" Ako se autor topica slaze, mozemo govoriti i o konkretnim prijedlozima. Evo, mislim da je set zakona o zabrani gradnje u parsto metara obalnog pojasa, zabrane gradnje na malim nenaseljenim otocima pravi potez vlade."
...
"Zatim treba uciniti gradnju apartmana radi iznajmljivanja neisplativom preko porezne politike! Danasnju poplavu apartmana trebamo zahvaliti upravo cinjenici da ogroman broj ljudi kupi apartman i onda ga iznajmljuje i zaraduje na crno. "
- Pa već je neisplativa. Otočani koji iznajmljuju ne mogu od toga živjeti, turizam nije djelatnost od koje se može živjeti cijelu godinu i još dugo će to tako biti. Većina tih kuća vapi za obnovom i uređenjem interijera, koji su ostali na nivou 70tih.
Najviše novih kuća i apartmana imaju upravo nerezidenti, doseljeni a bogme i političari... ( bar je na Rabu tako).
Nema baš puno otočana s vikendicama van njihovih prebivališta, ali obratno ima toga i te kako.
Da mi je samo vidjeti tko će se od svih njih bogatih i utjecajnih odreći svojih zarada, a koliko poreza plaćaju svi ti nedodirljivi je bespredmetno pitanje, jer njima inspekcije u kuće ne idu.
Prije će bit da će drugima zabraniti da bi mogli nagrabljeno i u vikendicama prikazano masno naplatiti. Tome ide na ruku i gore spomenuti zakon o gradnji.
Otočani pak ionako nemaju baš nekog utjecaja na ono što im drugi skroje, pa će im vjerojatno biti i gore nego sad.
-" ... mislim da bi trebalo u potpunosti provesti akciju rusenja ili
eventualnog legaliziranja (ako ispunjava estetske norme i u skladu je s prostornim planom) uz drasticne kazne."
Neki misle da treba počet dizat vikendice u zrak.
To što se nešto ruši 'po sili zakona' ispada više u stvarnosti po onoj 'tko jači taj kvači'. Ja baš nisam za nasilno rušenje. Kao što su druge kulture imale svoje spomenike, tako su i ove apartmanske kućerde spomenici svoga vremena.
;-) Srušit će ih zub vremena i puno brže nego što mislimo jer su ionako loše napravljene, a do tada će valjda ljudi biti pametniji pa će onda napraviti nešto bolje.
A ako pitaš autoricu o zakonima - prekasno je to, pogotovo u Hrvatskoj u kojoj vladaju pohlepa, korupcija i neodgovornost.
A otočani se snalaze kako koji i kako znaju. Kao i uvjek. Potezi su im ponekad i ne baš prepametni, pogotovo kad su izazovi civilizacije konzumerizma tako jaki, pa se onda događa i takovih bedastoća da ode djedovina zbog novog auta. Nije za osudu, zašto bi otočanin uvjek trebao biti zadnji u redu, misle. A neki drugi pak karijere grade u politici pa plešu kako im ona svira u nadi da će se dočepati bijelog Zagreba i da će njihova djeca biti tamo sretnija i imati više mogućnosti...
Ovo fizičko poimanje otoka kao opasanog prostora ograničenih mogućnosti preneseno je na sve razine i kako god okreneš, normalnom otočaninu je u tome svemu preživjeti stvarno teško ( ne u smislu fizičkog rada).
Ono što je krasilo otočanina; marljivost, štedljivost, skromnost, pobožnost i tradicija nisu vrijednosti modernog društva i nije čudno što su otoci sve stariji i pustiji i što masline sade 60-togodišnjaci, a koji su putevi, što i kako na otocima, možda čujemo i ovdje ako padne koja pametna...
Linearni mod
