Istok i Zapad?

[Gaudrath]

Jednom sam čitao jedan koan, mislim da je bio iz knjige Zen Budizam i Psihoanaliza, no nisam siguran. U svakom slučaju, radilo se o ilustraciji razlika između Istočnjačke i Zapadnjačke filozofske tradicije. Pa evo prije par dana sam napisao svojevrsni remake tog koana....

Jednog dana hodaše dva filozofa, prvi s Istoka a drugi sa Zapada, niz cestu koja je prolazila preko zelenog proplanka u šumi. Da skrate vrijeme, diskutiraše oni o mnogim stvarima, kad najednom ugledaju posebno lijep cvijet kako raste tik uz cestu.
"Kakav prekrasan cvijet!" - uskliknu obojica, diveći se ljepoti njegovog cvata.
"Kakva li je tajna te ljepote... što je to što čini taj cvijet tako lijepim?" - pomisle obojica i odmah se dadnu u diskusiju.
"Ljepota nečega je u ukupnosti." - reče filozof sa Istoka - "Zato ljepotu možemo istinski spoznati tek kad spoznamo sve aspekte onog što je lijepo."
Nato on pažljivo osmotri cvijet sa svih strana, spusti se na sve četiri da bi udahnuo njegov miris, te rukama lagano pređe preko latica i napokon okusi polen koji je zaostao na njegovim prstima.
"Sad spoznajem ovaj cvijet." - reče on, zadovoljno se smješkajući.
"Ne slažem se." - odgovori filozof sa Zapada - "Spoznao si tek površnu istinu cvijeta, ali njegova konačna istina ti još uvijek izmiče."
Nato se sagne, ubere cvijet i odnese ga svojoj kući.

Nakon par dana, sretnu se dva filozofa opet, i Istočnjak upita Zapadnjaka: "I? Jesi li otkrio konačnu istinu cvijeta?"
"Jesam!" - odgovori on zadovoljno - "Pomno sam proučio cvijet i shvatio sve njegove misterije. Otopivši njegove latice, saznao sam tajnu njegove boje! Otvorivši njegovu steljku, saznah tajnu njegovog rasta! Raspršivši njegov polen, uvidjeh tajnu njegovog mirisa! Sad zbilja mogu reći da sam spoznao cvijet."
"Koji cvijet?" - reče Istočnjak.

Koji je put do istine (ajmo for the sake of discussion), "bolji"? Put logike ili put emocije? Da li iluminacija duha proizlazi iz samo jednog od njih, iz samo emotivnog stapanja s Istinom ili iz samo razumske spoznaje Istine? Ili se radi o kombinaciji to dvoje? Što mislite, koji put je vredniji? Put Istoka ili put Zapada?

[nitko i ništa]

Analitička filozofija nije jedina filozofija. Ovdje sam pokušao nešto pojasniti vezano za ovu temu.

[Dunj@]

Gaudrath kaže:
Jednom sam čitao jedan koan, mislim da je bio iz knjige Zen Budizam i Psihoanaliza, no nisam siguran. U svakom slučaju, radilo se o ilustraciji razlika između Istočnjačke i Zapadnjačke filozofske tradicije. Pa evo prije par dana sam napisao svojevrsni remake tog koana....

Osnovna razlika je što je na istoku filozofija neodvojiva od religije, a na zapadu je pak to nezmislivo.



Bar tako sam ja shvatila.

[Dunj@]

Gaudrath kaže:
Koji je put do istine (ajmo for the sake of discussion), "bolji"? Put logike ili put emocije? Da li iluminacija duha proizlazi iz samo jednog od njih, iz samo emotivnog stapanja s Istinom ili iz samo razumske spoznaje Istine? Ili se radi o kombinaciji to dvoje? Što mislite, koji put je vredniji? Put Istoka ili put Zapada?

Teško reći a još teže znati, jer smo zapravo predodređeni onim što nam je "ucjepljeno" našim životom.


Mislim, da zato i nema i ne može biti bolje ili lošije.

[adriatic]

Gaudrath kaže:
Koji je put do istine (ajmo for the sake of discussion), "bolji"? Put logike ili put emocije? Da li iluminacija duha proizlazi iz samo jednog od njih, iz samo emotivnog stapanja s Istinom ili iz samo razumske spoznaje Istine? Ili se radi o kombinaciji to dvoje?

Bojim se da je ova dihotomija (i alternative koje nudiš) posve proizvoljna pa pitanje nema smisla.

Niti se istočni pristup može svesti na emocije niti se zapadni svodi na logiku.

Na Istoku se radi o sinkretizmu, a danas bismo to mogli nazvati i holističkim pristupom, a bitno je određen nastojanjenm neposrednog uvida (identifikacije s "drugim"): Tat tvam asi!
Taj pristup smatram bitno superiornim jer iz njega proizlaze životne filozofije održivosti: hinduističke, budističke, taoističke i dr.

Zapadni je pristup uglavnom analitičan i destruktivan: "cvijet" prvo ubijemo, proučimo ("spoznamo" ) i onda osobine leša pripišemo živom biću, što je naravno grubi falsifikat.
Iz toga proizlaze životne filozofije tehnološkog optimizma, vjere u nadnaravni spas i slično.

[nitko i ništa]

nitko i ništa kaže:
Analitička filozofija nije jedina filozofija.

adriatic kaže:
Zapadni je pristup uglavnom analitičan i destruktivan: "cvijet" prvo ubijemo, proučimo ("spoznamo" ) i onda osobine leša pripišemo živom biću, što je naravno grubi falsifikat.

Naravno imamo i fenomenologiju i njen poklič "k samim stvarima".

[Gaudrath]

Fala na ispravci Adriatic. Krivo sam se izrazio kad sam govorio o emotivnim i logičkim temeljima.

[Gaudrath]

Znači da se malo nastavim na temu, po vašem mišljenju, koja je metoda filozofije najpogodnija u svrhu traženja istine? Točnije, da odmah zaobiđemo onu "ovisi o istini", nazovimo Istinu velikim početnim slovom. Da li to uzdizanje Istine automatski povlači za sobom taj holistički pristup ili ne? Može li se savršeno pojmiti logikom? Može li beskonačno biti uopće obuhvaćeno nekim parametrom?