Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.03.2005., 11:08   #1
Cool Tko se smije dulje (i ljepše) živi

ali ne prepisujem ove stare šale zato da vas zasmijavam ...



1. Ja uopće nisam ja: već su me u rodilištu zamijenili.

2. Pero , kako si se ti promijenio?! Imaš novu frizuru, čak i boju kose, udebljao si se i nekako mi izgledaš niži. Skoro bih rekao da ne sličiš na sebe.
- Ja nisam Pero.
- Gle, i ime si promijenio.

3. Štef je putovao noćnim vlakom i šalio se s dva suputnika crnaca, a kad se prispavalo zamolio je konduktera da ga probudi prije njegove postaje. Dok je spavao suputnici su mu namazali lice crnom bojom, probudili ga jednu postaju prerano i on se onako mamuran žurno iskrcao. Da se razbudi otišao je do umivaonika i vidjevši u zrcalu crnu lice, opsuje kondukteru sve po spisku: budalaš, probudio je crnca umjesto mene.


... nego da se upitate na čemu se temelji identitet čovjeka.

Obično prvo pomislimo na tijelo i lik, ali tijelo stari, lik se mijenja, neki organi (udovi) mogu se amputirati, a neki presaditi (srce !), pa to baš i nije neki odgovor.

Pomislite li da je sjećanje bitno, treba imati na umu da je moguće i lažno sjećanje.

Ako se identiet temelji na priznanju/prepoznavanju drugih (okoline), sjetite se Pere.
__________________
All you have is what you are
and what you give.

Zadnje uređivanje adriatic : 21.03.2005. at 11:44.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2005., 11:28   #2


Kakvu glazbu slušaju svećenici???

pop-music
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2005., 16:12   #3
(metafizički) kuc-kuc

Mujo: 'Ko je?
Haso: Ja.
Mujo: Ja?!? Nemoguće!!
guest is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2005., 22:02   #4
Quote:
adriatic kaže:
ali ne prepisujem ove stare šale zato da vas zasmijavam ...

... nego da se upitate na čemu se temelji identitet čovjeka.
Na samosvesti?
 
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 09:15   #5
Question Po čemu sam "isti" ?

Quote:
Jade kaže:
Na samosvesti?
Samosvijest je svijest o posebnosti - odvojenosti od drugog (Cjeline), ali ona ne odgovara na pitanje TKO ili ŠTo sam ja i po čemu sam "isti" sada i kad sam bio novorođenče (ima li ono samosvijest ? ), tj identitet u vremenu (kontinuitet).
Ako si pak mislila na samospoznaju, to je drugi par rukava i trebalo bi pojasniti što bi to bilo.
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 10:21   #6
Čovjek se svakodnevno mijenja, jedne stanice umiru a druge se stvaraju, pa se nakon određenog vremena (mislim 7-9 godina) promjene sve stanice čovjeka. To znači da ni fizički, čovjek nije isti u bilo kojem slijedećem momentu.
Ipak, fizički postoje neke konstante – recimo otisak prsta ili rožnica oka. Upravo ta činjenica vodi k shvaćanju čovjeka kao manifestacije određene šifre ili matrice, jer nema dva jednaka otiska prsta. I stanice u čovjeku izvode se iz postojećih stanica u suradnji s vanjskim utjecajem, tako da iako se ne radi o istim stanicama, radi se o slijedu proizašlom iz istog izvora.

Osim ovog fizičkog otiska koji se izvodi iz nas, postoji otisak iz kojeg se izvodimo mi. To je onaj otisak po kojem nas okolina prepoznaje i razlikuje. Otisak koji ostavljamo svojom mišlju, svojim radom, djelovanjem, isijavanjem, izgledom, mirisom, zvukom, itd.
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 11:13   #7
Quote:
planinar kaže:
Ipak, fizički postoje neke konstante – recimo otisak prsta ili rožnica oka. Upravo ta činjenica vodi k shvaćanju čovjeka kao manifestacije određene šifre ili matrice, jer nema dva jednaka otiska prsta.

Osim ovog fizičkog otiska koji se izvodi iz nas, postoji otisak iz kojeg se izvodimo mi. To je onaj otisak po kojem nas okolina prepoznaje i razlikuje. Otisak koji ostavljamo svojom mišlju, svojim radom, djelovanjem, isijavanjem, izgledom, mirisom, zvukom, itd.
Pretpostaljam da bi savršen klon imao isti otisak prsta i strukturu rožnice oka.

Ostaje nam, dakle, ovo drugo: prepoznavanje bližnjih. No ipak su česti slučajevi zamjene (zabune) identiteta i neprepoznavanja osobe.

Što bi se dogodilo da me od sada više nitko ne prepoznaje ?
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 11:47   #8
nemoguće je odrediti suštinu bilo kojeg objekta, zato što je svaki objekt: složen, zavisan i promjenjiv.
ako uzmeš npr. drvo, gdje je suština drva (ono što ga čini drvom), u listu? u korijenu? u grani? u stanici drva?
spider jerusalem is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 11:55   #9
Na tragu ovog što govori planinar, a po cijenu podložnosti kritici zbog 'skretanja vode na svoj mlin' ja bi na pitanje odgovorio ovako

Identitet čovjeka se temelji na njegovoj autonomnoj matrici koja se sastoji od presjeka* tri dimenzije - 'duha', 'duše' i 'tijela'.

Jedinstvenost te kombinacije ni na koji način ne može biti reproducirana, ako ništa ono zbog jednog već spominjanog uvjeta, a to je jedinstveni slijed utjecaja uzroka i posljedica u protoku vremena koji ne može biti dupliran (kao npr klon koji može kopirati fizičke osobine, ili kompjuter koji može skenirati ratio...) razvijajući jedinku koja se manifestira kao jedinstvena pojavnost ili kako ga ja u zadnje vrijeme volim zvati - singularitet identiteta.


______________________________
*metafizičkog u teoriji, ali u stvarnosti bi se radilo o kombinaciji unutrašnjeg i vanjskog matričnog podskupa
guest is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 12:34   #10
Quote:
adriatic kaže:
Pretpostaljam da bi savršen klon imao isti otisak prsta i strukturu rožnice oka.

Ostaje nam, dakle, ovo drugo: prepoznavanje bližnjih. No ipak su česti slučajevi zamjene (zabune) identiteta i neprepoznavanja osobe.

Što bi se dogodilo da me od sada više nitko ne prepoznaje ?
Dobro, adriatic, možeš postaviti pitanje i što bi ostalo od samoidentifikacije kad bi došlo do potpune amnezije.

Ovo zadire u pitanje komunikacije ljudi kao odvojenih sistema, no meni izgleda da (iako tako to ne postavljaš) tebe zanima kako sistem, u kojem zajednički djelujemo, prepoznaje nas – zajedno i odvojeno? Ako bi na to pitanje odgovorili, iz tog odgovora bismo mogli projicirati i odgovor na prvo pitanje.
Probaj predložiti neki odgovor.
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 13:10   #11
Pa eto, Buddha daje genijalno jednostavan odgovor: svako je biće nepostojano, a identitet je fikcija/zabluda/obmana. Sve se svodi na etiketu (ime) kojom obilježavamo «biće» (trenutno stanje procesa stalen promjene) jer podliježemo samsari.

Govoreći zapadnjačkim jezikom: bića ne postoje.
Postoje samo pojave/procesi, a ništa postojano. Dajući tim trenutnim (kratkotrajnim) pojavama ime, fiksiramo ih, zaustavljamo kretanje – krivotvorimo zbilju.

Ime je ruže
tek puko ime ruže
ruža je ruža

__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 13:35   #12
Quote:
adriatic kaže:
Pa eto, Buddha daje genijalno jednostavan odgovor: svako je biće nepostojano, a identitet je fikcija/zabluda/obmana. Sve se svodi na etiketu (ime) kojom obilježavamo «biće» (trenutno stanje procesa stalen promjene) jer podliježemo samsari.

Govoreći zapadnjačkim jezikom: bića ne postoje.
Postoje samo pojave/procesi, a ništa postojano. Dajući tim trenutnim (kratkotrajnim) pojavama ime, fiksiramo ih, zaustavljamo kretanje – krivotvorimo zbilju.

Ime je ruže
tek puko ime ruže
ruža je ruža

Riječ 'istina' označava ono što je 'isto'. Ako je sve nepostojano, onda je sve nepostojano, pa i dotična Buddhina 'istina': 'sve je nepostojano' nema smisla, odnosno falsifikat je. Preostaje tek šutnja. I da nas neki zen majstor eventualno mlatne nečim po glavi.

Ako govorimo, i ako taj govor može istinu nekako i raskriti, a ne samo skriti, onda neka postojanost po-stoji. Dakle stoji, ne kreće se. Ili se barem kreće dovoljno polako da je za naše potrebe možemo reći (s pravom!) da stoji, ili po-stoji.

Quote:
spider jerusalem kaže:
nemoguće je odrediti suštinu bilo kojeg objekta, zato što je svaki objekt: složen, zavisan i promjenjiv.
ako uzmeš npr. drvo, gdje je suština drva (ono što ga čini drvom), u listu? u korijenu? u grani? u stanici drva?
Drvo 'rađa' drugo drvo, ono rađa novo drvo, i tako dalje. Nešto uvijek ostaje isto.
Aristotel bi rekao da je to što ostaje forma drveta. Ovdje 'forma' valja shvatiti dovoljno apstraktno: forma drveta je ono što to drvo čini upravo drvetom a ne konjem ili tukom.
Ako se uzme neka stanica drveta bukve i drveta smreke moguće je utvrditi da je jedno stanica drveta bukve a drugo smreke. Kad ne bi bilo 'suštine' onda bi bilo svjedno, odnosno to se razlikovanje ne bi moglo utvrditi.
Kako se to može utvrditi? Utoliko što geni nose in-forma-ciju, dakle 'formu'. Što je ta informacija? To je 'ono isto' koje je stalno isto u nekom drvetu.
Određena sličnost obrazaca gena - a to je forma - određuje da je neka bukva upravo bukva, da je neka smreka upravo smreka, da je neki konj upravo konj, i da je neka tuka upravo tuka (taj obrazac bi bio 'tukatost tuke', koju ona naravno ne bi vidjela, jer je tuka - ali zato čovjek može misliti tu formu/obrazac).
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 13:52   #13
ničeg nema, a kada bi bilo ....

Quote:
nitko i ništa kaže:
[B]... Ili se barem kreće dovoljno polako ...
To su mislim ključne riječi: dovoljno sporo. Mi to onda proglasimo mirovanjem i imamo "biće"
No strogo uzvši tako što ne postoji pa se cijelo vrijeme bavimo pričinima - obmanama.

Ako je istina ono što je uvijek isto, onda samo Cjelina može biti istina. Sve što je manje - laž je. Ergo: svako biće je lažno.
__________________
All you have is what you are
and what you give.

Zadnje uređivanje adriatic : 08.04.2008. at 11:34.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2005., 15:13   #14
Quote:
adriatic kaže:
Samosvijest je svijest o posebnosti - odvojenosti od drugog (Cjeline), ali ona ne odgovara na pitanje TKO ili ŠTo sam ja i po čemu sam "isti" sada i kad sam bio novorođenče (ima li ono samosvijest ? ), tj identitet u vremenu (kontinuitet).
Ako si pak mislila na samospoznaju, to je drugi par rukava i trebalo bi pojasniti što bi to bilo.
Ako misliš po čemu "ja" određujem da sam ista osoba koja sam nekada bila to su sećanja. Ako misliš na telesne odlike - to je DNK.

Quote:
planinar kaže:
Dobro, adriatic, možeš postaviti pitanje i što bi ostalo od samoidentifikacije kad bi došlo do potpune amnezije.
Imala sam nedavno iskustvo kratkotrajne spontane amnezije po buđenju (nekoliko minuta) u kojoj se nisam ničeg sećala i samo sam imala svest o tome da postojim i da sam ja "neko negde" (nisam mogla da se setim ni vlastitog imena niti ičega u vezi sa mnom, a ni sopstveni stan ni stvari u njemu nisam mogla da prepoznam). Grozno iskustvo.
 
Odgovori s citatom
Old 24.03.2005., 14:50   #15
Question Jesmo li svi mi Šivin smijeh (kozmička šala)?

Dok se smijem - postojim.
A kad sam ozbiljan, jel' to neki niži oblik egzistencije ?

Možda se Šiva ne može smijat dok udiše pa smo onda ozbiljni (ko na "Filozofiji"), a onda opet slijedi razdoblje smiješne (prave) egzistencije.
__________________
All you have is what you are
and what you give.

Zadnje uređivanje adriatic : 20.02.2007. at 14:00.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2005., 15:31   #16
A sada najozbiljnije pitanje:

Smatrate li da čovjek koji se ne smije (ili barem smiješi) postoji ???
Jesu li zombiji ljudi ?
__________________
All you have is what you are
and what you give.

Zadnje uređivanje adriatic : 20.02.2007. at 14:59.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2005., 17:14   #17
Re: A sada najozbiljnije pitanje:

Quote:
adriatic kaže:
Smatrate li da čovjek koji se ne smije (ili barem smiješi) postoji ???

Jesu li zombiji ljudi ?

?
Možda i postoji. Većina ljudi vidi boje, pa opet postoji vrlo mali broj onih kojima je sve u nijansama sive. Možda tako postoje i ljudi koji ne umeju da se smeju.
 
Odgovori s citatom
Old 02.04.2005., 17:09   #18
Daniil Harms, 'Priča o riđokosom'

Bio jednom jedan riđokosi čovjek koji nije imao ni očiju ni ušiju. Nije imao ni kose tako da smo ga uvjetno nazvali riđokosim. Govoriti on nije mogao, budući da nije imao usta. Nosa također nije imao.
Nije imao čak ni ruku ni nogu. Ni trbuha nije imao, ni leđa nije imao, ni kralježnice nije imao, niti je imao bilo kakve utrobe. Nije imao ničega, tako da je nejasno o komu je riječ.

Bolje će biti da o njemu više ne govorimo.
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.04.2005., 10:00   #19
Daniil Harms, 'Priča o riđokosom'

Quote:
nitko i ništa kaže:
Bio jednom jedan riđokosi čovjek koji nije imao

Bolje će biti da o njemu više ne govorimo.
Dakle čovjek je bio , ali nije imao .
Ipak imao je ime .

Kada ništa dobije ime - postaje nešto.
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.05.2006., 00:31   #20
Quote:
nitko i ništa kaže:
Bio jednom jedan riđokosi čovjek koji nije imao ni očiju ni ušiju. Nije imao ni kose tako da smo ga uvjetno nazvali riđokosim. Govoriti on nije mogao, budući da nije imao usta. Nosa također nije imao.
Nije imao čak ni ruku ni nogu. Ni trbuha nije imao, ni leđa nije imao, ni kralježnice nije imao, niti je imao bilo kakve utrobe. Nije imao ničega, tako da je nejasno o komu je riječ.

Bolje će biti da o njemu više ne govorimo.

Daaaaaaaa, tu sam priču našao u nekim starim papirima sa avangardnim djelcima 20. st. u ormaru prije godinu - dvije, ali nigdje nije pisao autor, eee hvala, sada imam i digitalnu verziju priče. U formi, ona je ista...
__________________
"Cijeli lendskejp se mijenja."
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:06.