Koliko ste spremni služiti druge?
Ne radi se ovdje u davanju usluga, kao usluge hotelske posluge ili usluge koje dobivamo za šankom, već o duhovnom služenju svojoj zajednici, društvu, naciji, ovom razjedinjenom svijetu.
Mora li samosvjesni pojedinac služiti druge, one manje samosvjesne, one na siromašnijem duhovnom nivou ili se mora apsolutno izdiči iznad njih i opće situacije?
Svjesni smo situacija kad je opći trend u zajednici takav da ne odgovara standardu misli i načinu života pojedinaca (npr S. Rushdi), pa je individui jedini način za preživljavanje bijeg.
A ako bježimo ne možemo služiti, pa onda "služimo" samog sebe
ili si dajemo za pravo da služimo cijelom svijetu, baš kao opomena, svjedočanstvo, da je nama onemogućeno pravo na
služenje.
A poslovica kaže da su sluge, zapravo u većini loši gospodari.........