Okrenut ću ti priču naglavačke tek toliko da vidiš da ne mora bniti tako.

Želimo biti neobični, želimo biti drugačiji, želimo biti nešto što nikad nismo bili. Vrhunskom se ne treba težiti jer apsolutno takva težnja je iracionalna. Prazna tlapnja. Kad bolje promislim, tzv. "inžinjerski pristup" koji nas tako dobro uče tamo gdje sam dao svoju glavu na panj i nije tako loša stvar. Nije bitno da bude vrhunski, nego da bude dovoljno dobro da zadovolji potrebe. Zakoni ne samo ekonomije, nego i svega temelje se na tome. A čovjek kojem je "priroda težiti savršenstvu" je idealista. Ili vječno nezadovoljan.

Možda nam se čini da je Mirjana izabrala lakši put. Na kraju, ona prodaje sebe. Ali kad bolje razmislim po toj logici ne priča li se upravo o tržištu radne snage u zadnje vrijeme? Tko koga tu prodaje? Mi prodajemo sebe. Jurnjava za boljim poslovima, zaradom... kurvanje samog sebe... samo moralistične kočnice su jedino što nas sprečava da se toga ne primimo. Nasljeđe morala.
Mislim da je tu nešto iskrivljeno. Po čemu je Mirjana nemoralna? Samo je našla dobar marketing za sebe. Prodaje sebe po visokoj cijeni. Ispada mi sve skupa kao neki oblik jala svih ostalih kada o tome tipkaju. Ona zarađuje, prehranjuje djecu. Snašla se. To što je to protivno zakonu i protivno uvriježenom moralu, to je njena stvar. Radi toga je marginalac društva. Ali to je bio njen izbor.

Ako su ljudi u braku – vole se – nisu tek tako u toj zajednici – nešto sveto dijele.
Ako nešto sveto dijele, šta ih tjera da pogaze to nešto sveto i odu k prostitutki da se tako izrazimo? Možda upravo to ljudsko nezadovoljstvo i potreba za nečim većim. Kad već dijele tako nešto sveto, zašto ih to ne može zadovoljiti? Da može, naša svetica i kurba ne bi imala posla i tvojih 300 prostituki bi se trebalo prijaviti na burzu i mesti stubišta, raditi u rudniku. Nešto tu smrdi.

Pitanja duše?
Do slike koju je Solaris došla i ja sam pomalo iskustveno došao. Zamisli ga kao jedan organ. Svaka povreda, uvreda ostavlja ogrebotinu na njemu. Neke ogrebotine zacijele i ne ostave ožiljke. Neke ostave. Ali ima stvari poput silovanja ili drugih iskustava koja jednostavno odstrane komad, amputiraju komad tog organa i ostave samo batrljak. Kao da izgubiš prst ili potkoljenicu. Zavisi od jačine udarca.

Nažalost, osrednjost će opstati. Tužna činjenica, jer marginalaca nema dovoljno. Na kraju da ih ima više od 50% onda bi osrednji bili marginalci. Anarhističko društvo je utopija, ali osrednjost (mediokritetizam) je upravo ono odvratno u ljudskom društvu. Troši zrak onih koji bi htjeli disati punim plućima. Predrag Raos je to jako lijepo u knjizi "22. rujna" usporedio sa puževima "adelijićima" (Adelija i njena obitelj je bila model mediokriteta) koji se samo množe sve dok ne zatruju svijet. U svakom slučaju apsolutno se slažem da su mediokriteti jednostavno pošast koja katkada i nas same proguta. Biti drugačiji znači biti na margini. Pomirba s time je presudna.

Hedonizam je danas postao upravo ideal mediokriteta. Hedonizam ih pojede iznutra i izvana. Jebeš to. Srednji put isto tako ljude pojede i iznutra i izvana. Pa na kraju upravo takve ideje su razlozi devijantnosti u ponašanju. Nezadovoljeni ljudi. Ničim više zadovoljni. Novi poredak. Sveukupna apatija. Mirjana je lik od prije deset godina i to su svi zanemarili. Stara priča. U ovih deset godina toliko se toga promijenilo. Uopće krivi pogled na čitav poredak...

Ponekad poželim biti sam. Ne, zapravo ja i jesam sam. Sam i svoj u svojim uvjerenjima. Devijantnim uvjerenjima. Po svim mjerilima. I nekako sam sretan radi toga.
Pomalo.

[Sentimental]

Priznajem... nepažljivo sam čitao Dreamov post...
Sorry mate!!!
Zakačio se na krive stvari...
Ali mediokriteti jesu pošast...

Problem je samo u pristupu... svaka osoba je faktički individua... svatko je poseban na svoj način, ali malo njih osvijesti svoju individualnost, pravu individualnost, ne razlikovanje pod svaku cijenu... bolje bi trebalo reci svoju autonomnost... meni je trebalo dugo, vrlo dugo da to shvatim.

[varia]

Dream.... svega si nadrobio.... energije, braka, djece, heroina, Coelha, Svedsku, nedosanjane snove.. Zaista mi se tesko snaci.

Tema je: i svetica i kurba.

Probajmo ovako, prakticno:
Posao kojim se bavim najvecim dijelom ovisi o sponzorima i donacijama.
Organizacija je neprofitna, ni ona sama a ni ja ne ostvarujemo dobit, osim golog pokrivanja troskova.
Tako gledano, moja savjest je cista.

Medjutim - prodajem dusu svaki bogovetni dan. Ulizujuci se sponzorima, titrajuci jajca donatorima: zahvalnicama, pohvalnicama, priznanjima, cestitkama, praveci stotinu i jedan kompromis, pragmaticno se cjenkajuci, kalkulirajuci troskove...
U ime "visih i vaznijih ciljeva", naravno... ali prodajem je. Za novac.

Privatno, moja dusa nije ni ulizica ni poltron ni oportunista ni kalkulant. Gade mi se te osobine. Ali znam da smijem koketirati njima ako ce konacni cilj opravdati sredstva.

To isto radi i Mirjana. (Oprosti, V., Mirjana se samo slucajno zatice u ovom tekstu, kao sinonim.... I zao mi je ako je topic otisao u pravcu koji nisi zelio)
Htjela sam samo naglasiti razliku izmedju davanja i prodavanja.
Ne mogu drugacije reci nego.... nista sto se kupuje i prodaje za novac nije sveto.
Prodavala ja svoje ideje, energiju, znanje, vjestine.... ili prodavala ja svoju picku (a izraz je surov jer je surovo i licemjerje koje tako cistunski razlikuje prodavanje pameti od prodavanja picke).... sto god do prodajem, trgovac sam.

Reci mi ime trgovca koji je svetac.

Sveticom moze, i mene i Mirjanu, uciniti samo ono sto dajemo. Bez ikakvog razloga, smisla, interesa, kalkulacije.

Pa tako, balansirajuci izmedju svakodnevne prostitucije i cistoce vlastite savjesti.... ponekad smo cisti i nevini kao andjeli... A ponekad proracunati i kompromitirani kao kurve.
Svi mi.... I Mirjana.