sto mislite o ovoj filozofiji?

[jimmy jazz]

cija osnovna ideja bi bila:

The closer you get to the real matter, rock air fire and wood, boy, the more spiritual the world is. All these people thinking they're hardheaded materialistic practical types, they don't know shit about matter, their heads are full of dreamy ideas and notions.

za one koji nisu u mogucnosti dozivjet originalnu misao, oh boy, prijevod::

sto se vishe priblizhujesh stvarnoj materiji, stijeni zraku vatru i drvu, to spiritualniji svijet postaje. Svi oni trijezni materijalistcki prakticni tipovi, oni nemaju pojma o materiji, njihove glave su pune sanjivih ideja i notacija.

[TzU]

Kolko se meni cini to nije filozofija nego jedna vrsta pogleda na svijet, nesto kao "osobna filozofija".

U, nekaj je zasmrdilo na alkemiju....

[Roga Baba]

Filozofija ti je super...bar za moj ukus i svjetonazor.

Jer, kao da se tu radi o upoznavanju materije, njene biti, njenog značenja, otkrivanju tajni koje su u tu materiju umotane i sakrivene....upoznavanje Duha kroz Materiju, proučavanje što se to zapravo kroz Tvar osTvarilo i postalo spoznatljivo našemu duhu koji također stoluje u materiji, prividno njome ograničen, ali ipak njome i obogaćen, kroz materiju on upoznaje samoga sebe na svjesni, egzaktni način....materijalni svijet kao skup "kodova" kroz koji čitamo i upoznajemo sami sebe, sami svoje vlastite elemente od kojih smo građeni i sastavljeni...

Gledanju na materiju kao na mrtvi materijal koji ćemo tovariti i tovariti na vlastita leđa, odnosno kako kažeš "materjalistička praktičnost" po meni je kao pokušaj nadopunjavanja materijom onoga što mislimo da nam fali, ali nadopunjavanje na krivi način...traženje toga nečega kao doslovne materijalne imovine, a ne kao nalaženje samih sebe u interakciji s materijom, to je kao narkomanija materijom, ovisnost o njoj...Narkoman je u ovom slučaju Duh sam, ne našavši se u vlastitom materijalnom nosiocu, tražit će se u materiji vani, koju će lišiti njenog vlstitog Duha.

Kako uvijek pokvarimo stvari budemo li uporno ovisni o njima...

Upoznamo li Bit materije, lakše i pametnije ćemo se koristiti njome, uzimati samo ono što nam od nje kao materijalnim bićima treba, a ne gutati, gutati, gutati, gutati....dok ne puknemo od materije lišene Duha....uvjereni da o duhu i materiji sve znamo.


(Malo sam zapetljao ? Dao bi si tek dvojku za ovaj sastavak )

[dada79]

Prihvacam takvu filozofiju(ukoliko sam ispravno skuzila smisao), jer polazim od toga da oblici koji nas okruzuju imaju svaki u sebi svoj unutrasnji zvuk koji ljudsku dusu dovodi do vibracije. A to sve po principu unutrasnje nuznosti,koji daje rezultate samo ako je oslobodjen. I ti predmeti(bilo da ih je stvorila priroda, bilo kao rezultat rada ljudske ruke)jesu bica sa vlastitim zivotom i djelovanjem koje iz njih neizbjezno proizlazi. Mnogi njihovi rezultati ostat ce u podsvijesti – gdje djeluju stvaralacki i zivo, a neki se uspinju i do «nadsvijesti». Covjek se moze mnogih osloboditi ako svoju dusu pred njima zatvori. Ili ukoliko jednostavno ne radi na finoci osjecanja. Do koga unutrasnji zvuk `predmeta` ne dopire, uvijek ce mu se uciniti taj isti kao besadrzajan. I sve to jednako vrijedi i u glazbi, i slikarsvu, odnosima medju ljudima itd. Svuda vidjeti unutrasnji zivot --- u slikarstvu npr. je Cezanne taj koji je uspio dovesti do maximuma.
Da bi primjenljivim duhom pristupili stvarima, kao prvo moramo sebi dozvoliti da osjetimo sto stvarno cini to unutrasnje. Samu prirodu kad promatramo, u njoj postoji nesto vise od rastenja, pupanja zivota, kojim se svi mi, manje-vise, odusevljavamo. U prirodi postoji jos nesto – smrt i razaranje, nadomjestanje jednog zivota drugim. Svatko tko je sposoban to osjetiti, moze lako zamijetiti da i kod same ljudske figure, tu istu figuru, u njenom vanjskom ostvarenju zivota neprestano ubija neki visi oblik zivota. Tajna je svog zivljenja upravo postojanje neprekidnog istrebljenja nizeg oblika zivljenja od strane nekog viseg oblika. Iz toga bi se mogao izvesti zakljucak da taj jedan oblik ne moze voditi vlastiti zivot,jer ga neki visi zivot, zivot druge vrste neprestano usmrcuje. Ako ono sto je bilo nadvladano, a potom oslobodjeno, znamo iskustveno dozivjeti na pravi nacin, to postaje posebna vrsta percepcije. Goetheova teorija metamorfoze upravo govori o tom principu. --- kada je nasa percepcija potpuna nikada nemamo osjecaj da bilo koji oblik u prirodi nema mogucnost da se razvije iznad onoga sto jest u nesto potpuno drugacije. Sve onda sto promatramo djeluje na neki nacin tajnovito(ne na izvanjski nacin, vec iznutra), jer nastoji ponuditi vise nego sto moze, a svoje sastavne dijelove spaja na takav nacin da neki visi zivot naprosto guta onaj nizi dozvoljavajuci mu da se samo djelomicno razvije. (boraveci u prirodi, osjetila postaju osjetljivija, to bar iz svog iskustva mogu reci, i lakse covjek osjeca odnose oko sebe, dovoljno je tek sjesti na travu i promatrati jedan obican cvijet...razmisljati o njegovom razvoju...i zaista...sve djeluje po vise-manje istom principu. I zaista, sto se vise priblizavamo stvarnoj materiji, to spiritualniji svijet postaje.) I da bi ta materija koju promatramo mogla izivljavati svoju vlastitu ideju, trebala bi se razvijati neovisno i slobodno, bez utjecaja sa strane, jer priroda recimo, savrsenstvo postize putem cjeline, tako da vanjstina ne izrazava u potpunosti unutrasnjost. Na covjeku je, da pristupa putem individuuma, a to je moguce jedino ako objektivnome pristupamo primjenjivim duhom, uspijemo vidjeti vise od pukih cinjenica...otkriti...spoznati...Ako se percepcija usmjeri tome, tada se izdvaja nesto posebno iz cjeline i omoguci mu se da bljesne!

Priblizavanjem materiji djelujes na jednoj posebnoj frekvenciji, za cije ostvarenje je preduvjet gubitak svake indiferentnosti, a za rezultat se ima razumijevanje prema svijetu sto te okruzuje, te prema sebi samome! Kao i nadrastanja sebe samog, na osnovu vlastitih skrivenih mogucnosti.

Roga Baba:
>>Kako uvijek pokvarimo stvari budemo li uporno ovisni o njima...

(Oprosti ukoliko sam te krivo skuzila) Ne bih rekla da pokvarimo stvari, vec da prije poremetimo vlastiti princip unutrasnje nuznosti. A kad se to desi, stvaramo sami oko sebe ljusku i vibracije koje bi dolazile do nase duse od okolnih oblika, jednostavno ne uspijevaju se probiti, jer ih mi ne primamo. Istina, uvijek postoji ono sto se zove cista percepcija/podsvjesna baza/ al za mogucnost aktivnog djelovanja, bitno je osvjescenje.

>>...tražit će se u materiji vani, koju će lišiti njenog vlastitog Duha.

Kako misliš da će je lišiti njenog vlastitog duha? Nije li njen duh neovisan?/u odnosu na nas,mislim/

[Vještac]

TzU kaže:
Kolko se meni cini to nije filozofija nego jedna vrsta pogleda na svijet, nesto kao "osobna filozofija".

U, nekaj je zasmrdilo na alkemiju....

I osobna filozofija je - filozofija. I za mene osobno - najvrijedniji oblik filozofije...

Da, smrdi na sumpor i šalitru...
I na krilo od šišmiša i kap hipogrifove krvi...

Ali i na sloobooduuuu...

V.

Što netko uživa u Slobodi !

[Vještac]

Za Slobodu vrijedi živjeti.
Za Slobodu vrijedi se boriti.
Za Slobodu vrijedi i umrijeti.

V.

[Roga Baba]

Dada79 veli...

"Roga Baba:
>>Kako uvijek pokvarimo stvari budemo li uporno ovisni o njima...

(Oprosti ukoliko sam te krivo skuzila) Ne bih rekla da pokvarimo stvari, vec da prije poremetimo vlastiti princip unutrasnje nuznosti. A kad se to desi, stvaramo sami oko sebe ljusku i vibracije koje bi dolazile do nase duse od okolnih oblika, jednostavno ne uspijevaju se probiti, jer ih mi ne primamo. Istina, uvijek postoji ono sto se zove cista percepcija/podsvjesna baza/ al za mogucnost aktivnog djelovanja, bitno je osvjescenje.

>>...tražit će se u materiji vani, koju će lišiti njenog vlastitog Duha.

Kako misliš da će je lišiti njenog vlastitog duha? Nije li njen duh neovisan?/u odnosu na nas,mislim/"

Zapravo bi bilo bolše da sam rekel da u tom slučaju bumo sebe lišili percepcije toga njenoga duha, a nametnuli si neku vlastitu predrasudu o tome kak bi taj duh trebal zgledeti- to sam mislil

"A kad se to desi, stvaramo sami oko sebe ljusku i vibracije koje bi dolazile do nase duse od okolnih oblika, jednostavno ne uspijevaju se probiti, jer ih mi ne primamo" -mislim da sam mislil ovak nekey

Ako se dovedemo u situaciju da budemo pretjerano ovisni o nečemu/ili nekome, tada kvarimo svoj odnos s time, tada kvarimo i sebe, tada taj odnos dovodimo u pitanje, tada gubimo slobodu...

Eh, mi dadaisti ...i ti naši jezici !
Zgleda da ja tvoj filozofičeski kužim ko i ti moj šumački-unatoč tome što očito mislimo vrlo vrlo slično.
(Rekao sam već...za onaj sastavak nebi si dal više od dvojke, sad bežim dok se nisam uvalio dublje)

[jimmy jazz]

roga baba, da, to je moja osobna filozofija! i ima jedan lagani putic do nje, osnovna misao potice od jednog Zen-mistika/situacionista, koji je slicno kao i ja doshao da nje kroz zadrzavanje u prirodi, meditaciju i pentranje na brege i razvio osjecaj za stijene, vodu, elemente oko sebe, planine, te "tihe Bude", taj ogromni svijet - energiju oko sebe i uspostavio komunikaciju, sa sobom i sa, materijom. i osjetio taj spirit, necega vjecitoga, prolaznoga.

i naravno da je dada to rasturila ko beba zvecku, tu ideju, moram stvarno reci, kapa dolje. i kroz neovisno razmisljanje, ili svoju vlastitu blizinu duhu materije doshla do kljucne tocke, dovoljno je samo sjesti na travu.

>>...tražit će se u materiji vani, koju će lišiti njenog vlastitog Duha.

Kako misliš da će je lišiti njenog vlastitog duha? Nije li njen duh neovisan?/u odnosu na nas,mislim/

-> mislim da roga baba misli "lishiti" njenog duha, kroz ignoranciju. svoj vlastiti uspavani duh.

dada
>>Priblizavanjem materiji djelujes na jednoj posebnoj frekvenciji, za cije ostvarenje je preduvjet gubitak svake indiferentnosti, a za rezultat se ima razumijevanje prema svijetu sto te okruzuje, te prema sebi samome!

slazhem se, zapravo sam i ja to gore napisao , no gubitak indiferentnosti, mislim da dobijesh..neku dozu indiferentosti. na drugom nivou, uz istovremeno odushevljenje zbog nalazhenja samog sebe kao covjeka kroz micanje otudjenosti od materije - prirode, ove planetice.
jer, covjek je prirodno bice.
kolko god ovo trivijalno zvucalo, sjetite se sljedeci put dok bute patili za nekom tehnikom, "civilizacijskim dostigunucem" i tog oogromnog otudjenja od najosnovnijih energija, gdje jesmo i gdje postajemo

[Roga Baba]

"Od djetinjstva želio sam provesti jednu godinu tako da ne propustim ni jedan pokret u kretanju prirode, od pupanja do padanja lišća.To što sam znao ugledati bila je gola grana, a kada sam opet pogledao, već bi propupala, kad opet, već bi list bio velik, pa se pojavio i plod.

Želio sam gledati drveće, granje, biljke i sve plodove svaki dan, dapače,- svako jutro i svako podne i svaku večer, gledati kako pupoljci pupaju, prvi zeleni potez-kako se otvara pup, kako pada latica - sve dok plod ne sazri, kako list polako potamni, a u listopadu pocrveni, požuti, posmeđi poput duhana, i padne.

Sada sam uspio vidjeti i vidim. Moje prvo iskustvo bilo je neobično.
Vjerovao sam da vrtlar ili zemljoradnik bolje poznaju prirodu. Ni govora ! Prirodu najbolje vidi umjetnik. Vrtlar ne gleda stablo nego urod. I ne primjeti rajčicu, tikvu, krastavce ili grožđe.
Nije važno biće nego zarada. Nisam sreo niti jednog zemljoradnika koji ne bi gledao na biljku kao na predmet njemu namijenjen da ga izrabii i on, naravno, sve čini da ga i izrabi.
Odista nije bolji od ma kojeg kapitalista. Najveći broj vrtova nije ništa drugo nego logor prisilna rada, a savjest je zemljoradnika loša. On nije u svom vrtu otac, nego razbojnik. Naravno, ni svaki umjetnik ne zna gledati poput Van Gogha ili Corota. Ali već to da ne želi pljačkati, njegov pogled čini čistijim. (.....)"


Bela Hamvas, Jasmin i maslina

[eowyn_]

đe me nađe, babaroga....đe me nađe...

Živio Hamvas!

[Lame Deer]

Mislim da je gornja izjava:

The closer you get to the real matter, rock air fire and wood, boy, the more spiritual the world is. All these people thinking they're hardheaded materialistic practical types, they don't know shit about matter, their heads are full of dreamy ideas and notions.

...trudna mudroscu, jer razbija jednu doboko ukorijenjenu "predrasudu". To je ta da ljudi, kad ignoriraju dusevnu stranu, (pa misle da su materijalisti) grcaju u bespucima umotvorina i ideja.

Primjer je oficijelni pristup prema tijelu. Ustaljeno je misljenje da se vecina danas koncentrira na tijelo, ali ako pogledamo kroz nasu tao-mao-vau-mijau-mrnjau-dijalekticku prizmu, lako cemo uvidjeti da se tu ne radi o tijelu, nego o imageu tijela (konstrukt uma)

Tako je i sa svim drugim.

Znaci, vec ta podjela izmedju tijela i duha ne nosi vode, jer jos nitko, koliko znam, nije iskusio tijelo bez duha, a ni duh bez tijela.

Q.E.D.

Gnosticko naslijedje, rekla bi moja baba

Vještac kaže:
Za Slobodu vrijedi živjeti.
Za Slobodu vrijedi se boriti.
Za Slobodu vrijedi i umrijeti.

V.

Ti ćeš se za svoju Slobodu boriti, i živjeti,
a ja za svoju moram umrijeti.

Materija zapravo ne postoji, jer što ostane kada se sve rastavi na dijelove?

[jimmy jazz]

aah steta onda. jer ja volim to iskustvo materije, kao iskustvo svijeta, i sveg onoga o cemu su dada i roga pisali. neizmjerna pomoc u ovom svemirskom plesu!

[jimmy jazz]

par ilustracija, nekaj za "opipati", u ovom suhom moru slova.

prvo mjesto za osjetiti svijet

drugo mjesto

perfektno mjesto za meditaciju

i malo surrealizma

mjesta kolizije, nadrastanja i shirenja..svega!

[TzU]

Solaris kaže:
Ti ćeš se za svoju Slobodu boriti, i živjeti,
a ja za svoju moram umrijeti.

Smjelo...ja se ne bih usudio...
Ma nemam nista protiv »osobnih filozofija«, samo filozofija je nesto drugo, valjda ce to i NA ekipa priznati inace smo u kontradikciji

A u procjenjivanje vrijednosti razlicitih »filozofija« se ne bi stel mesat, iz istog razloga


U svakom slucaju oboje pase simo (mislim na forum »Filozofija«)


jimmy, evo jedan pasus iz »Zen i umjetnost odrzavanja motocikla«, autor R. Pirsig, koji sam se zbog opce dobrobiti potrudio prevesti (tezak posao, ljudi!)
Mislim da pase ovdje, posto je tu scena, a mogao sam ga postati na jos bar 3 mjesta…

//pasus

Chris i ja bili smo dobro prespavali noc, ujutro pozorno spremili naprtnjace i sad se uspinjemo uz planinu oko jednog sata. Šuma ovdje u podnozju kanjona uglavnom je borova, uz nesto trepetljike i grmova sirokih listova. Strmi zidovi kanjona dizu se visoko s obje strane nas. Povremeno se staza otvara na parcice sunceve svjetlosti i trave koja obrubljuje potok, ali se skoro povlaci u duboku sjenu borova. Tlo staze pokriveno je mekom proljetnom masom borovih iglica. Vrlo je tiho.

Planine poput ovih i putnici u njima i stvari koje im se ovdje dogadjaju mogu se naci ne samo u Zen literaturi vec i u povijestima svake glavne religije. Alegorija izmedju fizickih planina i onih duhovnih, koje stoje izmedju svake duse i njene zadace, cini se lako i prirodno.
Vecina ljudi, poput onih u dolini za nama, stoje na vidiku duhovnih planina cijelog zivota i nikada u njih ne udju, zadovoljni slusanjem drugih koji su tamo bili, tako izbjegavajuci nedace. Neki putuju planinama u drustvu iskusnih vodica, koji poznaju najbolje i najmanje opasne rute kojima stizu do svog odredista. Drugi pak, neiskusni i nepovjerljivi, pokusavaju proci vlastitim rutama. Nekima od njih podje za rukom, no povremeno, pojedini, britkom voljom, srecom i miloscu, uspiju. Jednom tamo, postanu svjesni vise od ikog drugog da nema jednog, ili fiksnog broja putova. Putova je onoliko, koliko ima individualnih dusa.

//kraj pasusa



....

[dada79]

Roga Baba ---->>>>>> da,da kuzimo se, ta Slaveni smo svi zapravo smo mislili na isto, al drugacije se samo izrazili

jimmy ---->>>>>> "mislim da dobijesh..neku dozu indiferentosti. na drugom nivou"

Hm...vidis, uopce nisam o tom razmisljala,pogled s drugog aspekta...ako ides na "apstraktno", fokusiras se na unutarnje, ukljucen si tad `samo sam za sebe` i dobijas neku indiferentnost za svijet okolo...jesi mislio na to - na tom nivou, il nesto drugo?

Solaris ---->>>>>> Materija zapravo ne postoji, jer što ostane kada se sve rastavi na dijelove

sto vise ulazimo u fizicku realnost, vidimo da postoji sve vise odvojenosti. I zato bas moramo stvarati veze izmedju tih stvari; isto kao i sto boje samo zajedno kreiraju harmoniju...
Hm...da li je sve duh? da li je sve materija? Da li je moguce mozda da su razlike koje povlacimo izmedju materije i duha mozda samo stupnjevite modifikacije same materije ili samo duha?

Lame Deer ---->>>>>> vec ta podjela izmedju tijela i duha ne nosi vode, jer jos nitko, koliko znam, nije iskusio tijelo bez duha, a ni duh bez tijela.

tocno...
Neka ucenja polaze od toga da zaboravimo tijelo i posvetimo se "visim ucenjima". Ali, mi moramo biti sa SVIM TIM U DODIRU. Bas zato jer nismo sasvim ni zemaljska, niti sasvim duhovna bica. Za razliku od nekih drugih perioda, bas u Grckom dobu nalazimo covjeka koji je prihvatio svoje tijelo(sto se vidi u samoj skulpturi gdje imaju idealno tijelo)---tijelo je nesto savrseno, strujanje duhovnog u fizickom. Oni su znali da su i duhovna bica, ali su se zahvaljivali i za to tijelo, na Olimpijadama su se skidali, i nisu se sramili, imali su osjecaj da su super ljudi. I tocno, nemoguce je naprosto razviti osjecaj, sebe iznutra, bez dubokog i ostrog uvida u strukturu i fenomene materije, prirode, znaci, prihvacanje materije na taj nacin...kad se stalno bavis pitanjem, i kad se osjecaj razvija iz promatranja...osjetiti snage koje su jednom formirale supstancu...

[dada79]

Roga Baba kaže:
"Od djetinjstva želio sam provesti jednu godinu tako da ne propustim ni jedan pokret u kretanju prirode, od pupanja do padanja lišća.To što sam znao ugledati bila je gola grana, a kada sam opet pogledao, već bi propupala, kad opet, već bi list bio velik, pa se pojavio i plod.

Želio sam gledati drveće, granje, biljke i sve plodove svaki dan, dapače,- svako jutro i svako podne i svaku večer, gledati kako pupoljci pupaju, prvi zeleni potez-kako se otvara pup, kako pada latica - sve dok plod ne sazri, kako list polako potamni, a u listopadu pocrveni, požuti, posmeđi poput duhana, i padne.

... Naravno, ni svaki umjetnik ne zna gledati poput Van Gogha ili Corota. Ali već to da ne želi pljačkati, njegov pogled čini čistijim. (.....)"


Bela Hamvas, Jasmin i maslina

DIVOTA

Ovo me je sad podsjetilo na jedan dijalog izmedju Gauguina i van Gogha(
V. van Gogh - film "Zudnja za zivotom", prema Stoneovom romanu),pa sam evo isceprkala copy/paste:
van Gogh, govoreci za Milleta kako je uspio prikazati ljudski duh, uzvisenost rada, a bojom izrazava rijec Bozju:
========================================
Gauguin: Trebao bi biti svecenik(Millet).Prezirem sentimentalnost u slikarstvu. Slikanje je za slikare.
Gogh: Kao Degas koji 10 god. slika samo balerine i konjske trke
Gauguin: On te moze nauciti kontroli!
Gogh: Ne zelim je! Ne bojim se osjecaja! Zelim da ljudi osjete kako sunce isijava svjetlost i toplinu! Zelim da osjete da se sunce slijeva u seljaka u polju!
Gauguin: To mislis da radis kad natrackas () boju?! Kad se stabla svijaju poput zmija, a sunce prsti preko platna? Na tvojim slikama vidim da samo slikas prebrzo!!!
Gogh: Gledas prebrzo!!!

=========================================

Kljucna recenica => gledati prebrzo! Kod takvog gledanja, ne moze se vidjeti i naravno da nam se onda stvari cine besadrzajnima, bitno je fokusirati, vezati se za nesto, i onda se vidi sto se dogadja;no svaka je vrsta fokusiranja, kako uzitak, toliko i "bolna". Povezati razmisljanje, osjecanje i volju. Odemo u kino npr. i gledamo neki americki film, fokusiramo se i po 3 sata na njega. Al...ako imamo jednu malu biljku i fokusiramo se na nju, kazemo: A znam! --->Postane nam dosadna i odemo... Kako predivno Hamvas govori o promatranju jedne obicne biljke --- pracenje njenog razvoja *** Nema nista ljepse za vlastiti razvitak, gledati biljku kako se radja, raste, umire...podsjeca na sunce koje se dize kad pocinje rasti...svaki cvijet, kad se zagleda u njega, ima centralnu tocku i onda zraci kao sunce...pupoljak, prije neg se otvori postoji u spirali, iz nje se otvara, a sve dolazi iz zemlje...unutra je pohranjeno sunce...kvalitete biljke su ritmicke...listovi nisu na istoj strani, oni se okrecu...kvaliteta biljke ---sunceve snage u cvijetu...vazna je i ideja umiranja...bit same sjemenke...u toj sjemenki je sve : u samoj sjemenci kruske npr. sadrzana je i stabljika i cvijet, list, plod...Osobno, korijen dozivljavam kao starog covjeka, cvijet kao dijete, a list kao nesto prekrasno - nesto sto se zrtvovalo, jer nije cvijet...a tek kvaliteta mineralnoga...slicnost s ugljenom ili dijamantom...necim najposebnijim u prirodi...toliko toga svuda oko nas...oko se ne moze nikako izgubiti u besadrzajnosti...

[dada79]

TzU...

Putevi su istina razliciti(mogu biti utabani, time sigurniji, mogu biti zarasli,time riskantniji,ali i izazovniji) a samim time i kvaliteta puta. Nije bitno samo doci do cilja, "kadkad" je bitniji sami proces...sto ti vrijedi doci na odrediste, ako ne znas provuci se kroz dracu...ono sto te docekuje na tom putu, a ne ono sto te ceka na njegovom kraju. Mozes doci do kraja, al da u svijesti i memoriji nemas pohranjeno nista od "usputnih detaljcica".

Po meni je bitnije na nekom putu nauciti rjesavati probleme i upoznati se sa njima, nego ovladati samim nekim znanjem, djelatnosti...